Poreklo prezimena, selo Pranjani (Gornji Milanovac)

Poreklo stanovništva sela Pranjani, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Sa svojih 600 domova Pranjani su danas najveće selo u ovim predelima i ujedno najraspostranjenije, jer su mu pojedini delovi međusobno veoma udaljeni a kuće u njima raštrkane. Osim „varošice“, koja je novijeg postanka i koja je u polju svi ostali zaseoci ili delovi sela nalaze se po kosama i stranama te kotlinice. Nakon Prvog svetskog rata počelo je građenje kuća po samom polju i taj pokret veoma napreduje. Zaseoci Katrići i Lokva leže na bezbrojnim kosama, bregovima i stranama, a na pojedinim takvim mestima su pojedinačne rodovske grupe ili pojedine kuće. Tako je i u Dugom Brdu i Gornjem Kraju, s’tom razlikom što su kose duže, blažeg nagiba. Rodovi su po kraćim kosama između potoka Smrduše i Čemernice. Varošica je u polju oko druma Gornji Milanovac – Požega. Kroz Katriće i zapadnom granicom sela prolazi drum za Čačak.

Vode.

I pored toga što u naselju ima dosta izvora i više potoka i rečica, pojedini delovi sela oskudevaju sa vodom, pa neke kuće, u Ridovima na primer, donose vodu iz daljine na kolima. U selu ima dosta bunara. Glavni izvori su: Velika Voda, Zmajevac i Pjevčev Bunar u Katrićima; Vodica i Bećaruša u Lokvi; Bela Voda, Vaganj ili Vaganjuša, Klik, Cvetića Voda, Kojovića Izvori, Popovića Izvor, Gavrovića Izvor, Kapetanuša, Silimuša, Obrenovića Stublina i Šajinac u Gornjem Kraju; Stubline u Vajatima i Prnjuši i Česma kraj Čemernice u Ridovima. Glavna rečica je Čemernica, koja nastaje od Dučine, Graba i Bukovače iz planine i Koštunića; kroz selo teku još i ovi potoci: Turski Potok u Katrićima; Aluga, Bralovića Potok, Plana, Smrduša, Popovića i Radojkovića Potok.

Zemlje i šume.

Njive, livade i zabrani su na mestima: Pogled, Bučje, Slatina, Đevojački Mramor, Jovovac, Crna Stijena, Ljetovnik, Mišijedina, Orlevadž, Baščine, Donja Livada, Zelinova Ćuprija, Blaškovina, Brezak, Jeremića Ornica, Anina Gradina, Višnjića Brdo – u Katrićima; Mijuškovo Brdo, Kraljevsko Brdo, Glavaj, Rujevac, Stjenčina, Trnavska Livada. Ljuta Livada, Nestorovac i dr – u Lokvi; Tutovina, Gaj, Lokva, Stražara, Madžarsko Groblje, Galovići, Klik, Beli Kamen, Vinogradine, Kamalj, Svatovsko Groblje i dr – u Gornjem Kraju; Glavica, Senj, Jelino Brdo, Vodeničko Brdo, Velika i Mala Zujeva Kosa, Polje, Jaz, Ade, Luke, Prljuša, Broci, Pejovina i Izvorišta – u Ridovima. Selo je delimično očuvalo „selinu“, utrinu Mramor površine oko 100 hektara. Po seoskog ataru ima još prilično šume.

Tip naselja.

Varošica je drumsko naselje dok su zaseoci razbijenog tipa. Kuće pojedinih rodova obrazuju razređene grupe. Varošica je središte za čitavo naselje i ona doprinosi održavanju te celine. Razvila se oko crke i nekadašnjih kafana a sada su u njoj crkva i parohijski dom, opština, škola, ambulanta, seljačka radna zadruga, veliki zadružni dom, prodavnice, nekoliko zanatskih radionica – kamenorezac, abadžija, dva cipelara, dva mašinbravara, opančar, kolar, stolar i kovač. Pored nove zidane crkve iz 1903. godine postoji i napuštena crkva-brvnara iz 1827. godine. U selu su dva groblja; jedno je kod crkve za Lokvu, Ridove i Gornji Kraj dok Katrići imaju svoje groblje na Bščinama. Crkva slavi Spasovdan i tog dana je vašar kod crkve. Spasovdan je ujedno i seoska „obetina“ ili „molitva“.

Starine u selu.

Ima mnogo predanja i tragova ranijih naselja. Za brdo Orlovac – Orlujevac vezuje se živo predanje da je preko njega prešao Orlović Pavle, kada je sa vojskom polazio na Kosovo; on je, kažu, bio rodom iz Teočina (ili Majdana) i vojsku je pričestio u crkvi koja je bila pod Džojića kućama u Koštunićima. Na Orlujevcu je Pavle sačekivao vojsku iz Bijeljine u Bosni i tu im je umro jedan vojnik, pa mu je podignut spomenik. Na Kraljevićkom Brdu u Lokvi bile su neke grobnice, koje je prekopavao pokojni pop Svetozar Jeremić; mrtvaci su bili licem okrenuti ka istoku a ruke su im bile ispod glave. U Katrićima ima mnogo šlaknje, a pre 30 godina, kada je bila velika voda, Plana je izvaljivala šlaknju i iz obale između Klika i Vagana u Gornjem Kraju. Bilo je po Pranjanima i „madžarskih“ grobalja, ali nijedno nije sačuvano, svi su nadgrobni spomenici razneti. Jedno takvo groblje bilo je na Baščinama u Katrićima, do sadašnjeg seoskog groblja. Drugo je bilo na brežuljku kod Kojovića Kuća u Gornjeem Kraju. Tu je, po predanju, bila crkva ili adžamija. Za mesto Mramor u Gornjem Kraju kažu da je tu poginuo neki Madžar, te mu je podignut „mramor“. I na Jelinom Brdu u Ridovima bilo je „madžarsko“ groblje. Na Kliku u Gornjem Kraju bilo je „svatovsko groblje“. Po predanju tu su se susreli, zavadili, potukli i izginuli dvoji svatovi. To je sada gola ledina, bez ikakvih znakova. Dosta ima uspomena i na tursko doba. U Turskom Potoku nalažene su sekire, pijuci i dr. Mesto Stražare se tako zove, po predanju, zbog toga što su tu bile straže, kada je ovuda prolazila granica između Turske i Srbije. Po predanju, u jazu ispod Ridova bila je turska vodenica a na Vodeničnom Brdu su Turci zakopali neko vodenično kamenje. U Baščinama (Katrići) poznaju se još turski podrumi. Zelinova Ćuprija (Katrići) se zove po Turčinu Zelinu, koji ju je izgradio a uz ćupriju je voda Sandžak ili Sandžakovac, po nekom Turčinu. Priča se da je Rudnički Bik imao svoj konak na Baščinama i da je odatle heo da otme devojku Vasiliju Kojović, koja će se docnije udati u Srezojevce i roditi kneginjuLjubicu. U selu je bilo dvojica aga; jedan je držao Planu a drugi Smrdušu. U Barama kod Varošice ima mesto Čardačina. Po predanju, tu su bili turski čardaci i han. Kada je Karađorđe ovuda išao na Užice sa vojskom on se ovde odmarao. Sa tom vojskom je bio i Nikola Milosavljević, Pranjanin, iz Gornjeg Kraja. U tursko vreme kroz selo je vodio put za Čačak. Po toj trasi gradi se novi put za Čačak. Čelni Grob u Katrićima zove se po tome što je tu sahranjen neki Trivunović, koji je umro od pčela; pala na njega košnica i pčele ga usmrtile. Na Babinom Grobu bio je „mramor“, nestao je. Đevojački Mramor je mesto gde su vuci pojeli jednu devojku.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Pranjani su bili nekada u velikoj gori. Oni koji su se naseljavali dolazili su na pustu zemlju i krčili je. U prvo vreme kuće su bile po potocima i to su bile „talpare“ sa jednim odeljenjem bez ćerta. Govori se da je u prvo vreme u selu bilo 5 ili 7 kuća, ali se ljudi ne slažu u tome čije su kuće bile, osim Čavoroviće. Dugo Brdo je nazvano „Arnautluk“, jer se tu odjednom doselilo nekoliko porodica iz okoline Sjenice, 1809. godine: braća Milenko i Miloje, Vujičići, Todići, Garići…. Dok u selu nije bilo drvene crkve, postojao je okrugao kamen i oko njega su se skupljali. Kada je crkva podignuta oko nje je bila velika šuma. Kod crkve su bila dva čardaka; jedan od njih postoji i danas, ali su ga Bralovići preneli u Braloviće. Drugi je bio čardak Markovića. Bilo je mnogo sofri ili sobrašica. Iste po obliku i građi bile su i „šatre“, u kojima su pojedinci prodavali piće nedeljom i praznikom. Put je bio daleko od crkve oko 2 kilometra a kod crkve je bila opština i prvi dućani. Kada je izgrađen drum za Požegu, opština je spuštena na drum i oko nje se vremenom razvila „varošica“ na mestu koje se ranije zvalo Divlje Polje. Prvi su došli u „varošicu“ neki Tanasije Blagojević i kovač Filip Marković iz Planinice. Filip je došao 1877. godine. Kasnije su podigli dućane Blagoje Simović, Nikola Kovačević, Veljko Novaković i dr. Opština je podigla kafanu, koju su pod zakup držali Cincari.

Rodovi:

–Čavorovići ili Čavori, slave Ignjatijevdan. Opšte je mišljenje da su oni najstariji rod u selu. Bili su veliki rod. Za vreme Turaka prilikom jedne seobe, kada se narod iselio, jedan od toga roda je ostao u selu. On se zvao Golubi uspomena na njega ostala je u imenu Golubove Luke, a sami Čavori su se zvali i Golubovići. Neki znaju da su se ranije zvali Čvorci i da je njihov dalji predak pobegao u Pranjane, odnekuda „odozgo“, doteravši samo desetak goveda. U Dragačevcu imaju Čvorci, koji takođe slave Ignjatijevdan.

–Živčevići (nejasno), slave Đurđevdan. Oni su u Lokvi i najstariji su posle Čavorovića. Ne znaju za svoje poreklo. Ded im je bio sveštenik, pop Nestor. Jedan od njih je otišao kao učitelj u Miloševac kod Smedereva.

–Zelenovići i Milovanovići, slave Jovanjdan. Oni su u Gornjem Kraju i spadaju u najstarije rodove.

–Zečevići, slave Aranđelovdan. Oni su u Katrićima i spadaju među četiri najstarija roda u Pranjanima. Ne znaju za svoje poreklo. Njihovog pretka je nazvao Zecom neki Turčin. Tobože što mu je rekao da se spasao i ostao živ idući (kao zec) od trna do trna po Kosmaju (brdu).

–Stanojevići i Jankovići, slave Đurđevdan. Oni su u Gornjem Kraju, vode poreklo od braće Stanoja i Janka, čiji je otac Radedošao iz Drobnjaka.

–Kojovići, slave Đurđevdan. Oni vode poreklo od sestre Stanoja i Janka, odnosno od njihova zeta Koja, koji je starinom iz Crne Gore. Neki misle da je Koja bio brat Stanoju i Janku. Od ovog roda je bila Vasilija, udata za Petra Vukomanovića kao i neki knezovi.

–Radojevići, slave Aranđelovdan. Predak im je došao u Gornji Kraj iz Crne Gore. Najpre se naselio na Čemernici pa je, bojeći se komaraca u polju, okumio Stanoja i on mu dao zemlje u Gornjem Kraju.

–Đosovići, slave Đurđevdan. Nekada su bili svi u Lokvi, sada u raznim delovima naselja. Starinom su Milići od Nikšića i došli su ovde kada je u Pranjanima bilo samo 7 kuća.

–Petrići, Markovići i Jeremići su jedan rod, slave Lučindan. Preci su im, braća Aron i Mojo Petrići, došli iz Crne Gore pre Ustanka 1804. godine. Najpre su došli u Bučje, između Gojne Gore, Jančića i Rožaca te su otuda jedni prešli u Pranjane – u Katriće. Jeremići kažu da su, došavši u Pranjane, hteli da odu dalje, ali su ih Čavori molili da ostanu i dali im polovinu zemlje. Na dogovru u Takovu učestvovao je i Todor Jeremićiz Pranjana.

–Trivunovići i Krnjići su jedan rod, slave Đurđevdan. Preci Trivun i Sreten Krnjić došli su iz sela Čelica na Javoru. Došli su posle Jeremića. Uz Prvi ustanak su se bili razbegli, pa se posle opet prikupili. Trivunovića ima iseljenih u Čačku i Beogradu.

–Gavrovići, slave Jovanjdan. Oni su poreklom iz Crne Gore, odakle su došli kad je u Pranjanima bilo svega 4-5 kuća.

–Marušići, slave Aranđelovdan. Oni su u Ridovima i Katrićima. Starinom su od Vasojevića odakle su došla braća Damjan i Dimijan, kovači, na mesto Lucije u Ridovima. Od Pavla Marušića, koga je ujak Jeremić uzeo pod svoje (usvojio), nastao je ogranak Marušića u Katrićima a taj Pavle je bio momak uz Gospodara Jovana.

–Tanaskovići (Ćosovići), Stanišići (Cekići) i Bjelakovići su u Katrićima su jedan rod, slave Ivanjdan letnji a starinom su Glibetići iz sela Glibetića u Mokroj Gori.

–Talovići, slave Lučindan. Oni su došli iz nepoznatog mesta pre Bralovića i Tadića.

–Bralovići prvi, slave Cveti. Vode poreklo od braće Jelesija, Aksentija, Miša i Jovana, koji su došli iz Negbine pre Prvog ustanka i naselili se posebno na četiri mesta, jedan ogranak je ostao u Negbini kod Užica, gde ih ima i danas.

–Bralovići drugi, slave Aranđelovdan. Oni vode poreklo od Jovića Bralovića iz Mršelja u požeškom srezu, koga je dovela majka kao udovica u Braloviće prve.

–Bralovići treći, slave Aranđelovdan, prekađuju Cveti. Predak je došao iz okoline Sjenice.

–Čutovići (Jočovići i Miloševići-Radonjići), slave Đurđic. Većinom su u Lokvi, došli iz Mokre Gore. Prozvani su Čuturovići-Čutovići, jer su im preci pravili čuture. Ogranci Čutovića su Jočovići u Lokvi, Katrićima i Ridovima – nazvani tako po pradedu i Miloševići-Radonjići, koji slave Stevanjdan. Oni su u Katrićima i Varošici. Predak Radonja je bio hajduk.

–Tošići, slave Đurđevdan. Oni su u Ridovima a preci su im došli iz nepoznatog mesta pre Prvog ustanka.

–Radojevići i Papići su jedan rod, slave Jovanjdan. Još pre Ustanka 1804. godine došla su braća Papoi Živansa sestrom Railijom, Došli se sa Jelove Gore a tamo su stigli iz Hercegovine. Od njih je:

–Živanović (Ranko) došao je kao unuk na imanje Popovića, pa sada slavi Alimpijevdan.

–Railići, slave Jovanjdan. Ne zna se odakle je bio predak, muž Rajilin.

–Milosavljevići, slave Aranđelovdan. Oni su u Gornjem Kraju, zvani Prežalovići po nadimku, poreklom su iz Sandžaka. Ima ih u Beogradu i Trbušnici.

–Đogovići, slave Jovanjdan. Oni su u Ridovima i verovatno su iz Crne Gore a u Pranjane je došao praded Ranko Đogović iz Papratišta.

–Milovanovići ili Leleci, slave Đurđevdan. Oni su u Ridovima, doseljeni su iz „Užičke“ a možda su daljim poreklom iz Crne Gore. Došli su pre 1804. godine.

–Erići, slave Stevanjdan. Oni su u Katrićima i Lokvi, a poreklom su iz „Erske“.

–Tolići, Mirkovići ili Čizeri (nečitko), Milinkovići, Vukašinovići, Ivanovići i Đurovići su u Gornjem Kraju i svi su jedan rod po starini, slave Stevanjdan. Doselili su se od Sjenice, iz nekog mesta izmeđi Čajetine, Sjenice i Nove Varoši. Tolići čuvaju zemljani lonac, koji su doneli odatle. Jedan od Tolića otišao je u Milićevce kod Čačaka a jedan je otišao iz Pranjana u okolinu Osijeka u Slavoniji. Zajedničkog porekla sa Vukašinovićima bili su Ugrenovići (slavili su Nikoljdan) ali su izumrli po muškoj liniji. Arnautluk ili Aranauti se zove u Pranjanima Dugo Brdo, zbog toga što su se odjedanput naselilo nekoliko porodica od Sjenice, verovatno 1809. godine i u Milića Milenkovića doskora se održavala rasa goveda dovedena odatle, a do oko 1900. godine i rasa ovaca. To su rodovi: Vujičići, Milenkovići, Milojevići, Todići i Garići.

–Vujičići, slave Jovanjdan. Predak Vujicaje došao iz Vranješa u Erskoj – užički okrug, navodno kada su Madžari isterani. Zvali su se Mitrovići. Od tog roda su i: –Gvozdenovići u Varošici.

–Todići, slave Nikoljdan, poreklom su od Sjenice.

–Garići, slave Nikoljdan. Oni su takođe od Sjenice, ranije su se zvali Aleksandrići.

–Obrenovići, slave Nikoljdan. Oni su na Dugom Brdu. Poreklom su od Sjenice a možda i zajedničkog porekla sa Garićima.

–Milojevići i Milenkovići su jedan rod, slave Nikoljdan. Oni vode poreklo od braće Milojai Milenka, koji su došli od Sjenice. Došli su pre Vujičića. Nekada su se zvali Aleksići.

–Radojkovići, slave Nikoljdan. I oni su od Sjenice.

–Martinovići u Katrićima su poreklom iz Sandžaka. Od toga roda je danas samo Marušić Previslav, čiji je otac otišao u Marušiće a u kući Martinovića je danas i jedan Trivunović (Milosav drugi).

–Milutinovići, slave Đurđevdan. Oni su među Bralovićima; predak im Milutindošao odnekle kao siromašan dečak. Bio je predan radnik, pa mu Bralo da zemlje i svoju sestru ili ćerku, koja je već bila starija devojka.

–Vasiljevići, slave Đurđevdan. Predak je bio poreklom „iz Užičke, odnekale iz Crne Gore“. Ima ih u Miokovcima.

–Vasiljevići-Klincovići, slave Savindan. Njihov predak Simo, koji je bio potkivač, naselio se iz Papratišta kod Požege, na taj način što ga je ovde zadržao Vasilj, koji mu je u rodnom kraju bio komšija, davši mu zemlje.

–Vidakovići, Andrići i Markovići su jedan rod, slave Nikoljdan. Oni su u Gornjem Kraju i vode poreklo od braće Vidaka, Marka i Andrije, sinova Pavlovih. Poreklom su iz Mokre Gore.

–Tomanić je star 74 godine. Zna samo da mu je u Pranjane došao praded sa ženom Mirjanom.

–Simovići, slavili ranije Jeremijevdan, ovde Nikoljdan. Pomenuti Pavleimao je sina Tomića, koji se oženio udovicom iz sela Grbice u Gruži, te je ona dovela sina Sima, od koga su nastali Simovići.

–Avramovići i Starčevići su u Gornjem Kraju, nekada svi Starčevići, slave jesenje Vrače, preslavljaju letnje Vrače. Poreklom su iz sela Dumanovca kod Sjenice.

–Tadići, slave Nikoljdan. Oni su u Lokvi a poreklom su iz Bajine Bašte, odakle su došli pre 100 godina. Ima ih u Beogradu i Gorionici.

–Kovačevići, slave Đurđevdan. Oni su poreklom iz Istoka, odakle su došli dedovi Gijo i Vukosav, braća ili rođaci, pa je Vukosav otišao u Miokovce.

–Glavinići (nečitko), slave Aranđelovdan su u Gornjem Kraju i Ridovima; po dedu Marinku, koji je iz Gornjeg Kraja prešao, pre više od 80 godina u polje ispod Ridova, njegovi potomci se sada zovu:

–Marinkovci. Poreklom su verovatno iz Crne Gore, doselili se u vreme Obrenovića.

–Mladenovići, slave Aranđelovdan. Oni su u Lokvi. Praded se doselio iz Mokre Gore.

–Nikolići, slave Nikoljdan. Oni su u Lokvi, starinom su Blaškovići iz Hercegovine. Zovu ih i Perkovići. Doselio se ded, odnosno praded. U knjigama umrlih pominju se 1839. godine.

–Maćići, slave Jovanjdan. Pre 100 godina došao im praded, ili čukunded Nikit iz nekog sela kod Višegrada, u pravoj Bosni.

–Popovići, slave Alimpijevdan. Oni su u Gornjem Kraju. Predak pop Stevanse doselio iz nepoznatog mesta, verovatno iz Crne Gore.

–Stanojevići drugi ili Gudurići, slave Đurđevdan. Oni su u Lokvi a poreklom iz okoline Nove Varoši.

–Blagojevići, slave Lazarevdan su u Gornjem Kraju i Varošici, poreklom su sa Javora.

–Petrovići su u Katrićima, slave Aranđelovdan. Praded Ranko Pejovac došao je iz Crne Gore, iz nekog mesta pored velike reke.

–Stevanovići su u Lokvi, slave Đurđevdan. Starinom su iz Kremana.

–Jevtovići su u Lokvi i Gornjem Kraju, slave Đurđevdan. Ded im došao iz Mršelja u prvoj polovini 19. veka. Nisu u rodu sa ostalim Jevtovićima u selu.

–Markovići su u varošici, slave Veliku Gospojinu. Doselio se 1877. godine kovač Filip Marković, iz Planinice.

–Janjići, jedni slave Đurđevdan, drugi Savindan. Oni su u Ridovima, otac im došao pre 70 godina iz Gojne Gore, gde ih još ima i slave Đurđevdan a on se prizetio i preuzeo slavu, Savindan.

–Jeremići drugi, slave Lučindan a po poreklu su Savići-Zimići, koji slave Nikoljdan iz Rožaca, odakle im je došao ded kod ujaka Jeremića „pod svoje“.

–Vukovići su u Gornjem Kraju; otac im došao „na miraz“ iz Družetića. Pošto su se sinovi podelili, jedni slave Vrače (slava Starčevića), drugi Aranđelovdan (slava Vukovića), a drugo prekađuju-obeležavaju.

–Andrići treći su na Dugom Brdu, slave Aranđelovdan. Ded im je bio od Albijanića iz Tometina Polja i prizetio se u Andriće.

–Sredojevići-Sredovići su i Katrićima, slave Jovanjdan, a poreklom su iz Mokre Gore. Ded im je bio sirotan pa je bio u ujčevini u Miokovcima.

–Stojanići. Bila u selu baba Stojana, koja je imala dve kćeri i veliko imanje i dovela dva zeta u kuću. Potomci obojice, kada su se podelili, nazvalo se Stojanićima. Oba su bila iz Dobrinje. Nasledilli su slavu Aranđelovdan po imanju. Od jednog došljaka (Ilije) vodi poreklo 8 domaćinstava, koja preslavljaju Đurđevdan a od drugog (Nikole) 2 domaćinstva.

–Prodanovići, slave Aranđelovdan* i Đurđevdan. Oko 1890. godine Miloš Prodanović iz Bogdanice došao je u Pranjane – u Varošicu. Oni su poreklom iz sela Komarnice u Drobnjacima, odakle su krenuli oko 1720. godine. Otac tog Prodana bio je dobrovoljac u Rusiji 1711. godine i imao je odlikovanje od cara Petra, koje je čuvano do 1916. godine kada su ga odneli Austrijanci. Prodanovići su otišli iz Drobnjaka za ranije iseljenim Kneževićima u Ježevicu. I dedovi i preci su se bavili trgovinom. Tako je Dmitar, na putu na koji je krenuo radi trgovine, umro u Šopranju 1793. godine, pa je odatle prenet i sahranjen u Bogdanici, uz pomoć i staranje rođaka, austrijskog generala Prodanovića. *Aranđelovdan slave po zavetu neke babe da im se održe deca.

–Kovačevići, slave Stevanjdan po imanju, preslava Nikoljdan po rodu. Otac došao u Katriće 1901. godine iz Rtara u Dragačevu svom ujaku, koji mu je bio staraoc.

–Kovačevići drugi, slave Nikoljdan. Oni su u Ridovima. Predak se prizetio iz Brezne pre 50 godina u Martiće, koji su izumrli.

–Milovanovići drugi, slave Nikoljdan. Oni su u Varošici. Otac bio stolar a njegov otac došao je iz Tometina Polja pre više od 50 godina.

–Starčevići drugi, slave Sv. Vrače. Otac im je bio od Radovanovića u Gojnoj Gori. Uzeo ga „na treći deo“ u kuću Vasilije Starčević pre 50 godina.

–Bošnjakovići, slave Stevanjdan. Otac došao u Varošicu 1908. godine iz Starog Vlaha kao pekar i kafedžija.

–Gavrilovići, slave Đurđevdan po mirazu. Došao je u Jočoviće iz Vranića 1918. godine a otac mu je bio iz Užica.

–Andrići, slave Ivanjdan po imanju su u Katrićima, rodom iz Lokve, vanbračni sin, koji je došao uz majku kada se udala.

–Ružići, slave Đurđic po imanju. Otac, vanbračno dete, bio rodom iz Teočina i prizetio se ovde 1905. godine.

–Bolovići, slave Đurđic po imanju su u Lokvi, otac rodom su iz Loreta, prizetio se pre 45 godina.

–Petrovići, slave Đurđevdan. Oni su u Varošici, otac došao kao pastorak uz maćehu iz Kalanjevaca kod Valjeva pre 40 godina.

–Nikići su među Trivunovićima, dovela ga majka kada se preudala iz Dužetića u Trivunoviće.

–Dunjići, slave Lučindan. Oni su u Lokvi, otac došao iz Miokovaca tetki pred rat 1914. godine.

–Gogići. Otac došao u Varošicu iz Požege 1918. godine. Ne kaže se koju slavu slave.

–Jevtovići, slave Nikoljdan po majčinom rodu. Oni su u Ridovima, otac mu, rodom kao vanbračno dete iz Lokve, došao na ženino imanje pre 30 godina.

–Veselinovići, slave Đurđevdan po imanju, preslava Alimpijevdan po rodu, došao na miraz iz Koštunića, pre 30 godina.

–Vasilić St., slavi Jovanjdan. On je u Katrićima, privenčao se iz Crne Gore posle Prvog svetskog rata.

–Trifunovići je u Lokvi, došao „na miraz“ iz Gojne Gore 1925. godine, ne kaže se ništa za slavu.

–Marinkovići, slave Stevanjdan, abadžija u Varošici, došao iz Crnuće oko 1930. godine.

–Stokovići, slave Sv. Vrače po imanju. Došao u Gornji Kraj iz Beršića pre 20 godina svom tetku, koji ga je usvojio.

–Vukovići, slave Đurđevdan po imanju i Lučindan. Došao iz Srezojevca pred Drugi svetski rat, privenčao se.

–Kaljevići su u Gornjem Kraju i na Dugom Brdu. Obojica (dve porodice) su došla iz Družetića „na miraz“ pre 55 godina. Jedan slavi Vrače a drugi Nikoljdan.

–Miloševići. Otac kafedžija, došao je iz Brezne 1943. godine da se skloni od gonjenja.

Nepoznato i neispitano:

–Mijajlovići, slave Nikoljdan. Oni su u Katrićima. Nepoznatog porekla. Među njima nema uopšte odrasllih.

–Andrići su u Lokvi. N zna se ništa o njima.

U matičnim knjigama umrlih, koje se u Pranjanima vode od 1837. godine pominju se, između 1837-1870. godine, mnogi rodovi kojih više nema u selu, a to su:

Dmitrovići, Kostići, Pavlovići, Pantovići, Markovići, Ostojići, Jovanovići, Tomićevići, Miletići, Petronijevići, Damnjanovići, Teodorovići, Krsmanovići, Arsenijevići, Ilići, Milićevići, Marijanovići, Vitorovići, Maksimovići, Milentijevići, Lazarevići, Vučićevići, Zarići, Stojkovići, Kuzmanovići, Kostadinovići, Vidojevići, Alempijevići, Slepčevići, Perišići, Bankovići, Božovići, Dragićevići, Bogosavljevići, Jozovići, Berisavljevići, Spasojevići i Jelisijevci.

Možda neki od pomenutih postoje i danas, ali pod drugim prezimenima. Zabeleženo je da je 21. novembra 1865. godine umro Sava Pantović od 32 godine, dunđerin iz Ljutice (Požega), 23 jula umro je Ivan, dete od jedne godine Vidojaiz Bosne a 6. marta 1890. godine Dimitrije Veljković, zidar iz Pranjana (48 godina) rodom iz Nove Varoši. Cigani-Romi, kovači i svirači.

–Jankovići su doseljeni iz Moravaca kod Ljiga, oko 1876. godine.

–Petrovići su došli oko 1912. Godine. Među njima nema odraslih muškaraca, pobili su ih Nemci.

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.