Poreklo prezimena, selo Drenova (Gornji Milanovac)

Poreklo stanovništva sela Drenova, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Položaj sela.

Naselje je veoma prostrano i raspoređeno po mnogim kosama i stranama oko Drenovice i njenih pritočica (Buban Do, Dobra Voda, Jezero i Rožište).

Vode.

Glavni izvori su: Pantelića Izvor ili Mlačac, Živalj, Jezero, Uroševića Česma, Dobra Voda (koja se smatra „svetinjom“, lekovitom) i Zukvenik.

Zemlje i šume.

Njive, livade i zabrani su na mestima: Sovljak, Bobeljka, Ratkovac, Radeljevica, Ravne Njive, Osaćani, Kik, Velike i Male Rudine, Rosulje, Stolice, Ševarice i Jevđevina. „Selina“ je na brdu Sovljaku. Na Drenovici ima pet vodenica.

Tip sela.

Selo je veoma raštrkano; najnaseljeniji kraj su Livadice, u sredini sela. Delovi-krajevi sela su: Duge Njive, Polja, Osaćani, Stolice, Rupe i Ševarice. Oko 1880. godine počeli su se naseljavati na planini, oko Sovljaka, gde su bila trla. U selu je 161 domaćinstava od kojih je 16 na Planini.
Dva su groblja; jedno je u Drenovici a drugo u mestu Beli Kamen ili Belo Groblje. Litija se nosi na Mali Spasovdan.

Starine u selu.

Rosulje su niska a široka terasa između Drenovice i Dičine. Na njoj se iskopavaju koplja i strele. Jedno mesto se zove Samokov, pokraj Drenovice i sa obe strane nje leže velike količine šlaknje. Na nekadašnji rudarski rad podseća i toponim Rupe za zemljište na granici prema Ločevici. Na tromeđi Drenove, Srezojevaca i Beršića nalazi se Belo Groblje; kada je preko njega kopan put, 1951. godine tu su nalaženi novčići, sudovi itd. U selu je i „madžarsko“ groblje, vrlo blizu Rosulja i Samokova, obraslo je šumarkom. Na njemu je sačuvano nekoliko znakova; usađeni komadi kamena ili po grobu položeni veliki dugački blokovi. Mnogo nadgrobnog kamenja sa tog groblja odneto je i upotrebljeno za gradnju mostova, zgrada i dr. Jedan komad od nadgrobnog spomenika sa „madžarskih“ groblja prenet je i stoji pored vajata D. Matišića na Savincu. Na tom kamenu ima tragova od natpisa, ali se slova više ne razaznaju. Grobovi su položeni više prema jugu. U selu pojedinci pokazuju dokle je bila „madžarska“ granica.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Selo je bilo pusto i obraslo šumom. Prvi su se u njega naselili i obnovili ga:
– Đokovići, sau došli sredinom 18. veka, koji slave Nikoljdan. Predak im je došao iz Bosanske Posavine, odakle su pobegli jer su ubili spahiju, što se, kako se priča, dogodilo 1753. godine. Bili su se naselili iznad Samokova.
-Milisavljevići, slave Jovanjdan. Od njih su nastali:
-Pantelići, Uroševići i Obradovići. Doselili su se od Prijepolja, navodno 1762. godine. Uroševići su se ranije prezivali Veselinovići.
-Osaćani su iz Osata u Bosni i isto vreme kada i Milosavljevići. Od njih su nastali:
-Todorovići, Petrićevići, Božovići, Mikanovići, Draževići i Kovačevići, zatim:
-Osaćani, Nikolići i Markovići. Svi slave Nikoljdan osim jednog Kovačevića, koji je otišao „na imanje“ Markovića i slavi Đurđevdan.
-Dragićevići, slave Nikoljdan. Došli su iz Hercegovine, iz nekog sela blizu brda Huma, pre Prvog ustnka. Od toga roda su još i:
-Todorovići, Đukanovići, (D)mitrovići i Marići i svi su u Livadicama.
-Vilići su došli iz Ključa u Hercegovini i to četiri brata: Dmitar, Petar, Lazo i Nikola. Pošto je Dmitar ubio Turčina Karafejzu (Kara-feziju) njegovo potomstvo je nazvano:
-Karafezići a od ostale braće su;
-Petrovići, Nikolići i Lazići. Svi slave Mitrovdan.
-Milosavljevići, Ristanovići, Nikolići ili Čaprlji-Čapurovići su u Stolicama, zatim;
-Vujadinovići, Minići i Marinkovići su svi jedan rod, poreklom od braće Marinka, Milosava i Gaje, – koji su došli iz Žabice u Hercegovini pre Prvog ustanka, navodno 1778. godine. Svi slave Nikoljdan.
-Damnjanovići, slave Đurđic. Oni su starinom od Nove Varoši ili Prijepolja i došli su u isto vreme kada i Damnjanovići u Šaranima.
-Vasiljevići, slave Nikoljdan. Njihov praded, koji je bio pop, došao je od Prijepolja.
-Dikanovići (nečitko), slave Đurđevdan. Ded im je došao odnekle iz Bosne kao domazet.
-Čurlići, slave Đurđevdan i Jovanjdan. Otac im je došao iz Brezne, oko 1894. godine „na miraz“ u Uroševiće.
-Mihailovići, slave Nikoljdan. Predak je došao „na miraz“ 1901. godine iz Beršića.
-Radulić, slavi Nikoljdan. Došao je iz Ravni kod Užica oko 1926 godine kao domazet, na imanje Dobričića.
-Savić M., slavi Lučindan. Došao je kao domazet iz Beršića, oko 1936 godine.
-Smiljanić, slavi Nikoljdan i Đurđevdan. Došao je iz Takova „na ženino imanje“ 1936. godine.
-Otašević, slavi Nikoljdan po imanju. Vanbračni je sin jedne udovice iz Ljutovnice, došao „na imanje“ 1939. godine.

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.