Poreklo prezimena, selo Dragolj (Gornji Milanovac)

Poreklo stanovništva sela opštine Gornji Milanovac, Dragolj. Prema knjizi Miloja T. Rakić „Kačer“, prvo izdanje 1905. godine, najnovije izdanje 2010. godine – edicija „Koreni“, JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Ovo selo leži u basenu Kačera. Sa istočne strane odvojeno je od Bosute rekom Raslovom. I ovde, kao i u Bosuti, oštro se razlikuje plastika zemljišta u dvema delovima njegovim, na levoj i desnoj strani Kačera. Zemljište na levoj strani ima veću visinsku razgranu. Sa jugo-zapadne strane ovoga dela sela prolazi razvođe između Kačera i pritoke mu Kozeljice. Ovde su iz toga razvođa: Teovac, Strmošnjak, Krnja Jela i Gornje Brdo. Od ovih brda se pružaju četiri kose u dolinu Raslove, rastavljene Milutinovim Potokom i potokom Lisinom (ovako se zovu i dve kose između njih). Po sastanku ovi se potoci zovu Selište, a kad, malo niže prime vodu iz izvora Dragoljice, rečica dobija naziv Dragoljica, koja uglavnom teče na istok i, pošto primi potok Rakovac, utiče u Raslovu. Gotovo na sredini sela, do samog Kačera, opet sa leve strane, diže se plećato Perišino Brdo, od kojeg se na tri razne strane pružaju kose: Jagnjilo, Mulin Grm i Prskovača. Zemljište sa desne strane Kačera je talasasta ravan, ravnije od ovog u Bosuti sa desne strane Velike Bosute. Ovo je seoski atar, gde su trla i jedan deo seoskih kuća, prosečen je sa severa na jug potokom Preturicom. Mesta, gde su kuće, zovu se: Preturica, Širokovac i Rakovčić, No, velika većina seoskih kuća sa leve strane Kačera, po zaravanjcima kosa, pored potoka, visoko iznad dubodolina. Meštani razlikuju selo, sa leve i seoski atar sa desne strane Kačera.

Izvori.

Najglavniji izvori su: Dragoljica, Studenac, Sopot, Prskovača, Nikoljac, Lomića Izvor, Kamaljevića Izvor, Živanovića Izvr, Lomića Česma i još desetina manjih oko kojih su prikupljene kuće.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje manjim je delom između kuća, kao okućnica, a većim u seoskom ataru, pola časa hoda od sredine sela. Plodnosti je dobre, za nešto bolja no u Bosuti, naročito je plodna u seoskom ataru. Najveće su njive ispod Teovca, Strmošnjaka, Krnje Jele i na Perišinom Brdu.

Šume ima na zapadnoj strani sela. Većinom je bukova. Podeljena je i jako razređena.

Dragolj se ističe sa velikim brojem trla. Zna se da su i sve današnje kuće na seoskom ataru najpre bila trla koja su, dužim bavljenjem izvesnih članova zadruge u njima, preobraćena u kuće. Danas ima 55 trla. Između njih, kao i između kuća na seoskom ataru, nije veliko rastojanje, a na takvom zemljištu, da skupa izgledaju kao malo šumadijsko selo.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa, ali su kuće zbijenije nego u ostalim selima, te čini kao neku sredinu između starovlaškog i šumadijskog tipa sela. Osobito su kuće ublizu po pojedinim zaseocima, a naročito su zbijene na seoskom ataru.

U selu ima šest zaselaka: Rakovac, Selište, Podgorje, Ravnište, Pod-Perišinim Brdom i Seoski Atar.

U selu ima 117 kuća, od kojih je u Rakovcu 19, Selištu 28, Podgorju 11, Ravništu 22, Pod-Perišinim Brdom 22 i na Seoskoma Ataru 15 kuća.

Ime selu.

Po narodnom pričanju neki Turčin je bacio dragi kamen u izvor, koji se po tome nazvao Dragoljicom, a po ovome je došlo i selu sadašnje ime.

Starine.

Na seoskom ataru ima mesto Staro Selo, blizu koga je madžarsko groblje. Drugo madžarsko groblje je u Ravništu a treće blizu sadašnjeg groblja. Dva poslednja su sa leve strane Kačera. I ovde se, kao i u Bosuti, nalaze isti onakvi stari novci.

Poreklo stanovništva.

Samo se za jednu familiju od tri kuće kaže da je ovde od starina, a sve ostale su doseljenici od Sjenice, Nove Varoši i užičkog okruga.

U Rakovcu su:

-Petrovići (Živanovići, Nikolići), doseljeni iz Sugubine (između Sjenice i Javora) pre 120 godina, slave Nikoljdan.

U Selištu su:

-Lomići, familija vojvode Loma, čiji je otac došao u 18. veka iz Gojne Gore-okrug užički, slave Jovanjdan.

-Ćosići (Kamaljevići, Jovičići, Obradovići, Pantelići) su došli iz Sukubine kad i Petrovići, slave Nikoljdan.

-Ristovići, predak, Ristov otac Milutin, se doselio iz Čelica kod Nove Varoši 1809. godine, slave Đurđevdan.

-Rakići je ista porodica kao i Rakići Pod-Perišinim Brdom.

U Podgorju su:

-Ilići (Miloševići), koji su došli početkom Prvog Ustanka iz Tatinca-okrug užički, slave Jovanjdan.

-Stevanovići (Petrovići, Mijailovići), čiji je deda Stevan došao iz Čelica kod Nove Varoši 1809. godine u Boljkovce a odatle ovde, slave Đurđevdan.

U Ravaništu su:

-Krstanovići, za koje se kaže da su starinci, slave Aranđelovdan.

-Stojanovići, čiji se deda Stojan doselio iz Sjenice za vreme Kara-Đorđevo, slave Mratindan.

-Lomići, isto kao i u Selištu.

-Miloševići, isto kao i u Podgorju.

-Josipovići, jedna familija sa Ilićima i Miloševićima u Podgorju.

U Pod-Perišinim Brdom su:

-Rakići, čiji je predak Periša Rakić došao iz Rudnika u kuću vojvode Loma kao dovodac, i od njega i Lomove kćeri izrodila se ova familija. Po njegovom imenu se i ovo brdo nazvalo*, slave Đurđevdan.

*Kod vodenice toga Periše Rakića bila je, kako se priča, prva škola u Kačeru oko 1839. godine. U toj školi je bio učitelj neki Jovan Marković iz Srema ili Bačke.

-Petrovići (Todorovići, Jaćimovići) su jedna familija sa Petrovićima u Rakovcu.

-Ćosići, isto kao i u Selištu.

-Ristovići, isto kao i u Selištu.

-Kovačevići su jedna familija sa Stevanovićima u Podgorju.

-Vesovići su došli iz Osata u Bosni za vlade Kneza Miloša, slave Stevanjdan.

U Seoskom Ataru su:

-Milivojevići. Za vreme Prvog Ustanka doseljena su dva brata, Milivoje i Miloje, sa Zlatara kod Nove Varoši, pa se od Milivoja izrodila ova porodica, slave Mitrovdan.

Ostale su porodice od ovih što su u selu.

Seoska zavetina je Mali Spasovdan.

IZVOR: Miloje T. Rakić, “Kačer”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.