Saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković u drugom nastavku teksta o seobama dalmatinskih Srba, zasnovanom na knjizi Marka Jačova “Venecija i Srbi u Dalmaciji u 18. veku” piše o seobama u Poljsku i Dalmaciju
SPISAK DALMATINSKIH SRBA ODSELJENIH U POLJSKU I BOSNU 1771. -1774. GODINE
MESTO POREKLA | IME I PREZIME ODSELJENIH | OBLAST NASELJAVANJA |
| BENKOVAC | SAVA ARBANAS sa porodicomJAKOV MRĐEN sa porodicom | POLJSKABOSNA |
| BIJELJINA | ILIJA PILJA sa porodicomNIKOLA KRKLJEŠ sa porodicom |
JOVAN KALANJsa porodicomBOSNABOSNA
BOSNA
BILIŠANEDAVID PARAVINJA sa porodicomRADIVOJ RUKOVINOVIĆ sa por.
TODOR TOMAŠEVIĆ sa porod.
STEVAN ĐAKOVIĆ sa porodicom
DAVID PAVLINOVIĆsa porod.POLJSKAPOLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKABIOVIČINO SELOJOVO POPOVIĆ sa porodicomPETAR OSTOJIĆ sa porodicomPOLJSKABOSNA
BRGUDLAZO ĆIMBUR sa porodicomMIHAILO GRAOVAC sa porodicom
LAZO GRAOVAC sa porodicom
LAZO GRAOVAC sa porodicom
PANE GRAOVAC sa porodicom
RADE UZELAC sa porodicom
TODOR TAMPELJA sa porodicom
SIMEUNA, udova Sime MATIĆABOSNABOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNABRUŠKAMIHAILO RUJAK sa porodicomMARKO RUJAK sa porodicomBOSNABOSNA
BUKOVIĆANDRIJA KREKIĆ sa porodicomSIMO PAŠKAŠ sa porodicom
DAMJAN RNJAK sa porodicom
STEVAN VUKOVIĆ sa porodicom
MILE HERKOVIĆ sa porodicom
PETAR MILEUSNIĆ sa porodicom
ĆIRIL MILEUSNIĆ sa porodicom
LUKA ARAMBAŠIĆ sa porodicom
VASILJ ZELIĆsa porodicomBOSNAPOLJSKA
POLJSKA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
POLJSKA
POLJSKAVISOČANEMIJO ĆURČIĆ sa porodicomMATEJ ĆURČIĆ sa porodicom
MIJAT COLIĆsa porodicomPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKAGOLUBIĆLUKA DRAGIČEVIĆ sa porodicomIVAN DRAGIČEVIĆ sa porodicom
VASILJ DRAGIČEVIĆsa porodicomPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKAGRUEPETAR ŠUŠA sa porodicomGAJO LAKIĆ sa porodicomPOLJSKAPOLJSKADOBROPOLJCISIMO KUPIROV sa porodicomSAVA KUPIROV sa porodicomBOSNABOSNA
ERVENIKDUJO PESLAK sa porodicomJOVO ŽEŽELJ sa porodicom
NIKOLA VUJANIĆ sa porodicom
KOJO UVROZ sa porodicom
SIMO BAKLAJA sa porodicom
NIKOLA LONČAR sa porodicom
FILIP BALJAK sa porodicom
dva sina Ilije MURATABOSNABOSNA
BOSNA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
ŽEGARMARKO ĐAK sa porodicomMIJO PRODANOVIĆ sa porodicom
SAVA PREDOJEVIĆ sa porodicom
DAVID PREDOJEVIĆ sa porodicom
ILIJA PREDOJEVIĆ sa porodicom
MARKO IVANIŠ sa porodicom
JAKOV BABIĆ sa porodicom
STEVAN IVANIŠ sa porodicom
ILIJA IVANIŠ sa porodicom
SAVA IVANIĆ sa porodicom
PAJA SIMIĆsa porodicomPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKAZEMUNIKSAVA OLUJIĆ sa porodicomBOSNAIVOŠEVCIJAKOV MILINOVIĆ sa porodicomILIJA VUJASINOVIĆ sa por.
IVAN KOROLIJAsa porodicomBOSNABOSNA
BOSNAJAGODNJA GORNJABOŽO BANIĆ sa porodicomPOLJSKA
JAGODNJA DONJAIVAN TERLICAMATEJ MASTIĆ
PAVLE SABLJICA
ILIJA VUČEVIĆBANATBANAT
BANAT
BANAT
KARINJOVAN ĆOSIĆ sa porodicomIVAN ĆOSIĆ sa porodicom
ILIJA RADEKA sa porodicom
TOMO KARAVIDA sa porodicom
SIMO LONČAR sa porodicom
VIDO BRUJO sa porodicom
LAZO OSMOKROVIĆ sa porodicom
ĐURO DRAČA
MARKO DRAGAŠPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKAKISTANJESAVA MACURA sa porodicomSTOJAN JELAČA sa porodicom
JAKOV MACURAsa porodicomBOSNABOSNA
BOSNA
KOLAŠACLAZO ŠUŠA sa porodicomNIKOLA ŠUŠA sa porodicom
MARKO ŠUŠA sa porodicom
IVAN MATIJEVIĆ sa porodicom
ĐEKAN ĐILASsa porodicomBOSNABOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNAKORLATTOMA DRAČA sa porodicomPOLJSKAKRUŠEVOnekoliko porodicaPOLJSKA
KULA ATLAGIĆASTEVAN KALANJ sa porodicomMIHAILO KALANJ sa porodicom
OŠTROKAPA sa porodicom
ĐURO STEGNJAJIĆ sa porodicom
NIKOLA STEGNJAJIĆ sa porodicom
MARKO STANKOVIĆ sa porodicom
TRIFUN VULETIĆ sa porodicom
NIKOLA ZDJELAR sa porodicom
JAKOV NAZIĆ – VULETIĆBOSNABOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNAMEDVEĐAMATE MRŠIĆ sa porodicomĐURO ZAVIŠIĆ sa porodicomBOSNAPOLJSKAMILJAŠIĆJADRE OSMOKROVIĆ sa porodicomPOLJSKAMODRINO SELOdva sina Nikole KRSTIĆABOSNAMOKRO POLJEnekoliko porodicaPOLJSKAMORPOLAČAJOVAN BLAŽEVIĆBOSNA
NUNIĆJADRE BLAIĆ sa porodicomĐURO BLAIĆ sa porodicom
PETAR BLAIĆ sa porodicom
ILIJA KARDUM sa porodicom
CVITO PLAZIBAT sa porodicom
IVAN ANIČIĆ sa porodicom
PAVA BLAIĆsa porodicomBOSNABOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNA
BOSNAPARČIĆALEKSA BAŠKOT sa porodicomdve porodice OPAČIĆ
OMČIKUSPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKAPOPOVIĆIMARKO JOKIĆ sa porodicomPOLJSKARADOVINPAVA DUNDOVIĆ sa porodicomPOLJSKARAŠTEVIĆSIMO BELJIĆ sa porodicomPOLJSKARUDELESTEVAN KERKIĆ sa porodicomPOLJSKASELINEIVAN JUKIĆ sa porodicomPOLJSKASMOKOVIĆSAVA BALJAK sa porodicomATANASIJE MARUNIĆ sa porod.
RADUL DRAČAsa porodicomPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKASTARIGRADSIMO OSMOKROVIĆ sa porodicomFILIP BUZLETA sa porodicom
ANICA BUZLETA sa porodicom
GAŠPAR MILOVACsa porodicomPOLJSKAPOLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
TRIBANJMARKO ČAUŠ sa porodicomRUNJO ČAUŠ sa porodicom
RELJA ČAUŠ sa porodicom
MARKO ZUPČIĆ sa porodicom
dve porodicePOLJSKAPOLJSKA
POLJSKA
POLJSKA
POLJSKACRNOMIŠKO ANDRIJAŠEVIĆ sa por.POLJSKACERANJEMARKO PAVLOVIĆ i sin TODORANDRIJA RAKOVIĆ
STEVAN BRDARsa 5 sinova i 2 kćeriBANATBANAT
BANAT
SEOBA 1771. – 1774. GODINE
Ekonomsko – socijalne prilike
Prolazile su godine pa i decenije nakon Končarevićeve borbe za verske slobode pravoslavaca u mletačkoj Dalmaciji. Stvari se nisu menjale na bolje. Dapače, osim neprestanih pritisaka katoličke crkve, socijalne prilike su postajale sve lošije. Mletačka republika je sve teže obuzdavala haotičnu situaciju i nesposobnost svojih činovnika. Siromaštvo nije pogađalo samo pravoslavne Srbe već i lokalno katoličko stanovništvo. Glad se širila Dalmacijom, a Venecija je ignorisala vesti ”da su mnoge porodice katastrofalno umrle od gladi.” Providur Đakomo da Riva je često ”bio gluv” na pritužbe naroda, naročito u društvu Jelisavete Ukoren zbog koje je zaboravljao i na porodične dužnosti.
Teška situracija naterala je mnoge Dalmatince da odlaze u Liku i Bosnu kako bi zaradili i prehranili porodice. Pored nerazumevanja mletačkih vlasti, narod je trpeo i samovolju svojih serdara. Stekavši određene privilegije, počeli su se ponašati i gore od Mlečana. Ostalo je zabeleženo da je serdar Smiljanić terao svoje podanike da mu obrađuju zemlju bez naknade, ucenjivao ih čak i bludničio sa njihovim ženama i kćerkama. Pukovnik Marko Lučić je nasilno otimao stoku, novac i druge proizvode, a optužen je (i opevan) kao pljačkaš pravoslavne crkve. Venecija je ipak morala stati na put bezakonju pa je lišila vlasti serdara Lazara Smiljanića i Petra Dedu Mitrovića. Marko Lučić je naposletku završio u zatvoru.
Vrhunac nezadovoljstva desio se tokom 1771.-1772. godine, kada je izbio skandal oko otkupa prosa. Naime, ta godina je bila posebno nerodna i dećimar Paolo Pineli se dosetio da žito prodaje narodu po daleko većoj ceni uz kamatu do sledeće godine tj. da je naplati od sledećeg prinosa. Domišljati Pineli je tako, po svedačanstvo savremenika, pozajmio narodu žito u vrednosti od 9.000 cekina, a sledeće godina od njih uzeo prinosa u vrednosti od 50.000 cekina. Kako siromašni seljaci nisu mogli vratiti taj dug, Pinelijevi ljudi su ostatak duga namirivali u stoci. Tako je i drugu godinu uzastopce narod u zadarskom kraju ostao bez ”hleba nasušnog”, ali ovog puta i bez stoke.
Politička slika uoči seobe
Dakle, Venecija nije uspevala da rešava probleme u svom delu Dalmacije. Siromaštvo i glad je ozbiljno pogađala stanovništvo obe vere, a verska netolerancija prema pravoslavcima nije prestajala. Katolički sveštenici su nemilice propagirali unijaćenje. Lokalne prilike pomno je pratila Austrija, uviđajući da joj takva situacija olakšava mogućnost za eventualno prisvajanje Dalmacije. U tom cilju, Beč je slao svoje agente po Dalmaciji kako bi među ljudima raspirivali nezadovoljstvo mletačkom vlašću i poticali iseljavanje na austrijsku teritoriju. Naročito je bila privlačna ”vest” da vlasti u Gospiću svakom doseljeniku dele ”dve oke brašna dnevno”. Istovremeno, Austrija je zauzela Galiciju koja je bila vrlo slabo naseljena. Temišvarski Banat, takođe. Kako bi propaganda bila uspešnija, angažovani su pravoslavni sveštenici kao npr. episkop Vićentije Temišvarac i episkop Petar Petrović koji je stolovao u Plaškom.
Organizatori seobe
Sveštenik Jovo Ugarković iz Gračaca, je obilazio Žegar i ostala sela u Kotarima te podsticao iseljavanje u Poljsku i Temišvarski Banat 1773. godine. Todor Sukundrić, takođe sveštenik, agitovao je po Bukovici i kninskoj krajini. Njihov najbliži saradnik bio je sveštenik Marko Banić iz sela Brguda. U njegovoj je kući držan krst manastira Krka koji su Srbi iz okoline, noću, ljubili i davali zakletvu da će se sigurno iseliti iz Dalmacije. Isticao se i kaluđer Spiridon Simić iz manastira Krupe, kojeg je crnogorski mitropolit Petar Petrović nazivao generalnim ispovednikom za celu Dalmaciju (”confessore generale”). On je zbog svoje aktivnosti završio u zadarskom, a posle i u venecijanskom kazamatu gde je robijao zajedno sa popom Lazarom Vujinovićem. Simić je konačno pušten na slobodu 1779. godine.
Među ostalim podstrekačima i organizatorima pominju se kaluđeri manastira Krka, Silvestar Štrbac i Nikodim Knežević. Oni su pobegli iz svoje parohije u Kosovu kako bi izbegli obavezu da zvonjavom svoje crkve ukažu čast ustoličenju novog pape. JerođakonVasilije Vukašinović je ne samo agitovao već i lično prebegao iz Dalmacije. Zatim sveštenik Marko Momić iz Golubića, sveštenik Pantelija Zelić iz Žegara i Vasilj Dragičević.
Svi su navodili kao razlog seobe, teške ekonomske prilike i verske razloge, ali s obzirom na versku pripadnost ogromne većine iseljenika, vidljivo je da su religijski razlozi prevladali. To je primetio i Đakomo da Riva, generalni providur u Dalmaciji, cit.:”Upadljivo je da svi odseljeni, bez izuzetaka, praktikuju srpski obred”. Prema dostupnoj arhivskoj građi, u periodu od 1771. do 1774. godine odseljeno je 634 porodice, od kojih je 181 naseljena u turskoj Bosni, 303 u austrijskom delu Poljske, a 150 porodica otišlo je u Temišvarski Banat. Savremenik ovih događaja, Gerasim Zelić tvrdi da je bilo čak 1.000 odbeglih porodica istočnog veroispovedanja.
Što se tiče rimokatoličkih porodica, ne može se reći da je bilo organizovane seobe premda su ih pogađale iste nedaće kao i pravoslavne. Razlog leži u činjenici da oni nisu imali nikog ko bi ih podstrekao na to. Lokalno katoličko sveštenstvo nije imalo nikakvog motiva, a svetovne vođe su bile odnarođene kao i pravoslavne. Ipak, kao što se može videti i na spisku iseljenih, bilo je nekoliko odbeglih rimokatoličkih porodica (npr. Jukić, Čauš, Zupčić i dr.).
Političke prilike nakon 1774.
Uvidevši da joj stvari izmiču kontroli, Venecija je pokušala da nekako ublaži opšte nezadovoljstvo. Generalni providur u Dalmaciji Alvize Foskari potvrđuje krčkog kaluđera Nikanora Bogunovića za arhimandrita i crkvenog i crkvenog upravitelja za celu Dalmaciju. Venecija je 16.08.1780. godine donela dekret po kojem se pravoslavni podanici Republike imaju priznati za pravoslavne i nezavisne od rimskog pape. Sledeće godine je filadelfijskom episkopu Sofroniju Kutuvaliju potvrđena duhovna jurisdikcija nad pravoslavnima u Dalmaciji, Istri i Boki Kotorskoj. Sedište episkopije bilo je u Veneciji. Međutim, u stvarnom životu, moglo bi se reći da ”papir trpi sve”. Verska tolerancija prema pravoslavnma prvenstveno je zavisila od (samo)volje providura i katoličkih prelata. Tako je npr. generalni providur Đakomo Gradenigo dozvolio Savi Jačovu i Petru Krklješu da uz pomoć seljana obnove crkvu u Ceranju, da bi za vreme providura Paola Bolda, izgradnja obustvljena. Kada su miranjski paroh Andrija Popović zvani Dželatović i njegov kapelan Đorđe Miljević pošli u Veneciju da se žale na takvu odluku, providur Boldu je naredio njihovo hapšenje. Uprkos naporima Nikanora Bogunovića i Sofronija Kutuvalija, Popović i Miljević su osuđeni na dve godine strogog zatvora u zadarskoj tamnici.
1781. godina ponovo je bila nerodna. Porezi su povećani pa je umesto desetine, od naroda uzimana trećina. Međutim, ideja o novim seobama i odlascima nije dolazila u obzir. Naime, kao što se za Istru u 17. veku govorilo da je ”grobnica živih” tako se sada govorilo za Srem i Banat. Zvog loših klimatskih uslova mnogi dalmatinski doseljenici su nastradali, a mnogi se i vratili na stara ognjišta. Ni prilike u Bosni nisu obećavale bolji život. Ipak, to nije značilo da se pravoslavni nisu bunili. Naprotiv. Protiv zloupotrebe položaja i načina naplaćivanja poreza, ustao je Jovo Sanković, paroh sela Kule Atlagića. Uz pomoć kapetana sela Kožlovca, Marka Miljevića, iz drugih pravoslavnih sveštenika, Sanković je tražio podršku u narodu. Obilazio je ne samo pravoslavna već i katolička sela, u čemu mu je pomogao katolički sveštenik Stipan Marušić, župnik iz Korlata. Nakon što su prikupili podršku 19 seoskih kapetana, uputili su se u Veneciju tražeći pravdu. Kod ostrva Lošinj Sanković i Miljević bivaju uhapšeni, ali uspevaju nakratko pobeći. Nakon što su ih ponovo uhapsili, po naređenju providura Boldua, Vrhovni sud u Veneciji ih je bez saslušanja osudio na godinu dana strogog zatvora. Kaznu su odslužili od 24.07.1783. do 24.07.1784. godine. Pokušaji episkopa Kuluvatija da ih oslobodi, ostali su bezuspešni.
U isto vreme, vodio se postupak i protiv Laze Miljevića iz Kule Atlagića i Stevana Kokuce zvanog Utrak iz Ceranja jer je nekoliko porodica iz Jagodnje i Ceranja ipak odbeglo za Banat. Osuđeni su na dve godine strogog zatvora u zadarskoj tamnici. Na slobodu su izašli 24.07.1785. godine.
Pad Venecije
Godine 1796. Venecija više nije mogla da se odbrani jer joj je ratna flota spala na svega nekoliko brodova. U aprilu sledeće godine, Austrija zauzima njene teritorije na Balkanu, a Francuska ulazi u Lombardiju. Konačno, oktobra 1797. godine, nekad moćna Mletačka Republika i zvanično prestaje da postoji nakon što su Napoleonova Francuska i Austrija raspodelile njene teritorije.
Dodao A.M. – prezime ČAUŠ iz Tribnja postoji danas u oblicima SJAUŠ i SIAUŠ, dok je BUZLETA danas u obliku BUŠLJETA (stari su ih zvali BUŠLETIĆI). Uz porodice Jukić iz Selina, Zupčić i Milovac, predstavljaju katoličke iseljenike.
IZVOR: “VENECIJA I SRBI U DALMACIJI U 18. VEKU“, Marko Jačov, Eparhija dalmatinska, 1987. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković
6. jun 2018. u 18:54
Vojislav Ananić
GORSKI KOTAR
https://snv.hr/file/attachment/file/skiljan-gorski-kotar.pdf
6. avgust 2018. u 05:37
Vojislav Ananić
Regija Gorski kotar
Ova regija je dio gorske Hrvatske, nalazi se na jugozapadu zemlje preko koje prolaze saobraćajnice povezujući središnju Hrvatsku sa jadranskom obalom. Poznata je po obilju prirodnih ljepota, rijeka, jezera i nacionalnog parka „Risnjak“ i dr. Zauzima prostor od 1.726 kv. km. Ima razvijenu drvnoprerađivačku industriju i planinski turizam.
Ovo je područje specifično sa stanovišta naseljavanja, rasporeda i tipa naselja. Uvjeti života su složeni, zbog relativno malo obradivih površina, klimatskih oscilacija, nagiba tla i znatnih šumskih površina u privatnom vlasništvu. Poljoprivreda i ostale privredne djelatnosti su relativno nerazvijene, pa radno-sposobno stanovništvo, posebno školovanje mladih naraštaja, orijentirano je prema gravitacionim područjima primorskih centara, što je jedan od razloga da je ovo tradicionalno depopulaciono područje.
Kretanje ukupnog stanovništva i stanovništva prema nacionalnoj pripadnosti u regiji Gorski Kotar u periodu 1880-2011. godine
Obuhvaća općine: Delnice, Ogulin i Vrbovsko prema administrativno-teritorijalnoj podjeli 1991. godine.
Ovaj dugoročni uvid u razvoj stanovništva ove regije pokazuje da sve promatrane kategorije stanovništva (ukupno, hrvatsko i srpsko) uglavnom stagniraju ili se kontinuirano blago brojčano povećavaju tokom prvih 40 godina (do popisa 1910. g.). Tako se ukupno stanovništvo povećalo za svega 6,54% ili za 4.695 stanovnika, što je ispod razine prosječne proste reprodukcije. Hrvatsko stanovništvo ima isti trend ali na još nižoj razini: naime, ono se povećalo za samo 1,64% ili za 807 stanovnika, dok se srpsko stanovništvo u istom periodu relativno najviše povećalo, tj. za 11,90% ili za 2.681 stanovnika, što su, realno je pretpostaviti, novodoseljeni graničari. Što se tiče nacionalnog sastava ukupnog stanovništva, ono je bilo stabilno u tom razdoblju i kretalo se u omjeru 2/3 hrvatskog naspram 1/3 srpskog stanovništva.
U daljnjem periodu poslije 1910. godine, pa sve do krajnje 2011. godine prisutan je jedan, nazovimo ga uvjetno, ravnomjeran depopulacioni trend razvoja stanovništva u ovoj regiji, s tim da je on znatno izraženiji kod srpskog stanovništva u određenim kriznim razdobljima.
Prvo takvo krizno razdoblje su godine Drugog svjetskog rata kada je srpsko stanovništvo bilo izloženo užasnom masakru i pretrpjelo velike gubitke. Na to ukazuje podatak o broju srpskog stanovništva prema prvom poratnom popisu 1948. godine, kada je ono brojilo 19.379 stanovnika, što je u odnosu na stanje 1910. godine manje 22% ili 5.432 stanovnika. Kod hrvatskog stanovništva taj postotak gubitka iznosi 4,61% ili 2.301 stanovnika.
Drugo takvo krizno razdoblje je 1971. godina, odnosno vrijeme poznato kao godine „Hrvatskog proljeća“, kada je val hrvatskog nacionalizma zahvatio i ove krajeve. Popis stanovništva 1981. registrirao je 23,64% manje srpskog stanovništva, ili 4.073 stanovnika, nego što ga je bilo 1971. g.
Međutim, poslije 1991. godine, srpsko je stanovništvo pretrpjelo još jači udarac. Iako ovo područje nije bilo zahvaćeno građanskim ratom, za razliku od prethodno analiziranih regija, ipak se u njemu snažno osjećala antisrpska politika vladajućeg HDZ-ovog režima, pa su mnogi pojedinci i obitelji srpske pripadnosti pod pritiskom, zbog gubitka posla, prijetnji i iz straha iseljavali iz ovog područja u druga, unutar i izvan Hrvatske. Izraženo u apsolutnim brojevima, srpski demografski korpus je izgubio u odnosu na stanje 1991. godine više od polovine svojeg stanovništva, egzaktno 7.331 duša ili 55,09%. U istom razdoblju hrvatsko se stanovništvo smanjilo za 10,12%.
Ova regija je primjer kako je antisrpska politika vladajućeg HDZ-ovog državnog režima bila teritorijalno sveobuhvatna, a po metodama svojeg djelovanja veoma diverzificirana, odnosno prilagođena kako ratnim tako i mirnodopskim uvjetima. Njegov glavni cilj je bio, kako je i sam Tuđman javno govorio, da se smanji broj srpskog stanovništva na što je moguće nižu razinu.
Izvor: Dr Svetozar Livada i suradnici – BIOLOŠKI SLOM I NESTAJANJE SRBA U HRVATSKOJ (1880-2011) /od višegeneracijskog i starosjedilačkog, autohtonog i konstitutivnog do manjinskog statusa/, Beograd – Novi Sad, 2018.