Poreklo stanovništva sela Kaludra, opština Berane. Stanje iz 1903. godine. Prema studiji „Vasojevići u turskoj granici” pop Bogdan Lalević i Ivan Protić. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Na jedan sahat istočno od Ržanice, a s obe strane Kaludarske Rijeke, u ravnici i na blagim stranama Divljaka i Rovačkog Brda nalazi se selo Kaludra. Ravnica pored reke plavi se, te je zemljište vrlo plodno; strane se ne mogu plaviti, ali je i ta zemlja pitoma i rodna. Selo je dugačko (s.i.-j.z.,) 1 časa, a široko (j.i.-s.z.) 10 min.
Vodu piju s izvora, a ne, kao Ržaničani, s reke. Na Ržaničkoj Rijeci ima 5 redovničkih vođenica i jedna valjanica.
Seoska je planina Kaludarske Kape, na daljini od 2 sata. Nu na nju ne izdižu od potonjeg rata 1877. god., jer se tu graniče sa Rugovcima, pa se boje zađevica, ali je kose zajednički, pa seno dele na ravne delove. Sada se izmiču na 1 čas od sela, na planinu Divljak, gde je zemljište podeljeno, te se svaki nastanjuje na svom delu.
Seljaci su bili do skora na agalarskoj zemlji, pa su se svi oslobodili.
Na levoj strani Rijeke nalazi se jedno groblje. A na 10 minuti severo-zapadno od sela, kraj Rijeke, na desnoj joj strani, ima jedna crkvina, za koju se priča da je bio manastir. Mesto je opkoljeno velikom gorom, a oko razvalina nahode se prastari jasenovi. Nedaleko od ove crkvine, u strani nahode se mnoge pećine kojih ima duž Rijeke sve do Ržanice. Mada je pristup ovim pećinama vrlo težak ili i sasvim nemoguć, razne gvozdene stvari, cigle i dr. nađene ispod ovih pećina nagovešćuju da je u tim pećinama morao neko živeti. Sad u njima ima dosta pčela, za koje se veli da su još iz doba kad je tu manastir bio. Još se u strani pored razvaline nalaze koreni od vinove loze, a poznaju se i putovi koji su išli manastiru, ali nigde nema groblja. Kome je svecu bio posvećen taj manastir u narodu se ništa ne priča, ali je prizrenski mitropolit Hadži-Milentije, kad je nekad tu dolazio, rekao da je bio posvećen Sv. Luki, te se tada tu narod skuplja. S obe strane reke, oko te crkvine, naročito s desne, ima mnogo neobrađene zemlje. To se mesto zove Ćelije, i narod priča da je to vak’m (manastirsko zemljište) i da se zbog toga ne sme obrađivati. I Kaludra je, vele, bila sva manastirska, otkuda joj ovo ime. Manastirskog je zemljišta, vele. bilo i u Crkvicama, otkuda i to ime, blizu Cmiljevice, kuda izdižu seljaci iz Zagorja.
Poreklo familija
U Kaludri ima 90 kuća, od kojih je najviše Ralevića, dodiglih ovamo iz Crne Gore, koji slave Sv. Alempija, a prislužak im je Sv. Đorđe.
Anđići su iz Kuča, slave Sv. Nikolu.
Babići su Drobnjaci, slave Đurđevdan, a prislužak im je Ilijindan.
Barjaktarovići su iz Kuča, slave Sv. Nikolu, a prislužak im je Sv. Nikola proletnji i najzad samo 5 kuća vasojevićkih — Dabetići.
IZVOR: “Vasojevići u turskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 708). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
20. novembar 2013. u 02:19
Marko
Zdravo ljudi! Sve pohvale za odličan sajt! Eto i ja pomalo istražujem svoj rodoslov 🙂 Moji su iz Kaludre, Anđići, Kuči, i slavimo Svetog Nikolu. Moji kažu da smo poreklom od kučkog bratstva Popovića (novokuči/drekalovići), međutim ja nikako ne mogu da pronađem u lozi Popovića pretka Radoša Popovića od koga potičemo da bih nadovezao rodoslove…Možete li mi pomoći da to saznam ako je uopšte moguće? Hvala, pozdrav!
7. januar 2016. u 15:08
Momir
Ko je bila čobanica Labuda iz Kaludre?
7. januar 2016. u 17:56
Joksim
Marko, riješi li se sporno i neraščišćeno pitanje koji su se stanovnici prvi domogli Kaludre: Ralevići ili Anđići? Božić je. Ipak da se našalim. Pitajte B.B. ( i on drži da su iz Kuča). Smisliće on nešto, ako već nije.
Momire, da Labuda nije odiva od roda vasojevićkog?
7. januar 2016. u 18:26
Joksim
Marko, viđi, sada nove muke. Barjaktarovići (ili “Barjktarevići”) iz Kaludre, pominju da su u srodstvu sa Anđićima, a ovi to demantuju… B.B. umjesto to, da raspravi, on udario u pisaniju protiv naučnika svjetskog glasa. Šala na stranu. Čobanica Labuda mi odnekud poznata. Ovog momenta ne mogu da se sjetim. Da li se po toj Labudi, zove jedan ogranak Ralevića? U to slučaju, moje izvinjenje sestrama i braći Vasojevićima, posebno rodu Dabetića u Kaludri.
8. januar 2016. u 12:52
Milutin Osmajlić
Labuda iz sela Kaludre je od najbrojnijeg seoskog bratstva Ralevića. Nije se nikada udavala. Upokojila se negde sedamdesetih godina prošlog veka. U selu su je ljudi smatrali “ludom”, u ono komunističko vreme, a nije bila luda, već pismena, jer je čitala Sveto pismo, Psaltir i Pouke svetih Otaca, i sve to na crkvenoslovenskom jeziku. Jednom rečju, živela je poput monahinje, ali u svetu koji je nije razumeo. Na takve božje ugodnike obično pada gnev duhom osiromašenog naroda.
Sredinom prošlog veka, čobanica Labuda je golim rukama otkopavala temelje crkve u Ćelijama kod Kaludre, i redovno palila voštanice, koje je pravila od sakupljenog voska iz divljih pčelinjaka. Manastir je bio sazidan u doba Nemanjića, u 14. vijeku, a freskopisao ga je čuveni pop Strahinja iz Budimlje, i bio je posvećen Svetom apostolu i jevanđelisti Luki. Razoren je do temelja od Turaka u 17. veku.
Labudin rođak, agronom Veljko Ralević, bogati povratnik iz Amerike, obnovitelj je ove svetinje. Srpski patrijarh gospodin Pavle, sa sedam arhijereja, 28. oktobra 2001. godine, osveštao je obnovljeni manastir i konake u kaludarskim Ćelijama.
Freskopisac iz Beograda D.Jašović, prilikom oslikavanja crkve, među likovima ugodnika Božjih, freskopisao je i čobanicu Labudu, uz sam ikonostas. Ispod fresaka Svetog Georgija i Svetog Dimitrija, zablistao je božanskim sjajem i Labudin lik – koja kleči nad ruševinama hrama, sa upaljenom svećom u ruci i molitvenim pogledom u nebo. Ispod freske je zapisano: “Devojka Labuda iz Kaludre u svakodnevnoj molitvi da se ne utuli plamen ove svetinje”. Iako se crkve ne obnavljaju po ljudskoj volji,već po Božjem promislu, Labudine sveće gore u sve većem broju u obnovljenoj svetinji. Tako će biti i u vekove vekova.
10. jul 2016. u 02:28
Zoran
Bravo Milutine
8. februar 2018. u 21:36
Igor
Svaka cast Milutine.
6. februar 2016. u 22:27
Potočanin
Među likovima ugodnika božjih, bez obzira na okolnosti, mogao bi se naći i lik Ljubana Ralevića, Ilijinog sina. Dobronamerni, koji su poznavali Ljubana, neka se jave i pomenu ga, steći će blaženo mesto duši.
12. septembar 2016. u 08:24
Mirko
Bravo Milutine!
12. septembar 2016. u 08:29
Mirko
Labuda je tetka Vucka Ralevica koji je zivio kod stadiona u Berane i Vucica iz Obrenovca. Inace i danas imaju imanje u Kaludri u Repistima.
28. novembar 2017. u 02:36
Dejan
Postovani, moje je poreklo iz berana, selo kaludre kako mi je deda pricao. Medjutim on je izgubio oca jos kao dete tako da o precima i me zna puno. Moj cukun deda bio je Krsta, po kome i nosim prezime Krstic, pre njega bili smo Ralevici. Ima li nekog da mozda ima neku infprmaciju o Krsti Ralevicu ili mozda njegovom sinu Iliji Ralevicu?
14. decembar 2017. u 07:49
Srboljub
U tekst se kaže da su Ralevići poreklom iz Crne Gore, da li je nekome poznato iz kog dela crne gore i od koga plemena …