Poreklo prezimena, selo Vlasteljice (Lučani)

Poreklo stanovništva sela Vlasteljice, opština Lučani – Moravički okrug. Iz knjige Koste Jovanovića „Gornje Dragačevo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Veći deo sela je na strani planine Jelice a manji se nalazi na jednom delu kose, koja je između Bjelice i Gorušice dok se samo tri kuće nalaze sa desne strane Vlasteljičke Reke. U Vlasteljicama je zemljište oštrijeg nagiba, naročito u onom delu sela koje leži na strani planine Jelice, potocima i jarugama jako je izdeljeno i rasparčano u mnoge kupe; a doline su duboke, uske i imaju strme strane.

Kuće se nalaze po stranama potoka i između jaruga, kao i vencu kose. One ne mogu biti plavljene ali u gornjem delu sela – na strani planine Jelice – potoci i potočići jako ruše svoje strane i zaleđa i tome jako ogoljavaju zemljišta na okućnicama.

Vode.

Izvora ima dosta i u selu se pije samo izvorska voda. Od izvora najglavniji su: Vukova Voda, Porodinac, Izvor u Ivanovoj Strani, Iva voda u Prosenači i dr.

Zemlje i šume.

Iz pokazanog položaja sela vidi se, da ovde ima malo pogodne zemlje za obrađivanje. Oraća zemlja nalazi se oko kuća i slabe je rodnosti. Najbolje su njive u donjem delu sela a na najvećoj visini su one koje se na planini Jelici. Bašte zahvataju mali deo okućnica ali vode i utrina ima dosta. Livade su uopšte dobre i najbolje su u sredini sela – Rosulje – gde su potocima dobro natopljene.

Šume ima dovoljno u ovom selu. Zajedničke – seoske – šume su: Srednjak, Orlujak i Paunovica. Srednjak je na Jelici i njima se obično služe porodice koje su u gornjem delu sela a Orlujak pripada više porodicama iz donjeg dela sela. U ovim šumama, kao i na mestu Arnautov Grob su seoske utrine. U selu ima i velikih zabrana koji su svojina pojedinaca. Sve su šume od listopadnog drveta.

Tip sela.

-U Vlasteljicama su kuće bez reda razbacane i znatno su udaljene jedna od druge. Razmaci između kuća izgledaju veći pošto na dvoru i okućnici ima malo zgrada. Najviše kuća ima na strani planine Jelice, između izvora potoka Vučice i Vlasteljičke Reke a manje ih je u donjem delu sela; u sredini seoskog atara nema ni jedne kuće.

Selo se deli na džemate. Na strani planine Jelice džemati se ređaju jedan do drugoga i razmaci između njih i njihovih kuća su gotovo podjednaki, te tako i ne pada u oči izdvojenost džemata dok su u donjem delu sela džemati više izdojeni.

Na strani planine Jelice su ovi džemati:

-Biorci je najseverniji džemat i u njemu su: Biorci, Bežanići, Velimirovići i Tomići.

-Terzića džemat je do Biorskog džemata u kome su: Terzići, Jankovići i Markovići.

-Stanišića džemat se nalazi između Terzića džemata i potoka Točkova.

-Kneževići su najjužniji džemat i nalazi se između Točkova i Pavlovića Potoka. Osim Kneževića ovde su nastanjeni Radićevići i Uroš Ocokoljić, sveštenik.

U donjem deslu sela ima četiri džemata:

-Sarića džemat je sa desne strane Vlasteljičke Reke.

-Rudinski džemat se nalazi prema Sarićima i sa leve strane Vlasteljičke Reke, u njmu su: Rudinci i Stanišići.

-Lazovića džemat u kome su osim Lazovića žive i Dragićevići.

-Babića džemat se nalazi pored puta Kaona – Guča.

U Vlasteljicama ima 60 kuća.

Zadruge su male, najveća je Alekse Terzića i kojoj ima 19 ukućana.

Ime selu.

U narodu postoji priča o postanku i imenu sela. Evo kako je tu priču zabeležio M. Milićević:

Kada je Sibinjanin Janko propao sa vojskom na Kosovu i otuda se vratio sam-samcit, preko planina i vrleti, dođe on u današnje selo Vlasteljicu jednome čoveku na konak. To je bilo uoči Sv. Vračeva, koj padaju 1. novembra (po starom kalendaru). Domaćin je bio svečar, Janka on primi kao putnika kako je najbolje mogao ne znajući ni ko je ni šta je. Za večerom dođe vreme i zdravicama. Između mnogih drugih gosti napiju i za zdravlje vojovdi Sibinjanin Janku, gde je da je – neka mu Bog pomogne da satre silu Tursku!

To je Janko slušao i gledao ali se nije hteo kazati. Idućeg dana krene da ide; domaćin ga povede, da ga kao čoveka koji ne poznaje teren uputi. Na rastanku Janko se kaže ko je i šta je bilo sa njegovom vojskom.

-Nego hvala na dočeku, reče on domaćinu – i da Bog da ti se vlast nikad ne ukratila, nego da si bogat i vlastan do veka.

Taj se čovek prozove posle Vlasteljica, ali kako su za Turaka iz te porodice bivali knezovi, familija se docnije prozove Kneževići a ime Vlasteljice ostane selu i do danas.

Starine u selu.

Osim jedne stene, koju zovu Gradina i o kojoj meštani ništa ne znaju u ovom selu više nema ništa od starina.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

U ovom selu su najstarije porodice:

–Kneževići, Stanišići, Lazovići, Terzići i Markovići, svi slave Sv. Vračeve i:

–Velimirovići, slave Đurđevdan.

Sve su ove porodice stare i ne zna se kada su i odakle doseljene. Oni su starosedeoci i spadaju u najstarije porodice u Dragačevu. Seljaci vele, da su sve porodice, osim Velimirovića, jednog porekla o čemu nas uverava i zajednička slava. Da li su te porodice ranije imale isto prezime – o tom niko ne zna ništa da kaže dok se iz priče o postanku imena sela vidi kako su Kneževići to (prez)ime dobili. Stariji ljudi pričaju da je je ime Kneževića prvo postalo a tek kasnije po imeninima ili zanimanju pojedinaca iz te prodice postala prezimena ostalih pomenutih porodica.

–Babići su se doselili pred Karađorđev ustanak, koji su jedna porodica sa Babićima iz Milatovića, čiji se praded doselio iz Ravne Gore u Starom Vlahu, slave Nikoljdan.

Za vreme Karađorđa doselili su se:

–Biorci, slave Jeremijevdan. Doselili su se iz pokrajine Bihora u Staroj Srbiji.

–Bežanići su se takođe doselili iz Bihora, slave Đurđevdan.

Posle Karađorđa doselili su se:

–Rudinci su se doselili iz Rudina – Studenički srez pre 80 godina, slave Aranđelovdan.

–Sarići su došli iz Gornjeg Dupca u Dragačevu pre 60 godina, slave Nikoljdan.

–Jankovići, ded im došao ženi u kuću Terzića iz Gornjeg Dupca pre 60 godina, slave Mitrovdan.

–Tomić (Moskov) je došao iz Milatovića pre 20 godina, slavi Nikoljdan.

–Dragićevići su se doselili iz Gornjeg Dupca, slave Nikoljdan.

–Radičevići su se doselili iz Kaone u Dragačevu, slave Đurđevdan.

-Ocokoljić Uroš, sveštenik slavi Sv. Vasilija. Došao pre 6 godina na parohiju iz Petnjice, srez trnavski. On je od Ocokolja iz Lise u Dragačevu, a njegovi preci su se doselili iz Hercegovine.

Za vreme popisa iz 1818. godine ovo selo je imalo 15 domova a taj broj se do danas povećao za četiri puta. Ov uvećanje dolazi skoro isključivo na priraštaj, jer na doseljenje porodice posle ovog popisa dolazi jedna četvrtina od današnjih kuća.

Kako su kuće starih porodica nalaze na strani planine Jelice, to je i jasno, da je tada samo ovaj deo sela bio naseljen. Donji deo sela se kasnije naseljava, u njemu su novo doseljene porodice ili neke kuće od starih porodica, kao Stanišići koji su skoro sišli u polje.

Veliki broj starih porodica, za koje se sigurno zna, da su za vreme popisa bile u selu pokazuje da su Vlasteljice morale i ranije postojati. Ako je verovati priči, u kojoj je opisan nastanak imena selu, onda bi se moglo uzeti, da su Vlasteljice, pa i da su se drugačije zvale, postojale još u 15. veku. Na raniji postanak sela ukazuje i njegovo ime, koje je postalo od reči „vlastelin“ (vlastela) o koje je nekada u srpskom narodu imalo izvesno značenje, na kraju na veliku starost sela ukazuje i to, što se u njemu ne zna za kakve ostatke iz starine.

Prema svemu može se reći da su Vlasteljice starije selo i spadaju u najstarija sela u ovoj oblasti i nije isključena mogućnost, da je i pre postanka današnjeg sela tu bilo naselje.

Selo ima obetinu-preslavu-zavetinu, prvi dan Sv. Trojice.

IZVOR: Kosta Jovanović, “Gornje Dragačevo”.  Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.