Poreklo stanovništva sela Šalce, opština Vučitrn (Kosovo i Metohija). Prema studiji „Kosovo“ Atanasija Uroševića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Selo je na padini Čičavice, na nadmorskoj visini od 600-700 m, upravo pod samim pojasom šume. Kroz selo protiču Šaljački i Ugljarski potok.
Razbijenog je tipa. Deli se na tri mahale: na Gornju mahalu, Donju mahalu, čije je zajedničko ime Šalce, i na Maljočku mahalu, koja je severozapadno od prvih i koja se zove još i Ugljare. Udaljenja između mahala iznose do 0,5 km. Mahale su donekle zbijene, ali ima i izdvojenih kuća, tako da selo više ima tip starovlaškog sela.
Ime sela je verovatno glasilo Šavci, pa od Arbanasa docnije dobilo sadašnji unakaženi oblik. A sadašnjoj mahali Ugljaru je ime nastalo ili o ugljarstvu njenih ranijih stanovnika ili po „uljarstvu”, kako se pčelarstvo nazivalo u Srba za srednjevekovne Srbije.
Arbanasi kao da ne znaju jesu li im preci zatekli selo. Arbanasi su se (rod Dzon) prvo nastanili u sadašnjoj mahali Ugljaru, čiji su prostor prodali docnije doseljenim Maljocima, a sami se preselili u deo zvani Šalce (G. i D. mahala). Ova dva roda i sada tako žive: Maljoci u Ugljaru, a Dzon i svega dve kuće Maljoka u Šalcu.
Rodovi:
– Dzon (15 k.), od fisa Krasnića. Doseljen iz Malesije oko 1770. zajedno sa Dzonima iz Resnika.
– Maljok (10 k.), od fisa Krasnića. Pri doseljavanju iz Malesije prvo „pali” u Stanovce (istočno od Sitnice), ali uskoro preseljeni u Šalce, kuda ih je „privukla” šuma.
Kolonisti:
– Perović (2 k.), – Radeč (1 k.) i – Kovačević (2 k.). Doseljeni 1922. iz Novog Sela (Danilovgrad).
– Dragović (3 k.) iz Ćurilca (Danilovgrad).
IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXXVIII, Odeljenje društvenih nauka, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 39, ATANASIJE UROŠEVIĆ: KOSOVO, IU “Naučno delo“, Beograd, 1965. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Prilog o poreklu stanovništva sela Šalce, opština Vučitrn (Kosovo i Metohija). Prema knjizi „Drvare na Kosmetu i Radeči od 14. veka“ Branka R. Radeča.
Selo Šalce
Prema studiji “Kosovo” (1936) Atanasija Uroševića je o Šalcu napisano:
“Selo je na padini Čičavice, na nadmorskoj visini od 600-700 m, upravo pod samim pojasom šume. Kroz selo protiču Šaljački i Ugljarski potok. Razbijenog je tipa. Deli se na tri mahale: na Gornju mahalu, Donju mahalu, čije je zajedničko ime Šalce, i na Maljočku mahalu, koja je severozapadno od prve dve, i koja se zove još i Ugljare. Udaljenja između mahala iznose do 0,5 km. Mahale su donekle zbijene, ali ima i izdvojenih kuća, tako da je selo više starovlaškog tipa.
Ime sela je verovatno glasilo Šavci, pa je od Arbanasa docnije dobilo sadašnji unakaženi oblik. A sadašnjoj mahali Ugljaru je ime nastalo ili po ugljarstvu njenih ranijih stanovnika, ili po „uljarstvu“, kako se pčelarstvo nazivalo u Srba za srednjevekovne Srbije.
Arbanasi kao da ne znaju jesu li im preci zatekli selo. Arbanasi su se (rod Dzon) prvo nastanili u sadašnjoj mahali Ugljaru, čiji su prostor prodali docnije doseljenim Maljocima, a sami se preselili u deo zvani Šalce (G. i D. mahala). Ova dva roda i sada tako žive: Maljoci u Ugljaru, a Dzon i svega dve kuće Maljoka u Šalcu”.
Rodovi:
Dzon (15 k.), od fisa Krasnića. Doseljen iz Malesije oko 1770. godine zajedno sa Dzonima iz Resnika.
Maljok (10 k.), od fisa Krasnića. Pri doseljavanju iz Malesije prvo „pali“ u Stanovce (istočno od Sitnice), ali uskoro preseljeni u Šalce, kuda ih je „privukla“ šuma.
Kolonisti:
Perović (2 k.), Radeč (3 k) i Kovačević (2 k.). Doseljeni 1922. godine iz Novog Sela (Danilovgrad).
Dragović (3 k.) iz Ćurilca (Danilovgrad)”.
(Atanasije Urošević, ”Kosovo” 1936)
Selo Šalce je smešteno je na padini planine Čičavice. Udaljeno je oko 11 km jugozapadno od Vučitrna. Razbijenog je tipa sa valovitim zemljištem, listopadnom šumom, sa pašnjacima i livadama, te je time pogodno za stočarstvo. Zemljište je smoničavo i rastresito. Na njemu uspevaju pojedine žitarice i voće.
U turskom popisu oblasti Brankovića iz 1455. godine zabeleženo je kao Uljarisa sa 30 srpskih kuća. Tokom 1920. godine u ovo selo se doselilo 8 srpskih kuća na dobijenu zemlju od države.
(prema studiji “Kosovo” (1936) Atanasija Uroševića. Priredio saradnik portala “Poreklo” Vojislav Ananić)
Autor knjige „Vreme bez lica“, Danilo Radeč navodi:
“Po izvršenom naseljavanju, selo je brojalo 16 domaćinstva (crnogorskih) – to su bili Kovačevići, Perovići, Milovići, Vujačići, Radeči, Kalezići i Bojanići“.
Prema istraživanju Atanasija Uroševića, u periodu od 1934-1936. bilo je 25 šiptarskih kuća, a srpskih 8. Ako uzmemo da je prosek kod šiptarske porodice bio 8 članova, a kod Srba 7, dobićemo sledeće rezlutate:
Šiptara 25 x 8 =200 78,2%
Srba 8 x 7 = 56 21,8%
Ukupno stanovnika: 256
Šalčani u ratovima, odseljeni i doseljeni
Miloš Anđelić iz Vučitrna o Šalčanima je zapisao:
„Učesnici oslobodilačkih ratova 1912-1918:
- Bojović Jovan, Skadarska bitka
- Dragović Boško, Skadarska bitka
- Dragović Novak, Skadarska bitka
- Dragović Špiro, Skadarska bitka
- Perović Spasoje, Skadarska bitka
U logorima i zarobljeništvu 1941-1945:
Nema dokaza
Učesnici Drugog svetskog rata 1941-1947:
- Vujičić Branko
- Vujičić Gojko
- Vujičić Novak
- Dragović Grujo
- Kovačević Drago
- Kovačević Krsto
- Kovačević Radule
- Kovačević Lazo
- Perović Vidak
- Perović Milorad
- Perović Radovan
- Radeč Rajko
- Savić Drago
- Savić Sretko
Poginuli u Drugom svetskom ratu:
- Vujičić Branko, 1943, Ibarska dolina
- Vujičić Gojko, 1941, Ibarska dolina
- Vujičić Novak, 1943, Ibarska dolina
- Kovačević Krsto, 1941, Kraljevo
Žrtve Drugog svetskog rata:
- Dragović Vojo, aktivan oficir BVJ, nestao u četnicima
- Dragović Mašan, nestao u četnicima
Odseljeni 1941-1993:
Vujičić Boško, 1941, sam, Toplica
Vujičić Novak, 1941, sa 4 člana, Požarevac
Dragović Boško, 1962, sa 10 članova, Kosovska Mitrovica
Dragović Veljko, 1970, sa 6 članova, Kosovska Mitrovica
Dragović Vukota, 1970, sa 5 članova, Obilić
Dragović Novak, 1951, sa 7 članova, Kosovska Mitrovica
Dragović Stanko, 1960, sa 3 člana, Kosovska Mitrovica
Kovačević Božo, 1964, sa 6 članova, Obilić
Kovačević Drago, 1950, sam, Ljubljana
Kovačević Radule, 1962, sa 4 člana, Požarevac
Kovačević Špiro, 1962, sa 8 članova, Požarevac
Milović Gojko, 1941, sa 5 članova, Požarevac
Perović Vidak, 1964, sa 5 članova, Požarevac
Perović Milutin, 1960, sa 5 članova, Požarevac
Radeč Danilo, 1956, sam, Pančevo
Radeč Mirko, 1968, sa 2 člana, Priština
Radeč Stevo, 1965, sam, Kosovska Mitrovica
Radeč Rajko, 1950, sam, Beograd
Radeč Vojislav, 1955, sam, Sarajevo
Radeč Vlado, 1960, sam, Vučitrn
Savić Raško, 1962, sa 4 člana, Kraljevo
Dragović Dragiša, 1962, sam, Kosovska Mitrovica
Svega 20 domaćinstva sa 78 članova. Sada u ovom selu živi isključivo šiptarsko stanovništvo.
Odseljeni sa završenim studijama:
- Dragović Dragutin Pravni Beograd
- Dragović Dragiša Medicinski Priština, Beograd
- Kovačević Dragutin Ekonomski Ljubljana
- Kovačević Lazo Mašinski Zagreb
- Milović Drago Geodetski Požarevac
- Perović Batrić Medicinski Beograd
- Radeč Danilo Org. Nauke Pančevo
- Radeč Vojislav Farmaceutski Sarajevo, Beograd
- Radeč Stevan Građevinski Kosovska Mitrovica, Pančevo
Aktivna vojna lica:
- Kovačević Lazo oficir
- Perović Batrić v. oficir
- Perović Radovan oficir
- Perović Milorad p. oficir
- Radeč Vojo v. oficir
- Radeč Rajko v. oficir
- Kovačević Radule oficir
Zatočenici Golog otoka 1948-1956:
- Kovačević Radule
Doseljene srpske kuće 1912-1935: 8 porodica, na dobijenu zemlju od države
(Miloš Anđelić,“Stanovništvo Vučitrna i okoline u poslednjih sto godina)
Posleratni popis:
Godina/stanovništvo
1953/385
1961/443
1971/502
1981/695
1991/843
2011/541
Popis nije izražen po nacionalnoj strukturi.
Poslednje srpske porodice su se iselile već na početku 80-ih, i to supruga Krsta Radeča Goja i supruga Vida Radeča Vasa – prva se naselila kod sina u Barajevu Rajka, a potom se vratila u Vučitrn kod sina Vlada, a druga se naselila kod sina Danila u Pančevu.
Komentari (0)