Poreklo stanovništva sela Veliko Ribare, opština Lipljan (Kosovo i Metohija). Prema studiji „Kosovo“ Atanasija Uroševića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Selo leži u podnožju Lipovice na izlazu Zlokućanske reke u polje.
Zbijenog je tipa. Deli se na Kožansku, Ramovića, Durića i Trašupčića mahalu.
Selo je staro i do osnivanja sadašnjeg Malog Ribara (1864) zvalo se samo Ribare. U njemu ima nekoliko starinačkih rodova, od kojih su neki sada u islamu. Pored starinaca koji su imali svoju zemlju, kao sopstvenik jednog dela seoske zemlje bio je neki beg iz susednog sela V. Dobranje i zvao se Ribarol, po ovom selu gde je imao čiflik, ili Đakovac, po mestu (Đakovica) odakle se doselio na Kosovo. Kula mu je bila na mestu zvanom Saraj. Od njega su kupovali zemlju prvi arbanaški doseljenici.
Srpski rod su Nešići (6 k., Sv. Nikola), starinci.
Poislamljeni i poarbanašeni Srbi:
– Kožanci (14 k.),starinci. Na islam su prešli krajem 18. veka. Pojasevi su im u 1932. od poislamljivanja bili: Arslan, Bećir, Avdulj, Ramadan, Ramon, Ramadan (30 godina). Ušli su u fis Krasnić.
– Durić (9 k.), starinci. Na islam su prešli kad i Kožanci. Pojasevi su im u 1932. od poislamljivanja bili: Avdulj, Alil, Daut, Avdulj, Daut (50 godina). Ušli su u fis Sop.
– Trašupčići (9 k.), starinci. Na islam su prepši kad i Kožanci. Pojasevi su im u 1932. od poislamljivanja bili: Zejnel, Zumber, Sali, Selman, Ibrahim (60 godina). Ušli u fis Hot.
– Gogići (6 k.). Predak im je preseljen iz Labljana i po preseljenju (oko 1830) prešao na islam. Srodnici su Srba Gogića u Smoluši. Pojasevi su im u 1932. od poislamljivanja bili: Smail, Šaban, Malić, Rahim (50 godina). Ušli su u fis Hot.
– Zećirović (1 k.). Predak mu je oko 1830. doseljen iz nekog kosovskog sela i po doseljenju prešao na islam. Pojasevi u 1932. od poislamljivanja: Fazli, Bajram, Zećir, Selim (40 g.). Ušao je u fis Krasnić.
– Bošnjak (2 k.). Doselio se u islamu oko 1830. od Novog Pazara. Pojasevi su mu u 1932. od doseljenja bili: Ismail, Sulja, Šaban, Banuš (40 godina).
Arbanaški rodovi:
– Ramović (10 k.), od fisa Krasnića. Preseljen iz Zaskoka oko 1800.
– Odžović (3 k.), od fisa Kastrata. Predak (Nuredin-hodža), doselio se za imama iz Nekovca u Drenici.
– Trpez (6 k.), od fisa Krasnića. Doselio se oko 1820. iz Trpeza (Suva Reka).
– Grajčevc (7 k.), od fisa Sopa. Doseljen iz Grajčevca (Podrima) kad i rod Trpez.
– Brbat (2 k.), od fisa Hota. Doselio se iz Brbata u Skadarskoj Malesiji početkom 19. veka.
– Blacali (2 k.), od fisa Tsača. Doselio se iz Blaca u Podrim oko 1880. Pojasevi su mu u 1932. od doseljenja bili: Šaban, Misin, Arslan (35 godina).
– Šaćirović (1 k.), od fisa Gaša. Doseljen iz Budakova u Podrimi 1913. u Maguru, a 1930. u V. Ribare na kupovicu.
– Misinović (1 k.), od fisa Tsača. Preselio se iz Petrova 1917.
– Alilović (1 k.), od fisa Tsača. Preseljen 1931. iz Ada na kupovicu.
U selu su 1932. bile 3 kuće muslimanskih Cigana kovača i nadničara koje su se tu preselile iz V. Dobranje oko 1900. i 6 kuća Cigana čergara koje su se tu 1931. doselile iz Laba.
IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXXVIII, Odeljenje društvenih nauka, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 39, ATANASIJE UROŠEVIĆ: KOSOVO, IU “Naučno delo“, Beograd, 1965. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
27. maj 2018. u 13:24
Vojislav Ananić
VELIKO RIBARE
Niže sela Malog Ribara, na desnoj strani reke Rasine je selo Veliko Ribare, s kućama na stranama doline Popićkog potoka, na Gočmanskom bregu i Mihailovskom brdu na levoj; na Kozićkoj Čuki i Orlovici, na desnoj strani doline potoka. Oko sela su: Ždrela, Medni rt, Prževina, Kamenita glava, ajdučka voda, Smakićko brdo i Bogdanovo brdo. Reka je Rasina a potoci su: Kozićki, Barski, Jasikovački, Gajićki i Trlićki potok. Vode se nazivaju: Vodice, Rajkovićki točak, Lukin izvor i Izvor u Dolova. Delovi atara nose nazive: Arsenijevićki breg, Simićki breg, Kujićki breg. Popići, Crkvište, Jerimuša, Lazine, Đurkin breg, Grobljište, Rajkovica, Milenkovićko prisoje. Bačije su na Lukincu i na Staroj kući.
Selo je razbijeno na kućne grupe po rodovima i sve su međusobno na malom odstojanju. U selu je jedno groblje.
Na Staroj kući ispod Lukinca vide se neka ulegnuća i neravnine; kažu rupe od kuća. U Rajkovici kod Rajkovićkog točka vide se ista takva ulegnuća. Ima predanje da je na Popićima stajala kuća nekog popa koji je imao devet sinova sveštenika po zanimanju. Svi ovi sveštenici opsluživali su staru crkvu Sv. apostola Petra i Pavla u selu Jelakcu u Jošanici. Popići, popovi potomci sahranjivali su na mestu zvanom Groblja, ali tamo nema nikakvog traga od groblja. Na crkvištu, pa Gočmanskom bregu bila je crkva, hram posvećen Sv. Romanu, ali ovde od nje nema traga. Po predanju oskrnavljena crkva sklizila je – “smuljila se” preko noći i zaustavila se u ravni kraj reke Rasine. Ovde je podignut manastir s crkvom posvećen Sv. Romanu. Manastir su porušili Turci. Posle rata 1914/18. godine na manastirištu podignuta je crkva, hram Sv. Romana.
Rodovi: Popići odselili su se “Preko Rasine” u selo Malu Vrbnicu, u Aleksandrovačkoj Župi.
Kozići, Klepići, Vučkovići, Živanovići, Češljari, Aleksići, Milenkovići, Simići, Kujići i Uroševiću (22 kuće, Sv. Alimpije Stolpnik i Sv. Đurđe) izdaju se za starince.
Posle 1750. godine doselili su se Moskovljevići (4 kuće, Sv. apost. Toma) iz Jelakca u Jošanici, a starinom su Bušete od Đakovice. Njihovi mnogobrojni srodnkci su: Pribanovići i ostali tominčani u Jelakcu; Pribakovići u Vitkovu i u Donjem Zleginju u Aleksandrovačkoj Župi i u Blacu u Toplici; Pribanovići u Veljoj Glavi i Vitkovu; Jankovići u Vrnjcima u Zapadnomoravskom Pomoravlju.
Gočmanci (7 kuća, Sv. Mina i Sv Đorđe-Đurđic) na Gočmanskom Bregu su došli iz Gočmanca na Kopaoniku, od Nikolića.
Bekrići (3 kuće, Sv. Nikola zimski i Sv. apost. Luka) iz Bzenice, od Lukovića.
Pohimice – Mihailovići (4 kuće, Sv. Arhangel i Sv. Aleksandar Nevski) prešli iz Melentije.
Posle rata 1914/18. godine došli su na miraz: Ćurčić (1 kuća, Sv. Alimpije Stolpnik) iz Osredaka u Kujiće; Đukić (1 kuća, Sv. Alimpije) iz Ploče u Gočmance.
Izvor: Radoslav LJ. Pavlović – KOPAONIK, Brus, 2012.