Poreklo prezimena, naselje Senta

11. novembar 2014.

komentara: 127

Poreklo stanovništva naselja Senta, prema knjizi SENTA: zbornik priloga za istoriju grada/uredio Milivoje V. Knežević. Stanje iz 1935. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

Senta

Senta – naselje

….“ Senta je na današnjem mestu od prve polovine 18. veka, od onda, kada se stanovništvo namnožilo. Ranije je ležala nešto južnije, otprilike tamo gde je pomenuto ostrvo Poronć; tu je bilo i utvrđenje. Str. 5

…Po do sada poznatim pisanim dokumentima najstarije ime Senta bilo je `Sintarev` na Tisi.

Ovaj dokument potiče još iz 1216. godine, kojim udova Saula Župana, sa odobrenjem Andrije II, kralja Ugarske, poklanja svoje imanje klosteru u Sintarevu na Tisi.

Drugi je pisani dokument o imenu Sente diploma kralja Vladislava II iz 1506. godine, kojom selo Sentu proglašuje za varoš… Str. 8

… Ko je prvi dao ovo ime `Sinta`, odnosno `Zinta`, i šta ono znači, ne zna se tačno, ali se misli da je to naziv Huna, koji su u Senti svakako živeli do mohačke bitke 1526. godine, kao ostaci Atiline vojske.

Srbi, koji su ostali u Senti posle mohačke bitke, nazivaju je kao i danas Senta, i taj naziv predaju Turcima, pa je tako i Turci za sve vreme njihove vladavine i zovu. Kada su isterani Turci iz Bačke, posle čuvene Senćanske bitke 1697. u Senti je 1702. god. postavljena milicija, da čuva granicu od Turaka. Za bolju odbranu, u slučaju napada, iskopani su oko varoši duboki šančevi, (od kojih i danas ima ostataka na jugu varoši). Zbog tih čuvenih šančeva Senta je bila poznata pod imenom `Senćanski šančevi`.

Ove šančeve iskopali su Srbi, koji su i bili jedini stanovnici Sente i oni jedini sačinjavali su miliciju u Senti, poznatu pod imenom `graničari`. Str. 9

…Srbi su se počeli buniti kada je 1750. godine `razvojičena granica`, a Senta ostala ispod uprave Vrhovnog ratnog saveta u Beču… Zbog ukidanja granice i time i privilegija graničarima izbilo je nezadovoljstvo, usled čega je nastala poznata seoba Srba u Rusiju. Str. 17

…Senta se od 1526. god. pa do 1752. godine, a to je ono doba kada su u njoj samo Srbi živeli, naziva samo Senta. Od te 1752. godine već počinju da dolaze Mađari kao kolonizatori u Senti, i oni je zbog lakšeg izgovora nazivaju `Zenta`. Str. 9

…Posle ovih seoba u Rusiju, nastalo je opustošenje zemljišta u Senti.

Vlasti su i za druga mesta, već i ranije, imale plansku kolonizaciju sirotinje iz severnih krajeva Austrije, koju su u Senti sproveli tek 1755. godine, kada je seobom opustošena.

Prvo u Sentu doseljavaju Slovaci, iz županije Barš i Hont, koje su Mađari nazivali imenom Tot (Toth). Tek kasnije dolaze i Mađari u većem broju iz Jasberenja i heveške županije i ubrzo uspevaju da pretope Slovake u Mađare…str. 19

…Oko 1785-86. bude naseljeno više hiljada zaporoških kozaka, delimično u okolini Sente, koji su ubrzo izumrli…str. 19

…Danom ujedinjenja – 1. decembra 1818. g. – putem svoga poslanika Joce Vujića i Senta je ušla u sastav današnje države Jugoslavije. Str. 22

 

Stanovništvo

…Senta je vrlo često menjala gospodare i stanovništvo. Pobeditelji su se mešali sa pobeđenima.

Prilikom Trajanova pohoda protiv Dačana na predelu između Tise i Dunava stanovali su Jazigi, a za vreme Atile oko 433. Osvojili su je Huni. Posle raspada Atiline države u Vojvodini su stanovali Gepidi, nad kojima su 586. godine zavladali Avaripod kraljem Bajanom… Avare su pokorili Franci, koji su 796. doprli do Tise.

Za vreme avarske uprave nad današnjom Vojvodinom, došli su Sloveni  u Podunavlje. Slovena je bilo i u Bajanovoj vojsci.

Po mađarskom istoričaru Anonimusu Mađari, koji su se otprilike 897. godine doselili u Ugarsku zatekli su u današnjoj Vojvodini Slovene, čiji je kralj Zalan stanovao u Titelu. Ubrzo su došli Mađari u dodir sa Srbima na Balkanu. Od toga doba Srbi i Mađari su u stalnom dodiru….str. 23

…Pritiskom Turaka na srpske zemlje, primorani su Srbi, da se jače naslone na Ugarsku… Str. 23

…Na svoja imanja u Ugarskoj naseljavali su svoje ljude Srbe despot Stevan Lazarević i despot Đurađ Branković, tako da je 1437. god. polovina Srema bila naseljena Srbima, a 1440. godine pominje se i Peser, koji je jednim delom na zemljištu Sente, kao vlasništvo despota Đurđa Brankovića….str. 24

…Srba je bilo u većem broju već 1525. godine. Jedan od komandanata tvrđave Batke kod Sente 1525. god. bio je Srbin, a i komandant srpske pešadije u tvrđavi bio je Srbin…str. 24

…1527. god. Imamo u ovim predelima vladavinu cara Jovana Nenada koji je ranjen u Segedinu, ali su ga ranjena njegovi vojnici preneli u selo Tornjoš na zemljištu Sente, gde je i umro, po čemu bi se dalo zaključiti, da je ovde bila njegova odnosno srpska, glavna snaga…str. 24

…Turci su bili gospodari Sente preko 150 godina…str. 24

…Nema pomena da je neko naseljavao Sentu, osim Srba, za vreme turske vladavine, tj. sve do 1697. godine…str. 24

…Kada je osnovana milicija 1702. godine, ne zna se tačno koliko je bilo vojnika – graničara u Senti, ali je po M. Kostiću, prilikom seobe u Rusiju, tj. u doba razvojičenja 1751 – 53, iz Sente od prostih vojnika glasalo 417 `pro statu militari`. Po ovome bi se dalo zaključiti, da je garnizon u Senti tada imao do 500 vojnika…str. 25

…Dr D. Popović iznosi nam podatke da je u Senti 1720. godine bilo 3016 pravoslavnih, koliko je i onda imala stanovnika, a to su bili isključivo Srbi.

Slobodan vojnički život i privilegije, koje su imali graničari, učinio je, da je broj stanovnika rastao za sve vreme od 50 godina, koliko je svega trajala milicija.

Do razvojičenja granice, Srbi u Senti nisu imali plemstvo, ali je Marija Terezija, baš povodom razvojičenja granice, 1751. godine, izdala diplome oficirima, graničarima i time ih uvrstila u plemstvo…str. 25

…Po narodnoj tradiciji, spomenicima, dokumentima i objavljenim knjigama može se utvrditi, da su u Senti bili ovi plemići, sa diplomama od Marije Terezije:

Arsenije Vujić, graničarski kapetan dobio je diplomu 1741. godine u Požunu,

Subota Branovački, graničarski potporučnik diplomu je dobio 1851.

Jovan Boderlica, potporučnik, 1751.

Mihajlo Tešić, poručnik, 1751.

Đorđe Golub, graničarski poručnik

Neca Milinović, barjaktar, 1751.

Ignjat Vukšić, 1751. Str. 26

Nema ni jedne srpske porodice u Senti u kojoj ne postoji predanje, a da nisu doseljeni iz nekog drugog mesta. To se najviše dovodi u vezu sa seobom Arsenija Čarnojevića…. Str. 27

Ovo su tih 47 porodica koje su i pre 150 godina živele i danas žive u Senti:

Babin,

Babić,

Božin,

Birclin,

Branovački,

Vujić,

Vuković,

Vlah,

Nikolin,

Grujin,

Dević,

Đakov,

Erdeljan,

Živkov,

Zubanov,

Jakšić,

Jović,

Jovičin,

Kajčić,

Kragujev,

Lalić,

Marjanov,

Marković,

Mihajlović,

Nikolić,

Obradov,

Pavlović,

Panić,

Perić,

Petrov,

Pecarski,

Plavšić,

Pleštić,

Pomorovac,

Popov,

Popović,

Prekajac,

Raić,

Riđački,

Savić,

Slavnić,

Sočin,

Stajić,

Stepančev,

Stojanović,

Tomić,

Čoban i

Šašin.

Isti nam spisak blagajnika Vujića kazuje, da je u Senti pre 150 godina živelo i plaćalo porez, ali je izumrlo ili se odselilo, ovih 58 srpskih porodica:

Barjaktarović,

Bogdanović,

Bunić,

Bakancoš,

pl. Boderlica,

Bugarin,

Vaćin,

Vilovljev,

Vrdžić,

Vrebac,

pl. Golub,

Grčki,

Dimitrov,

Daić,

Dokić,

Đurić,

Zetović,

Jankov,

Jasin,

Josimčev,

Jurišin,

Kaić,

Kaičić,

Kekić,

Kerša,

Kostin,

Krečanov,

Kunić,

Kurina,

Milinović,

Mitrov,

Mijatov,

Moldovan,

Mučalov,

Muškatirov,

Nagulov,

Nerandžić,

Panajot,

Pašanski,

Pejčić,

Perišić,

Pećkanin,

Pivarov,

Pilić,

Putić,

Radoičin,

Rac,

Sremac,

Strajinjin,

pl. Tešić,

Filipović,

Šević,

Šiklovan,

Šiđanski,

Šteta,

Štranzor i

Šćapul.

Po spisku iz avgusta 1849. Aleksandra Nikolića, paroha vidi se, da su postojale u Senti, ali su izumrle ili se odselile, pored naznačenih i ove porodice:

Abramović,

Baičin,

Bogatula,

Gain,

Isaković,

Lončar,

Palikućin,

Pecić,

Radulaški,

Slavujev,

Somborac,

Stepančev i

Čamptragov.

Pored ovih postojeu narodnoj uspomeni, jer su igrale vidnu ulogu u životu Sente i zna se da su bile osnivači i članovi srpske čitaonice od 1868-1878, a danas su odseljene ili izumrle – porodice:

Branković,

Veselinović,

Volarić,

Đuričić,

Đurišić,

Živanović,

pl. Karakašević, (Simeon),

Kirić,

Lazić,

Lukač,

Lukačević,

Mađarević,

Marijan,

Mirosavljević,

Mihelić,

Pavletić,

Solarić,

Trifunović,

Francuz,

Hadić i

Crnodok.

U istorijskom delu ove rasprave naglašeno je da su Sentu naselili, posle seobe Srba u Rusiju 1751-53. godine, Slovaci… od 1745, do1755. godine.

Po ovome se spisku vidi, da je 98 porodica svoje prezime, a 22 porodice imaju sada, pored svog porodičnog imena, i nadimak Tot, kako Mađari zovu Slovake.

Prve slovačke porodice, doseljene od 1745. Do 1755. godine planskom državnom kolonizacijo, bile su ove:

Vignalik,

Lavička,

Matlak,

Jeddlička,

Ločanko,

Jurak,

Virinčik,

Lajko,

Prepok,

Đutčik,

Lebak,

Lajčik,

Renko,

Poljak,

Sloboda,

Černak,

Pisar,

Buranj,

Činčik,

Benak,

Husak,

Čikmak,

Sorčik,

Nemčok,

Ložanko,

Balanek,

Vrecko,

Maćko,

Škutera,

Solar,

Rečko,

Lajčik,

Duhinka,

Trabajko,

Latak,

Perso,

Lobodar,

Bernjik,

Hatala,

Špekla,

Serezla,

Kučera,

Kozar,

Blaho,

Opletan,

Zapletan,

Čizik,

Krežo,

Božo,

Dapčik,

Prasak,

Stojko,

Bednavik,

Čipak,

Pristal,

Matuska,

Gordan,

Hovenec,

Mihalko,

Činčak,

Dostal,

Ripčo,

Sipan (Molnar),

Sikora,

Mukuš, (sada Mezei),

Ribar (Libal),

Vandlik,

Klavar,

Belec,

Buzder,

Kolar,

Perača,

Lobozar i

Tot (Toth).

U prvobitno porodičnom ime uzeli su nadimak Tot (Toth) ovi:

Tot Garđi,

Tot Abonji,

Muči,

Bojnik,

Pređel,

Kurta,

Refena,

Segedi,

Katona,

Meljkuti,

Horti,

Horgoši,

Šagi,

Uđonka,

Susogo,

Čantaveri,

Makšo,

Adamek,

Jakab ek,

Galša,

Benedek i

Tot Martonoši.

Ispitivanjem u narodu doznao sam da su Slovaci još i ove porodice:

Ambruš,

Ćurak,

Baliž,

Bubala,

Jedinak,

Drabik,

Križan,

Kostur,

Mikuška,

Bilicki,

Mihalji,

Bartok,

Skala i

Anuš (sada Felšeheđi). Str. 27, 28, 29

Bunjevci su:

Lalić,

Rudić,

Dulić,

Kolović,

Milanković,

Buljovčić,

Miklović,

Prikidanović,

Žuljević,

Janković,

Neorčić,

Rogović,

Strilić,

Zović,

Stipić,

Kirinić, i

Sudarević.

 

Poljaci su:

Lipinski,

Tripolski,

Šelmecki,

Lenđel,

Klenocki,

Jablonski,

Javorski i

Jedlovski.

Na ovo pretapanje osobitog je uticaja imala vera. To pretapanje je vrlo brzo išlo drugom polovinom devetnaestog veka.

Zna se za nekoliko porodica da su ruskog porekla, ali se sada njihovi potomci izdaju za Mađare. Takve su porodice:

Cinkajlo,

Ikotin,

Haršanj,

Halmoš i drugi.

Misli se, da su ove porodice potomci od onih zaporoških kozaka, koji su oko 1785/86, tj. za vreme Katarine II, zbog ukinutih prava, prešli u Austriju i naselili se u okolini Sente….

Jevreje niko nije asimilovao, već je njihov broj sa razvićem trgovine u Senti stalno povećavao… Postoji predanje da su se u Senti najpre nastanile porodice Fleš i Polak. Velika prinova Jevreja u Senti bila je posle svetskog rata za koju narod kaže:`navala šneklaša iz Galicije`. Po državnoj statistici bilo ih je 1921. godine 1373 duše, a 1931. godine 1467…str. 29 …Isticale su se ove jevrejske porodice:

Dojč,

Kon,

Bergel,

Braun,

Krihaber,

Montag,

Haker,

Špicer,

Oblat i

Polak. Str. 87

I Nemcisu pretapani u Mađare. Njih imamo 1880. godine 447, a svake godine sve manje; ali zato imamo Mađara sa čisto nemačkim prezimenom…str. 29

…`Srbi nisu nikoga od katolika asimilovali; jedino su to učinili sa šest pravoslavnih porodica koje su rumunskog porekla u Senti:

Birclin,

Borzaški,

Seđakov,

Jović,

Erdeljan i

Vlaškalin. Str. 29

Najstarije podatke o veličini stanovništva u Senti imamo u turskim tefterima, koji se nalaze u Bačkom državnom arhivu; odatle ih je dr Dušan Popović prepisao i objavio u prilogu knjige `Bačka`…str. 32

`Pri ispitivanju senćanskog stanovništva o njegovoj starini i poreklu, nisam našao ni jednu porodicu, koja sama tvrdi da su starosedeoci u Senti, odnosno koja ne zna da je sa strane doseljena. Sve su porodice u Senti u nedavnoj prošlosti doseljenici, pa to bili Srbi, Bunjevci, Slovaci, Mađari ili Jevreji.

Nama nije ovde moguće ispitati Mađare i one koji su se u njih pretopili, a tako ni Jevreje, nego samo naznačiti koje su sve srpske porodice i kao primer o poznavanju tradicije izneti samo nekoliko porodica….str. 33

…`Naseljenike sačinjavaju: dobrovoljci (vojnici koji su učestvovali, a nisu morali, u srbijanskoj ili crnogorskoj vojsci za vreme ratova 1912-1918. godine), četnici (vojnici koji su pre rata 1912. godine učestvovali u manjim jedinicama i borili se protivu Turaka van državnih granica Srbije), siromašni naseljenici, koje je država naselila, autokolonisti (koji su se sami doselili u Sentu tražeći bolje mesto za život), optanti (Srbi iz sadašnje Mađarske, kada se posle rata trebalo izjasniti za podanstvo naše države)…`str. 34.

…`Srpskih domova u Senti ima 1140, a raznih prezimena (srpskih) 482. I oni koji su jednoga prezimena, nisu sve jedna porodica…`str. 34

`U sledećem spisku srpskih porodica (prezimena):

Abramović,

Abžić,

Avdalović,

Aleksić,

Andruškov,

Anđelić,

Anđić,

Antić,

Akbaba,

Aradski,

Arsenović,

Atanasijević,

Babin,

Babić,

Badić,

Bajić,

Bakić,

Bakalić,

Bandin,

Banjac,

Banjeslav,

Bačkić,

Bačulov,

Bjelogrlić,

Beleslin,

Bjelica,

Benđeskov,

Berić,

Betovac,

Bečić,

Bulat,

Berković,

Bešlin,

Bikar,

Bikić,

Bilbija,

Birdić,

Birclin,

Blažić,

Bogdanović,

Bogovac,

Bogojev,

Božanić,

Božin,

Bojin,

Bojanić,

Bokun,

Boljanović,

Borđoški,

Borzaški,

Bošković,

Brajić,

Branovački,

Brašovan,

Brkić,

Brklječić,

Brstan,

Budisavljević,

Budimir,

Burić,

Butorac,

Vajdić,

Vasić,

Velašević,

Veličković,

Vešić,

Veselinović,

Vušurović,

Vitković,

Vlanikolin,

Vlašić,

Vlaščić,

Vojinović,

Vojić,

Voratović,

Vorgić,

Vranić,

Vujadinović,

Vujačić,

Vujičin,

Vujić,

Vujović,

Vujošević,

Vukadinović,

Vukašinović,

Vukelić,

Vukov,

Vuković,

Vukotić,

Vulanović,

Vurdelja,

Vukčević,

Vučetić,

Vučilović,

Vučković,

Vujičić,

Vušurović,

Gavrilović,

Garić,

Gardašević,

Gašić,

Gaćaš,

Gerić,

Gilić,

Glavaški,

Gladović,

Gligorović,

Gligorin,

Glišin,

Govedarica,

Gojkov,

Gojković,

Golubović,

Golović,

Graovac,

Grubić,

Grozdanić,

Grujin,

Grujić,

Grubanov,

Grčkarac,

Gudović,

Guzina,

Gvozdenović,

Damjanović,

Danković,

Davidović,

Dević,

Desančić,

Desimirović,

Dimitrijević,

Došen,

Dobrički,

Dotlić,

Dragin,

Dragović,

Dragaš,

Drakulić,

Drašković,

Drezgić,

Drozgić,

Dunđerski,

Dukin,

Dulić,

Dujmić,

Dujić,

Đakov,

Đaković,

Đorđević,

Đukić,

Đurišić,

Đurđević,

Đurić,

Đurović,

Erbez,

Erdeljan,

Erdeljanović,

Živkov,

Živković,

Žutodragić,

Zavišić,

Zagorac,

Zagorica,

Zarić,

Zaković,

Zeković,

Zec,

Zović,

Zomborčev,

Zorić,

Zuban,

Ivanović,

Ivanišević,

Ivačković,

Ilić,

Ilibašić,

Jablan,

Jablanov,

Jajagić,

Jakovljević,

Janković,

Jančikin,

Jakšić,

Jančić,

Jelača,

Jelić,

Jegdić,

Jenovac,

Jovakin,

Jovanov,

Jovanović,

Jančić,

Jančikin,

Kablar,

Kajčić,

Kalenić,

Kaluđerović,

Kapor,

Karapandžić,

Katanić,

Katić,

Kašnić,

Kirjaković,

Knežević,

Kovačev,

Kovačević,

Kozić,

Kojić,

Kojičić,

Kolić,

Kontić,

Konjović,

Kornić,

Kosanović,

Kostić,

Košutić,

Kragujev,

Krivokapić,

Kročin,

Krstin,

Krunić,

Kršikapa,

Kršić,

Kujundžić,

Kusovac,

Lazarević,

Lazarov,

Lazić,

Lazović,

Lero,

Lojović,

Lolin,

Ludajić,

Lužajić,

Lukačević,

Majstorović,

Malešević,

Maletin,

Maluckov,

Mokrinov,

Mandić,

Manić,

Manojlović,

Marić,

Marinković,

Marjanov,

Marjanović,

Markov,

Marković,

Martinović,

Matić,

Matović,

Mijatović,

Mijušković,

Mikin,

Miković,

Milenković,

Miladinović,

Miletić,

Milić,

Miličev,

Milinov,

Milinković,

Milovan,

Milovanović,

Milošević,

Milutinović,

Miljanović,

Mirković,

Mislenović,

Mitrović,

Mihajlović,

Mihaljev,

Mišić,

Mišković,

Mojsin,

Mokrinov,

Mrđanov,

Mrkaić,

Mrkšić,

Mrkobrad,

Mudrić,

Mutavdžić,

Muškinić,

Nadrljanski,

Narandža,

Nastasijević,

Nedeljković,

Nenadić,

Nešić,

Nerandžić,

Nikolić,

Ninković,

Ninčić,

Nikšić,

Novaković,

Novkov,

Obradov,

Ognjanović,

Opačić,

Pavlov,

Pavlović,

Pavković,

Pajić,

Pajtić,

Pakaški,

Pandurović,

Panić,

Pantić,

Pašić,

Pejak,

Pejin,

Pejinović,

Pejić,

Pevačević,

Petričević,

Perić,

Perović,

Petković,

Petričić,

Petrov,

Petrović,

Petrić,

Pecarski,

Pešikan,

Pešut,

Pisarov,

Pjevac,

Plavšić,

Pleštić,

Pletikosić,

Polovina,

Pomorovački,

Popov,

Popović,

Poček,

Predin,

Prekajski,

Preradov,

Prodanov,

Prodanović,

Radovanović,

Radović,

Radaković,

Radojković,

Radonjić,

Radosavljević,

Radulov,

Radulović,

Rajić,

Rajičević,

Rajinović,

Rajković,

Rakić,

Rakin,

Ramadanski,

Rankov,

Racgligorin,

Rašković,

Rašović,

Ribar,

Riđički,

Ristić,

Radin,

Romić,

Rošeta,

Roganović,

Rubić,

Ršić,

Savić,

Samardžić,

Svirčev(ić),

Seđakov,

Sekulić,

Senić,

Simić,

Slavnić,

Slijepčević,

Sočin,

Sprema,

Stajić,

Stanaćev,

Stanišić,

Stančulov,

Stanković,

Starčev,

Stevanov,

Stevanović,

Stefanović,

Stevović,

Stepančev,

Stojanović,

Stojkov,

Stojković,

Stojšić,

Strugar,

Subotin,

Subotić,

Suvajdžić,

Sujić,

Sunajko,

Sušić,

Tajkov,

Tanasijević,

Tatić,

Tevdenić,

Tepavčević,

Terzin,

Tićakov,

Timotijević,

Todorov,

Todorović,

Tomić,

Tolović,

Tomašević,

Tošić,

Tontić,

Topalović,

Trojanović,

Tunić,

Turkov,

Tutuš,

Tutić,

Tucakov,

Tucaković,

Ćatkov,

Ćeranić,

Ćirić,

Ćopkov,

Ćorić,

Uvalić,

Uverić,

Ugrinović,

Uzunović,

Uzelac,

Unković,

Utornik,

Utornikov,

Filipović,

Fagaroš,

Frantičević,

Fromić,

Hadžić,

Hajdin,

Herceg,

Hranislavljević,

Hristić,

Cvejakov,

Cvejić,

Cvetković,

Cetina,

Crnokrak,

Cucin,

Čavić,

Čamprag,

Čejović,

Čobanov,

Čop,

Čović,

Čubić,

Čupić,

Džaković,

Šarić,

Šajatović,

Šajinović,

Šegota,

Ševarlić,

Škrbin,

Šašin,

Šulović,

Šuranja. ` Str. 34, 35, 36.

 

Zaslužni Srbi Senćani su:

Jovan Muškatirović,

Sevastijan Ilić,

Arsenije Boderljica,

Stevan Branovački,

Jovan Đorđević,

Sava Vujić,

Pavle – čiča Paja – Vujić,

dr Stevan Malešević,

Evgenije – Đena – Branovački,

Stevan Lukačević,

Vladimir Nikolić,

Stevan Sremac,

Aleksandar – Šaca – Vujić,

Đura Pecarski. Od str.74 – 81

 

Izvor: Knjiga SENTA: zbornik priloga za istoriju grada/uredio Milivoje V. Knežević – Senta: Zavičajna fondacija „Stevan Sremac“, 2010, Fototipsko izdanje iz 1935.

Priredio: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

DODATAK:POPIS STANOVNIŠTVA SENTE IZ 1828.

Komentari (127)

Odgovorite

127 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Gospodine Dragoljube P. Badrljica, nažalost nemam tu knjigu Slavka Gavrilovića ni u štampanoj ni u elektronskoj verziji. Ako je imate u PDF-u, molio bih Vas da mi je pošaljete.
    Pozdrav,
    Vojislav

  2. Vojislav Ananić

    Gospodine Baderljica, uspeo sam da dođem do materijala na koji ste mi ukazali, odnosno, do „Građe oficira Potisko – Pomoriške vojne granice (Prva polovina XVIII veka)“ od Slavka Gavrilovića i to u Ratnom arhivu u Beču, u arhivi Dvorskog ratnog saveta u Beču, ali, sve je na nemačkom jeziku.
    Pominju se Martonoš, Kanjiža, Senta, Ostrova (Ada), Mol, Petrovo Selo, Bečej, Feudvar ?, Čurug, Šablia ?, Mošorin, Titel, Alt Kobila?, Neu Kobila?, Sent Tomaš, Čanad, Nađlak, Šaitin, Semblek, Pečka, Glogovac, Manderlok, Čičir?, Subothel?, Paulič, Šomljoš i Arad i u svakom od tih mesta, imena oficira.
    Tako se u Senti pominju Georgie Golub, Jovan Baderlica, Georgie Popović, Subota Branovački, Miško Tešić, Neša Milinović i Ivan Vušić?.
    O Jovanu Baderlica piše: „Lieut(fenant) Jovan Baderlicza seines hohen alter 74 Jahr, ist dieser von H(errn) G(ene)ral Hermstain untern 8-ten Augusti 1721. Jahr in der Sentnaer Compagn(ie), welsher damahls der Capit(an) Theodor Milinovich gehabt zum Lieut(enant) gemacht worden. Zeithero hat dieser sich Bey Peterwardeiner, Temesvarer, and Bellegrader Belagerung, hernach in Syleisen, wie auch unter Widin sich brauchen Lassen, nichtmind(er) Bey Prag sich gut aufgefihret“.

  3. Vojislav Ananić

    Sad sam kod Vašeg prezimena Badrljica video prevod dela teksta koji je na nemačkom jeziku:

    Predak Jovan Badrljica (1675 – posle 1758) je bio oficir, konjanik u Senti. Učestvovao je u velikim bitkama prve polovine 18. v.: Petrovaradin 1716. g., Temišvar 1716., Beograd 1717, Vidin, Šlezija, Prag… (Izvor: Slavko Gavrilović – Prilozi za biografije oficira Potiske i Pomoriške vojne granice, Zbornik za istoriju Matice srpske, br. 61.,…). Jovan je dobio plemićku titulu 1. marta 1751. godine…

  4. Vojislav Ananić

    SENTA 1720.

    PRIMA COMPANIA EQUESTRIS ORDINIS

    Capitaneus TODOR MILINOVITS (Todor Milinović); vicecapitaneus SZTOJAN BARDARICS (Stojan Brdarić); signifer JOVAN BADARLICZA (Jovan Badrljica); vigiliarum magister NOVAK CSELAVI (Novak Ćelavi), vivit apud capitaneum; RAKO GISDANOV (Rako Gizdanov), piscator; KOUMAN SOKLOTSACZKI (Kuman Šokloćački ? / Šoklovački ?), solvet lyttrum florenorum 40; ROSA DEME (Rosa Deme), auriga; NOVAK MILANKOV (Novak Milankov), auriga; SIVAN JOLIN (Živan Jolin); MILANKO VUKADI(NOVITS) (Milanko Vukadinović), auriga; VLADISLAV ALEKSITZ (Vladislav Aleksić), auriga; NINCSETA JURICS (Ninčeta Jurić), piscator; SZTOJAN JAKUBICS (Stojan Jaković), manuarius; SZTANKO KELEBACZ (Stanko Kelebac), molitor; MIHAILO MATTICS (Mihailo Matić), auriga.

    IZVOR: Živan Sečanski, “POPISI STANOVNIŠTVA BAČKE TOKOM 18. VEKA“, Građa za istoriju naselja i stanovništva

  5. Vojislav Ananić

    Jedan pokušaj u Senti (strana 157)

    Možda zbog toga što su u varoši predstavljali samo jednu desetinu stanovništva, a možda i iz sumnjičavosti u pogledu budućih događanja, senćanski Srbi nisu pokazivali ozbiljniju nameru da se politički organizuju. Oni najpre nisu ni bili spremni da formiraju sopstveni narodni odbor, a više reda radi, da bi se bar znalo o čemu se priča u madžarskom Narodnom savetu, tamo je delegiran Joca Vujić, jedan od srpskih prvaka. Tek kad je bilo očigledno da će srpska vojska stići i u ovaj kraj, u Senti je oformljen Srpski narodni odbor na čelu sa Jocom Vujićem.
    Prema Spomenici oslobođenja Vojvodine, “ovaj Odbor nije dugo postojao, jedno, iz razloga, što nije imao šta radi, a drugo, što su se neki, koji su se pre Oslobođenja drukčije i rezervisano držali, počeli lupati u prsa i isticati kao veliki rodoljubi. Kad su videli ozbiljniji ljudi, šta se u Odboru hoće i šta se radi, prestali su da dolaze. I tako je odbor nečujno prestao da radi”.

    Senta pod zaštitom srpskog oružja (strane 216-218)

    Žureći se da realizuju instrukciju o zaposedanju demarkacione linije prema Madžarskoj, jedinice srpske Prve armije našle su se uoči Đurđica pred Sentom: svoj ulazak u grad najavio je Prvi bataljon 9. pešadijskog puka “Kralj Nikola I”, koji je pod komandom majora Gligorija Hadži Jovanovića, docnijeg đenerala Jugoslovenske vojske, tačno posle dva meseca od dana kad je na juriš probio utvrđenu bugarsku liniju na Solunskom frontu, i posle prevaljenih oko osamsto kilometara, stigao do Ade. Odatle je prvi kontakt uspostavljen sa Jocom Vujićem, prvakom senćanskih Srba.
    Na ulazak u Sentu čekalo se jedan dan, jer je Vujić saopštio srpskoj komandi da se Nemci još nalaze u Senti i da zbog nedostatka hrane ne mogu odmah napustiti grad. Naime, nemačke trupe bile su ostale bez novca, a senćanski pekari nisu hteli da im hleb daju besplatno. Zbog toga, nemačka komanda zamolila je da se srpska vojska zadrži u Adi još jedan dan, kako bi se nemačkoj posadi ostavila mogućnost da se iz mesta povuče bez borbe. Major Hadži-Jovanović prihvatio je nemačku molbu, ali je za uzvrat tražio da gvozdeni most na Tisi bude sačuvan.
    Prema Hadži-Jovanovićevim uspomenama. njegova jedinica ušla je u Sentu na Đurđic, 16. novembra. u 14 časova. “Dan je bio hladan. Oblačan i vlažan. Na železničkoj stanici su nas dočekali članovi Narodnog odbora sa predsednikom Jocom Vujićem na čelu. Štab bataljona, četvrta i druga četa, mitraljesko odeljenje i jedna brdska baterija, pošli smo peške od železničke stanice do Srpske pravoslavne crkve. Po ulicama gde nije bilo Srba, svet nas je sa prozora posmatrao sa izrazima lica koja su odavala strah, koji je verovatno poticao otuda, što su nas Srbe uvek zamišljali kao divljake, da ne kažem ljudoždere. Došavši na pijacu pred opštinom, tu, pa do ulaza u pravoslavnu crkvu, dočekali su nas Srbi i tu smo prošli kroz gust špalir, obasipani cvećem, a svi su plakali od radosti. Vojnici u stroju ostali su u crkvenoj porti, a oficiri na čelu sa mnom, otišli su u crkvu, gde je uz ogromno prisustvo Srba odslužena služba božja i blagodarenje u čast dolaska srpske vojske i slavu slobode Sente”.
    Iste večeri major Hadži-Jovanović preuzeo je od dotadašnjeg gradonačelnika Geze Sarića upravu nad Sentom. Sa tim u vezi, on je, ne časeći, izdao i naredbu u kojoj objašnjava novonastale prilike:
    “…Danas u 17 časova preuzeo sam dužnost zaštite grada. Pošto je srpska vojska stigla, svakom stanovniku, bez obzira na narodnost i veru — donela je sobom mir i red. Srpska vojska garantuje svakom porodičnu čast, ličnu slobodu i slobodu veroispovedanja. U ratovima od 1912 godine pa do danas, vršeći vojne operacije na celom Balkanu…srpska vojska je dokazala sa koliko je poštenja i kakvom velikom dužnosti vršila te operacije.
    Dajući na znanje stanovništvu grada i okoline da je od ovog trenutka stavljeno pod zaštitu slavnog srpskog oružja. ja ga pozivam da ovu zaštitu primi sa punim poverenjem, jer za to garantuje srpsko oružje i poštenje srpskog imena, a srpski narod i srpska vojska pak pokazali su u toku poslednje godine, koliko cene svoju narodnu čast – i šta su sve u stanju za nju žrtvovati. Prema gornjem, ubuduće svako lično razračunavanje i osveta mora prestati, jer će krivci najstrožije biti kažnjeni. Redovni sudovi i ostala nadleštva sa svojim dosadašnjim organima ostaju, osim onih nadleštava i onih organa koji u smislu ugovora (o primirju zaključenom između Saveznika i Austrougarske – IP) ne mogu postojati”. Budući da je zatečena gradska administracija skoro u celosti očuvana, moglo se i desiti da, pored srpske zastave narednih dana na tornju gradske kuće bude istaknuta i madžarska zastava, a da su izvesno vreme pojedini Madžari na kaputima nosili i kokarde sa madžarskom trobojkom. I jedno i drugo, međutim, ubrzo je bez ikakve naredbe prestalo da se upotrebljava, a tek sredinom januara 1919. godine madžarski činovnici zamenjeni su Srbima. Tada je za gradonačelnika imenovan veleposednik Đura Vujić, brat Joce Vujića, prvi Srbin na toj dužnosti u Senti.

    Izvor: VOJVODINA SRPSKA 1918, Novi Sad 1996, strane 157 i 216-218: – Ilija Petrović

  6. Vojislav Ananić

    “Senta” nema veze sa Hunima, to je stara srbska reč a znači, između ostalog, uzan prolaz, čak i ulaz u tor, obor. Moglo bi biti da je naselje dobilo to ime jer je tu negde bio najpogodniji prelaz preko Tise – u vreme dok je okolno zemljište bilo močvarno i samo se kroz neki uzan prolaz moglo prići brodu, mestu sa koga će se preći preko reke.
    Tu je i prostor na kome je ograničeno kretanje – zbog zemljišnih uslova, pa se koristi i da označi susedstvo. Odatle je izvedena reč “sentadžija”, da označi vlasnika nekog zemljišta u pograničnom pojasu.
    “Senta” se našla u upotrebi i kao “sent”, da označi i kraj, ili periferiju crkvene porte, ali i “senat” (s akcentom na prvom slogu), nešto kao proplanak na izlazu uz šume.

    Ilija Petrović

  7. Vojislav Ananić

    I, valja znati da neku toponimiju nikad nisu stvarali prolaznici, ona je “proizvod” starosedelački.

    – Ilija Petrović