Poreklo prezimena, selo Beršići (Gornji Milanovac)

19. decembar 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Beršići, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“.

Beršići

Položaj sela.

-To je prostrano naselje i velike su razlike u položajima i nadmorskoj visini između pojedinih delova – oko 300 metara. Selo je bilo u šumi ispod brda Galiča (688 m) a od oko 1880. godine počelo je spuštanje u Rijeku i u Polje pored Dičine, gde su ranije bila smao trla, tako da sada većina rodova ima svoje ogranke u Dičini i u Galiču. Kuće u Polju su delom pored drumova a delom na gornjoj ivici dna rečne doline a osim toga i po kosama i stranama. Stoga se ovo selo sada deli na Galičane i Dičinare a unutar toga na rodove i grupe. Kuća ima i u Planini, delu atara koji je odvojen od ostalog seoskog atara i okružen atarima sela Drenove i Srezojevaca. To je Sovljak, deo planine Rožnja. Kroz selo prolazi drum Gornji Milanovac – Pranjani, od koga se ovde odvajaju kraci za Gornje Branetiće i Gornje Banjane (obadva se nastavljaju dalje za Ljig) i oko druma i tih raskršća razvila se „varošica“.

Vode.

-Malo je živih voda. Meštani se više služe bunarima. Vode se zovu: Studenac, Mikovića Izvor, Jovčića Izvor, Svinčine (u Galiču), Peralo, Uzunovića Česma, Popova Česma, Nerod itd. Osim mnogih potoka (Peralo, Lastva, Svinčine i dr.) kroz selo teku rečice Dičina, Ozremica i Rijeka (ili Đurovača).

Zemlje i šume.

-U selu su glavni potesi: Zabjeli, Lisičjak, Beršićko Polje, Jelav, Dubovo, Osaćani, Nerod, Kik, Zborište, Uglješica, Donje Brdo (Galiča) Gornje Brdo, Ovčica, Kainovac, Selo, Gaj, Turski Potok, Majstorovina, Stokovina, Glogovac, Prevoj, Šanac, Vinogradine, Lekovača i Kamalj. Nema više „seline“; nestala je usled zahvatanja a nešto je prešlo u državnu savojinu. Na Dičini dve a na Rijeci 6 vodenica; uz tri vodenice su i valjarice.

Tip sela.

-U „varošici“, koja se zove Ozrenica, jer je neposredno uz tu rečicu, kuće se nalaze pored druma od koje dve sa gornje strane druma administrativno pripadaju Ozremu. Tu su Zemljoradnička zadruga, jedna kaafana, zanatske radionice (kolar-stolar, abadžija, opančar-obućar, kovač-potkivač) i jedan dućan. U drugom delu „varošice“, u Polju na desnoj strani Dičine, nalaze se škola, jedna kafana i zgrade SRZ. Inače, selo je vrlo raštrkano i deli se na „džemate“ po pojedinim rodovima. Ima 172 domaćinstva. Dva su groblja; na Kajinovcu za Galič i na Zborištu, na kosi Tovarnici ili Mramoru za Dičinu. U Rijeci se nalazi mesto „Porta“ gde se održava vašar o Trojicama. Seoska „obetina“ je na Druge Trojice. Do 1945. godine održavan je vašar na Ivanjdan.

Starine u selu.

-Mesto gde su Jakovljevića kuće zove se Selo. Verovatno je to mesto najpre naseljeno. Na potesu zapadama, na granici prema Dočevcima, nalazi se mesto Crkvina. Po predanju, tu je bila crkva, bilo je i nekih spomenika, koji su razneti. Bila je jedna velika ploča sa velikim krstom, a na krstu je bi „ljeljen“, te tumače da je to pop poginuo od jelena. Ima nekoliko „madžarskih“ grobalja. Jedno je na Ovčici, na granici prema Breznoj. To je oveća nekropola na humci, na kosi. Ima više usađenih i položenih ploča. Grobovi su položeni prema istoku. Ovih grobalja je bilo na Markovića imanju, kod Stokovića kuća i pokraj Braničice. Na Ravnom Gaju, na raskršću izmeđz Teočina i Brezne ima šlaknje.
Mesto Kainovac je nazvano po Turčinu Kainu, koji je tu živeo. Priča se da je na Šancu pod Galičem bila kuća turskog subaše u selu. Turski Potok je nazvan po ovom događaju: Ded Markovića je tu ubio Turčina, koga je ranio puškom a dotukao „liguram“ (dečjim sankama). Iznad Utunovića kuća su grobovi jednog Srbina koga je ubio Turčin i tog Turčina koga je neko ubio. Na Mramoru kod Tovarnice, gde se ukrštaju dva puta do pre dve godine bio je kameni stup („mramor“) bez ikakvog natpisa. Kod Ozrenice su bila dva spomenika poginulim borcima na Slivnici, da bi kasnije upotrebljeni za most na potoku. Kod Todorovića kuća na Gaju je Ružin Grob; tu je umrla i sahranjena nekakva Ruža, kada je vladala nekakva epidemija.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

-Prvobitno su se naseljavali na Goliču, možda oko 1880. godine su počeli da silaze najpre sa trlima u Dičinu a nešto docnije, oko 1900. godine, i sa kućama. Prvi si sišli Brkoići. Dok nije uređen tok Dičine, u Lisičjaku je bila samo „drečva“; razne loze poviti i tu su se legle lisice. U „varošici“ je prvo bila samo potkivačnica a prvi se naselio Tihomir Todorović, potom Stokovići i Radovanovići. Najvše kuća je podignuto između dva svetska rata.
Istaknuta ličnost za vreme vladavine kneza Miloša bio je Vasa Popović (1777-1832), učesnik u dogovoru u Takovu 1815. godine, od 1819. godine glavni knez Požeške nahije i prijatelj Milošev. Bio je brat od ujaka kneginje Ljubice. Po narodnom verovanju u selu, rodom je iz Bosne a imao je svoj čardak u Osaćanima. Umro je u Beogradu a telo je preneto i sahranjen je kod crkve u Brezni.
Najstariji rod u selu su Jakovaljevići sa svojim ograncima:
-Jakovljevići, Miloševići, Nikolići, Damnjanovići i Aleksići, Ivovići, Solujići, Markovići, Tanaskovići ili Adžovići i Đorđevići, potom izumrli Milinkovići, Spasojevići i Popovići. Svi slave Nikoljdan. Predak Jakov je došao početkom 18. veka iz Hercegovine na Galič a daljim poreklom su iz okoline Prištine, sa Kosova. Pomenuti Mramor podigli su njihovi preci i kod njega su se skupljali na dogovor i molitvu.
-Todorovići (Jelenići i Sirotani), Jovčići, Uzunovići, Obradovići ili Džakovići i Simovići, nekada jedno pleme, slave Stevanjdan. Starinom su iz Crne Gore. Todorovići se zovu i Jelenići i Sirotani. Deo sela u kome su Obradovići i Todorovići zove se Šogići.
-Mihailovići-Mijajlovići (Kneževići), Savići i Tadići su jedan rod, slave Lučindan. Starinom su iz Crne Gore od Nikšića, odakle su došli još za turskog vremena petorica braće. Praded njihov Tanasko – Atanacko bio je na dogovoru u Takovu 1815. godine da bi posle bio knez Rudničke nahije. Godine 1826. bio je kod njega Joakim Vujić. Mijajloviće zovu Kneževići. Knez Tanasko je živeo na Galiču. Sin mu je Jovan Knežević kupio je imanje od Dizdara u Ločevcima, ali su ga potomci posle toga prodali. Zajedničkog porekla sa njima treba da su Milojevići u Ljutovnici. Kruna, kći kneza Tanaska, bila je supruga Gospodara Jovana. Od Mijajlovića su i:
-Pavlovići-Galičani na Galiču i u Dičini.
-Dragojevići i Pavlovići treći, slave Lučindan. Oni vode poreklo od Dragoja, sestrića kneza Tanaska Mijajlovića, koji je došao iz istog mesta kao i Tanasko, ali posle njega. Od ovih Pavlovića su i Pavlovići u Brezni.
-Brkovići, slave Sv. Joakim i Ana. Oni su odavno u selu a starinom su Petrovići iz Bosne. Nazvano su ovako po Radovanu Brku, koji je bio „silan“ i isterao je iz „gradina“ mnoge Srezojevčane koji su bili zauzeli zemlju.
-Stokovići, slave Aranđelovdan. Starinom su od Nikšića i došli su pre Mijajlovića. Jedan od njih je poginuo kao hajduk za vreme Turaka. Neki od njih odavde su se selili i u Pranjane i Beograd.
-Vasovići, Nikolići i Radovanovići su od istog roda, slave Tomindan. Starinom su iz Osata u Bosni. Došli su pre Osaćana-Pavlovića, oko 1850. godine.
-Pavlovići-Osaćani, slave Mratindan. Nije prošlo mnogo vremena od kada je umro Obrad osaćanin, pre 15 godina – starosti od 80 godina, koji je bio rodom iz Bosne i koji je donet kao malo dete. Kad su došli Pavlovići, oni su preveli svu čeljad i doterali su stoku. Sa njima su u rodu Bojovići u Takovu.
-Lazovići, slave Stevanjdan. Oni su poreklom iz Sirče u Moravi, odakle ih je doveo njihov ded. Odavde su se selili u Prislonicu.
-Solujić Miloje, rodom Veselinović je iz Koštunića. Uzeo ga ded pod svoje pred Drugi svetski rat.
-Čolovići, slave Nikoljdan. Otac je došao iz Sječe Rijeke, pre velikog rata „na imanje“.
-Joković je došao iz Brezne, kao kovač, posle Velikog rata.
-Čilić je opančar, došao iz Ozrema 1922. godine.
-Dimitrijević „Cincar“, slavi Nikoljdan. Ded je bio iz sela Drenova kod Prilepa i došao je pre 70 godina kao preduzimač u Gornji Milanovac a otac prešao u Beršiće „ženi u kuću“, 1923. godine. Nisu Cincari.
-Adamović, slavi Lučindan po imanju. Došao je iz Vrnčana „na miraz“ u Todoroviće, oko 1923. godine.
-Tanasković drugi je došao „ženi u kuću“ iz Ločevaca, 1929. godine.
-Nešković, opančar, došao iz Loznja 1929. godine.
-Jovović Ž. je abadžija, došao iz Ljevaje 1944. godine.
-Gačanović je kolar, došao iz Ljevaje 1949. godine.
-Vujičić je abadžija, došao iz Ozrema 1950. godine.
-Lalić M. je došao iz Drenove 1951. godine, na svoje imanje.
-Majstorovići su izumrli.
Cigani-Romi:
-Mladenović, slave v. Vasilija-Novu Godinu je u Planini, kovač, doseljen iz Boljkovca pre 1912. godine.
-Vasić je svirač, došao 1952. godine u Ozremicu iz sela Milavca kod Ljiga.

 

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.