Poreklo prezimena, varoš Barajevo

14. oktobar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva varoši Barajevo. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj naselja.

Barajevo je veliko naselje u izvorišnoj dolini Barajevice i njenih sastavnica koje čine Barajevsku Reku. Kuće su po stranama kosa u koje su se usekli duboki potoci, pa je zbog toga naselje razbijenog tipa. Ono se deli na ove krajeve: Lipovicu na Srednjem Rtu, tj kosi koja je između državne šume u Lipovici i potoka Ključeva. Krajevi Veliki Nenadovac i Mali Nenadovac su na kosi između Ključeva i potoka Rakovice. Kraj Glumčevo Brdo je na Širokom Rtu, između Rakovice i rečice Barajevice. Srednji Kraj je sredina (tada) sela u kome je crkva i osnovna škola između Barajevice i potoka Bećirke. Na kosi između Bećirke i Dubokog Potoka je donji kraj Karaula, a gornji je Stražarija. Na kosi između Dubokog Potoka i Suve Reke je kraj Ravni Gaj. Drumsko naselje Bagrdan je na Barajevskoj Reci više sela Boždarevca. Svi ovi veći krajevi Barajeva imaju svoje manje krajeve. Tako se donji kraj Lipovice naziva Smrdan, gornji kraj Glumčeva Brda je Vučinac, a jedan deo Vučinca se naziva Crkvenac. Na kraj Vučinac nastavlja se kraj Beljinac, a više njega je kraj Dražinovac. Vučinac, Crkvenac, Beljinac i Dražinovac nazivaju se opštim imenom Brda.

Ciganske kuće čine posebno naselje Srednjega Kraja. Gornji kraj Ravnoga Gaja naziva se Dubrave, a jedan deo Dubrava naziva se Vitkovica.

Vode.

Naselje obiluje dobrom i zdravom izvorskom vodom. Svi izvori leti, u vremenu najvećih suša, umanje vodu, ali ne presušuju. Znatniji su ovi izvori: Točkić u Lipovici; Rakovica, Dujilovac, Ambarina, Nikolin Rt su u Nenadovcu; Dolovi, Graničevac, Bubanjača, Jasenak, Brestov Rt, Podnavrti, Vrelo (u Dražinovcu), Batašina u Brdima, Crkvenac, Svinjčine (kod Ciganskih kuća); u Ravnom Gaju su izvori; Kamenac, Žojinac, Mitrovac, Pločnik, Dobra Voda i potok istog imena, Nartak i Jočinac. U Srednjem Kraju je izvor Mali Valov, a u Stražariji je Veliki Valov. Ima nekoliko kuća u Lipovici, Srednjem Kraju i u Ravnom Gaju koje se služe vodom sa bunara.

Zemlje i šume.

Njive i livade su izmešane. Najbolje su njive za kukuruz u dolini Barajevske Reke, a njive po stranama kosa su za strna žita. Nazivi njiva i livada su po potocima ili po krajevima naselja, a osim njih zabeležili smo ove nezive: Vreline, Kozareve Njive, Krive Njive, Batašina, Bučnica, Kremetne (Kremenite) Njive, Ljuta Strana, Krušik, Malo Polje, Veliko Polje, Jasenovac, Uskoletinac, Lešćar, Mekote, Markove Njive, Gaj, Pajkuša, Buljkovac, Radivojevac i Radionica na vrhu kose Srednjeg Rta.

Zajednička seoska šuma je u Lipovici i u Kovačevcu. Gotovo svaka kuća ima svoje posebne zabrane (šume) u dolinama seoskih potoka.

Starine i naselju.

1. U selu ima raznih ostataka iz prošlosti. kremenje, kao sečiva, najstariji su ostaci praistorijskih ljudi koje se i danas izorava na Kremenitim Njivama.

2. Potok Ključevi odronio je pre prošlih ratova (Balkanski, prvi i drugi i Prvi svetski-Veliki rat, op. Milodan) obalu, pa su se na taj način u njoj pokazala dva poveća zemljana lonca i jedan manji, koji su bili prevrnuti jedan do drugog, a ispod njih nađen je samo pepeo.

3. Do skora su se u kraju Lipovici nalazila po njivama kamena „korita“, pa su ih ljudi vadili iz zemlje i uziđivali u koševe za kukuruz. To su bili, po svoj prilici, rimski sarkofazi.

4. Preko Barajeva prolazio je stari srpski put koje je iz Beograda vodio preko Ripnja, kraja Stražarije u Barajevu, Karaule, Taborišta, Bagrdana i dalje preko Boždarevca za Rudnik

5. Srednjovekovni srpski tragovi sačuvali su se i u topografskim nazivima Radionica za njive i Kovačevac za šume, gde su, verovatno, bile topionice za olovo.

6. Turski, odnosno istočnjački, tragovi očuvali su se, osim već pomenutih naziva, i u nazivima potoka Bećirke i Suljine Jaruge.

7. Ima nekoliko starih, verovatno srednjovekovnih, grobalja, koje narod smatra da su „madžarski“. Takvih starih grobalja ima u kraju Ravnom Gaju na Debelom Rtu, u Velikom Nenadovcu. Mađarko Groblje kod Valova u Srednjem Kraju i Mađarsko Groblje u Bagrdanu kod Zdravstvene zadruge.

8. Po jednom drugom narodnom kazivanju stara groblja u Velikom Nenadovcu i u taborištu bila su srpska. U ovom poslednjem se i danas iskopavaju ljudske kosti i lobanje.

9. Za Taborište se kazuje da je tu bila neka stara varoš, od koje se još i danas nalaze ostaci zgrada.

10. Po predanju Glumčevo Brdo je pripadalo nekom glumcu.

11. Do državne šume u Lipovici ima nekoliko rasturenih nadgrobnih spomenika od kamena, za koje narod ne zna kome pripadaju.

12. Jedno mesto u Karauli se naziva Cvetkov Grob, a drugo u Bagrdanu se naziva Stankov Grob. Predanja o ovim grobovima nema u narodu.

13. Više Velikog Nenadovca ima nadgrobni kameni spomenik Dvokatovićev, pretka današnjih Dvokatovića.

14. Ispod Taborišta, na mestu Nerezini, je grob sa kamenim spomenikom pretka današnjih Vilotijevića, koga su Turci na tom mestu posekli.

15. U mestu Parlogu ima nekoliko novijih nadgrobnih spomenika od kamena.

Nastanak naselja.

Po predanju staro Barajevo bilo je na mestu današnjeg Bagrdana. U Taborištu je bila neka varoš koja je prethodila Bagrdanu. Za vreme Prvog narodnog ustanka Turci su posekli pretka današnjih Macanića, pa se stanovništvo, u strahu od osvete za podignuti ustanak, raseli u obližnju šumu u Srednjam Kraju. Posle narodnog oslobođenja od Turaka stanovništvo je iz Srednjeg Kraja sišlo u Stražariju (Bušići, Ilići, Brkići i Gajići), pa su se kasnije odatle preselili u ravni Gaj „idući za šumom“ (po svoj prilici 1813. godine). Ostali krajevi su mlađeg postanka, a najmlađi kraj je Lipovica, koji je postao od stočarskih stanova na tom mestu.

Po narodnom kazivanju Bagrdan nije postojao kao naselje u prvoj polovini prošloga veka. Njega su osnovali pečelbari i trgovci („mehandžije“) iz Makedonije. Danas u njemu ima 6 kafana, 5 mešovitih radnji, 5 opančara, 5 kovača, 4 abadžijske radnje, 3 ćurčijske radnje, dve kolarnice, dve kamenoreznice, dve obućarske (cipelarske) i po jedna mesara, pekara, berbernica, stolarska i limarska radnja i jedan motorni mlin.

Pazarni dan u Bagrdanu je ponedeljak.

U selu ima tri osnovne škole: u Srednjem Kraju kod crkve je najstarija, u Glumčevom Brdu i u Ravnom Gaju. Litija i crkvena slava je letnji Sv. Nikola, 9 maja. U Barajevu danas ima tri groblja: najstarije je u Bagrdanu, u kome se sahranjuju umrli iz Bagrdana, Srednjeg Kraja, Karaule, Stražarije i Ravnog Gaja, a iz ostalih krajeva se sahranjuju u groblju na Glumčevom Brdu. Cigansko Groblje je više ciganskih kuća idući za Parcanski Vis.

Barajevo se prvi put pominje 1664. godine a po jednom zapisu na nadgrobnom kamenom spomeniku u barajevskom groblju poginuo je 1759. godine „Marko Peičin od sela Barajeva“. Godine 1818. bilo je u njemu 56 kuća, 1822 godine 59 kuća a 1844. godine 83 kuće sa 554 stanovnika. Danas u njemu ima 66 rodova sa 505 kuća i 8 ciganskih rodova sa 41 kučom.

 

Poreklo stanovništva.

Po predanju iz starog Barajeva, koje je bilo na mestu današnjeg Bagrdana, raselili su se u obližnju šumu, na mesti današnjeg Barajeva, 1804. godine sedam rodova:

Macanići. Pošto su Turci, iz osvete za narodni ustanak 1804. godine, posekli njihovog pretka, oni se presele u šumu u današnji Srednji Kraj, pa su se odatle naselili u kraj Dražinovac, Nikoljdan.

Šakići (Damnjanovići) su u Ravnom Gaju, Karauli i Bagrdanu, Nikoljdan.

Bušići (Ivanovići, Pantelići ili Ilići i Uroševići) su svi u Ravnom Gaju; ovamo su došli iz Bagrdana a starinom su od Novog Pazara, Nikoljdan.

Časnici (Jeremići, Avramovići, Vuksići ili Pantići, Džalići – danas Mihailovići, Mijatovići, Stojanovići, Ilići, Rankovići) žive u Srednjem Kraju, Glumčevom Brdu, Stražariji i Vitkovici. Oni su od četiri brata koji su se doselili od Sjenice, Nikoljdan.

Danići (Gorunovići), Brzaci (Jovanovići, Lazarevići i Simići), Pajići (Pavlovići), Ćosići (Mišići, Miloševići), Dukatovići ili „Dvokatovići“ (Tašići, Ivkovići) žive u Glumčevom Brdu, Srednjem Kraju, Ravnom Gaju, Karauli i Bargdanu, rod su Časnicima, a ovamo su došli iz Srema posle neke bežanije. Od njih se jedna porodica odselila u Rakovicu kod Beograda a jedna u Beograd, slave Nikoljdan.

Obućine (Mićići ili Petrovići) žive u Stražariji, Ravnom Gaju, Bagrdanu i u Nenadovcu, rod su Časnicima, ali su se već davno razrodili, Nikoljdan.

Trapulići (Mihailovići) su u Karauli i rod su Obućinama, Nikoljdan.

Brkići su u Stražariji, Ravnom Gaju, Bagrdanu i u Vitkovici, su starinom od Sjenice, ovamo su došli sa časnicima, Nikoljdan.

Gorunovići su u Vučincu, predak je poreklom od Brkića, otišao na imanje – ženi u kuću pa uzeo njeno prezime ali se ne kaže da li je uzeo i slavu.

Topalovići ili Vasiljevići (Blagojevići, Vasiljevići, Radojičići, Radivojevići, Davidovići, Markovići) žive u Glumčevom Brdu, Dražinovcu, Lipovici, Srednjem Kraju, Crkvencu i Nenadovcu. su potomci četiri brata doseljena od Nikšića. Predak Dragić poginuo je sa knezom Simom Markovićem, Nikoljdan.

Subići (Pavlovići, Jankovići) žive u Glumčevom Brdu, Ravnom Gaju, Stražariji, Karauli i Crkvencu, ovamo su došli iz Srema a starinom su iz Hercegovine, Nikoljdan.

U prvoj polovini prošloga veka doselilo se jedanaest rodova:

Obradovići žive u Ravnom Gaju, predak se doselio „od Mileševe“ u severnoj Hercegovini u kraj Dubrave, pa su sišli u Ravni Gaj, Đurđevdan.

Stevanovići žive u Glumčevom Brdu, Bagrdanu i Lipovici, doselili su se iz Hercegovine sa Obradovićima; imaju odseljenike u kosmajskom Maniću, Nikoljdan.

Palačići (Pavlovići) su u Srednjem Kraju, doselili su se od Prijepolja, Jovanjdan.

Miloševići su u Srednjem Kraju i Karauli, doselili su se od Sjenice, Jovanjdan.

Jovanovići drugi su u Srednjem Kraju, Nenadovcu, Karauli i Lipovici, su od Sjenice, Jovanjdan.

Ikići (Nikolići) su u Srednjem Kraju, doselili su se od Sjenice, Nikoljdan.

Pavlovići su u Glumčevom Brdu su iz Hercegovine, Nikoljdan.

Markovići (Petkovići i Jovanovići) žive u Nenadovcu, Bagrdanu, Smrdanu, i Srednjem Kraju, predak musliman došao iz Bosne pa se pokrstio, Lazarevdan.

Ignjatovići su u Glumčevom Brdu, doselio se iz Bosne, Đurđevdan.

Bangelići (Ivanovići, Gajići i Jovanovići) su u Karauli, Ravnom Gaju i Srednjem Kraju su iz Dragačeva. U Jovanovićima ima nekoliko novijih udomaca, koji su primili njihovo prezime i slavu, Pantelijevdan.

Kuzmanovići žive u Karauli i Srednjem Kraju, starinom su od Nikšića, pa su ime se preci prvo naselili u Bukovik kod Aranđelovca, pa u Parcane u Kosmaju (današnji Jovanovići) i potom su došli ovamo. Oni znaju da su im preci bili u „bežaniji“ u Sremu po svoj prilici 1813. godine pa su se otuda povratili, Pantelijevdan.

U drugoj polovini prošloga veka doselilo se trideset rodova:

Stanojevci, Ere (Jovanovići, Nikolići, Stevanovići i Milovanovići) žive u Srednjem Kraju, Glumčevom Brdu, Vučincu, doselili su se odnekud iz Užičkog pokruga, Jovanjdan.

Erići (Kostići) su u Ravnom Gaju i Karauli su došli iz Užičkog okruga, Aranđelovdan.

Mihailovići su u Bagrdanu, otac se doselio iz Bosne, Nikoljdan.

Roksići su u Stražariji, doselili su se „iz preka“, tj iz srpskih krajeva na severnoj strani Save i Dunava, Đurđevdan.

Marinkovići (Milosavljevići i Pantići) su u Stražariji, Ravnom Gaju i Karauli, slave Aranđelovdan. Njima su rod i:

Pantići drugi u Bagrdanu koji slave Mitrovdan, doselili su se od Niša; imaju odseljenike u Baćevcu (Marinkovići).

Banovići su u Bagrdanu, doselili su se iz Bosne, Đurđevdan.

Nikolići (Vilotijevići i Ilići) su u Glumčevom Brdu, doselili su se iz Bežanije u Sremu (sada Beogradu), Nikoljdan.

Jankovići su u Bagrdanu, došli su iz okoline Kumanova, Sv. Atanasije Veliki, 18. januara po starom kalendaru.

Ilići su u Bagrdanu, doselili se iz Makedonije, Stevanjdan.

Miloševići su u Bagrdanu, došli su iz Ristovca u Vranjskom okrugu, Aranđelovdan.

Mijuškovići su u Bagrdanu, doselili se iz Crne Gore, Jovanjdan.

Dimitrijevići su u Bagrdanu, došli iz Makedonije, Sv. Mučenica Katarina, 24. novembra po starom kalendaru.

Vasići su u Stražariji, predak došao odnekud kao sluga ženi u kuću, Savindan.

ĐokićiBugari“* su u Ravnom Gaju, otac se doselio iz okoline Leskovca, Nikoljdan.

*Ovaj rod sebe ne naziva ovim imenom, smatra ga čak i uvredljivim. Tako ih nazivaju samo susedi u svađi ili iz pakosti.

Životići su u Srednjem Kraju, dovela ga majka kao dete iz Popovića u Kosmaju, Jovanjdan.

Jovanovići su u Glumčevom Brdu, doselili se iz Rakite u Lužnici kao pečalbari, Nikoljdan.

Lazići su u Glumčevom Brdu i Lipovici, ded kao učitelj došao iz Opava na Ibru, Jovanjdan.

Popovići, otac kao sveštenik doselio se iz Bukovice u Tamnavi (ja bih rekao iz Podgorine, op. Milodan) na imanje udovice Brkića u Ravnom Gaju, Nikoljdan.

Radovići su u Karauli, doselili se iz Metohije, Đurđic.

Sokolovići su u Ravnom Gaju, doselili se iz okoline Bele Palanke, Jovanjdan.

Trivunovići su od Trivunovića u kosmajskom Lisoviću a starinom se od Bele Crkve kod Užica (rekao bih kod Krupnja, op. Milodan), Aranđelovdan.

Trivunovići drugi su u Nenadovcu, ded se doselio iz Bosne, Jovanjdan.

Filipovići su u Nenadovcu, doselili se 1870. godine iz Jelašnika kod Tetova, gde i danas imaju krvne srodnike – muslimane, Alimpijevdan.

Cvetkovići su u Ravnom Gaju, otac se doselio iz Železnika kod Beograda, Aranđelovdan.

Đurđevići su u Bagrdanu, otac se doselio iz Bosne, Đurđevdan.

Kostići su u Bagrdanu, doselili se iz Makedonije, Nikoljdan.

Pavlovići su u Nenadovcu, ded se doselio iz Tuzle, Jovanjdan.

Arsići su u Bagrdanu, došli iz Makedonije, Nikoljdan.

Anđelkovići su u Nenadovcu, dva brata, kao zidari doselila se 1885. godine iz Jasenova Dela kod Odorovaca u Pirotskom okrugu, Nikoljdan.

Dimitrijevići su u Bagrdanu, došli iz Parcana u Kosmaju, Velika Gospojina.

U toku ovoga veka do naših ispitivanja, doselili su se ovi rodovi:

Stevanovići su u Srednjem Kraju, došli su iz Drugovca kod Smedereva, Lazarevdan.

Petrovići su u Glumčevom Brdu, došli iz Binovaca kod Smedeereva, Aranđelovdan.

Milovanovići su u Bagrdanu, došli iz Drugovca kod Smedereva, Nikoljdan.

Jankovići su u Brdima, došli iz Binovca kod Smedereva, Lazarevdan.

Jovanovići su u Brdima, Srednjem Kraju i Glumčevom Brdu, došli iz Binovca kod Smedereva, Sv. Petka Paraskeva.

Jakovljevići su u Srednjem Kraju, došli iz Drugovca kod Smedereva, Lazarevdan.

Gavrilovići su u Glumčevom Brdu, došli iz Orašja u Smederevskom Pomoravlju, Nikoljdan.

Vukosavljevići su u Glumčevom Brdu, došli iz Stojnika u Kosmaju, Nikoljdan.

Matijaševići su u Bagrdanu, došli iz okoline Valjeva, Nikoljdan.

Stevanovići drugi su u Bagrdanu, oni su od Beljića u Guncatima, Jovanjdan.

Pavlovići su u Srednjem Kraju su iz Pinosave kod Beograda, Nikoljdan i slava zemlje Jovanjdan.

Miloševići su u Srednjem Kraju, oni su od Erića u Lisoviću, Lučindan.

Lazarevići su u Srednjem Kraju, došli iz Baćevca, Mratindan.

Radosavljevići su u Bagrdanu, doselili se iz Parcana u Kosmaju a starinom su iz Dragačeva, Nikoljdan.

Stevanovići su u Bagrdanu, ovamoi su došli iz Guncata, a otac „Švaba“ se doselio iz Srema, Đurđic.

Nikolići su u Bagrdanu, otac došao kao žandarm odnekud iz Makedonije, Lučindan.

Ciganski rodovi su svi rumunski („vlaški“), a ovamo su se doselili krajem prošlog veka iz Šepšina i Dubone kod Smedereva (ja bih rekao Mladenovca, op. Milodan). To su ovi rodovi:

Todorovići, slave Aranđelovdan.

Mitrovići, Aranđelovdan.

Marinkovići, Aranđelovdan.

Paunovići, Aranđelovdan.

Radosavljevići, Aranđelovdan.

Stankovići, Aranđelovdan.

Stankovići drugi, Aranđelovdan.

Ilići, Sv. Petka Paraskeva.

Ciganske kuće čine posebno naselje više Ravnog gaja i Srednjeg Kraja.

Glavno zanimanje im je zemljoradnja.

 

IZVOR:  Petar Petrović – Šumadiska Kolubara, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. dobrivoje

    Ovde je zamenjeno markovici koji slave lazarevu subotu nisu potekli od pretka muslimana vec markovici koji slave svetog nikolumi markovici smo dosli iz niksica a ovi markovici koji slave svetog nikolu i da nas zovu turci lopatari prema tome onaj koji je pisao ovo nije tacno tek da se zna Doka markovic nenadovac

  2. Radoje Marinković

    Ovde ste Vlahe nazvali Ciganima što nije tačno i što je SRAMNO….! Naziv “Ciganin”, je pogrdan naziv za čoveka koji neživi po obrascu Isusa Hrista,….ovo su časni i pošteni ljudi koji svoje porodice izdržavaju od svoga rada.
    Ovi ljudi govore Vlaškim jezikom ,i nikako ne mogu biti cigani (kako Vi kažete) ili kinezi (kako ja kažem), jer je jezik osnovni parametar za odredjivanje nečije nacionalne pripadnosti.
    Molim Vas da obratite pažnju na detalje u informacijama koje pružate.