Naseljavanje vojnićko-slunjske oblasti (prezimena prvih Srba na Kordunu)

Podaci preuzeti iz knjige „Karlovački generalat“ Vojina S. Dabića. Više podataka može se naći u samoj knjizi (110 – 118 strana). Priredio saradnik portala Poreklo Jovan Eror.

„Vojnićko-slunjska oblast bila je do početka Velikog bečkog rata (1683-1699) skoro potpuno pusta, jer su preko nje, kao ničije zemlje, uz austro – tursku granicu, stalno četovali turski krajišnici. Jedino je na levoj strani reke Korane, između ruševnih utvrđenja u Velemeriću i Belaju, postojalo od polovine 17. veka jedno manje srpsko naselje. U njemu je bilo, kako je vojni inženjer M. Štier (M Stier) zabeležio u svojim putnim beleškama i na skicama sačinjenim prilikom obilaska Karlovačkog generalata, najmanje 50 novih vlaških kuća. Neku sigurnost na ovom nesigurnom krajištu pružala su im dva vojvodstva žumberačkih uskoka, koja su držala stalnu stražu u Velemeriću. Nije poznato odakle su i kada došli pomenuti doseljenici, jer o njima nema podataka u drugim izvorima.

Početkom Bečkog rata (1683-1699), koji je izazvao velika pomeranja stanovništva i krupne demografske promene na Balkanskom poluostrvu i u Panonskoj niziji, jedan od većih migracionih talasa zapljusnuo je i Karlovački generalat, a posebno vojnićko-slunjsku oblast. Tada je nekoliko hiljada Srba, dotadašnjih turskih podanika, napustilo svoja staništa u Bosanskoj krajini i naselilo se u pustim krajevima u međurečjima Korane i Mrežnice i Korane i Gline. Neke od njih prinudile su na seobu nesređene prilike u Bosni i Hercegovini, kao i namera turskih vlasti da srpsko stanovništvo, u koje nisu imale poverenja, presele iz pograničnih krajeva dublje u unutrašnjost zemlje. Druge su na promenu staništa podstakli austrijski krajiški zapovednici, nešto nagovorom, a nešto i silom.

Naseljavanje srpskog stanovništva u vojnićko-slunjskoj oblasti započelo je 1686. godine, kada je nekoliko stotina porodica došlo sa turske teritorije i naselilo se u Tržiću, Budačkom, Skradu, Perjasici, Poloju i Vojniću. Njihovo naseljavanje sprovedeno je u odsustvu karlovačkog generala J. J. Herberštajna, koji je, posle pustošenja Like i Krbave 1685. godine, otišao na Maltu da bi se uključio u borbe malteških vitezova sa Turcima. Po povratku sa Malte, shvativši da su novi doseljenici „neprilično nastanjeni“ morao je, kako je napisao u svom aktu od 20. aprila 1689. godine „in persona u krajinu izaiti i za sada, dokle se krajina z voliom božiom na dalie odmakne, stalne meje navlastito med Horvackimi i Vlaškimi sinovi, koi su se u Budačkom i kod Skrada nastanili, stalne i mirne učiniti“. Ništa bolje nije bilo ni u pogledu međa drugih naselja, ali su ratni događaji, posebno novi vojni pohod preduzet u leto 1689. godine, radi osvajanja Like i Krbave, osujetili njegovu nameru da uredi granice atara svih naselja u vojnićko – slunjskoj oblasti. To pitanje njihovih međa kasnije je bilo uzrok mnogih žalbi i mučnih sporova među pojedinim doseljeničkim grupama. Upravo, njihove žalbe, kao i sudski spisi o ovim sporovima, sada su najvažniji izvor za proučavanje toka naseljavanja vojnićko – slunjske oblasti.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Prema podacima u nepotpunim, sumarnim popisima krajišnika, sačinjenim krajem 17. veka, imala je srpska krajiška zajednica u vojnićko slunjskoj oblasti 3670 stanovnika: 1500 u Budačkom i njegovoj okolini, 600 u Skradu, 900 u Perjasici, 330 u Poloju i 340 u Vojniću. Ovoliki broj doseljenika bio je za tadašnje prilike prilično velik. Poređenja radi, u Ogulinskoj kapetaniji, najvećoj i najbolje naseljenoj kapetaniji Karlovačkog generalata, bilo je tada 5786 stanovnika – 3162 Srbina i 2624 Hrvata.

Naseljavanje srpskog stanovništva u vojnićko – slunjskoj oblasti stvorilo je uslove za proširenje pojedinih kapetanija Karlovačkog generalata. Barilovićkoj kapetaniji, koju je ranije činilo samo utvrđenje u Bariloviću, priključena su na prelazu iz 17. u 18. vek srpska naselja u Donjem i Gornjem Budačkom, Perjasici, Skradu i Klokoču. Predano se starajući o naseljavanju poverenih mu krajeva, barilovićki kapetan J. Halerštajn naselio je u svojoj kapetaniji 1711. godine još 158 srpskih porodica prebeglih sa turske teritorije. Tada su zasnovana sela Koranski Brijeg, Mali i Veliki Kozinac i Kosirsko (Kosjersko) Selo, a njihovi stanovnici uključeni su u već postojeće krajiške zajednice u Donjem i Gornjem Budačkom, Perjasici i Skradu. Nekoliko porodica doselilo je 1713. godine i u Klokoč, ali su one, nezadovoljne dobijenim zemljišnim posedima, koji im nisu odgovarali ni po veličini, niti po kvalitetu zemlje, ubrzo otišle u Južnu Ugarsku. U selu je ostalo, prema podacima iz 1715. godine , samo šest srpskih porodica, koje su se tu prve naselile i međusobno podelile najkvalitetnija zemljišta. Na mesto odseljenih došli su kasnije novi doseljenici, pa su u Klokoču 1725. godine bile 44 srpske porodice.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

… Na početku austro – turskog rata 1716-1718. godine prebeglo je u Karlovački generalat više stotina Srba iz Bosanske krajine. Posle obimne prepiske sa Ratnim savetom u Gracu, u kojoj je detaljno razmotreno pitanje naseljavanja ove doseljeničke grupe, karlovački general je rešio da se nasele u Tušiloviću 33 srpske porodice, koje su u metežu prebegle iz bosanskog sela Turija na čelu sa knezom Radojicom Mandićem. …

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Srpsko stanovništvo je od kraja 17. do polovine 18. veka zasnovalo u vojnićko-slunjskoj oblasti naselja: Broćanac, Bukovicu, Donja Močila, Donji Budački, Donji Vojnić, Donji Skrad, Gornja Močila, Gornji Budački, Gornji Vojnić, Gornji Skrad, Klokoč, Ključar, Koranski Brijeg, Kosirsko (Kosjersko) Selo, Krstinju, Mali Kozinac, Perjasicu, Poloj, Popović Brdo, Primišlje, Srpski Blagaj, Tobolić, Tržić Primišljanski, Tušilović, Veliki Kozinac i Zbjeg. Ona su, zbog neorganizovanog naseljavanja, a delom i zbog konfiguracije terena, imala veći broj zaselaka, koji su se, vremenom, razvili u posebna sela. Po svom izgledu, sudeći na osnovu brojnih onovremenih karata, spadala su ova sela u naselja tzv. starovlaškog tipa.

Hrvatsko stanovništvo naselilo je u ovoj oblasti neuporedivo manji broj naselja: Cerovac, Cvitović, Hrvatski Blagaj, Knežgorica, Kremen, Lađevac, Podmelnica, Popovac, Rakovica, Slunj, Velemerić i Vukmanić, i to većinom u okolini Slunja. Hrvate su u slunjski kraj delom usmeravale vojne vlasti, a delom Rimokatolička crkva. Stvaranje nekoliko homogenih hrvatskih naselja u slunjskom kraju omogućilo je senjsko-modruškim biskupima da u Slunju polovinom 18. veka osnuju jednu parohiju i na taj način dovrše omeđavanje svoje biskupije, čije su granice u turskom rasapu izbrisane i zaboravljene. Hrvatska naselja u blizini Karlovca pripala su Zagrebačkoj biskupiji, ali su, zbog malobrojnosti stanovništva, dobila svoju posebnu župu tek krajem 18. veka.

Broj srpskih i hrvatskih naselja u vojnićko – slunjskoj oblasti osetno je povećan krajem 18. veka, kada su, zahvaljujući osvajanjima za vreme austro – turskog rata 1788-1791, pripojene Karlovačkom generalatu cetingradska, drežnička, podplješevička, lapačka i srbska oblast. I ovaj rat, kao i prethodni austro – turski ratovi, doveo je do velikih seoba stanovništva, posebno srpskog. Na samom početku rata prebegla su sa turske teritorije u Karlovački generalat 7.323 Srbina, od kojih ih je čak 1.317 odmah stupilo u austrijsku vojsku. Po završetku rata, kada je utvrđena nova austro – turska granica, većina ovih preseljenika, čija su nekadašnja naselja pripala 1791. godine Habzburškoj monarhiji, vratila se na svoja stara staništa. Vojne vlasti, koje su organizovale ponovno naseljavanje osvojenih krajeva, rezervisale su za hrvatsko stanovništvo uglavnom iz Ogulina, Modruša i Tounja, zemlju u okolini Drežnika, Furjana i Cetingrada, gde je dotad živeo muslimanski živalj.“

PREZIMENA U VOJNIĆKOJ OBLASTI 1725. GODINE:

Donji i Gornji Budački:

Alinčić
Babić
Baić/Bajić
Bakić
Banić
Belivuk = Bjelivuk (2 porodice)
Bilia
Birkić (2)
Blagojević (4)
Božić (5)
Brdar (2)
Brkić
Bukva (2)
Vekić
Vezmar
Vidić
Vila (2)
Voinović/Vojnović (5)
Vuinčević
Vuka
Vukobratović (4)
Vučetić
Goiković = Gojković (2)
Grković (2)
Grubić
Gušić
Delić
Dianković ?
Đurić (5)
Dokić (2)
Drobnjak
Duvandžia
Žipić ?
Živković
Zec
Janić (2)
Jasnić
Jelić
Jović (3)
Karamarković (2)
Keser (3)
Knežević (3)
Komadina (4)
Koprivica
Kosarić
Kosir = Kosjer (5)
Kovač (3)
Kovačević (4)
Kraiačić = Krajačić
Kresojević (4)
Kunić (3)
Lisa
Lončar (3)
Lukač
Magarević
Magarica (3)
Majstor
Malić
Mandić (3)
Manoilović = Manojlović 2
Marinković (4)
Martinović (8)
Marčetić
Matiešić = Maćešić (12)
Matiević = Matijević (9)
Mihailović = Mihajlović (5)
Miljenović (6)
Mirilović (2)
Mirkić (5)
Mirković (2)
Mirojević
Mitrović
Momčilović
Mrkalj
Novaković (3)
Oparnica (2)
Oridić
Padežan = Padežanin (5)
Parun (2)
Pavković
Pavlović
Peurača (2)
Perić (3)
Perković
Petrović (3)
Popović (3)
Prodanović (3)
Radović (2)
Radulović (3)
Raičević
Raić (3)
Raketić
Rodić
Savić (2)
Sikirica (4)
Sliepčević = Slijepčević
Srakić (2)
Srđenović
Sužanj
Tesla
Todorić (4)
Todorović
Tomašević (2)
Tomić (3)
Tumbas
Haidinović = Hajdin(ović) (2)
Harambašić
Hristić
Crnokrak
Cvietić = Cvijetić (2)
Čačul
Čika
Čikeša
Šaula (8)
Šepa (2)
Šipić

Perjasica:

Baić/Bajić (2)
Bakić (3)
Balković
Beg
Belić (3)
Belobrk = Bjelobrk
Bogdanović (2)
Branisavić (2)
Brešac
Brešević
Brošinić
Budimlić
Bunjevčević
Vidović
Vitasović
Vukašinović (2)
Vukmirović
Vukobratović (3)
Vučetić (3)
Gaćeša (3)
Grubišić = Grubješić (3)
Gvozdić
Dabić (2)
Daić
Diklić
Dirsaić ? (4)
Dmiaković ? (2)
Dmitrović
Dobričić
Drnjaković = Dronjaković/Drobnjaković ?
Dubizdela
Đekić (3)
Živčić
Ivčić
Janić
Jelača
Kandžia (2)
Karamarković
Karanović (2)
Karasović (3)
Kosić
Kosir = Kosjer (9)
Kovačević
Krainčević = Kranjčević ?
Kuduz
Kukul = Kukulj ?
Kuria = Kurija (3)
Kuvaić (3)
Ležan
Lončar
Lužić
Lupardinović = Lubardinović ? (2)
Macut (2)
Manoilović = Manojlović
Marinković (3)
Martinović
Marčetić
Mateša (2) (možda Maćeša pa kasnije Maćešići koji su brojni?)
Mišljenčević (3)
Mihailović (3)
Milinković (2)
Miljenković (2)
Mrđenović (2)
Mulaić
Oreščanin (6)
Pavić (2)
Petrović (3)
Piljuga
Popović (4)
Poprečica (2)
Puškar (2)
Puljar
Radinović
Raišić
Raosavlić = Rausavljević
Sedlar (6)
Sinaić = Zinaić (4)
Sjetić
Sudar (3)
Sudarević (2)
Sučević (3)
Tepšić
Tomašević
Heldupović
Hrelić
Cigan
Cimeša (10)
Cvetovac (2)
Čačić
Čevelia
Čikandić
Čotrić (2)
Šašić (3)
Šiša (2)
Širić
Škrgić
Šolaja

Skrad:

Bolić (3)
Bunčić (3)
Velemirović (6)
Višnić (2)
Vladisavlić = Vladisavljević
Vladić (2)
Vojčinović
Vuiasković = Vujasković
Vuičić (2)
Vukdragović (6)
Vuković
Vučković (2)
Gazibara (6)
Glamočilo (2)
Griaković = Grijaković
Damianović = Damjanović
Dobrosavić = Dobrosavljević ? (3)
Dragosavić
Duduković (6)
Živković
Zdelar = Zdjelar (2)
Jakovović
Jovičić
Kablar
Karamarković (2)
Kovač
Kozlina (10)
Kulundžia = Kolundžija
Kuzmanović
Ležaja (2)
Lončar
Mali
Marić
Marković (3)
Marčinković
Matiašević = Matijašević
Mihailović
Milienović = Miljenović (4)
Milošević (4)
Milovanović (5)
Mirnić (3)
Mrkalj
Nikšić
Novković (4)
Podkraiac = Podkrajac (2)
Popović (2)
Puškar (3)
Rainović (3)
Smolianović = Smoljanović
Tarbuk
Filipović
Čoprić = Čotrić ?
Ćosić

Klokoč:

Barak
Bunjevac
Busović
Vladić
Vuinović (2)
Vuković
Vuletić
Vučković (3)
Grubić
Guin = Gunj
Deanović = Dejanović
Duduković
Jagodić
Jemenia ?
Josnić = Jasnić ?
Karamarković
Karanović
Klanac
Kosir = Kosjer
Kovač
Ličanin
Lončarević
Maistorović = Majstorović
Matiević = Matijević (2)
Mihailović
Milić
Mirić
Momčilović
Novaković
Ognjenović
Paić (2)
Peurača (2)
Petrović
Rakinić
Samardžia = Samardžija
Heror = Eror (2)
Šaula

Prema popisu sačinjenom prilikom naseljavanja Tušilovića, prebegle su iz Turije srpske porodice:

Blažović
Borojević
Vukić (3)
Vuković
Grubešić = Grubješić
Đipalo
Željković
Živković
Žutić
Zebić
Zimoša = Zimonja ili Cimeša ?
Zlojutrović
Jelić
Lekić
Malešević
Mandić (2)
Opalić
Petrović
Popović (3)
Rakinić
Rekić
Relić
Skorupan
Tadić
Trbuhović = Trbojević
Crnojević
Šakinić = Rakinić ?
Škrbinić

IZVOR: Vojin Dabić – Karlovački Generalat

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Jovan Eror.