Poreklo prezimena, selo Zabrdica (Valjevo)

4. jun 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Zabrdica, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Zabrdica je na severnoj strani grada Valjeva, više Grabovice, rasturena po bregovima, koji služe kao razvođe Kolubari i Rabasu. Zemljište je bregovito i suviše neravno, od sekundarnog krečnjaka, sa ponekom vrtačom i nagnuto jugu. Znatnija uzvišenja u selu jesu: Lisine, Izvršac, Vis i Brdo.

Izvora u selu ima dosta i narod se pored njih služi još i bunarskom vodom a i vodom tekućih reka. Od glavnih izvora jesu Krivonož, izvor od kojega postaje potok sa istim imenom, koji silazi u Jaseničku Reku; Vrelo u Grabovici izlazi u ovo selo i sa još dva izvora, od koji postaju dva potoka, gradi rečicu Krivošiju, koja teče u istočnom pravcu i uliva se u Kolubaru. Seoske su kuće ovim potocima i njihovim dolinama rastavljene i poređane su oko njihovih izvora tako, da su zbijene u krajeve a sredina sela je gotovo prazna.

Zemlje i šume.

Zemlje su po sredini sela i niz potoke. Kvalitet zemlje nije najbolji; dosta su posne, suve i neplodne, s toga se moraju dogoniti i tek tada daju dobar rod. Oko Rabasa i Krivošije bolje su zemlje i podesnije za sve useve, ali je ovih zemalja malo, te su seljaci zakupili mnoge zemlje po Kolubari i susednim selima.

Šume su od lisnatog drveta i ima je mnogo: Sav severni kraj i padine svih brda su pod šumom. Nikakvih zajednica nema.

Tip sela.

Kuće su po krajevima sela, zbijene su manje-više, gde su pojedine kuće daleko jedna od druge 20 do 60 metara, veće grupe zovu se po porodicama, tako se čuju: Jankovići, Obradovići i Đurići, ali su pojedine grupe mnogo izmešane, tako da Đurića ima po celom selu i u svakom kraju, što je proizašlo deobom zadruga.

U selu su danas ove porodice:

Krstivojevići, Ivanovići, Jankovići, Lazići, Grbići, Jevtići, Gajići, Patijarevići, Pušići, Kuzmanovići, Obradovići, Đurići (Pavići, Rosići i dr.) i Jankovići.

Najlepši zadružni život razvijen je kod seljaka ovog sela. Najlepšše i najveće zadruge u Srbiji su u ovom selu. Najveća zadruga je odvajkada Krstivojevića sa 43 čeljadi, Pušića i Obradovića sa preko 30 duša. Manjih zadruga od 15 do 20 čeljadi u kući ima više.

Podaci o selu.

Prema spisku valjevske eparhije iz 1735. godine Zabrdica je imala 11 domova. Po haračkim tefetrima iz 1818. godine u Zabrdici je bilo 38 domova sa 50 porodica i 116 haračkih lica.

Prema popisu:

-1866. godine – 36 domova i 442 stanovnika.

-1874. godine – 36 domova sa 452 stanovnika.

-1884. godine – 42 doma i 495 stanovnika.

-1890. godine – 45 domova i 570 stanovnika.

-1895. godine – 52 doma i 547 stanovnika.

-1900. godine – 50 domova i 486 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva u odnosu na 1866. godinu je 0,25, a procentni 0,18%, kako se vidi isuviše je mali, zbog naglog iseljavanja porodica u susedna sela na ranije pribavljena imanja.

Ime selu.

Ime selu, jedni vele, dato je po njegovom položaju. Sve je selo za brdašcima, kuće mu se ne vide, dokle se u njega ne dođe, kao što je i danas.

Drugi pričaju da je ime selu vezano za građenja brda i otuda je ime došlo.

U spisak sela paleškog okruga za vreme austrijskog provizorijuma od 1717. do 1737 godine uvršćuje se i ovo selo pod nazivom: Sabardiza.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Narodno predanje o osnivanju sela govori ovo: Zabrdicu su osnovala dva brata, za koje ne može da se tvrdi ni da su se doselili, niti pak da su starinom iz ovog mesta. Veći deo seljaka tvrdi da su doseljeni, ali to njihovo doseljavaenje mora da je bilo davno, kod se o tome izgubiše sve tradicije. Od ta dva brata su današnje porodice, a i džemati:

-Jankovići*, koji danas u selu ima samo jedna kuća, slave Nikoljdan.

-Obradovići, ima ih 33 kuće i slave Nikoljdan.

-Đurići, ima ih 33 kuće i slave Nikoljdan.

*Iz porodice je Jankovića knez Peja Janković, kojega je oknežio Fočić Mehmed-aga 26 januara 1804. godine u Valjevu posle pogibije-seče knezova 23. januara iste godine.

Sve druge porodice doseljene su i naseljene meću ove.

-Krstivojevići su po vremenu doseljenja najstarija porodica, doseljena u prvoj polovini 18. veka iz Bjelopavlića u Crnoj Gori. Oduvek je bila zadružna kuća i smatra se najčuvenijom zadružnom kućom u okrugu valjevskom, jer se nikada nije delila, niti je ko iz ove zadruge izašao i otišao na stranu, slave Aranđelovdan.

Patijarevići (Patrijarevići*), Jevtići, Lazići, Kuzmanovići i Gajići su od trećeg brata Simeunovića iz Banja Luke, koji se prizetio u Jankoviće. Od njega potiču ostale pomenute familije, njih je sedam kuća i slave Nikoljdan.

*Nazvani su tako po svom pretku kaluđeru, koga su seljaci iz šale zvali patrijarom (patrijarhom), jer se češće hvalio da to može lako postati, samo da hoće.

-Ivanovići su se doselili odnekuda iz Bosne. Predak se doselio kao radnik posle Kočine Krajine, slave Časne Verige.

-Pušići su doseljeni iz Osata, predak ime se doselio kao zidar, pa pošto je u Prvom ustanku dobio imanje onda se ovde stalno nastanio, ima ih 4 kuće i slave Lazarevdan.

-Milići (Jankovići), predak se doselio 1876. godine iz Maoča, prvo kao sluga a posle se prizetio u selo, slave Đurđevdan.

-Grbići su doseljeni posle Drugog ustanka iz Polimlja, od Pljevalja, ima ih dve kuće, slave Sv. Kralja Dečanskog.

U Zabrdici je danas 54 doma od 7 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Zabrdičani se zanimaju svima privrednim granama, kojim i susedni seljaci. Kod njih je zemljoradnja glavno zanimanje, ali se i stočarstvu obraća velika pažnja. Na svojim imanjima po susednim selima, gde imaju stalne kolibe (trla), drže dosta stoke koju osobito gaje. I voćarstvo je u poslednje doba otpočelo naglo da se razvija. Vinogradi zabrdički dolaze u red najčuvenijih vinograda u okolini, jer su i dosta veliki i daju vino vrlo dobrog kvaliteta. Retko koji od seljaka se uzgred bavi kakvim zanatom, to obično rade stranci. Nigde ne idu izvan svoga sela, niti pak nadniče po selu.

Pojedinosti o selu.

Zabrdica je sastavni deo Brankovačke opštine u Srezu valjevskom. Sudnica, škola i crkva su u Brankovini. Groblje je zajedničko, bezmalo za celo selo.

Preslavljaju Tominu Nedelju.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.