Poreklo stanovništva sela Rore, opština Glamoč. Prema istraživanju Petra Rađenovića “Unac” iz 1933-34. godine.
Rore su najjužnije selo u oblasti. Graniče s Glamočkim Poljem i imaju dosta obeležja i poljskog sela, ali ipak ne pripadaju Glamočkom Polju, jer ih od njega razdvajaju ispruženi i poširoko razbačeni hrbati Velikog Vranjaka i Malog Vranjaka i samo uska tkaničasta udolica, između Malog Vranjaka i Ratkovice, veže ravan Polja s ravni sela. Selo je omeđeno Velikim i Malim Vranjakom prema istoku, Orlovcem, Kozaricom i Velikim Kikom prema zapadu. Do juga zatvara ga uzvišica koja čini kao neki most između Orlovca i Vranjaka. Tako je selo s tri strane opasano brdskom ogradom. Prema severu su Rore više otvorene te svojim severoistočnim okrajkom udaraju u podnožje Crnog Vrha, a severozapadnim se protežu u žlebasto izduženje „Ušiće“, zauzeto celo prostranim livadama.
Kuće su podignute okrajkom „Polja”. Tuda je ranije tekla granica između njiva i pašnjaka. Danas su njive zaobišle iza kuća i opkolile ih u širem krugu. Kuće su razmeštene u devet odeljenih grupa. Grupe su nastale porodičnim razrađenjem n nose porodične nazive. Pored te podele na porodične skupove selo se predvaja na dva veća dela: Gornji Kraj, do juga, i Donji Kraj, do severa.
U Gornjem Kraju su:Travari, Srdići, Papići, Lukajići, Jamadžije, Kostadinovići.
U Donjem Kraju:Rokvići, Kukobati i Metlići.
Uglavnom može se reći da su se kuće savile obručasto oko polja.
Oranice nose nazive: Vedruše, Poprekuše, Vujkuše, Crkvine, Šipinjaci, Progoni, Zgonovi, Kratelji, Gradine.
Livada ima i između oranica i okolo njih, a ima ih i podalje od sela. Nazivi su im: Tavani (na planini), Orlovac, Pišteljci, Vranjkovica, Ušići, Doline, Gredar, Sjenokosi, Kalinovci, Gradine, Kućištine. Pašnjaci su: Kose, Veliki Kik, Zečice, Pijesak, Vranjak, Prisjeka. Po pašnjacima ima delimično i šume, a glavna je šuma Šator. Žive vode nema nigde u selu. Seljaci se služe kišnicom iz bunara, a za stoku iz lokava. Melju u Preocu. Zemlja je slaba. Domaće „novake“ jedva da doteče do pola godine, a onda je uzimlju svi odreda. Koliba i košara imaju neke kuće na Tavanima (5) i na Orlovcu (3). Stoka tu zimi troši seno i silazi kući pred Đurđevdan, kad nastupi janjenje.
Selo je razbijenog tipa, izdeljeno na porodične grupe gde kuće nisu jako nadaleko. Svega je u selu 83 kuće. Kako je postalo ime sela o tome se među seljanima ne čuju nikakve priče ni tumačenja.
Selo ima danas pet grobalja: Mramorje, Crkvina, Dočić, Kostadinovića Groblje, Lukajića Groblje.
Od starina mora se najpre spomenuti Gradić među Jardolima. Raspoznaju mu se još temelji zida i vidi se da je grad zahvatao pogolem prostor. Zid je s krečom. Kao drugi ostatak starine jeste staro groblje u Gredaru. Tu ima ploča no grobovima, a ima i krstova isprebijanih. Ni najstariji ljudi ne pamte niti pričaju da se je tu ko od sadašnjeg stanovništva kopao. To je groblje nekog starijeg stanovništva.
Za sve današnje porodice u Rorama zna se da su se doselile ovamo. Prvobitno su se naselile ovamo tri porodice koje su se vremenom razgranale te ih je danas već devet. O stanovništvu koje je pre njih ovde bilo ove porodice ništa ne znaju. Biće da su one ovde naselile ili na pravu „pustolovinu“ ili na zemljište koje je bilo naseljeno, ali je ostalo bez stanovništva i neko vreme stajalo pusto.
Poreklo porodica.
Šest porodica: Papić (10 k.), Lukajić (6 k.), Jamadžija (6 k.), Kostadinović (8 k.) i Jakovljević (1 k.) zajedničkog su porekla i zvale se u starini Milašinovići. Doselili ovamo od Ribnika pre kojih 200 godina. Slave svi Miholjdan osim šest kuća Papića koji slave Nikoljdan. Ovi su se zvali Vojvodići i primešali se u Papiće pa primili njihovo ime a zadržali svoju slavu.
— Travar (8 k.) i Kukobat (24 k.) iste su loze. Ranije su se zvali Ležajić. Slave Markovdan. Doselili ovamo iz Kotara u Dalmaciji pre 150—200 godina. Neki Ležajić otuda utekao od vojske i došao u Srdića Dolinu, u Crnom Vrhu. Bio kod Srdića u najmu i oženio se od njih. Bio jako vredan pa mu beg dao zemlju ovde dole u Rorama. Posle jedan od njih bio knez i dobio vlast da kupi travarinu od „Kavura“, koji su pasli stada po Šatoru i po livadama. Od toga se on prozove Travar pa onda i sva njegova grana. Za Kukobate se kazuje da je njihov predak vozio seno iz Ušića n na putu pobio se s nekim Srdićem. Ovaj ga udari teljigom po glavi, a on zajauče: „Joj, kuku meni, ubi me!“
— Srdić (6 k.). Slave Nikoljdan. Daljom starnnom su iz Dalmacije, a ovamo pre 80—90 godina prešao pop Nikola Srdić iz Crnog Vrha. Sve su ovo danas ovde njegovi potomci.
— Smiljanić (1 k.) slavi Markovdan. Priveden ovamo u Kostadinoviće pre bune (1875) iz Perduva.
— Runjo (1 k.) ireselno pre bune iz Crnog Vrha.
— Rokvić (9 k.) i Metlić (3 k.) istog su roda. Slave Nikoljdan. Oni su od Ćuluma u Crnom Vrhu, te su prema tome daljim poreklom iz Dalmacije. Rokvići ovde bili najpre na mestu gde su sada Kostadinovići te se docnije premakli na sadašnju svoju zemlju. Metlići kazuju da je njihovo kućište ovde najstarije, pa onda iza njih da su zakućili Kostadinovići i iza ovih Travari. Sve njihovo zemljište bilo jedna „baština”. Čistine bilo tada mnogo manje, šuma se dizala nisko u selu. Borovine svuda izobila; od nje se kadila paklina. Uz bunu jedna grana Metlića preselila u Rebrovac, kod Banje Luke.
— Batez (1 k.) slavi Jovanjdan. Došao ovamo kao uljez iz Dalmacije pre kakvih 40 godina.
IZVOR: Petar Rađenović – Unac. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 30) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga LVI), Beograd 1948.
8. februar 2014. u 11:55
Lazo Papić
Verovatno vam se slucajno potkrala greska jer u Rorama nisu nikad postojali “PANIĆI” vec PAPIĆI.Ne postoji ni jedna spomen ploca sa tim prezimenom.Nadam se da ce greska biti ispravljena.U napred se zahvaljujem.
8. februar 2014. u 19:47
Jovica Krtinić
Poštovani, hvala vam na intervenciji. Uneli smo ispravku. Svako dobro. Ostanite uz nas.
26. jul 2014. u 14:02
Dražen
Poštovani samo da razjasnimo ovo oko Papić – Panić. Mnogim rorčanima, pa i samim Papićima ova tema je dosta nepoznata. Naime u sadašnje vrijeme postoje porodice iz Rora sa prezimenom Papić, ali sa dvije različite slave. Sveti Kirijak Otšelnik (Mioljdan) 12.oktobar i Sveti Nikola 19.decembar. Ovo je referentna tačka za dalje pitanje Papić-Panić.
Današnje porodice Papić koje slave Svetog Nikolu su živjele na Kozarici. Njihovo porijeklo je iz sela Kozarice kod Valjeva. Selo Kozarica kod Valjeva upisano je u tefter iz 1528/30 pored sela Metlić, Kalinovac, Krivaja i još nekih. Kanun-namom Sulejmana Veličanstvenog iz 1537. stanovništvu tog područija ukinute su vlaške povlastice s tim da im je ostavljena mogućnost da ih zadrže ako odu tamo gdje mogu i dalje korisno služiti Osmanskoj carevini. Predhodne 1536. osvojen je tvrdi grad Klis u Dalmaciji i osnovan Kliški sandžak kao serhat prema Mletačkoj Republici. U periodu od ukidanja povlastica 1537. pa do 1541.kada je izvršen popis vlaha nahije Unac i Belgrad-Glamoč desila se planska seoba Srba unutar Osmanske carevine sa područija Pocerine i Tamnave u Unac, Glamoč i susjedne teritorije. U toj seobi su došli i današnji Papići koji slave Sv. Nikolu i naselju gdje su se naselili u Rorama dali ime Kozarica po svom mjestu dolaska. O pojavi kloniranja imena naselja, posebno kod vlaha, prilikom seoba u to doba pisao je akademik Đurđev. Prezime nije nepromjenjiva kategorija i ono se u kontekstu istorijskog i lingvitičkog razvoja etnosa prilagođava. Ako se bolje pročita Rađenovićev “Unac” uočljiva je promjena prezimena Papića koji slave Sv.Nikolu gdje stoji jasno predanje o prezimenu Papić, ranije Panić, još ranije Premetanj ili Vojvodić. Sa prezimenom Vojvodić dolazimo do naslednog zvanja vojvoda u okviru vlaške društveno-ekonomske grupe u kojoj vojvoda ima funkciju prilikom ratnog učešća grupe vlaha jednog kneza u ratnom pohodu. Dakle Papići koji slave Sv. Nikolu su potomci tih Vojvodića koji su porijeklom iz Valjevske Kozarice.
Papići koji slave Mioljdan su bratstvenici sa Kostadinovićima, Lukajićima, Jamedžijama, Jakovljavićima i Milašinovićima od kojih svi i potiču. U Rore su doseljeni kao kmetovi begova Filipovića i to nikako prije 1638. a na zemlju vlaha Kalinovaca(Kalinovci). Papići koji slave Sv.Nikolu su bili slobodni vlasi, a Milašinovići kmetovi begova Filipovića.
Da rezimiramo; postojali su i Panići i Papići samo što je vrijeme donijelo zaborav, a ljudska površnost doprinjela gubitku tradicije.
Ostavio sam sličan komentar za selo Metlić kod Šapca.
Bilo bi neophodno napraviti temeljne ispravke za porijeklo stanovništva u selu Rore u svjetlu istorijskih izvora koji su objavljeni i obrađeni u literaturi u proteklih trideset godina. S Božijom pomoću pozdrav.
2. septembar 2022. u 16:06
Milica Papić
Postovani Dražene, vidim da imate informacije o Papićima, mene konkretno zanimaju Papići iz Rora ( krsna slava Mioljda).
Da li ima neka dostupna literatura u kojoj bih mogla da pronađem još detaljnije informacije? Hvala mnogo
17. avgust 2023. u 18:32
Dražen
Draga Milice, kada je literatura upitanje tu nema nikakvih radova gdje biste se detaljno uputili u prošlost vaših predaka. Informacije koje djelimo u ovim komentarima su iz istorijskih izvora do kojih dolazimo, a i njih je vrlo malo dostupnih jer bi za nešto više trebalo resursa i vremena za arhivsko-istrašivački rad.
26. jul 2014. u 18:06
Milorad Bogdanović
Drago mi je kad pročitam ovako kratak a bogat članak.
Posebno se zahvaljujem što se sve više javljaju naši poštovani posjetioci koji svojim poznavanjem materije pobijaju teoriju da su svu zapadno od Neretve, Bosne, Vrbasa i Une “došli iz Hercegovine i Crne Gore”.
I još nešto.
U knjizi Đorđa Janjatovića,PREZMENA SRBA U BOSNI, Sombor 1993; kao i u Šematizmu dabrobosanskom za 1882 godinu, Sarajevo 1882; (Digitalna biblioteka Poreklo), u Rorama se ne spominje prezime Panić-Papić, što ne znači da ih tada nije bilo, jer do sada je uočeno dosta propusta koje bih trebalo dopunti. U Rorama je 1882 godine bilo 30 kuća sa 188 duša gdje je samo u Prekaji bilo više parohijana (45-295) parohije Brda kojoj su pripadali.
Svako dobro.
27. jul 2014. u 14:04
milan
KUKOBATI su najbolji ☺
10. decembar 2019. u 13:24
Predrag Kukobat
Mislim da su Kukobati bili najbrojniji u Rorama, a i oni su podeljeni u tri grane.
28. jul 2014. u 10:34
Svetozar
Jos kad bismo znali ime predaka koji je iz prezimena Lezajic presao u Kukobate, to bi bilo odlicno. Postoji porodicno stablo Kukobata koje je napravio Gojko Kukobat gde su prikazane tri loze Ljuljici, Ajdaruse i Galusevici, kao i prvi ljudi iz tih loza koje datiiraju oko 1750-1780 Ljuljici (Sava Kukobat), Ajdaruse (Dmitar Kukobat) i Galusevici (Gavran Kukobat).
27. avgust 2014. u 23:39
Periša T.
Poštovani, svi vi koji gledate porodična stabla, teško će te to dešifrovati mislim na Rore. Prezimena su u tim Rorama toliko specifična da do sada naučno niko nije otkrijo kako su nastala. Po nekim prezimenima se ne zna dali su Hrišćani, jer u sebi nemaju ić. Dr Bogdan Jamedžija, je pokušavao da dokuči u naučno istoriskom smislu kako su nastajala ta prezimena ali nije uspevao, a rođen je u Rorama. Sve vas diljem planete pozdravljam koji potičete iz ti Rora, i zapadne Krajine. Bog Vas blagoslovijo sve!!!
6. septembar 2014. u 00:52
Dražen
Dragi Periša ako bi sledili stereotip da nije srbin kome se prezime ne završava sa – ić, došli bi u još veći problem nacionalnog identiteta nego što ga kao Srbi imamo jer smo u prošlosti sve Srbe rimokatolike i muslimane proglasili nesrbima i stvorili nove nacije , a tim putem u savremeno doba ide i dio srpskog naroda u Crnoj Gori.
Što se tiče etimologije prezimena kod balkanskih naroda, pa i Srba, e to je tek prava papazjanija!
Ja ću se vratiti na Rore. Pokojni primarijus Bogdan Jamadžija ili Jamedžija, u Rorama se mogu čuti oba izgovora, je dosta uradio na promociji svog kraja i Bosne svugdje kuda je mogao.
Izričito napominjem da sa povezivanjem prezimena i etničke pripadnosti treba biti krajnje oprezan. Stoga govoriti o srpskoj ili hrišćanskoj pripadnosti tim zajednicama na osnovu oblika prezimena je u najmanju ruku neuputno. U krajnoj tačci opasno zbog stvaranja greške koja se preuzima bez kritičke analize i osvrta na kontekst istorijskog razvoja nacije i tako postaje kvazi istina.
Moram napomenuti da nisam lingvist (što se i vidi iz slabe gramatike i loše lekture), ali u ovoj temi oko porijekla prezimena moram spomenuti i etimologiju jer drugačije ne može. Svako prezime ima svoju priču. Za Jamadžije bi mogla hipotetički da se dovede u vezu sa dvije mogućnosti: prva, koja je iz usmenog predanja da je neko od Milašinovića preskakao jamu,po jednoj verziji, a po drugoj da je upao, i tako prozvan Jamadžija.
Druga mogućnost je da etimologija prezimena dolazi od turskog jamak – pomoćnik, zamjenik(u vojnoj terminologiji ađutant) i nastavka džija za koji nesmijem reći ništa više od mogućnosti da je nastao razvojem srpskog jezika pod uticajem turskog i navodim primjer muštuluk, pa onaj ko ga donese zove se muštulugdžija. Za iznošenje ove mogućnosti bez valjanog opravdanja pokojni profesor Hrabak bi zabranio izlazak na ispit bar jednu godinu.
Nisu prezimena u Rorama i okolnim krajevima tako nedokučiva i tajnovita, samo zahtijevaju veliku erudiciju i multidisciplinarnost. Ako sam bio oštar oprostite. Kada “uhvatim” vremena ovdje ću iznijeti svoja saznanja na osnovu dostupnih izvora i literature o rorskim prezimenima kao i nekim iz okolnih sela Unca, Glamoča i poneko iz Grahova i Crnog Luga( Crni Lug je bio zasebna nahija i nije u etnografskoj i istorijskoj cjelini sa Grahovom) . Kao primjer i dopunu ovoj etimološkoj priči navešću prezime Guzijan iz Glamočkog polja. Na prvi pogled ima pežorativan prizvuk, a ustvari otkriva jermensko porijeklo jer se završava sa -ijan ili samo – jan što u jermenskom znači sin ili potomak dok je Gus lično ime – i eto riješen etimološki problem, ali ostaje problem otkud Jermeni u Glamoču što je duga i opširna priča. Ovakvih primjera ima mnogo i zato priča o prezimenima je mnogo slodženija
21. maj 2015. u 16:28
Travar
Dana 21.05.2015 god, čitao sam komentare o selu Rore kod Glamoča, svi kmentatori su mi ne uvjerljivi. Oni govore o preklu naroda iz Rora, na osnovu predpostavki ili priča svojih predaka koje su nesigurne,ne dokzive u realnome pogledu. Selo o kome se govorilo ili se sada govori nepostoji zaš to? Uništeno je 1995 u lokalnome ratu, u njega se nemože niko vratiti jer nema gdje. Njegovi žitelji sada posle rata žive diljem planete,kada neko umre 3% se tu sahrani. Lijepo selo Rore,je najljepše selo na svijetu u dušama oni koji potiču iz tog sela. Pozdrav za sve iz Rora!!!
24. septembar 2015. u 20:03
Savic
Zamolio bih vas ako možete da napišete nešto o Savicima. Hvala unapred,pozz !!!
24. septembar 2015. u 22:34
Milorad Bogdanović
Pozdravljam svoga radnog i ratnog prijatelja Ranka Travara.
Od rata se vidjeli nismo.