Poreklo prezimena, selo Tekeriš (Loznica)

2. maj 2014.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Tekeriš, grad Loznica – Mačvanski okrug. Stanje iz 1902. godine. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Tekeris

Položaj sela.

Selo Tekeriš nalazi se u okrugu podrinjskom, gornjem Jadru, srezu jadranskom, opština tekeriška.

Selo se nalazi na sedam kosa, koje se pružaju na jugozapadnoj strani planine Cera. Kose nemaju svoje nazive, zovu se po prezimenu žitelja koji na njima obitavaju.

Vode.

Između svake kose teče mali potočić, koji dolaze sa Cera. Kada su jake žege oni presušuju, od kiša nadođu ali ne plave kuće.

Svaka kosa ima izvora, koji su dosta slabi, ali se ipak sa njih pije voda. Da ih nije selo ne bi moglo opstati. Izvori se zovu: Petrovića Točak, Gunjice, Vodeničina, Srednji Točak, Popova česma. Gornji Točak, Mijailovac i u polju Dižinoge. Mnoge kuće, kojima je izvor daleko, imaju svoje bunare i u poslednje vreme sve se više kopaju, jer je šume sve manje pa su zbog toga izvori sve slabiji.

Rečna voda se ne pije, mineralnih i lekovitih voda nema.

Klima.

Pošto je selo oko planine Cera, to je klima oštrija nego u selima donjeg Jadra. Sneg ponekad može padati u septembru ali se rani sneg nikada ne održi dugo, niti je pak obilan. Od polovine novembra ili početkom decembra poočinje padati sneg i traje do polovine februara, nekda i duže a ponekad pada i posle početka marta. Debljina mu je do pola metra a nekada i više.

Vetrovi duvaju sa svih strana, sa zapada se vetar zove Drinjak i on obično leti donosi kišu a zimi sneg; severni vetar zovu Severac; istočni Ustoka a južni Jug. Najhladniji su severni i istočni vetrovi.

Zemlje i šume.

Selo ima zemlje za obrađivanje i grupisana je oko sela a samo dvojice meštana oko kuća, porodica Markovića (Grujića) i Živanovića (Kukića). Zemlje na Ceru zovu „u Ceru, na jugozapadu sela zovu „u polju“. Glavna su im mesta: Mekote, Kućetine, Šarampov, Borino polje, Velika i Mala livada, Veliko brdo, Gaj, Osoji, Rtovi, Crni potok, Mulićevka, Parlog, Stolice, Crna bara, Ornice, Petrovo polje, Kalemi, Bušinmlađ, Branjevine, Đurđevo kućište, Ali-bunar, Vukovac, Kičer, Brezje, Reka, Kukića brdo, Gajevi itd.

Na svim mestima rađa kukuruz, pšenica, zob a na slabijoj zemlji u poslednje vreme seje se raž. Najbolja pšenica rađa se na planini Ceru.

Zajedničkih pašnjaka nema, već svako za svoju stoku ostavi zemlje koliko mu je potrebno.

Na Ceru ima još malo šume cerove i graničeve, bukove vrlo malo, samo u zaklonitim mestima. U polju ponegde ima grabove šume. Zajedničkih šuma nema.

Ziratna zemlja i pašnjaci su obične rodnosti i za jednu porodicu je potrebno oko 20 pluga zemlje da bi umereno živela.

Ime selu.

Priča se da je slo dobilo ime ovako: Prošao neki Turčina i prve naseljenike pitao:

-Šta vam je to?

Oni odgovoriše:

-Počeli smo selo Tekem za nevolju.

Od reči tekem nastade ime, po ovoj legendi, Tekeriš.

Osim toga, pričaju, da je neki vladika još za vreme Turaka prošao kroz ovo selo, pa kako im je polje bilo vrlo nerodno to ga zamole da sveti vodicu pod jednim grmom, koga i danas zovu Vladičin grm. Posle ovog molebestvija reče im vladika da treba da sagrade crkvu i da promene ime selu – da ga nazovu Sretane. Polje im je posle bolje rađalo, sagradili su crkvu ali selu ime nisu promenili.

Starine u selu.

Na vrhu Cera postoje razvaline nekog grada, koga zovu Trojinov grad, ali se misli da ga je zidala Prokleta Jerina.

Kod seoskog groblja zovu jedno mesto Madžarsko groblje, ima nekoliko ploča od grobova, otkuda je i kako postalo to niko ne zna da objasni.

Na Šarampovu i Kiku pričaju da su kopani šančevi, ko ih je kopao ne znaju ali je sigurno to rađeno pod Karađorđem.

 

Tip sela i poreklo stanovništva.

Kako se selo nalazi na kosama, to je razbijenog tipa i kuće su bez reda i u grupama podeljene na ma(ha)le: Cerani, Donja mala, Gornja mala, Ninića mala i Orovčane. Kuće su međusobno udaljene 10-20 metara a male 100 do 00 metara.

Cerani:

Ova mala se nalazi na tri kose i kuće su bez reda u grpama. U Ovoj mali žive ove porodice:

Niševići (Rankovići), Mirjanići (dobili prezime po babi Mirjani), doselili se iz Gornje Badanje – iz male Koljani, ima ih i danas tamo i prezivaju se Niševići. Pričaju da im se neka baba doselila iz niškog kraja i zbog toga se pretivaju Niševići. Danas ih ima 5 kuća od kojih se jedna preziva Mićanovići, svi su na jednoj kosi i slave Đurđevdan.

Markovići: Na istok kosi, zapadno od Niševića na oko 300-400 metara žive Markovići, jedna kuća*, slave Đurđevdan.

*O njima će još biti reči.

Perišići: Niže Markovića na istoj kosi žive Perišići, koji se računaju u starosedeoce, slave Jovanjdan.

Tomići: Zapadno od Perišića žive Tomići, koje zovu Đađinovci, doseljeni iz Gornje Badanje, iz male Koljane, ima ih još tamo, slave Jovanjdan.

Ostojići (Pljoskići) su niže od Tomića, računaju se da su starosedeoci, slave Malu Gospojinu.

Markovići (Grajići) su od Ostojića 300 metara na jugozapadnoj strani, starosedeoci. Za ovu porodicu pričaju da nikada ne može da ima 4 porseke glave. Delili su se nekoliko puta, pa se opet sastajali. Ima članova te kuće u osmom stepenu krvnog srodstva, slave Nikoljdan.

Petrovići su doseljeni iz Gornje Badanje, mala Koljani, ima ih još tamo, slave Nikoljdan.

Stevanovići su starosedeoci. Iz ove kuće su bila dva sveštenika, Marko i Živko. Slave Mratindan.

Donja mala:

Ova mala nalazi se na jednoj kosi, koja se od početka cera zove Parlog. U ovoj mali su sledeće porodice:

Markovići (Mažići) su starosedeoci. Iz njihove familije bio je iguman manastira Tronaša, arhimandrit Stevan Jovanović. U srodstvu su sa Markovićima u Ceranima, slave Đurđevdan.

Stanojlovići (Bilići) su starosedeoci, slave Đurđevdan.

Spajići, Milinkovići: Predak ove familije je iz Korenite od Kapetanovića. Zbog turskom zuluma pobegao u Zminjak u Mačvi, odatle u Tekeriš, iz Tekeriša u Aranđelovac a otuda opet u Tekeriš, gde je služio kod nekog kaluđera Arsenija i od njega dobio trećinu od polovine imanja. Neki Nikola iz ove familije je upregao, za vreme Turaka, 6 volova u kola i imao gvozdene vile pa, davši Turčinu jedan ćup meda, ovaj ga proizvede u spahiju i zbog tog događaja dobiju prezime Spajići. Od njih postoji jedna kuća Milinkovića, slave Aranđelovdan.

Milojevići: Miloje i Milija doselili su se iz Radenkovića u Mačvi gde ih i danas ima nekoliko kuća. Služili su i oni kod kaluđera Arsenijai on im je dao dva dela od polovine svog imanja zbog čega ostave svoju slavu Aranđelovdan i prime slavu Arsenijevu, Đurđevdan.

Od Petrića Pavle se odselio u Šor i tamo se zvao Pavle Tekerišac.

Gornja mala:

Ova mala se nalazi na kosi kojom prolazi put Šabac – Krupanj. Kuće su bez reda sa obe strane druma. U ovoj mali su familije:

Andrići. Ova familija se prezivala Jokići a zatim Lukići. Ne znaju odakle su se doselili niti da li su starosedeoci, slave Lučindan.

Maksimovići (Gombajići) su starosedeoci, slave Nikoljdan.

Pavlovići (Keserovići) su se doselili iz Paskovca kod Loznice, i tamo je ostalo njihove familije, slave Mitrovdan.

Đorđići su se doselili iz Zajače, ne zna se da li ih tamo još ima. Slave Stevanjdan.

Dimitrići (Ilikovići) su se doselili iz Gornje Badanje, slave Stevanjdan.

Živanovići (Kukići) su se doselili iz Miličinice u Podgorini, ima ih tamo pod prezimenom Kukići, slave Aranđelovdan i jedini u selu preslavljaju Av. Joakima i Anu.

Ninića mala.

Ova mala se nalazi jugoistočno od Gornje male. U ovoj mali su ove familije:

Nikolići (Ninići) su od familije Spajić iz Donje male, pa što je rečeno za Spajiće odnosi se i na ove, slave Aranđelovdan.

Jeremići (Krajcarići) su od familija Đorđića iz Gornje male, slave Stevanjdan.

Orovičane mala.

Ova mala se nalazi na jednoj kosi, koja se odvaja od planinske grede, koja spaja Cer sa Vlašićem. Početak kose se zove Kik.

Ovu malu smatraju kao zaseok Tekeriša, zbog toga što je do skora bila jedna kmetovina sa Pomijačom, pa se docnije pridružila Tekerišu, jer je bliža njemu nego Pomijači. Kuće u ovoj mali su u grupi ali bez reda.

Stanovnici ove male su se doselili iz Orovice u Azbukovici.

Prvo su se doselile tri kuće, dve u ovoj mali – treća u Pomijači. Od ovih dveju kuća danas ih ima 14. Od jedne ove kuće su:

Blagojevići, Radovanovići, Kovačevići i Milivojevići.

Od druge kuće su:

Kostići, Petrovići (Babići), Jovanovići, Markovići, Tomići i Cvejići.

Osim ovih u ovoj mali žive i:

Stanišići, predak došao na ženino imanje iz Pomijače.

Jankovići su od familije Đorđevića iz Gornje male, slave Stevanjdan.

Raškovići, praded doveden u ovu malu iz Bukora, slave Đurđevdan.

Sve ostale familije u Orovčane slave Jovanjdan.

Od Tomića iz ove male odselio se neki Jovau Vukošić (opština Vladimirci op. Milodan) u Posavo Tamnavu.

Ostali podaci o selu.

U selu je bilo nekada dosta velikih zadruga ali se one danas sve više raspadaju. Najveće su danas zadruge.

U Gornjoj mali Đorđići i Živanovići.

-U mali Orovčane Petrovići (Babići) i Blagojevići u kojima ima preko 25 ukućana.

Grupisanje na pojedine male datira od doseljevanja a umnožavale su se deobama, uglavnom zbog zemljišta.

Bez male Orovčane selo preslavlja proroka Jeremiju izuzimajući Živanoviće (Kukiće), koji jedino preslavljaju Sv. Joakima i Anu. Cela mala Oravčine preslavlja Mladu Nedelju, prva nedelja po Spasovdanu.

O preslavi se ne nosi litija kao u drugim krajevima Srbije, nego na jednom mestu sveštenik sveti „oplitu“ vodicu, prelom oplitni kolač, ručaju ko je šta doneo i odmah svako žuri kući te prima goste na „užinu“ a posle toga mladež, uz muziku, igra na ovom mestu, gde je osvećena vodica.

 

20. decembar 1902. godine Tekeriš

Opisao Jovan V. Tešić, učitelj

IZVOR: Vidosava Nikolić Stojančević – Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Marko Mirkovic

    Ovde nedostaju Mirkovici i mahala Mala Pomijaca, koja se nalazi skoro uz Orovcane . Gde su ti podaci ?