Poreklo prezimena, selo (Bosanski) Osredci (Drvar)

Poreklo stanovništva sela Osre(d)ci, opština Drvar. Prema istraživanju Petra Rađenovića „Unac“ iz 1933-34. godine.

Osreci leže južno od Begluka. Kako je već rečeno, između ova dva sela nema istaknute prirodne granice. Na zapadu, zapravo jugozapadu, do Like granicu Osrecima obeležava korito Sredice i Bulinog Vrela, zatim draga Kačetina, a odatle dalje do Lipovog Vrha nema izrazite granične oznake. Prema istoku, do Malog Cvjetnića i Trubara daje sasvim prirodnu granicu nadugo protegnuta Kordina Draga. Samo na najjužnijem delu nije ova istočna granica prirodno obeležena. Na prostoru Osredaka zemljište je različitih položaja. Ima ravnih i dubokih zemalja pokraj vode, ima brdovitog zemljišta, strana i pleća, a onda još i dve-tri tavanaste zaravni.

Oranice nose ove nazive: Dvorište, Luke, Pleć, Jezerina, Njivice, Vignjište, Doci, Škrbin Do, Brijeg, Kućište, Brežina, Dolovi, Duboki Do, Brdo, Gradina, Tavani, Osreci.

Livade: Bare, Glavičica, Brdo, Tavani, Bobara.

Pašnjaci: Bodirožina Strana, Kosa Ristića, Dunjačak, Krčevine, Prljuga, Kosijerak, Bukvik, Adet, Vukeljina Poljana, Gajevi, Draga Kordina.

Šume su van područja seoskog, i to su: Vučijak i Ujilica. Na području sela ima samo šikare i gajeva. Gajevi su privatno vlasništvo. Vode: Sredica, Bulino Vrelo, Točak To- mića, Točak pod Stranom, Točak Bodlovića, Kljajića Stubao. Selo, kako se vidi, nije bezvodno, ali je više kuća kojima je voda predaleko nego kojima je blizu. Sve spomepute žive vode više su po okrajku sela i tako rđavo razmeštene. Stoga se u selu troši i voda iz bunara koji se nalevaju kišnicom. Tako isto i stoka se većinom napaja na lokvama.

Na Bulinom Vrelu imaju tri mlinčića, na Sredici jedan. No seljaci melju još i na Krci i na Uni, osobito preko leta, kad vode otanje.

Koliba ima na Bobari. Sada ih je samo 3—4 otpre ih je bilo više. Tamo stoka izlazi u septembru i ostaje do snega ili dok ne potroši seno. Aln u novije doba se seno dogoni kući ubrzo posle kosidbe, a stoka se drži gore samo radi paše i dok ima paše. Bobara je na zemljištu sela Trubara, udaljena dva sata od Osredaka.

Selo je razbijenog tipa. Deli se na tri kraja: Župu, Osretke i Tavane. Krajevi se opet sastoje iz ponekoliko grupa. Ima podosta i osamljenih kuća, izvan grupa. Svega je u selu 111 kuća.

Groblja su tri: Počazbina, Prljuga, Tavani.

Selo je dobilo svoj naznv po položaju. Taj naziv označuje neki srednji položaj okružen sa više drugih položaja. Tako je najpre nazvan onaj kraj koji i danas nosi taj posebni naziv, a posle se je taj naziv, kao opšti, protegao na celo selo. I nazivi ona druga dva kraja došli su od prirodnih osobina zemljišta.

Od starina imaju ovde dve gradnne: Gradina Vukeljića i Gradina Kljajića. Na prvoj se vide tragovi opkopa, na drugoj zgromilano kamenje. Narod drži da je na mestu ove gromile bila crkva.

Poreklo porodica.

Glavna porodica u selu su Rađenovići (56 k.). Oni su ujedno i najstarija porodica. O starini i poreklu njihovom govoreno je koliko treba u opštem delu. Zbog svoje mnogobrojnosti Rađenovići se dele na nekoliko grana koje se nazivaju posebnim imenima — predevcima. Te su im grane: Surani, Šobati, Gešići, Škompići, Ristići, Bodlovići. Najbliži su međusobno Surani, Šobati i Gešići. Potiču od tri brata: Maksima (Surani), Luke (Šobati i poseban im ogranak Tomići) i Đure (njegovu ženu Biku prozvali Gešom). Surani prozvani tako po Petru, ocu Maksimovu. On nosio presuren (ispreden od mešane vune, crne i bele) zubun i zbog toga ga prozvali Suranom. Ovde ćemo navesti kolena od Petra-Surana do pisca ove radnje: Petar—Maksim—David—Petar—Nikola—Petar. Bodlovići vode lozu od uljeza. Laco (Stevo) Rađenović nije imao sinova, pa stoga svoga najamnika Kutlibabu oženi svojom kćerju da bi mu tako kćerinski unuci ostali na zemlji. Kutlibaba bio rodom iz Dalmacije, iz onog kraja čije stanovnike nazivaju Bodulima.

— Kljajići (8 k.) slave Vasilijevdan. Mile Kljajić, starac od 80 g. kazivao je 1907 g. da su Kljajići poreklom od Livna i da su se prozvali Kljajićima tek pošto su ovamo doselili. O tome je Mile pričao ovako: „Tamo negđe u blizini Lijevna življela tri brata i imali krasnu, pristalu sestru. Turci stanu oblijetati oko te njihove sestre, a jedan od braće ne mogući to trpljeti popane pušku i ubije jednog Turčina. Odmah nato dvojica braće i sestra im pobjegnu nekuda bestraga, a treći koji je bio kljast ostane i sakrije se kod bega Firdusa, valjda je bio njegov kmet. Nije ga ni beg smio dugo držati uza se nego ga odvede na Osretke (danas ličke) i preda ga na čuvanje Pavkovićima-Zrilićima. Kada se je već malo pozaboravilo na ono ubistvo, taj se Kljajo naseli na današnje Kljajića zemljište, oženi se i izrodi djecu. Djecu mu okrenu po njemu zvati Kljajićima.” Po ovome kazivanju to je moglo biti negde pre 150 godina.

— Bokani (10 k.) slave Nikoljdan. Ima ih i na Ličkim Osrecima. Razdvojila ih je nova granica koja je povučena ovuda posle „kalajskog rata“ (svištovskog mira). Doselili su odnekuda svi ujedno porano pre pomenutog rata. Po jednome kazivanju Bokani su poreklom nz Crne Gore.

— Mijići-Selići (2 k.) slave Mratindan. I oni su odavna ovde. Možda su došli iz Sanice kao i Rađenovići. Bilo ih je nekada više kuća pa umesto da napreduju spali na manji broj.

— Rodići (13 k.) slave Aranđelovdan. Oni su od Rodića u Trubaru, i to onnh ispod Vučijaka. Jedan im se ogranak bio povratio natrag u Trubar, zatim na Krčko Brdo, gde su danas Đilasi, pa onda opet ovamo na Osretke. Tome seljakanju kriva je donekle obesna ćud begova koji su olako bacali kmeta s kućišta, a s druge strane kriva je tome i nemirna narav porodičnog starešine ovih Rodića, koji je za malu stvar napuštao jedno kućište i selio na drugo.

— Novakovići (2 k.) slave Aranđelovdan. Privedeni ire 100 g. s Popine.

— Grubori (4 k.) slave Đurđevdan. Privedeni su pre 100 g. nz Tiškovca u kuću Kljajića. Kada su u ovoj kući izumrli Kljajići, sve što je bilo njihovo prešlo u ruke Gruborima.

— Ševe (10 k.) slave Lučindan. I oni su privedeni pre 90—100 g. iz Tiškovca u kuću Rodića. Kad su se odelili od Rodića, dobili su deo zemlje od njih. I oni su proživeli kratko vreme na Krčkom Brdu, na današnjem kućištu Đilasovu, pa se opet vrnuli na Osretke. Ševe su se nekada zvali Opačići.

— Kneževići (2 k.) slave Nikoljdan. Premakli su se ovamo tek posle bune s Malog Cvjetnića, gde su bili spali na malo zemlje.

— Marići (3 k.) slave Aranđelovdan. Doselili pre 100—110 g. iz Tiškovca. Bili isprva begovske čardaklije, čuvali im čardak, hambare i kuruzane, a posle dobili n nešto zemlje te se zakućili i stalno nastanili. Vele da su starinom od Rodića plemena, pa se prozvali ovako po nekoj Mariji.

— Zorić (1 k.) slavi Đurđevdan. Došao s Boboljusaka pre 70 g. kao privodak.

IZVOR: Petar Rađenović – Unac. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 30) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga LVI), Beograd 1948.