Poreklo prezimena, Veliko Selo (Palilula, Beograd)

Poreklo stanovništva naselja Veliko Selo, Opština Palilula – Grad Beograd. Iz knjige „Okolina Beograda“ Riste T. Nikolića – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Selo je sa obe strane Veliko-selskog Potoka, gde ovaj počinje tećii ravnicom Ključ. Glavni deo sela je sa leve strane Potoka. Neke kuće su pored ili blizu seoskog puta, koji vodi duž Potoka, neke su dalje od puta pod brdom Vukojevom Valogom i pod Belom Stenom, a najviše ih je sa leve strane Potoka na ravnici Ključu. Kuće sa desne strane Potoka su na podnožju Trapinog Brda, a prema Potoku i ravnici Ključu.

Vode i klima.

Dunav pri nadolasku plavi sva seoska imanja, koja su pored Dunava, a ispod sela. Za vreme poplave voda dopire i do krajnjih seoskih kuća prema Dunavu.

Stanovnci u selu piju vodu iz bunara i sa dva izvora; Kladenac (najstarija voda) i Bunarče. Po polju su poznati izvori: Ladna Voda, Čagljanska Voda (prva voda), Vodice i dr. Poslednji izvor meštani smatraju da je lekovit.

Klima je kao i u okolnim selima, ali vele nije tako zdrava, jamačno zbog mnogih baruština pored Dunava*.

*Svakako zbog toga u ovome selu nema starih od 90-100 godina, kao u mnogim okolnim selima. Ima samo nekoliko ljudi, koji nemaju više od 80 goidna.

Zemlja, paša i šuma.

Zemlje za obrađivanje stanovnici imaju malo između mala i pojedinih grupa kuća u malama, ali je većinom van kuća, oko sela, a na mestima zvanim: Viće, Lap, Čagljane, Nikino Brdo, Samar, Seinovac, Bukojeva Valoga, Bela Stena, Vinogradi, Slanačko Brdo, Trapino Brdo, Tospaše, Kamarište, Veliko Brdo, Veliki Luga, Lokva, Ošljane, Mlačina Greda (livade) i dr.

Utrine ovo selo nema. Malo seooske ispaše imaju stanovnici na mestu Lapu. Šume nema. Drva kupuju sa ade Čegaljica.

Tip sela.

Selo se deli na Gornju, Donju i Petransku malu. Gornja Mala je prva kada se ide niz Potok. Ona je sa obe strane Potoka do kuća oko mehane i škole. U njoj se izdvajaju grupe kuća, koje se imenuju po prezimenima porodica u njima. To su grupe kuća: Todorovića – sa desne strane Potoka a na podnožju Trapinog Brda; Marinkovića – sa leve strane Potoka, duž puta do mehane; Vukojevića – na podnožju brda Vukojeve Valoge; Gobeljića i Marića – blizu kuća Vukojevića, prema školi i Radojevića – oko mehane.

Donja Mala je ispod Gornje, sa obe strane Potoka, odakle ovaj teče ravnicom. U njoj se izdvajaju dosta neznatne grupe kuća; Škondrića i Đurđevića, razdvaja ih sokak, Ristića (Nazlunovića), Belčevića, Dimića i Popovića.

Petranska Mala je na podnožju Trapinog Brda a prema Dunavu. Kuće su duž seoskog puta, većinom blizu jedna drugoj.

Grupe kuća su razdvojene imanjima – njivama onih stanovnika, čije su tu kuće. Odstojanje između tih grupa, kao i između kuća pri okrajcima sela (prema Slancima) 150-250 koraka dok je između kuća u grupama je 20-30 a ponegde 30-60 koraka. U selu ima oko 200 kuća, a pre bežanije 1813. godine bilo je oko 10 kuća. Zadruga je ranije bilo mnogo, a sada ih skoro nema. Ima samo 2-3 porodice sa preko 20 duša u kući.

Selo spada u red sela zbijenog tipa. U Donjoj Mali gotovo sve kuće su zbijene,a u ostalim dvema raspoređene su, većinom, po grupama. Donja Mala je sva u ravnici, a Gornja i na podnožju pomenutih brda, gde nije prava ravnica, te je ta razlika u položaju uzrok, da i ovo selo nije usvim svojim delovima istog tipa.

Ime selu.

Kada je selo bilo pored Dunava na mestu Čagljanima zvalo se Čagljanac, a od kada je na današnjem mestu zvalo se najpre Novo Selo pa potom Veliko Selo*.

*Bogić V. A. zabeležio je predanje, da se Veliko Selo „zvalo Novo Selo, pa kad se više njih doselilo iz Bugarske onda se nazvalo veliko Selo“.

Starine u selu.

Na mestu Čagljanima, u ravnici pored Dunava, priča se, da je bilo madžarsko selo Čagljane, po pričanju nekih onda je Višnjica bila grad – kada Beograd nije postojao*. Priča si i o madžarskom groblju, koje je bilo na Čagljanima, a i kod današnjih seoskih kuća iskopavani su ljudski kosturi i vadili kamenje, te vele, da je i tu bilo madžarsko groblje.

*Postoji i predanje, kako su onda živeli stanovnici druge vere – Jermeni.

Današnje selo je najpre bilo u Čagljanima i zvalo se Čagljanica. Neki to mesto nazivaju Selište, ali ređe, obično se čuje naziv Čagljani, te neki i ne znaju za Selište u ataru ovog sela.

Postanak sela i poreklo stanivništva.

–Negini sada Nedeljkovići su najstarija porodica u ovom selu. Oni su bili u Čagljancu i za njih se ne zna da li su odnekuda došli, priča se da su „starosedeoci“, Aranđelovdan.

Stare porodice su i:

–Mišajlovići, po starome prezimenu Paunovići, Jovanjdan.

–Marići i Jovičići, Sv. Vrače.

–Crnkići i Aleksići – ovi po starome Uzunovići, Nikoljdan

–Latinovići, Nikoljdan.

–Šalavardići, Jovanjdan.

–Kolarevići, Ilindan.

–Dimići, Sv. Vratolomej.

Svi ostali stanovnci su doseljeni. Za mnoge se ne zna odakle su doseljeni:

–Živići, sada Jablanovići (Karamučići ili Đorđevići) su sa Kosova, Ilindan.

–Perišići su iz Selevca, Smederevski okrug, došli im pradedovi***.

–Gobeljeići su iz Mutnice u okolini Paraćina, Nikoljdan.

–Nikolići su od Prokuplja, Stevanjdan.

–Škondrići, ne zna se otkuda su, neki misle da su poreklom iz Stare Srbije a neki iz okoline Skadra, Lučindan.

–Petranići ili Lazarevići su od Niša, došli u vreme Karađorđa, Jovanjdan.

–Miloševići su iz Ritopeka, Nikoljdan.

–Belčevići su iz Lipa, Smederevski okrug, Đurđic.

–Todorovići su iz Stare Srbije, Jovanjdan.

–Vukojevići su iz Velike Plane, Nikoljdan.

–Belo-Đorci su iz Stare Srbije, Sv. Petka.

–Ristići-Nazlunovići su od Prilepa, Nikoljdan.

–Zdravkovići, preci im vojevali uz Karađorđa, Aranđelovdan.

–Marinkovići („Bivoljarski“) su od Bitolja, Stevanjdan.

–Avramovići su iz Grocke, Pantelijevdan.

–Radojevići, ne zna se odakle su doseljeni, Aranđelovdan.

–Jovanovići su od Niša, odkuda se doselio deda Jovan, koji je ostavio sinove Antui Stojana; Antin sin je starac Toma Jovanović (76 g), Nikoljdan.

–Redžići su iz Gročanskog sreza, Mitrovdan.

–Đokići su od Niša, iz sela Merošine, Đurđic.

–Đurđevići su od Niša, Nikoljdan.

–Kostići, ne zna se odakle su doseljeni, Sv. Atanasije.

–Krstići su od Niša, Aranđelovdan.

–Radosavljevići su iz Resave, Đurđic.

–Marinkovići ili Đorići su iz Malče kod Niša, Nikoljdan.

–Markovići; „teško da nisu od Niša“, Nikoljdan.

–Ivanovići, ne zna se odakle su doseljeni, vele da su „iz bliza“, Alimpijevdan.

–Cvetkovići su iz Vidina, Mitrovdan.

–Ristićevi ili Nićovorovi misle da su iz Banata, Đurđevdan.

–Tadlejići su „iz preka“, Đurđevdan.

–Cvejići ili Dragini su iz Begaljice, predak im došao ženi u kuću***.

–Mojsilovići-Petrovići (“Sviračevi“) su iz okoline Pančeva, Nikoljdan.

–Matići su od Niša, Alimpijevdan.

–Pavlovići („Vrancuzovi“), ne zna se odakle su, predak im Ilija „Vrancuz“ bio u Francuskoj, Đurđic.

–Petrovići su iz Lugavčine, Smederevski okrug, zovu ih Dugalije, Aranđelovdan.

–Stojanovići su iz Bugarske, Nikoljdan.

–Anastasijevići su iz Mirijeva, Aranđelovdan.

–Živanovići ili Dunđerski su od Niša, Alimpijevdan.

–Paunovići, ne zna se odakle su doseljeni***.

–Miletići vode poreklo od jednog dovodca od kuće Petrašića. Sv. Arhanđel Gavrilo.

–Ranković Stevan je iz Ivanče, Ilindan.

–Antonović Jevta je iz Srema, Đurđevdan.

–Živanović Đurđe je „iz preka“, Aranđelovdan.

-Davidovići su iz Kruševačkog okruga, Mitrovdan.

–Milosavljević Živan je iz Pančeva, Stevanjdan.

–Marinković Milan je poreklom iz Like odkuda mu je došao otac Mita, koji se prizetio u Marinkoviće primivši njihovo prezime i slavu. Stevanjdan.

–Lukići su Banaćani, Đurđic.

–Miloševići su od Tetova, odkuda se doselio Trpkopre 50 godina, dovevši otuda 4 sina, Mitrovdan.

–Timići su iz Banata (Pančevo)***.

–Subotići su iz Banata, Nikoljdan.

–Dimović Micko je iz sela Letova kod Prilepa, Mitrovdan.

–Živanovići su iz Banata, Petrovdan.

–Petković Dimitrije došao je pre 20 godina iz Šapranca kod Vranja, gde je bui užar***.

–Marić Mijailo je iz Tikveša – Makedonija, zaostao kao dunđer, Nikoljdan.

Doseljene su, ali se ne zna odkuda, ove porodice:

–Kostići, Nikoljdan.

–Najdići, Nikoljdan.

–Vujičići, Nikoljdan.

–Tomići, Aranđelovdan.

–Stojkovići, Lučindan.

–Tanackovići, Sv. Tanasije.

–Radivojevići, Đurđic.

–Markovići, Nikoljdan.

–Krstić, Stevanjdan.

–Rajković Blagoje, Nikoljdan.

Svi su se stanovnici u govoru i nošnji izjednačili; govor je pravilan, a nošnja je ženska-šumadijska. Priča se samo da je ranije bilo razlike u govoru i nošnji. Doseljenici iz istočnih, južnih a naročiot jugoistočnih srpskih zemalja izdvajali su se po govoru i nošnji od ostalih, kao što se i danas u Višnjici zapaža kod starijih generacija; „pola sela jedan ruvet, a pola drugi“. Što danas toga nema u ovome selu jamačno je glavni uzrok taj, što su ovde u većini bili doseljenici iz južnih, jugozapadnih, severnih i severozapadnih srpskih zemalja, te su sa njima ostali doseljenici, koji su u manjini, brzo izjednačili. Po tome izgleda, da starinci i svakako veći deo porodica nepoznatog porekla, nisu iz istočnih i jugoistočnih srpskih krajeva, jer tek sa njima glavni deo stanovništva ovog sela čine doseljenici iz već pomenutih oblasti.

***ne kaže se koju slavu slave.

IZVOR: „Okolina Beograda“ Rista T. Nikolić – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.