Poreklo prezimena, selo Majdan (Gornji Milanovac)

10. januar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Majdan, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Domaćinstvo iz 19. veka u Majdanu (Vikipedija)
Domaćinstvo iz 19. veka u Majdanu (Vikipedija)

Položaj sela.

Ovo veoma prostrano naselje razvilo se u podgorini Rudnika, oko Majdanske i Rudničke Reke, koje, pošto se sastave, čine Despotovicu. Atar je brdovit i zaseoci su većinom po kosama i stranama; i u novom zaseoku Polju kuće su pri strani, i to ivicom ispod i iznad terase od oko 10 metara i u stranama Koviljače. Dok se svi ostali zaseoci međusobno u blizini i na neki način povezani, zaselak ili „džemaat“ Krasojevići je veoma izdvojen, pod Velikim Šturcem, te se umnogome ponaša kao zasebno selo. Kuće u Krasojevcima podignute su u manjim grupama oko sastavaka nekoliko potoka, od kojih nastaje Majdanska Reka, odnosno Despotovica.

Vode.

Selo ima vode u dovoljnim količinama. Osim pomenutih rečica kroz selo Majdan protiče nekoliko većih potoka: Rapšinački Potok, Kaloviti Potok, Jakljevo, desna pritočica Rudničke Reke i Pluževinski Potok, leva pritoka. Na rečicama ima 17 vodenica a iz novijeg vremena dve male strugare na Majdanskoj Reci. Bila je ranije i jedna valjarica. Od izvora i česama važniji su: Ćelova Česma u Krasojevcima, Gušavac niže Krasojevaca; u ostali zaseocima Česmica, Aganova Česma, Skladanovac („svetinja“ po Koviljačom), Arapovac, Straževica i dr.

Zemlje i šume.

Potesi oko Krasojevaca sovu se: Gudži, Prošće, Ravan, Brdo Ivanovo, Molitva, Trnjaci, Bare, Markovac, Ivanov Grob, Veliki Šturac, Lazovi, Savina Livada, Javor, Prevoje, Miševića Bašča, Džokovića Donja Bašča i Lazić. U ostalim zaseocima su: Ješovače, Mišivća Brdo, Donja Ornica, Livadice, Goluban, Švabića Klik, Rijeka, Livada, Kosa, Aluga, Lazovi, Ornice, Papratnjača, Gusta Kruška, Mala Livada, Brdo, Vodica, Vis, Slatina, Bastaja, Đurevci, Jasik, Do, Veliko Brdo, Vujosava, Petronijevića Potok, Zimovnici, Duga Kosa, Klik, Solila, Osoje, Šlakinja, Luka, Lučica, Stara Trla, Poljice, Sastavci (Rudničke i Majdanske Reke), Kamenjak, Mioljača (po krušci), Mimovac, Adžino Polje, Pluževine (kosa čiji se gornji deo zove Adžovac), Pšeničište, Molitva, Straževica, Vujosava, Lipa, Krćevac, Đokovina, Ćumurdžinica, Karaklajića Votnjak, Arapovac, Ilje, Rankovača, Polje, Studenac, Kosa, Krušik, Voćnačina, Ovsište, Prosena, Grčko Groblje i Stare Kuće.
Svuda oko sela je „planina“ i u njoj su bili“placevi“. Takvi „placevi“ su bili na brdu Zimovnicima, gde je stoka zimovala. I sada po seoskom ataru ima dosta površina pod šumom. Glavni šumski kompleksu su: Vis, Veliki i Mali Šturac, Belo Polje, Banovača, Slana (brdo i voda iznad Krasojevaca), Gradina, Zimovnici, Jakljevo i Sraževica.

Tip sela.

Naselje je razbijenog tipa. U pojedinim zaseocima, naprimer u Jakljevu i Rapšincima, kuće su veoma raštrkane, u drugim razređene ili su bolje grupisane u rodovske grupe, kao u Krasojevcima, Reci i dr. Naselje se deli na Gornji i Donji Kraj. U Gornjem Kraju su zaseoci: Krasojevci, Zlokuće, Kulize, Ćirovići i Mimovući ili Jazine. Donjem Kraju pripadaju ostali zaseoci: Rijeka, Klik, Vukote, Rapšinci, Jakljevo, Koviljača i Polje. Svega u Majdanu ima 194 domaćinstava. Rijeka je od starine središte naselja i tu su crkva i škola, ali se središte prenosi na drum Gornji Milanovac – Rudnik, koji prolazi kroz naselje pored Rudničke Reke, pa se iznad sastavaka nalaze Mesni narodni odbor i zemljoradnička zadruga.
Nekada je oko crkve bilo groblje za čitavo selo i tu postoji nekoliko nadgrobnih spomenika: Sredinom 19. veka osnovana su nova groblja; na Miševića brdu, na Velikom Brdu (na kosi Koviljači), na Groblju i Lipi – gde postoji spomenik iz 1834. godine. Krasojevići imaju svoje posebno groblje, na livadi pokraj zaseoka. Seoska zavetina je Prvi dan Trojica.

Starine u selu.

Ima dosta tragova od ranijeg stanovništva i rudarskog rada. Često se nalaze rimski, srdnjovekovni, srpski i drugi metalni novci. Predanje kaže da je u Krasojevicma živeo Orlović Pavle, postojala je kula – smatra se da je bila njegova. Imao je navodno i vodenicu. Kažu da je u Krasojevcima bila crkva posvećena Sv. Jovanu. Neki kažu da je u Majdanu, kada su rudnici bili aktivni bilo 5 pa i 7 crkava. Godine 1953. u ruševinama je pronađen pečat sa natpisom „Lodomeri episcopi S. Tome“, verovatno iz 14. veka. Po predanju, bila je u Đurevcima, na Selištima, crkva despota Đurđa a i u Rapšincima je postojala neka crkva. Jedna crkva u Majdanu je zapaljena i opljačkana po naredbi Ćaja-paše, 1815. godine, pre boja na Ljubiću. Na Lipi, na granici prema Šilopoju, Velereči i Ljutovnici nalazi se veliko „grčko groblje“. Priča se da je iznad Đurevaca, pod Visom, daleko od kuća bilo „madžarsko groblje“. Po predanju tu je bio grob i despota Đurđa. Priča se da je u Majdanu bila varoš Srebrenica i da je iz nje u boj na Kosovu krenulo 200 sabalja. Pored Majdanske i Rudničke stoje mase šlaklje, navodno ostaci od „rimljanske“ livnice. Ona se koristila za nasipanje drumova.
Mnogo se priča o despotu Đurđu i Prokletoj Jerini, navodno su sahranjeni na mestu Jelen-kamen pokraj Rudničke reke. Na visu Gradini je bila njena kula a ostaci od nje zovu Jerinin Grad.
Priča se da je posle seobe pod patrijarhom Arsenijem (ne zna se kojim) ovde ostala pustinja. Za Zlokuće se piča da su se zvale Dobrokuće sve dok neki Turci na tom mestu nisu delimično pobijeni, preživeli su pričali da su zanoćili u Dobrokućama i od tada se ovo mesto zove Zlokuće. Zbegoviše je bilo mesto gde su se krili „Madžari“, dok je „Molitva“ mesto na pola puta do manastira Blagoveštenje, mesto gde su se putnici u odlasku u mansatir i pri povrarku iz njega tu odmarali i molili. Na rapšinačkom groblju nalazi se veliki spomenik od mramora sa natpisom da je to spomenik Petra Karaklaje, koji je pogunio 1804. godine, verovatno na Kamenici.

Poreklo stanovništva.

-Jankovići i Pavlovići su zajedničkog porekla, slave Jovanjdan. Smatraju sebe najstarijim rodom u selu a okolina većiinom tvrdi da su oni u selu starinci, da su tu „od pre Kosova“. Po predanju iz njihove kuće je bio Stevan Musić, pa pošto je dockan došao na Kosovo knez Lazar ga je prokleo i stoga se nisu množili. Kažu da slave Jovanjdan zbog crkve Jovanje. Drugi vele da su oni poreklom od Sjenice. Neki praded se davno odselio u Azanju i od njega su tamošnji Jankovići.
-Banovići se smatraju najstarijim rodom u selu posle Jankovića. Zajedničkog su porekla:
-Banovići, Radići i Nedići. Slave Đurđevdan. Poreklom su od Sjenice. Ranije su se zvali Jevtovići. Ovamo je došao predak Ostoja ispod Mutnja a u vreme Karađorđa ovde je živelo četiri brata, njegova unuka ili praunuka: Mijajlo, Gravrilo, Marko i Marijan. Gavrilo, koji je imao četiri sina, poginuo je na Zasavici. Po Mijajlu, koji je rekao da živi kao „ban“, njegovi potomci su nazvani Banovićima. Od Marijana su Radići a od Marka Tešići, nazvani tako po ujčevini u Brđanima, gde su odrasli; od njih je samo jedna porodica i to u Svilajncu. Od ovog roda su Pantići u Gornjem Milanovcu i Zagrebu. Petronije Jevtović je pobegao 1813. godine u Srem i tamo ostao sa sedam sinova; potomci mu se zovu Ostojići.
-Ilići, slave Nikoljdan. Došli su od Sjenice a daljim poreklom su Košani. Došla su tri brata, pa se naselili u Grabovici (Košani), Majdanu i Rudniku.
-Džokovići i Tiosavljevići u Krasojevcima i Ristovići u Rapšincima su zajedničkog porekla, slave Aranđelovdan. Preci su im potukli neke Turke u Kolašinu te su moraali da beže; došli su Petronije, Risto i Tiosav Spasojevići, pre Karađorđa. Od njihove braće jedan se naselio kod Kruševca a jedan je otišao u okolinu Požarevca. Džokovića ima na Rudniku. Od istog su roda Ćokići-Džokići u Polomu i Liplju (Kačer). Džokovići imaju predanje da je jedan od njihovih predaka učestvovao i poginuo u boju na Marici, kada i kralj Vukašin.
-Jovičići, Tešovići su „bele“ Kulize; Dobričići i Radisavljevići su „crne“ Kulize. Inače su oni svi jedna „kuliska familija“ i svi slave Mratindan.. Njihov predak Luben je došao od Sjenice, možda početkom druge poloine 18. veka. Lubenov unuk je bio Miloš, koji je umro u dubokoj starosti, u 90–toj godini, 1898. godine. Po predanju, njihovi preci su bili u vojsci VukaBrankovića na Kosovu, kada je on „izdao“ Lazara. Drugi Lubenov sin je otišao ka Šapcu a treći ka Valjevu.
-Savićevići, Ivanovići prvi i Vučićevići su jedan rod, vode poreklo od Savića, Ivana i Vučića Ivanovića. Njihov četvrti brat Toma je otišao u gružansku Kamenicu (Tomići). Ivanovih potomaka ima i u Užičkom okrugu i okolini Valjeva. Došli su od Sjenica, pre Karađorđa. Njih je pozvao i naselio predak Banovića. Slave Nikoljdan.
-Jelići ili Košani i Prokovići, slave Sv. Petku. Oni su u Jakljevu, starinom su iz Crne Gore, iz „Košena“. Došli su pre Karađorđeva ustanka.
-Arsenijevići i Lukovići se smatraju da su rod Jelićima, ali slave Lučindan. Praded Arsenijevića je poginuo na Zasavici.
-Ćirovići, slave Nikoljdan. Oni su poreklom „Ercovi“ od Sjenice, odakle je došao predak Ćiro pre Karađorđevog ustanka.
-Mimovići ili Kosovci, slave Nikoljdan. Oni su stariji doseljenici iz kosovskog (ibaskog) Kolašina.
-Markovići i Popovići u Vukotama i Stevanovići u Rijeci i Vukotama su jedan rod, slave Đurđevdan. Vode poreklo od Vukote, petog pretka Đorđa Popovića, rođenog 1893. godine. Vukota je imao sinove Marka, Matiju i Milovana. Od Matije su Stevanovići, od Milovana Popovići. Vukota je pobegao sa svojima negde od Loznice, od Drine. Od ovog roda su i Jelići iz Grbica. Sa njima su bili u srdostvu, pa se okumili da se ne bi mađusobno uzimali. Od ovog roda su Majdanci-Vasiljevići u Vinči kod Topole i Đorđevići u Vodnju kod Smedereva.
-Borisavljevići, Majdanci, Jovanovići i Vukosavljevići, svi su u Rapšincima, jedan su rod i slave Stevanjdan. Poreklom su „Crnogorci“ iz Kolašina, doseljeni oko 1840. godine.
-Popovići drugi sa nadimkom Čopići, slave Lučindan su starinom „Crnogorci“. Došao im predak Mijat od Sjenice pre 150 godina. Bivao je „đak“ po manastirima i zbog toga se zovu Popovići, ali niko od njih nije ovde bio pop. Ded im Pavle bio je prvi učitelj u Majdanu.
-Komarići, slave Nikoljdan. Onu su u Zlokućama; njihova pretka dozvali su ovamo Džokovići iz Kolašina, bili su prijatelji.
-Mišovići, sada većinom zvani Cvjetići, slave Nikoljdan su došli iz Zlokuće od Javora-Sjenice posle Džokovića i Komarića ali su daljim poreklom od Kolašina. Mišovića ima u Velereči. Od tog roda su i:
-Miloševići.
-Tomovići i Vukašinovići su jedan rod, slave Đurđevdan i poreklom su od Sjenice, doselili se u Karađorđevo vreme. Vukašinovića ima i Gornjem Milanovcu i Takovu.
-Nedeljkovići, slave Đurđevdan. Oni su se prvi naselili u Krasojevićima. Sa Nedeljkom su došli zajedno Jovan, Miloje, Toma, Vukašin, Vasilj, Dimitrije i Tiosav, kada su ih poterali Turci. Bili su od Sjenice. Nedeljko i Jovan su bili braća a sa njima je bio rod i Miloje. Ostali su došli sa njima kao deca. U Ćirovićima (zaseoku) su od njih i :
-Milojevići. Dece Milojevića ima u kući Man. Nedeljkovića. Najpre su bili u Brusnici, odakle su ih oterali Trojančevići, pa su živeli u Rudniku, odakle su takođe isterani pa su potom prešli u Krasojevce, u potok, i tu se prvi naselili.
-Dimitrijevići, slave Jovanjdan po crkvi u selu. Poreklom su od Sjenice. I njihovi preci su najpre bili u Trojančevića ševaru u Brusnici. Kažu da su odatle otišli jer im se nije dopalo, nije bilo kamena.
-Stefanovići drugi, slave Đurđevdan. Oni su u Zlokućama a poreklom su od Sjenice, odakle ih je preselio Karađorđe. Bili su najpre u Belom Potoku kod Beograda. Tu im umre neko dete i predak Stevan pređe ovamo. Ima ih u Jarmenovcima i Beogradu.
-Mihailovići, slave Nikoljdan. Oni su u Zlokućama i ne zna se njihovo poreklo. Ded i preded su su im bili u „planini“ pod Šturcem. Ima ih u Gornjem Milanovcu i Velereči, kuda su ranije otišli (Mišovići) a jedan nedavno (Mihailovići).
-Švabići ili Ignjatovići, slave Lučindan. Oni su u Zlokućama. Predak Niko Ignjatović došao je pre nekih 150 godina, kao „Švaba“, iz krajeva preko Save, ovde se oženio i ostao.
-Baralići, slave Nikoljdan. Oni su davno došli iz Kravarica u Dragačevu, gde ih još ima i rod su Baralićima u Šaranima.
-Petrovići prvi, slave Nikoljdan. Oni su u Jakljevu. Poreklo im nepoznato.
-Božovići, slave Aranđelovdan. Oni su stariji doseljenici ispod Mučnja.
-Lukići, slave Lučindan. Oni žive u jednoj kući Petrovića u Jakljevu; njegova oca Arsenija dovela je majka iz Ljubičeva u Jasenici kada se preudala u tu kuću, pre nekoh 90 godina.
-Žilovići, slave Sv. Vrače. Praded im došao sa Lipovca kod Vraćevšnice, gde ih još ima, na krčevinu.
-Ivanovići drugi., slave Lučindan, preslava Jovanjdan. Praded došao iz Velereči na imanje koje je slavilo Lučindan. On je od istog roda od goga je i Momčilo Jovanović u Velereči (Jovanjdan).
-Radići, slave Nikoljdan. Praded im došao udovici Radi u kuću. Bio je od Šutića u Nevadama.
-Nedići. Oca Vićentija (prezovao se Nedić) dovela je majka pre 70 godina iz Teočina, kada se udala (opet) u Nediće.
-Drobnjakovići, slave Nikoljdan po imanju. Ded došao iz Branetića ženi u kući, pre 60 godina.
-Maksimovići, slave Jovanjdan. Otac je došao ženi u kući iz Zagrađa.
-Nenadović Dobrosav, slavi Đurđevdan. Živi u kući Tomovića, od kojih mu je Rajica brat po majci. Otac im došao iz Blaznave.
-Milovanovići, slave Đurđevdan po imanju, Alimpijevdan po rodu. Otac mu došao iz Mutnja kao posinak dedu po majci.
-Živkovići, slave Aranđelovdan po rodu i imanju. Otac je došao iz Donjih Crnuće ženi u kuću, pre 50 godina.
-Tomovići drugi, slave Petrovdan. Otac došao ženi u kuću u Zlokuće pre 50 godina iz Rudnika, gde ih još ima.
-Petrovići drugi, slaave Đurđevdan. Gvozden je došao iz Velereči, od Karlovaca.
-Krčmarević, ne slavi. Dovela ga majka kao vanbračno dete iz Brančića (Kačer), kada se preudala, 1912. godine.
-Ilić Gvozden je došao ženi u kuću iz Svračkovaca.
-Radoičić M, slavi Mratindan po imanju. Došao ženi u kući iz Goriševaca i Jasenici, 1922. godine.
-Korać, slavi Aranđelovdanpo imanju. On je potkivač, došao iz Rasne (Požega) 1928. godine i ovde se oženio i naselio.
-Srećkovići. Ded došao iz Velereči na svoje imanje, pre Velikog rata.
-Milenković M, slavi Mratindan po imanju, Sv. Petku po rodu. Došao ženi u kuću iz Rudnika pre više od 20 godina.
-Gavrilović V, slavi Đurđevdan po imanju. Došao je iz Bosute u Jasenici 1930. godine.
-Jakovljević V, slavi Nikoljdan po imanju. Otac mu došao ženi u kuću iz Mutnja, oko 1930. godine.
-Otaševići su prešli iz Ljutovnice na svoje imanje, oko 1930. godine, posle deobe.
-Stojković R, slave Aranđelovdan po imanju, Lučindan po rodu. Došao iz Brusnice ženi u kuću.
-Pantelić St, slavi Nikoljdan. Došao ženi u kuću iz Rudnika, pre 16 godina.
-Ilić V, slavi Đurđevdan po imanju, Nikoljdan po rodu. Došao iz Vraćevšnice ženi ukuću pre 15 godina a otac mu je došao u Vraćevšnicu iz okoline Niša.
-Radičević D, slavi Nikoljdan po imanju. Došao ženi u kuću iz Plaskovca u Jasenici 1939. godine.
-Karaulić R, slavi Nikoljdan. Došao je ženi u kuću 1947. godine. Daljim poreklom je iz Dobroselice na Zlatiboru.
-Radojević V, slavi Nikoljdan po imanju. Došao je iz Vojkovaca (Kačer) ženi u kuću, pred Drugi svetski rat.
-Živanovići su bez muških članova. Otac došao iz Blaznave.
-Andrići su izumrli po muškoj lozi.
-Borisavljević Milan u Zlokućama i;
-Milovanović Slobodan su jedan rod, slave Stevanjdan. Preci su im došli od Sjenice. Jedan ogranak im je ostao u Gornjoj Gorevnici.
-Popovi treći Dragoslav, slavi Stevanjdan. Preci su došli iz Vraćevšnice a dalje poreklo je nepoznato.
-Nikolić Milorad, slavi Aranđelovdan. Otac je došao pre 30 godina iz Božurnje kod Topole ženi „na imanje“, a daljim poreklom je iz Kolašina.
-Igrutinović Jovan, slavi Jovanjdan. Došao 1926. godine iz Šilopoja na uječvinu, a daljim poreklom je od Sjenice.
-Glišovići, slave Lučindan. Preci su došli od Javora (Sjenica).

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.