Poreklo prezimena, Novo Selo na Gračanki (Priština)

Poreklo stanovništva sela Novo Selo (na Gračanki), grad Priština (Kosovo i Metohija). Prema studiji „Kosovo“ Atanasija Uroševića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Selo je na potoku zvanom Babina vrata, koji se s desna uliva u Gračanku, u sredini njene klisure, preko puta ušća Androvačke reke. Leži uvučeno u potok za čitav kilometar od Gračanke, odnosno od druma Priština-Gnjilane, koji vodi klisurom.

Zbijenog je tipa. Deli se na dve mahale. Mahala na levoj (istočnoj) strani potoka zove se Padina, a suprotna strana Jazbina.

Pri dnu potoka, blizu Gračanke, kod sadašnjeg seoskog groblja, zna se mesto gde je bila crkva sv. Arhanđela. To se mesto zove Selište i biće da je ovo selo bilo na tom mestu, pa se odmaklo od druma uz pogok.

Samo su Karadžići imali malo svoje zemlje, inače su svi seljaci kroz 19. vek i do prvog svetskog rata bili u čifčiskom odnosu. Gospodari čiflika su bili Džinići iz Prištine. Čifčije su stalno bili samo Srbi. Po dolasku muhadžira su gospodari čiflika naselili u selu jednu arbanašku kuću iz Mramora za nadziranje imanja, ali se ona 1913, po oslobođenju od Turaka morala vratiti u svoje selo.

Rodovi:

– Karadžići (3 k., Sv. Nikola), starinci.

– Rodičići (11 k., Mitrovdan), starinci.

– Stamenkovi (3 k., Sv. Stefan). Doseljeni zbog zuluma sa Kopaonika, verovatno iz Kopaoničke Šalje (predeo oko Trepče) početkom 19. veka.

– Mečkarovi (3 k., Mitrovdan). Doseljeni iz Kuretišta (G. Morava) posle Stamenkovih.

– Veljići ili Duljaci (4 k., Sv. Nikola). Doselili se iz Dulja (Podrima) sredinom 18. veka da izbegnu krvnu osvetu Arbanasa.

IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXXVIII, Odeljenje društvenih nauka, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 39, ATANASIJE UROŠEVIĆ: KOSOVO, IU “Naučno delo“, Beograd, 1965. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

_______________

DODATAK:  Podaci prema popisu stanovništva KiM iz 1912. godine. Priredio saradnik foruma Poreklo Dragiša Gile Živković:

NOVO SELO (okolina Prištine):

U ovom selu živelo je 11 srpskih porodica i 7 albanskih, od kojih su 5 bili muhadžiri iz 1878. godine. Malo svoje zemlje imali su Ivan Marinković sa 15 i Kuzman Veličković sa 7 članova porodice, i to prvi 2, a drugi 3 dana oranja. Oni su obrađivali zemlju od 20, odnosno 10 dana oranja age Memet Ali-Begovića, čije je imovno stanja bilo veoma dobro. Ostala srpska domaćinstva činile su potpune čifčije. I oni su u većini obrađivali zemlju age Begovića. Čifčije Ilija Ivić, sa 14 članova porodice radio je na čifluku od 30 dana oranja, Stojko Ilić sa istim brojem čeljadi i Mita Ristić sa 4 manje obrađivali su čifluke od po 20 dana oranja. Na čiflucima od po 10 dana oranja radili su: Lazar Marinković sa 9 i Trajko Velić sa 3 člana. Zemlju od po 8 dana oranja obrađivao je Đorđe Ristić sa 6 članova.

I Fuad-paša Džinić imao je svoje čifluke u ovome selu. Njih su obrađivali Nićići – Trajko, sa 7 čeljadi (15 dana oranja), Lena i Petko po 5 dana oranja i sa 5, odnosno 7 članova porodice.

Sva srpska domaćinstva bila su starosedelačka. Od 1887. godine porez na zemlju plaćale su age. Imovno stanja čifčija bilo je različito. Sudeći prema broju stoke, najbogatiji je bio Ivan Marinković, a 50 grla posedovao je Ilija Ivić, dok 30 Trajko Nićić. Svi ostali, izuzev što je Stojko Ivić imao 10 grla, imali su manje stoke. Tako Ristić Mita je imao 9 grla, Đorše 8, a Petko Nićić 7 grla. Po 6 su imali Kuzman Veličković i Trajko Velić, a Lena Nićić samo 2 grla. I pored posedovanja dvorišta i kuća, što je takođe izražavalo imovno stanje, ono nije bilo jednako. U aginim kućama su stanovali oni najsiromašnije: Mita i Đorđe Ristić, Trajko Velić i Trajko Nićić. Ostali su imali svoju kuću i dvorište.