Poreklo prezimena, selo Rucka (Čukarica, Beograd)

25. novembar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Rucka (po knjizi Rudska), gradska opština Čukarica – Grad Beograd. Iz knjige „Okolina Beograda“ Riste T. Nikolića – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Selo je na zaravnjenoj kosi između Velikodubočkog i potoka Stepašnica. Kuće su sa obe strane seoskog puta, koji kosom vodi, kao i duž sokaka, koji se od tog puta odvajaju.

Vode.

Potoci su neznatni, a naročito potok Stepašnica, koji već s proleća presuši. Kuće su daleko od potoka, koji im pri nadolasku ne nanosi nikakve štete. Izvora („živih“) u ovome selu nema. Priča se da ih je bilo, pa su sada zatvoreni*. Vode se većinom koriste sa Save a samo su neki iskopali bunare, koliko za svoju upotrebu.

*Veruje se da su ih Mađari slaninom zatvarali.

Zemlja, paša i šume.

Atar ovog sela bio je ranije veći nego danas. Prema Umci je dopirao kao i danas do potoka Stepašnica, a dalje prema izvorištu tog potoka do potočića Male Stepašnice, pa do Kapija (sa suprotne strane Visa) i Orova Potoka, zatim (prema Maloj Moštanici) poviše Samara do Klenja, pa na Grobove blizu Save. Onda je Veliko-Dubočka Dolina spadala u atar Rucke a sada pripada Maloj Moštanici, a pola Ruckoj. Zemlje za obrađivanje ima na mestima zvanim: Stepašnica, Vis, Samar, Duboko, Karaula i dr. Šume i paše ima u Veliko-Dubočkoj Dolini. To je svojina celog sela.

Tip sela.

Rucka je selo razbijenog tipa. Kuće su duž seoskog puta, koji vodi kosom. Put je širok, kuće negde blizu puta a većinom uvučene u dvor. Oko kuća su omanji voćnjaci. U donjem delu sela kuće su mestimično bliže jedna drugoj, a što se više ide uz kosu sve su razređenije, gotovo rasturene kao u selima razbijenog šumadijskog tipa. U selu ima oko 45 kuća.

Ime selu.

O imenu Rucka (Rudska) ne priča se ništa, a ime Stepašnica, kako se danas zove potočić i doline između Rucke i Umke, vele, da je postalo po nekom Stepanu, koji je vladao Beogradom.

Starine u selu.

Na mestu Karauli postojalo je Madžarsko groblje, od kojeg danas nema nikakvih tragova; sav je kamen raznet, naročito kada je zidana obližnja crkva. Na tom mestu su danas njive.

Ispod brda Samare pri oranju nailazi se na verige, sadžake, sekirice, cigle i dr. Nailazili su i na žrvnjeve za mlevenje žita. Sve to kao da opominje poglavitro na nekadašnje zbegove.

Po šumi se poznaju skladovi nekadašnjih njiva, gde je docnije narasla šuma.

U donjem delu doline potoka Stepašnice postoji staro selo, gde je u početku bilo današnje selo Rucka (Rudska). Onda je samo oko toga sela bilo malo zemlje za obrađivanje a sva ostala zemlja je bila pod šumom. Odatle su se stanovnici pre 50 godina, zbog boleština, premestili na mesto današnjeg sela*.

*Prvi se premestio iz starog sela Petar Alimpić.

 

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Današnje selo Rucka (Rudska) postalo je za vreme vlade kneza Miloša. Na velikoj savskoj adi Ciganliji prema Čukarici postojalo je Hrvatsko Selo, čijih je kuća bilo i pored Save (kod Čukarice). Stanovnici tog sela bili su poglavito poreklom Ličani („Rvati“) zbog čega je i selo nazvano „Rvatskim“, a pre no što su se tu nastanili, živeli su, kako neki vele, u Savamali u Beogradu, jer je onda Sava-Mala bila selo, koje pominje Joakim Vujić 1826. godine. Kada je knez Miloš uređivao Savamalu (podigao čaršiju i dr.), preseli na veliku savsku adu kod Čukarice. Tu selo nije ostalo dugo poste toga. Knez Miloš prisvoji adu i stanovnici su se morali odatle odseliti. Doznavši da u blizini Umke ima dosta nezauzete zemlje, knez Miloš naredi, da se stanovnici ade presele u dolinu Stepašnice na mesto koje se danas zove Staro Selo, gde je najpre bilo današnje selo Rucka (Rudska). Tu je bilo onda 10-15 kuća, krvinjara i pletara. Stanovnici, koji su tada živeli u selu i bili doseljeni sa ade su:

Matešići po starom Vid, poreklom Ličani, Nikoljdan

Zarić Andreja nije imao potomaka.

Radović Ilija nije imao potomaka.

Ilić Đurđe, od koga vodi poreklo Radioica Ilić – Ličani.

Korica Toma od koga ima potomaka po ženskoj liniji – bio poreklom iz Nemačke.

Milinkovići su potomci od Jove– Ličanina, Đurđevdan.

Krstić Miloš je bio iz Srema, nema potomaka.

Radusinović Andrija, poreklom Ličanin od koga danas ima ženskih potomaka.

Alimpići potiču od Alimpija– poreklom iz Kupinova u Sremu***.

Markovići su potomci Marka za koga vele da je poreklom iz Balatuna u Semberiji***.

Brkovići su potomci Ličanina Marka Brkovića, Jovanjdan.

Cimešići ili Stevanovići su Ličani, zadruga od 20 duša, Đurđevdan.

Simići (Živko i Mija) od kojih nema potomaka.

Đurađ Beli, koji nije imao potomaka.

Ostale su se porodice doselile posle ovih, pošto je bilo naseljeno mesto Rucka (Rudska):

Markovići su od Bijeljine u Bosni, odakle im je došao deda sadašnjem Marku***.

Markovići su iz Boljevaca u Sremu odakle im se doselio deda, Nikoljdan.

Vasiljevići su iz jugozapadnih krajeva današnje Srbije (od Čačka ili Užica) odakle im je došao predak pre 50 godina, najpre služio u selu, potom se udomio, Jovanjdan.

Damnjanovići su iz Kneževca, starinom iz Bosne, Đurđevdan.

Jovanovići su od Banja Luke u Bosni, odakle je došao predak Đurađ, koji se ovde oženio, Jovanjdan.

Nikolići su od Užica, predak im Jovan „Era“, Tomindan.

Tomaševići su iz Šamca u Bosni pored Save, Stevanjdan.

Antonović Živan je došao ženi u kuću iz Velikog Sela a starinom je iz Krčedina u Sremu, Đurđevdan.

Radović Jovan je iz Bosne, Jovanjdan.

Simić Mihajlo je iz Rvata kod Obrenovca***.

Simić Miloš je iz Beodre(?), Sv. Vasilije.

Pavlović Milan je iz Male Moštanice, Tomindan.

Vuletić Đoka je iz Boljevaca, došao pre 10-15 godina, Aranđelovdan.

Seoska slava je Spasovdan.

 

***ne kaže se koju slavu slave.

 

IZVOR: „Okolina Beograda“ Rista T. Nikolić – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Moja majka je od Simića iz Rucke koji su potomci Mihaila koji je ziveo u Rvatima kod Obrenovca imao je sina Zivka, pa on Milovana koji je deda mojoj majci. Slave Miholjdan 12.oktobra.