Prezime Prpoš je veoma rijetko i zabeleženo je prije 1882. godine u selu Lamovita, na Kozari, u blizini Omarske, Republika Srpska, piše saradnik portala Poreklo Milorad Bogdanović.
Risto Kovijanić, u “Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima”, knj. II, Titograd 1974. na str. 104. navodi citat Andrije Jovićevića “Zeta i Lješkopolje” SANU 1926. (str 543, 548) da su na Rujevoj glavi, gdje se vde zidine nekadašnjeg naselja “za doba Ivana Crnojevića” stajali današnji Stijepovići, stanovnici sela Riječana, u kojima se, kao vrlo stari stanovnici, pored ostalih, pominju porodice PRPOŠ i Dubale.
Nigdje više nisam pronašao ovo prezime, osim ovdje i u Šematizmu d/b za 1882 godinu.
Prpoši slave Đurđevdan.
5. decembar 2013. u 18:57
Milorad Bogdanović
Još da napomenem da se ova porodica skoro raselila sa ognjišta svoga. Ostao je još samo Mirko, a Novo izgleda da će se vratiti. Raselili su se u Sovjake i Podrgadce s druge strane Kozare, kao i u nizinu Lamovite, te u Omarsku, Prijedor, Banjaluku…
9. decembar 2013. u 20:34
Milorad Bogdanović
U Rječniku Vuka St. Karadžića, spominju se samo PRPORUŠE i PRPOŠKA, str 616 i 617..
1.Prporuše , f, Pl, Nekoliko neženjeni momaka, koji u Dalmaciji, u Kotaru kad je suša idu (od Đurđeva dne do Petrova dne) od kuće do kuće sa zelenim granama i sa cvijećem te igraju i pjevaju da bi udarila kiša…
Prporuše pjevaju ovu pjesmu:
Prporuše hodile,
Terem Bogu molile
Da nam dade kišica,
Da nam rodi godina,
I šenica bjelica,
I vinova lozica,
I nevjesta đetića
Do prvoga Božića.
Daruj nama, striko naša.
Oku brašna, striko naša,
Bublu masla, striko naša,
Punce vina, striko naša,
Jedan sirčić, striko naša,
Šaku soli, striko naša,
Dva tri jajca, striko naša,
Ostaj s Bogom, striko naša
Koja si nam darovala.
2. Prpoška, f. (u Srijemu) kad se vrelo mlijeko ili voda prospe u žeratak ili vruć pepeo, pak se parom ili pepeom tako u vis sukne da oneme ko se blizu desi ruke ili obraz opari, to se veli: oparila ga prpoška.
29. mart 2020. u 14:40
Đuro Prpoš
RODOSLOV
I “Đurđevdan” –
KRSNA SLAVA PORODICE PRPOŠ
Lamovita, avgusta 2004. god
Izdavač: Odbor II sabora Prpoša
Autori: Savo Prpoš, Đuro V.Prpoš, Dragoja Prpoš
Saradnici: Novak Prpoš, Slavko Prpoš i
Dragoja P.Prpoš
Crteži: Prpoš R.Slobodan
Fotografije: Prpoš V.Đuro
Lektor:Milosava Pranić
Kompjuterska obrada: Prpoš V.Đuro
Štampa: Art print, Banja Luka
Tiraž: 100 primjeraka
Lamovita – avgusta 2004. god.
29. mart 2020. u 14:45
Đuro Prpoš
5. PODRUČJA NASELJAVANJA PRPOŠA
Iz saznanja naših sada najstarijih živih bližih i daljih rođaka, Prpoš Novaka i Prpoš Milana, zna se da su prve kuće Prpoša bile na njivama zvane “Luke”, južno od stare ceste Prijedor – Banja Luka – nizvodno Lamovičkog potoka u dužini od 1 do 1,5 km. Tu se nalaze tri kuće prezimena Radić, a i slava im je “Sv. Đurađ”, pa možda postoji i ta verzija promjene prezimena sa Radić na prezime Prpoš, vjerovatno pod nekim prisilnim okolnostima.
Staro kućište, po predanjima korijeni svih sada znanih Prpoša, nalazi se pored Lamovičkog potoka i jednog nepresušnog izvora-bunara. Navedeni izvor-bunar prva je pronašla Mijatova žena Stana oko 1750. godine čuvajući ovce i koze. I sada se taj izvor – bunar zove “Stanin bunar”.
Zaseok Prpoši nalazi se na krajnjem sjevero-istoku sela Lamovita, a na padinama planine Kozara. On se nalazi u svim vojnim i civilnim kartama, a trenutno se tu nalaze samo tri kuće, kuća Prpoš Milana, Prpoš Slavka i Prpoš Đorđija, koji i sada žive na starom kućištu.
Za vrijeme Turske vladavine jedan od četiri sina Prpoš Mijata, Prpoš Teodor, ubio je Bega i morao da napusti rodno ognjište oko 1890. godine i preseli se iza Kozare u reon Podgradaca, selo Sovjak. I sada u tom području postoje naši rođaci (u Gradiškoj, Podgradcima, Sovjaku i Jablanici).
Sa kućišta Prpoša zatim se odselio Prpoš Đuro, sa porodicom, 1925. godine na njive zvane “Luke”, na zemljište Prpoša – svih predaka. Na toj lokaciji trenutno se nalaze potomci Vaskrsije Prpoša, a nešto istočnije i porodica Živka Prpoša.
Seoba pojedinih porodica, sa rodnog ognjišta počela je 1962. godine, tada se odselio Prpoš Dragomir sa porodicom u reon Dubice, u selo Maglajce (1970. godine Prpoš Dragomir sa porodicom napušta drugo ognjište u Maglajcima i seli se u Hrvatsku, u varošicu Borovo Selo). Za njim se seli Prpoš Pantelija, sa porodicom, takođe u reon Dubice u selo Kadin Jelovac. Sledeći se seli Prpoš Neđo sa porodicom u rejon Kostajnice u selo Slabinja.
Sledeća seoba mlađih generacija na njive Prpoša zvane “Gajevi”, odvija se od 1967. godine pa sve do današnjih dana.
Takođe šesdesetih godina mlađe generacije školuju se u Prijedoru, Banja Luci, Beogradu, Zagrebu, gdje tu i ostaju i zasnivaju svoje porodice, ali se povremeno vraćaju na rodna ognjišta.