Poreklo prezimena, selo Svračkovci (Gornji Milanovac)

10. januar 2015.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Svračkovci, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Svrackovci

Položaj sela.

Selo se razvilo delom u polju oko Despotovice a delom visoko ispod Gradine (909 m), ogranka Rudnika. U seoskom ataru ima mnogo neplodne goleti a po visovima i stranama mnogo šume. Plodne zemlje ima uglavnom u polju pa i stoga i domaćinstva u brdu većinom imaju njive u polju. Zaseoci, odnosno grupe kuća, nalaze se po kosama (po grebenima i njihovim stranama) a kuće u polju su delom pored druma a delom po ivici polja.

Vode.

Važnije česme i izvori su: Markova Česma, Stankovića Izvor, Izvor kod Brekinje, Banja, Mijova Voda (to je izvor Gruže), Čestobrodica (potok od tog mesta je veoma krivudav pa ga put često preseca), Vrelo i u planini Dobra Voda. Banja je jače vrelo umereno tople vode, koje se smatra „svetinjom“ i koristi se za lečenje. Kroz selu teku Despotovica i njene pritočice; Nomina i Lazića Potok (kooji prima Banjski Potok) sa leve strane i Todorovića Potok sa desne strane. U jugoistočnom delu atara su Gruža i Rečica – koja se posle uliva u Gružu. Na potocima u selu ima deset vodenica.

Zemlje i šume.

Oko sela i u selu su visovi (kose i brda): Koviljača, Zimovnik, Kolibino Brdo, Velika i Mala Gradina, Beli Kamen, Madžarsko Groblje, Jočova Kosa, Veliko Brdo, Otrežnjak, Parlozi, Lazića Osoje, Klik, Mijovo Brdo i Kelja.
Glavni potesi u selu su: Bajića Gaj, Baščica, Markova Livada, Brakovića Bašča, Jasik, Zbeg, Ograde, Raskrsnica, Zabran, Turski Stri (tu su Turci sejali pšenicu), Trnjak, Parlozi, Mijovo Brdo, Voćnačine, Todorovića Kosa, Duvarina, Jočevka, Jočova Kosa, Bastaji, Kobilino Brdo, Zimovnik, Treštak, Đurevci, Lazića Polje i Koviljača. Nekada su bile velike šume u seoskom ataru, pa su i danas znatne površine atara pod šumom. Postojala je postrana „selina“ koja je većim delom prešla i državnu sojinu. Seosku utrinu predstavljaju samo još: Beli Kamen, Uroševića Kosa, Lazića Osoje i Kelja.
Kroz selo prolazi drum Gornji Milanovac – Rudnik.

Tip sela.

Selo je veoma raštrkano i pojedini zaseoci su dosta udaljeni među sobom. Selo se deli na Gornji i Donji Kraj u kojima je više malih zaselaka. Kuće u polju postoje odskora, ali je naselje ustvari samo obnovljeno. U selu je 134 domaćinstava. Seoska „porta“ je kod jedne lipe u Uroševiča Potoku u Gornjem Kraju a škola i zadruga su u Polju, pored druma. Litija se nosi na Beli Četvrtak. Groblje je na Brdu, u Gornjem Kraju, nad Raskrsnicom.

Starine u selu.

Na Brdu i u Voćnjačini bila su „madžarska“ groblja. U Bastajima (ili Kamalju) prema Majdanu je bila i crkva. Na tom mestu iskopavale su se sekire, brusevi, „izgorela“ pšenica i dr. Kamenje je odatle izvađeno i razneto a bilo je tu ploča i stubova. Pored druma su na više mesta spomenici izginulim ratnicima iz ratova 1876. i 1912-1918. godine a kod škole postavljen je spomenik borcima iz 1941. godine.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

-Priča se da je nekadašnje selo, koje su osnovali, odnsono obnovili, preci današnjih stanovnika, bilo u polju, rastureno sa obe strane reke. Uroševići, Lazići i Iliću su bili nastanjeni najpre u polju, pa su odatle pobegli u brdo; knez Jovan Lazić ostao je na Poljani u Lazića Potoku a Marko je otišao na današnju Markovu Livadu.
Rodovi su:
-Lazići, slave Nikoljdan. Ima ih u svim delovima sela, po čitavom ataru. Dele se u selu na ogranke:
-Glišići, Daničići, Stanojevići, Markoviće i Koviljačani, ali svi upotrebljavaju i svoje zajedničko prezime. Njihov predak Lazo došao je od Sjenice, bežeći od Turaka. Na njegovom nadgrobnom spomeniku pisalo je da je bio iz Starog Vlaha. Odatle je pobegao zato što je ubio viđenijeg Turčina, pa je promenio i slavu da bi zavarao trag. U savremenim pisanim izvorima, knez Jovan se zove Kozeljac, što znači da je bio rodom iz Kozelja, a pošto je bio iz Starog Vlaha, to će biti Kozelj do Papratišta u Požeškom srezu. Najpre su bili naseljeni kod današnjeg Gornjeg Milanovca i odatle se raselili. Lazin sin je bio knez Jovan Lazić, koji se istakao kao vojnik u Prvom i Drugom ustanku (bio je jedan od pokretača Drugog ustanka 1815. godine) i posle je bio knez nad dvanaest sela oko Rudnika. Umro je 1831. godine u svojoj 68. godini. Neki od Lazića su se zvali ;
-Đakovići, po pretku koji je bio đak u manastiru Vraćevšnica – izumrli su.
-Ilići, slave Nikoljdan. Oni su poreklom od Sjenice ili Nove Varoši. Možda su zajedničkog porekla sa Lazićima. Ima ih u Bašinu kod Natalinaca.
-Uroševići, slave Đurđevdan. Oni su poreklom „otud od Sjenice“ i smatraju se najstarijim rodu u selu, tj. misli se da su došli pre Lazića.
-Todorovići, slave Sv. Vasilija. Zovu ih Vlasima, jer su poreklom iz Vlaške, odnosno Starog Vlaha. Pošlo ih je od Sjenice više a ovde se naselio samo jedan. Daljim poreklom su iz Crne Gore. Bili su najpre u Parlozima, zatim na Todorovića Kosi a onda se prešli na desnu stranu Depotovice, gde su i danas. Todor i Uroš, kada su se naselili, povukli su brazdu niz jednu kosu, i ta brazda je bila tada, a i danas, granica imanja Todorovića i Uroševića.
-Stevanovići, slave Nikoljdan. Po starini su Rumići, bili su u selu još za vreme Turaka. Nepoznatog su porekla. Zajedničkog porekla su njima bili su :
-Jovanovići, koji su nedavno izumrli.
-Vidojevići i Simonovići, slave Nikoljdan. Zovu ih Kolašincima, po gradu Kolašinu, i „Arnautima“, zato što su tamo živeli među „Arnautima“ i što su pobili neke od njih i stoga ih je knez Jovan preveo ovamo, a oni su posle dovodili druge svoje rođake. Ranije su slavili Sv. Vasilija, pa su promenili slavu, neki vele po naredbi kneza Jovana Lazića a drugi kažu da su je promenili stoga što im je na slavu dolazilo mnogo sveta. Sada im je Sv. Vasilije preslava.
-Filipovići prvi, slave Nikoljdan. Poreklom su od Sjenice.
-Filipovići drugi, slave Stevanjdan, Oni su takođe od Sjenice ili Prijepolja. Pravo prezime im je Stankovići – Filipovići su po očuhu. U kući je posinak Dmitrović iz Ljutovnice.
-Petrovići. Doselio im se prapraded od Raške. Ranije su slavili Stevanjdan, pa u bežanju promenili na Nikoljdan a Stevanjdan preslavljaju. Od ovog roda u selu nema muških članova (u kući je jedan Ilić) ali ih ima odseljenih u Gornjem Milanovcu i Kragujevcu.
-Avramovići, slave Sv. Vrače. Otac im došao ženi u kuću iz Gornje Vrbave, pre 70 godina.
-Simići, slave Đurđic po rodu, Nikoljdan po imanju. Ded im je bio Radosavljević iz Županjevca, došao ženi u kuću, pre 60 godina.
Đorđevići, slave Mitrovdan. Otac im došao iz Reljinaca u Kačeru, pre 50 godina. Uzeo ga sebi ded po majci.
Simovići, slave Nikoljdan. Oca im dovela majka iz Ljuljaka u Gruži, vrativši se kao udovica u selo, u Glišoviće.
Cvetković, slavi Jovanjdan. On je kovač, došao iz Blaznave, pre 20 godina.
Masljuk je Ukrajinac, rodm iz bivše Černigovske gubernije, naselio se 1917. godine kao ratni zarobljenik.

 

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Dobrosav Milenkovic

    Simicima je deda ili pradeda kako kome dodje bio Miloje iz Županjevca i imao prezime Radisavljevic.Došao je oko 1890 u Svračkovce