Poreklo prezimena, selo Komorane (Kruševac)

19. oktobar 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Komorane, grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Komorane

Položaj sela.

Komorane se nalazi pod Komoranskom Planinom, na stranama Komoranskog Potoka, koji prolazi kroz Ljubavu i Konjuh. Kako je zapadna strana strmenitija, to je na njoj manje kuća a nešto kuća ima u ravnici pokraj potoka, na levoj strani. Ovaj potok leti presušuje a kada se izlije ne čini velike štete.

Vode.

Pije se bunarska i izvorska voda. Dva su izvora glavnija: Crkvena česma, blizu crkve sazidan u vidu lepe česme i Jelenin Izor, u osojnoj, istočnoj strani, koji leti presušuje.

Zemlje i šume.

Zemlja je većim delom slaba i nerodna. Šume ima dosta, ali je sitna i nalazi se na severnoj strani sela.

Tip sela.

Komorane je dosta raštrkano, tako da ima između nekoh kuća i po 500 i više metara odstojanja. Nešto su zbijenije kuće u dolini, oko crkve. Deli se na familije, koje su sve mahale.

Administrativno se do skora računalo u zaselak sela Ljubave, sa kojim je imalo jednog kmeta.

Ime selu.

Narodno predanje veli kad je carica Milica zidala manastir Ljubostinju, vukao se za manastir kamen iz sela Brajkovca a put je prolazio preko današnjeg sela. Milošu Obiliću se dopadne ovo mesto, a zaista ima lep i romantičan položaj, pa naumi da tu podigne jednu crkvicu, te je tako sa svakih kola skidao po jedan kamen i tu ga ostavljao. Kada su se zbog toga ljutili oni što su vukli kamen, one je rekao:

-Ko mari za jedan kamen?

Iz toga „ko mari“ ostane, veli predanje, ime selu Komorane.

Starine u selu.

Jedina je starina mala i teskobna crkva, koja se nalazi na stavama oba potoka, u dolini a pod samom planinom. Nekada je bila, priča se, mnogo veća, pa su je Turci nekad o Vaskrsu, kada je tu bio sabor, iznenada udarili, razjurili one koji su tu bili a crkvu porušili. Neke od onih koji su pobegli stignu Turci kod mesta Prokopa, idući Lazarevcu, i tu ih iseku, te su im tu grobovi bili. Po Drugom Ustanku ovu crkvu je obnovio Ivan Jošilić – Hadžić iz Milutovca. Priča se da se u ovoj crkvi svakog Uskrsa pričešćivao Car Lazar, kada je boravio u svom letnjikovcu u Lazarevcu. Crkva je posvećena Sv. Nikoli a sabor je kod nje od Vaskrsu, Cvetima, Preobraženju i Bogorodičnom Pokrovu.

 

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Ne može se znati kada je ovo selo nastalo. Neki starci pričaju da su pre 70-80 godina ovde bile samo četiri kuće, pa su se posle doseljavali ljudi iz obližnjih sela, naročito iz Ljubave. Sigurno je od postanka crkve moralo tu biti kakvog naselja.

Porodice su ove:

Đurđevići su došli iz Lazarevca od Topličana. Slave Sv. Minu-Mratindan.

Miladinovići su iz Ljubave. Slave lete i jesenje Vrače.

Đokići su iz Lazarevca. Slave Sv. Minu-Mratindan.

Anđelkovići su iz Ljubave. Slave Stevanjdan, zimski i letnji.

Micići (Piperci) su došli iz Ljubave a tamo iz Konjuha. Slave Sv. Ćirila i Metodija.

Zavišići su se doselili iz Kamenara a tamo iz Crne Gore, slave Sv. Petku.

Lukići su iz Ljubave, slave Đurđic i Đurđevdan.

Antići su nepoznatog porekla, slave Aranđelovdan.

Seoska slava je Drugi dan Trojica, zavetine nemaju.

Groblje je jedno i nalazi se više crkve pod planinom.

 

IZVORStanoje Mijatović – Temnić. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.