Poreklo prezimena, selo Jarebice (Loznica)

19. april 2014.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Jarebice, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Jarebice su u oblasti Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština jarebička.

Selo Jarebice leži na pet kosa, koje počinju od Iverka i postepeno se spuštaju ka Jadru.

Na prvoj kosi leži Hadžića ma(ha)la, koju odvaja jedan potok od druge kose na kojoj je Radivojevića mala. Na trećoj kosi je Lukića mala, na četvrtoj Čugurovića mala a na petoj Martinovića mala, koja je do Velikog Sela.

Donji deo, do crkve, Hadžića mala zove se Donja mala. Između svih tih mala su potoci koji ne čine štetu kućama, jer su kuće izdignute na kose.

Vode.

Po celom selu samo su izvori, bunara nemaju. Skoro svaka kuća ima izvor a zajednički izvor ima Čugurovića mala, jer se jednim izvorom služi 15-20 kuća.

Da nije izvora selo ne bi moglo opstati, jer nema živih potoka. Rečna voda se ne upotrebljava za piće. Lekovitih izvora nema*.

*Na marginama postoje Cvijićeve primedbe o nazivima, makar, glavnijih izvora.

Klima.

Selo je blaže klime – župnije. Sneg pada od Nikoljdana pa do Sretnja i može biti visok do jednog metra, ali ređe, obično je debljine 25-30 santimetara.

Najjači vetar je Donjak, tj, zapadni, posle Ustoka – istočni. Kišu donosi najpre Donjak i on je najhladniji*.

*Na marginama su uočene Cvijićeve primedbe-pitanje „duva li li još kakav vetar“?

Zemlje i šume.

Zemlje ima dosta za obrađivanje. Oko kuća ima dosta zemlje ali je veći deo u poljima, koje oni zovu „potesima“.

Polja se nalaze sa desne strane Jadra i udaljena su od sela 1,5 sati hoda a nekim stanovnicima i manje. Na njivama se najviše seje kukuruz, pšenica, ječam i zob, ali je od pre samo sejan kukuruz, kao što se sada seje oko Jadra, koji ovde vrlo dobro uspeva. Ispust – utrinu selo ima u Iverku, ali većinom domaćinstva imaju svoje zagrađene pašnjake*.

*Jovan Cvijić je stavio primedbe o nazivima polja, veličine utrina i šuma, ko plaća porez…?

Šume za gorivo u selu imaju malo, mahom je ograđeno i pripada pojedinim porodicama a postoji i zajednička u Iverku, koja je sa jarebičke strane skoro sva isečena. Na Iverku nema četinara, slamo hrast. Iverak se koristi zajednički za ispašu i tako je od starine.

Ziratna zemlja je dobra te je jednoj prosečnoj porodici potrebno da poseduje 15 pluga da se normalno živi i sve dažbine podmire.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na male. Kuće su međusobno udaljene od 100 do 150 metara. U Čugurovića mali kuće su zbijenije, 60-80 metara. Od crkve i škole najudaljenije kuće su na 1,5 sati hoda.

Male se smatraju kao zaseoci i u svim malama su kuće resturene-rasute osim u Donjoj mali kod crkve i škole kuće su zbijenije i poređane pored puta.

Selo nema svojih zaselaka niti ima porodica koje su se podalje naselile na svoja imanja – da tamo žžive.

Stanovnici jedne male nemaju ista prezimena.

U Hadžića mali ima više stanovnika koji su tu od starine i prezivaju se:Jakovljevići, Jovanovići, Pančići, Mihailovići, Avramovići, Đukići, Ćirići (Nestorovići) i Đurići.

U Donjoj mali su:Krsmanovići, Isakovići, Obradovići, Lazići i Jovanovići.

U Radivojevića mali se svi stanovnici prezivaju Radivojevići.

U Lukića mali se svi stanovnici prezivaju Lukići.

U Čugurovića mali su: Čugurovići, Jovići, Pucarevići i Osatovići.

U Martinovića mali su:Martinovići, Radovanovići i Panići.

Ukupno i Jarebicama ima 202 kuće i 1473 stanovnika, po malama: U Hadžića mali 78, Radivojevića mali 8, Donja mala i kod crkve 35, Lukića mala 9, Čugurovića mala 33 i Marinkovića mala 9.

Zadruga je ranije bilo dosta i velikih a sada ih ima nekoliko sa po 25-30 čeljadi u zadruzi*.

*I na ove podatke Cvijić je imao dosta primedaba.

Ime selu (priče i tumačenja).

Drži se da su Turci u Šuricama, pod Šuričkim Gradcem, dolazili u lov na jarebice, kojih je na ovim prostorima bilo dosta, pa je otuda, kažu, došlo ime Jarebice a to kazuje i sam prirodni položaj ovog sela.

Starine u selu.

Zna se toliko da je ovde nekada bila varoš ili varošica, zapadno od škole i crkve na 350-400 metara, te da svi okolni stanovnici zovu to mesto „Varoš“ a jarebičku crkvu zovu „varoška crkva“. Ostataka od negdašnje varoši nema. Severno od jarebičkog groblja nalazi se mesto Kulina, gde je bila kuća-dvor vojvode Ante Bogićevića u kojoj se kući rodila i prababa našeg uzvišenog kralja, gospođa Tomanija. Tragovi starih puteva se ne poznaju, posigurno što u celom selu nema kamena.

 

Poreklo stanoništva i osnivanje sela.

Svi stari pouzdani ljudi pričaju da su selo Jarebice naselili stanovnici doseljeni iz Bosne, Hercegovine i Crne Gore.

Ćirići: Misli se da je najstarija porodica Ćirića, kojih danas ima dve kuće, ali niko ne zna kada su doseljeni. Za mnoge današnje porodice misli se da su se ovde nastanile pre 400 godina***.

Karakteristično je što se ovde porodice slabo množe. Ima porodica koje su ovde i po 200-300 godina a ima ih jedna ili dve kuće. Kada su se doselili, koliko je bilo kuća, ne zna se, ali svi pričaju da su se usled turskih nasilja ovde doselili.

I Jarebicama pričaju da su mnoge porodice bežale u Mačvu i Srem za vreme Madžarske bune (1789-1792. godine) ali se posigurno zna da su neke porodice bežale u Srem 1813 godine, nakon sloma Prvog Ustanka. Mnoge od tih porodice su se vratile dok se neke ostale u Sremu.

Radivojevići, Isakovići i Lukići su od svih najrazgranatije porodica, koja se doselila iz Crne Gore. Došla su tri brata, Radovan, Isailo i Jakov. Radovan se sa Isailom nastani u Jarebicama, na kosi „Radivojevića“ odakle se kasnije Isailo preseli u Donju malu – u istom selu. Jakov se nastani u Gornjim Nedeljicama. U Jarebicama od Radovana ostali su Radivojevići a od Isaila – Isakovići. Od Jakova u Gornjim Nedeljicama nastali su Jakovljevići. Posle se od Radivojevića odeli praded sadašnjih Lukića-Luka i nastani se na prvoj kosi, koja se po njima zove Lukića i od njega su ostali Lukići.

Sve tri porodice (i Jakovljevići) slave Nikoljdan i preslavljaju Prvi dan Drojica-Duhova.

Đurići u Donjoj mali doselili su se iz Crne Gore, od Nikšića zbog čega su se na početku prezivali Nikšići a sadašnje prezime nose od čukundede*.

*Moja i Cvijićeva napomena: Slava?

Nestorovići su doseljeni na svoje imanje iz Siminog Brda, koje je u istoj opštini***.

Obradovići su došli iz Dvorske, ista opština***.

Čugurovići su se doselili iz Hercegovine i bila su dva brata, Čugur i Rašo. Čugur se nastanio u Jarebicama a Rašo u Velikom Selu i njegovi potomci nose prezime Rašević. Od Čugura danas ima 14 kuća u Jarebicama. Jedan Čugurov sin otišao je „zbog turskog zuluma“ u Ribare u Mačvi i tu se nastanio i od njega imaju tri kuće, koje se prezivaju Čugurovići. Drugi njegov sin Kuzman se odselio u Kuzman – Pocerina. Njegovi potomci se prezivaju Kuzmanovići ali ih u celom Bukoru zovu Čugurovići, slave Jovanjdan.

Osatovići su doseljeni iz Osata u Bosni i od kada su se doselili imaju prezime Satovići (?)****.

Martinovići su se doselili iz Crne Gore.

Za ostale porodice ne zna se odakle su doseljene.

Ne može se kazati da su se najstarije porodice nastanile u sredini sela, u sadašnje doba obično je tako, dok su odeljeni članovi porodica mahom na kraju sela, na svojim imanjima.

Pojedine porodice imaju istu slavu, i slave: Miholjdan, Aranđelovdan, Avramijevdan, Alimpijevdan i Đurđevdan.

Selo ne preslavlja istog dana. Oko polovine sela preslavlja Prve Trojice, druga polovina Spasovdan.

Zanimanje stanovništva.

Stanovnici sela Jarebice najviše se zanimaju zemljoradnjom. Najpoznatiji proizvod ovog sela je kukuruz. Osim zemljoradnje stanovnici ovog sela se bave stočarstvom a većina i voćarstvom. Lovom i ribolovom se ne bave.

U blizini ovog sela ima rudnika (Zajača, Krupanj, Zavlaka) ali niko iz Jarebica u njima ne radi.

U selu nema kamenorezaca, kirajdžija, ugljara, mlinara, ima samo dunđera i zidara. Selo ima mehandžije i dućandžije – 3 kafane i 3 dućana, koji pored glavnog zanimanja obrađuju i zemlju.

Meštani ne idu u pečalbu niti u argatovanje, osim ako nisu u ovom selu rodile šljive – idu na sušenje šljiva u sezoni. I zarada im je 35-40 dinara mesečno.

Cigana-Roma u ovom selu nema.

1. decembra 1901. godine Jarebice.

Opisao Ljub. M. Šopalović, učitelj.

IZVOR: Vidosava Nikolić Stojančević – Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. andjelka čugurović

    sve je istina 🙂

  2. Milisav Jovanović

    sve to sam pročitao i u drugim knjigama i uglavnom se informacije slažu. Da li neko može da mi kaže da li zna nešto o poreklu Jovanovića ili da uputi na neki izvor gde može da se sazna.

  3. ZocaNS

    Ovde fali jos podataka!U Cugurovic mahali su jos tri familije,Simic,Ilic,Maksimovic( ciji sam ja potomak).A mozda i jos neka,ja znam onoliko koliko sam raspuste tu provodila.

  4. Milisav Jovanović

    u jarebicama u čugurovskoj mali sa desne strane od skretanja sa puta ka školi postoje tri kuće jovanovića koje slave đurđevdan, a delili su imovinu po ugovoru iz 1899. godine, a koji posedujem u originalu braća Andrija, Radosav, Milivoje i Živojin. Andrija je umro 1939. godine u 82 godini života, dakle rođen je 1857. godine, a njegov otac Stanisav pod pretpostavkom da je poživeo bar 57. godina rođen je 1800. godine, a to je počedtak 19. veka, što znaći da smo i tada postojali, a učitelj Ljubo Šopalović nije opisao tu porodicu iako je i tada i danas ceo potes sa opisane desne strane puta pripado tim porodicama. Ukoliko neko ima bilo kakve dokaze ili može da ukaže na trag porekla molim da mi javi. Jako bih voleo saznati odakle smo došli.

  5. Goran Jakovljevic

    Familija Jakovljevic je jedna od vecih u Jarebicama,slava nam je Sv.Nikola,a preslava Spasovdan.
    U ovom tekstu se pominju Jakovljevici u G.Nedeljicama.
    Moj pradeda rodjen je u Jarebicama 1890 godine,ali se zna da je jos najmanje tri generacije pre
    njega rodjeno u Jarebicama.