Poreklo prezimena, Donja Dobrinja (Požega)

13. januar 2014.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Donja Dobrinja, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela i zemlje.

Donja Dobrinja je u srednjem toku Dobrinjske Reke na obema stranama, gde se južna i zapadna strana polagano podižu u visoka brda, severna neprimetno ulazi u srednjedobrinjsku ravan a istočna neosetno velikom širinom podiže se na plećate zaravni visokog Loreta. Na južnoj strani je Smišalj, poslednji veći izdanak Crnokose većeg obima; osojne strane su mu blage i po njima je selo. Samo na visokoj Vranovini, najvišem zapadnom vrhu pomaljaju se visoki konglomeratski kamalji, koji se vade za vodenično kamenje. Po Smišlju su škriljci i bez kamena, a po osoju ovde-onde kopa se zgodna ilovača, koju su ranije upotrebljavali za građenje užičke grnčarije. Glavno zemljište je na sever i na istok, dokle oko bujne reke je vrlo malo polja. Potocia sa Loreta i sa Smišlja tako navodnjavaju polja da su livade i voća ovog sela u najboljem položaju.

Seoske su kuće u Osoju Smišlja, visoko podignute od polja, u velikim džematskim grupama: Lapčevići od zapada, levo od njih Bošnjaci, na sredini kose Stojčići i do Loreta Lončari; bliže kosi a u ravni su: Ješići, Lađevci i Tošići, svi u jednom trouglu pod Lončarima. Na desnoj strani reke je Vranovina sa vrlo mnogo kuća i porodica.

Starine u selu.

Samo ime sela kazuje za stara naselja. Po Reci i prostranim poljima po Osoju naći će se tragovi starije kulture i života. Samo su ovi tragovi su od onih porodica, koje su ostale bez potomstva.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Donja Dobrinja ima najstarije dobrinjske porodice ali one nisu starosedelačke i one su doseljene u davnini, naselile se i dalje pomerale.

Stojčići su najstarija porodica a uz to i najstarija sveštenička porodica, koja je dugo prednjačila u selu i okolini. Iz ove porodice pre Karađorđevog ustanka bilo je četiri sveštenika i dva episkopa, po imenu Nestor i Arsenije, koji su popovali u ovom kraju, a episkopi izgleda da su delovali u Gacku. Udova popadija Stojkasa udovim sinom popom i još dva došla je u ovo selo, naselila se se na sredini Osoja i tu ostala. Jedan od njenih sinova bio je vladika, koji nije dolazio u ove krajeve, ali im je oduzeo još jednog i zakaluđerio u kablarskim manastirima. Stojka je došla iz Drobnjaka i poslednji pop u porodici bio je pop Jovica, učenik manastira Blagoveštenje, gde je i služio. Stojčića je danas 15 kuća, slave Mratindan.

Tošići su druga stara porodica, doseljeni iz Drobnjaka. Ovi mali, lepi, krupuljavi, vrlo snažni Dobrinjci, prgavi su, vrlo vredni, uvek borci za prvenstvo u selu, poricali da su oduvek bili takvi, pa ih u početku Prvog ustanka i nalazimo kao takve. U doba Karađorđevog ustanka a i ranije viđamo kneza Savu Ješića, člana ove porodice i tetka knez Miloševog. Oni su izvan Osoja, nekako u sredini polja oko izvora i seoskog jezera; ima ih 23 kuće, slave Đurćevdan.

Docnije su došle ove porodice:

Krgovići (Bošnjaci) su drugi po redu u Osoju, došli od Prijepolja od veliki Drenove, gde su se tamo zvali istim prezimenima. Ova nemirna, vrlo nestašna i hajdučka porodica ima 17 kuća, slave Nikoljdan.

Lončari (Pavlovići) došli su u ovo selo iz sela Rogu kod Požege, došli kao lončari, radili lonce pa i sa tim prestali, neobično vredni, preduzimljivi i plodni. Ima ih 23 kuće, slave Nikoljdan.

Lapčevići su došli uz Lončare, nekadašnji susedi, koji su iz sela Radoine kod Nove Varoši, gde ih i danas ima. Ovde su pod dva prezimena, ima ih 7 kuća, slave Nikoljdan.

Pavlovići (Ilići) su iz Kolašina, ima ih 9 kuća, slave Sv. Jovana Milostivog.

Bogdanovići na Vranovini su iz Osata u Bosni, ima ih 6 kuća, slave Lučindan.

Kolari su stara hajdučka porodica, vrlo nemirna i jatačka porodica iz okoline Lopaša kod Sjenice, ima ih 14 kuća, slave Đurđevdan.

Lađevce u gornjem delu sela doveo je Ilija Janković – Lađevac, doseljen iz Jezera u maljensko selo Ljutice i deobom prešao sa svojima u ovo selo. Danas ih je kao vrednih, imućnih i istaknutih seljaka 17 kuća, slave Đurđevdan.

Didići (Ilići) su od Radovanovića iz Čestobrodice, ima ih u Stojčićima 5 kuća, slave Nikoljdan.

Maslaći na Vranovini su iz Papratišta, došli radi kamenorezačkih poslova i time se i danas bave, ima ih 11 kuća, slave Jovanjdan.

Ćorlići u Tomićima došli su iz Zaselja, ima ih 5 kuća, slave Đurđevdan.

U Donjoj Dobrinji ima 152 kuća od 12 porodica.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Oliver

    Gde su Jovanovici? Zasto ih nema?