Y-DNK haplogrupa I – najčešća kod Srba

17. decembar 2012.

komentara: 51

Saradnik portala Poreklo Siniša Jerković iz Banjaluke daje vam objašnjenje pojedinačnih Y-DNK haplogrupa. U novom prilogu piše o  haplogrupi I (latinično I), procentualno najzastupljenijoj kod Srba

 

OPŠTE NAPOMENE:  Haplogrupa I je među Srbima pojedinačno najzastupljenija haplogrupa. Na osnovu nekoliko genetskih ispitivanja srpskog stanovništva imamo podatak da su razne varijante haplogrupe I zastupljene kod Srba u procentu od 40-45%. Haplogrupa I proistekla je iz šire paragrupe IJ, a prije toga takođe iz zajedničke paragrupe IJK. U tom smislu najbliža haplogrupi I na filogenetskom stablu je haplogrupa J. Haplogrupa I predstavlja glavni marker paleolitskog čovjeka u Evropi, tj. prve ljude (homo sapiens) koji su ušli u Evropu prije nekoliko desetina hiljada godina i u Evropi zatekli neandertalce koje su potiskivali. Preživjevši nekoliko ledenih doba, haplogrupa I je ujedno i jedina haplogrupa prisutna gotovo isključivo na evropskom kontinentu (ako ne računamo evropske koloniste u Novom Svijetu). Pretpostavlja se da ovu haplogrupu posjeduje 15% današnjeg evropskog stanovništva.

 

PORIJEKLO I MIGRACIJE: Haplogrupa I je nastala u Evropi prije 30.000 godina. Pretpostavlja se da je širenjem savremenog čovjeka došla u Evropu sa Bliskog Istoka dok je, genetski joj bliska, haplogrupa J ostala na istoku. Zajednička paragrupa IJ pronađena je u malom procentu u Iranu. Haplogrupa I  je u Evropi doživjela nekoliko tzv. bottleneck ili dramatičnih smanjenja populacije uslijed ekstremnih klimatskih promjena (prije svega ledenih doba). Po svoj prilici, migracija haplogrupe I je išla od donjeg ka gornjem Dunavu, a zatim sjevernim obroncima Alpa, preko Rajne u jugozapadnu Francusku i Iberiju. Sa tih osnovnih teritorija koje su ujedno i centri paleolitske umjetnosti u Evropi, potomci kromanjonaca raseljavali su se i ka sjeveru Evrope prateći topljenje leda. Danas su najtipičnije oblasti I haplogrupe u Evropi: Skandinavija, bivša Jugoslavija, zapadna Ukrajina i Sardinija.

 

SNP MUTACIJE : M170

 

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

 

 

STABLO:

 

 

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

 

I*

Veoma je rijetka, gotovo nepostojeća, varijanta haplogrupe I koja nije ili I2 ili  I1.

 

I1 M253

Sjevernoevropska varijanta haplogrupe I, zastupljena kod Šveđana 40%, Danaca, Norvežana i Islanđana 30-35%, Finaca 28%, Engleza 15%, sjevernih Njemaca i Holanđana 18% , Estoniji 15%. Kod Srba ova haplogrupa je zastupljena sa 7%.

 

I2 M438

Ova varijante haplogrupe I manje je prisutna na sjeveru Evrope, ali je zato široko zastupljena u Centralnoj Evropi, Ukrajini, Balkanu, Sardiniji, dok je na zapadu Evrope veoma razgranata, ali malobrojna. Najviši procenti ove haplogrupe prisutni su kod Srba, Hrvata i bosanskih muslimana sa 40-50%. Sardinija je drugi hotspot haplogrupe sa 40%.

 

STARI NARODI: Uz haplogrupu I najčešće se veže kromanjonski rasni tip u svojim varijantama Brunn i Boreby prisutan i danas u sjevernoj i zapadnoj Evropi, kojeg odlikuje visok rast, krupna glava, veće proporcije u tjelesnoj masi nego što je to  slučaj kod mediteranske rase. Slične rasne karakteristike pojavljuju se i u planinskim oblastima Hercegovine i Crne Gore gdje Boreby rasni tip nalazi i antropolog Coon i gdje je takođe povećano prisustvo haplogrupe I. Ovom rasnom tipu pripadalo je i stanovništvo iz najstarijih mezolitskih slojeva Lepenskog Vira i gravetijansko stanovništvo centralne Evrope. Pripadnici haplogrupe I su po svoj prilici u prošlosti govorili nekom varijantom neindoevropskog jezika, koji se vjerovatno sačuvao u današnjem baskijskom jeziku. Baskijski jezik ima dalju vezu sa istočnokavkaskim jezicima (čečenski i dagestanski) koji su pripadali izumrloj huro-urartskoj grupi jezika, a gdje preovladava haplogrupi I srodna haplogrupa J. Pripadnike I haplogrupe u naučnim radovima obično označavaju kao Paleoevropljane, Staroevropljane, Kromanjonce i sl.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kromanjonac-predak haplogrupe I

 

STARA DNK:

Haplogrupa I M170 je pronađena na dosta starih arheoloških nalazišta, uglavnom u Evropi:

 

  1. 1.      Urođenici sa Kanarskih ostrva, period 0-500 gne prije dolaska Evropljana, nađena I M170 haplogrupa u procentu od 6% analiziranih skeleta
  2. 2.      Kasnoantički Baski, Aldajeta groblje, Španija, 6-7 vijek naše ere, nađena 4 primjera I M170

 

Haplogrupa I M170 se dijeli na dvije glavne grane : I1 M253 i I2 M438 koje ćemo, zbog široke zastupljenosti i velike raznovrsnosti posebno obraditi.

 

HAPLOGRUPA I1 M253

OPŠTE NAPOMENE: Iako velike starosti, u smislu odvajanja od ostatka haplogrupe I, svi današnji pripadnici haplogrupe I1 M253 potiču od pretka koji je živio prije nekih 5000 godina, vjerovatno na sjeveru Evrope, što znači da se razvila iz neke male zajednice ljudi koja se dugi niz godina borila za opstanak i samo je malo broj istih preživio i ostavio potomstvo do danas. Ovo je tipična skandinavska haplogrupa koja je učestvovala u etnogenezi germanskih naroda i koju su oni potom svojim migracijama širili. Haplogrupa I1 kod Srba je zastupljena u procentu od oko 7%.

 

PORIJEKLO I MIGRACIJE: Haplogrupa I1 M253 je grana haplogrupe I velike starosti koja se od ostalih grana haplogrupe I odvojila prije 20-25.000 godina. Sasvim je vjerovatno da je pomenuta haplogrupa na neki način bila i teritorijalno izolovana na sjeveru Evrope ( negdje na teritoriji današnje Njemačke) u odnosu na ostale podgrupe. Ova izolovanost bi se mogla povezati sa poslednjim glacijalnim maksimumom oko 20.000 godina pne.

 

SNP MUTACIJE: M253

 

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

 

 

STABLO:

 

 

 

 

 

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

 

I1a1 M227

Ova podgrupa ima centar u istočnoj Pruskoj, Pomeraniji i sjevernoj Poljskoj u procentu od oko 10%. Ima težište u istočnoj Evropi i moguće je da je povezana sa gotskim migracijama.

 

I1a2 L22

Ovo je tipična nordijska podgrupa koja je nastala vjerovatno u Jitlandu, jugu Danske i skrajnjem sjeveru Njemačke. Odatle su je germanski narodi širili po Skandinaviji, Finskoj, britanskim ostrvima, a jedna varijanta ove haplogrupe sa mutacijom P109 prisutna je i kod Srba u procentu od oko 4-5%. Sasvim je vjerovatno da je ova varijanta haplogrupe I1 stigla u Srbiju preko normanskih naseobina u južnoj Italiji. Ovo je najtipičnija vikinška haplogrupa.

 

I1a3Z58

Varijanta haplogrupe I1 najprisutnija na britanskim ostrvima, zemljama Beneluksa. Može da se poveže sa migracijama Saksonaca.

 

I1a3Z63

Ova varijanta haplogrupe I1 ima nešto širu teritorijalnu rasprostranjenost i može se naći u Poljskoj, Velikoj Britaniji, ali i u Španiji. Prisutna je i kod Srba i posjeduje je rod Macura iz Dalmacije koji je daljim porijeklom iz Crne Gore. Macure su staro stanovništvo u Vasojevićima vjerovatno davno poslovenjeno germansko pleme sa prostora poljske Mazurije gdje se i danas nalaze njihovi genetski rođaci. Teško je odrediti koje bi germansko pleme moglo da bude nosilac ove haplogrupe, veoma lako bi to mogli da budu Vandali ili Svevi.

 

STARI NARODI:Haplogrupa I1 se i danas najčešće povezuje sa Vikinzima i Normanima, ali je sasvim sigurno da je veoma rano učestvovala u etnogenezi Germana pogotovo skandinavske grane germanskih naroda. U tom smislu jedan dio I1 haplogrupe je prisutan u istočnoj Evropi i na Balkanu, najviše kroz gotske, varjaške i baltoslovenske seobe. U periodu prije stvaranja germanskih naroda nekoliko je arheoloških kultura koje se mogu usko povezati sa ovom haplogrupom, a to su prije svega Funelbeaker kultura Skandinavije i sjeverne Evrope 3500 godina pne. U  Engleskoj, Irskoj i Škotskoj se preko haplogrupe I1 mogu pratiti zone vikinškog naseljavanja.

 

 

 

 

 

 

 

 

Vikinzi-haplogrupa I1

 

STARA DNK:  Haplogrupa I1 je dosad pronađena na dvije arheološke lokacije:

 

  1. Kasnoantičko rimsko groblje u Erdingu u gornjoj Bavarskoj na prelazu iz 4. u 5. vijek naše ere (rimska provincija Recija), pored ostalih pronađene dvije osobe koje su pripadale I1 haplogrupi
  2. Švedska grobnica iz 13. vijeka, utemeljivač Štokholma i švedski kralj Birger Magnuson i njegov sin pripadali su I1 haplogrupi

 

POZNATE LIČNOSTI:

Mnogo je poznatih ličnosti koje su pripadale I1 haplogrupi. Pomenućemo neke:

 

1. Birger Jarl ili Birger Magnuson, švedski kralj iz 13.vijeka

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Spomenik švedskom kralju Birger Jarlu

 

2. Aleksandar Hamilton (1757-1804) jedan od američkih očeva nacije, pisac, pravnik i ekonomista, prvi čuvar Trezora SAD-a

3. Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1910), poznati ruski pisac

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

L.N. Tolstoj I1

4. Ken Nordtvedt, američki fizičar i jedan od najpoznatijih genetičkih geneaologa danas

 

HAPLOGRUPA I2 M438

OPŠTE NAPOMENE:Haplogrupa I2 je najzastupljenija varijanta haplogrupe I. Prisutna u širokom pojasu od Istočne Evrope dozapadnog Mediterana, obuhvata veliki broj raznorodnih populacija Evrope, tako da je učestvovala u etnogenezi germanskih, slovenskih, ali i keltskih naroda. Nasljednik neindoevropskog starosjedilačkog stanovništva Evrope koje je vremenom indoevropeizirano, haplogrupa I2 je ostavila svoj trag u pećinskoj paleolitskoj umjetnosti, megalitskoj umjetnosti neolita i bronzanog doba.

 

PORIJEKLO I MIGRACIJE: Haplogrupa I2 se od ostatka haplogrupe izdvojila prije  22.000 godina, vjerovatno na području današnjeg Podunavlja. Dalja migracija haplogrupe I2 išla je prema gornjem Dunavu, sa sjeverne strane Alpe, odakle je preko Rajne jedna grupa I2 prešla u jugozapadnu Francusku i sjevernu Španiju. Sa tog područja će se raširiti po zapadnom Mediteranu, Sardiniji i atlantskoj Evropi. Druga varijanta haplogrupe I2 prebivala je duži period u području gornjeg Dunava, na prostoru Bavarske, Češke, Moravske, Austrije. Odatle će ih donekle potisnuti neolitski zemljoradnici sa Bliskog Istoka (haplogrupa G2a)  u periodu prije 8000 godina, a pripadnici haplogrupe I2 migriraće i prema istoku i prema sjeveru Evrope. Najveća raznovrsnost haplotipova I2 u Evropi je u regionu gornjeg Dunava, tako da je pretpostavka da je to bila njihova bazna teritorija u Evropi duži period.

 

SNP MUTACIJE: M438

 

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

Mapa I2a1 P37.2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mapa I2a2a M223

 

 

 

 

 

 

 

 

STABLO:

 

 

 

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

 

I2a L460

 

I2a1 P37.2

Ovo je jedna od raširenijih varijanti haplogrupe I2a. Zastupljena je u zapadnoj, centralnoj, istočnoj Evropi, Balkanu i zapadnom Mediteranu. Detaljnije će biti opisana kroz svoje podgrupe. Ovo je glavna haplogrupa gravetijanskog paleolitskog čovjeka u Evropi. Pećinski crteži u Altamiri i Laskou, kao i srednjeevropske figurine Venera poput onih u Vilendorfu, njihovo su djelo.

 

I2a1a M26

Ovu varijantu haplogrupe I2 često nazivaju i sardinijskom granom (najviše zbog visokog procenta prisutnosti na Sardiniji, oko 40%) iako je ova varijanta haplogrupe I2a na Sardiniju po svoj prilici došla iz južne Francuske i Španije, gdje se zadržala još od paleolita. Zahvaljujući jednom nalazu M26 sa nalazišta megalitske kuluture u Francuskoj, sasvim je jasno da je ova varijanta bila glavni nosilac starosjedilačke kulture Megalita u zapadnoj Evropi, pa samim tim i one na britanskim ostrvima, uključujući i Stounhendž. Ova varijanta haplogrupe I2 prisutna je kod Baska u procentu od oko 10%. Planinska oblast centralne Sardinije poznata kao Nuoro najtipičnija je oblast za ovu varijantu danas u Evropi. Paleosardinijski jezik koji je uticao na formiranje današnjeg sardinijskog jezika i koji je bio neindoevropski jezik , blizak baskijskim vjerovatno je bio originalni jezik ove haplogrupe.

 

I2a1b M423

Za Srbe najinteresantnija varijanta haplogrupe I. Teško je reći gdje je nastala, ali je to svakako bilo negdje na sjeveru, moguće u gornjem toku Dunava, na prostoru današnje Austrije, Bavarske i Češke. To su po svoj prilici bili paleolitski starosjedioci regiona koji su se održali nakon nekoliko invazija doseljenika sa istoka i zapada. Interesantno je da danas postoje tri različite varijante ove haplogrupe prilično teritorijalno udaljene. Ken Nordvedt ih je imenovao na osnovu mjesta današnje povećane prisutnosti kao: Dinaric, Disles i Isles. Isles se prije nekih 13.000 godina odvojio od opšte grane i danas je prisutan uglavnom na britanskim ostrvima. Disles je prije nekih 5.000 godina takođe odvojen od opšte grane sa Dinaric i može da se nađe skoro isključivo na britanskim ostrvima. Dinaric varijanta definisana SNP mutacijom L621+ L147.2 + migrirala je u istočnom smjeru, na prostore današnje istočne Poljske, Zakarpatja, Polesja gdje će nešto kasnije učestvovati u etnogenezi Slovena. Taj istočni M423, poznat kao Dinaric, danas i najmnogobrojniji, je genetski veoma mlad, tačnije predak svih današnjih pripadnika ove haplogrupe živio je prije nekih 2.500 godina. Upravo ta genetska mladost, iznenadna demografska eksplozija, veća raznovrsnost haplotipova u Zakarpatju nego na Balkanu, oborila je hipotezu da je I2a M423 Dinaric starosjedilački na Balkanu, što je isprva tvrđeno, i označila I2a M423 Dinaric kao jedan od jasnih markera slovenskog prisustva i ekspanzije u Evropi. Tako I2a M423 Dinaric ne nalazimo zapadno od Rajne gdje Sloveni nisu prodirali, ali je imamo na Peloponezu gdje su živjela slovenska plemena Milinga i Jezeraca. Praškokorčakovska arheološka kultura 5. vijeka n.e. je jasno prepoznatljiva kultura u kom je dominirao I2a M423 Dinaric. Plemenske skupine koje se povezuju sa ovom kulturom su Srbi, Duljebi, Lemuzi, Lenđani, Bužani, Volinjani, Dregoviči i Drevljani. Praškokorčakovska kultura je proistekla iz nešto starije Zarubinjecke kulture istočne Evrope iz prvih godina naše ere, a od skupina koje su mogle donijeti balkansko-panonske keltske latenske elemente na istok spominju se Bastarni, moguće i keltizovano pleme Boja sa gornjeg Dunava. I Bastarni i Boji su dobri kandidati za nosioce I2a M423 Dinaric i pripadnike Zarubinjecke kulture. Danas se haplogrupa I2a M423 Dinaric dijeli na dvije osnovne grane, nazvane uslovno: Dinaric North i Dinaric South . Ta podjela nije definisana SNP mutacijom već mutacijom na STR markeru DYS 448, gdje North haplotipovi imaju vrijednost 20, a South vrijednost 19. South grupa je mlađa i izdvojila se iz opšteg Dinaric prije 1800 godina, na prostoru današnje jugoistočne Poljske, gdje je i danas prilično zastupljena. Odatle je pratila migraciju slovenskih plemena na zapad preko južne Poljske do Češke, donje Austrije, istočne Bavarske i Saksonije. Pretpostavka je da su stari Srbi koji su prvi put kao narod pomenuti kod Fredegara u 7. vijeku na prostoru današnje Saksonije nosili između ostalih ovu haplogrupu. Ne samo da je kraj u jugoistočnoj Poljskoj odakle su krenuli poznat kao Bojkovščina, već su se naselili upravo na području Bohemije i Bavarske koje su bile teritorije starog naroda Boja po kome su dobile ime.  Onda nam postaje jasan i podatak iz djela DAI Konstantina Porfirogenita o dolasku Srba na prostore Dalmacije iz zemlje Boiki u kojoj Srbi žive od davnina. Prostor zapadne Češke i istočne Bavarske je po svoj prilici prostor Porfirogenitove Bijele Srbije u susjedstvu Franačke. Odatle su u Srbi u 7. vijeku na poziv vizantijskog cara Iraklija doselili na područje Paganije, Zahumlja, Konavala i Trebinja i zagorske Srbije, a to je otprilike prostor jezgra srpske srednjevjekovne države. I danas na tom prostoru, Hercegovine, jugozapadne Srbije i zapadne Crne Gore, južne Dalmacije haplogrupa I2a M423 Dinaric South dominira sa preko 70%. Druga varijanta DinaricNorth migrirala je više u istočnom pravcu, spuštajući se iz prapostojbine u zapadnoj Ukrajini prema jugu, oblasti donjeg Dunava, mješajući se tamo sa antskim plemenima i zajedno sa njima i Avarima, prešla je Dunav i naseljavala se više u istočnim i centralnim krajevima Balkana sve do Peloponeza. Na ovaj način učestvovala je u etnogenezi bugarskog, makedonskog, ali i grčkog naroda najviše preko slovenskih plemena Dregovića, Smoljana, Velegezita, Berzita, Vajunita, Milinga i Jezeraca.  Ova varijanta takođe značajno je zastupljena kod Rumuna i Moldavaca i pretstavlja slovenski element u njihovoj etnogenezi što brojni slovenski toponimi u Moldaviji i Vlaškoj dokazuju. Danas je I2 M423  Dinaric zastupljen kod Srba ukupno u procentu od oko 35% gdje je tri četvrtine South varijanta, a jedna četvrtina North varijanta. Katolički Bunjevci su još jedna tipična Dinaric South  populacija, genetski mnogo bliža Srbima nego Hrvatima Istre, Pokuplja, Zagorja i Slavonije. Na prostoru Crne Gore i Hercegovine može se pratiti slovensko prisustvo upravo preko ove haplogrupe. Stanovništvo dolina, koje su planinci poput Vasojevića (E1b) nazivali Srbljacima, Bjelopavlići (E1b) Lužanima i Matarugama, po svoj prilici su pripadali haplogrupi I2a M423 Dinaric. Ova ekspanzivnija E1b vlaška plemena koja su dolazila sa graničnog pojasa sa Albanijom potiskivala su ih prema zapadnoj Hercegovini, Dalmaciji, Lici, ali i prema sjevernoj Srbiji, Sremu.  Ipak i u Crnoj Gori neka jaka bratstva kao Vukotići sa Čeva ili Borojevići sa Cetinja pripadali su ovoj haplogrupi, a po svoj prilici i cjelokupno pleme Bratonožića kao i dijelovi Piperskog plemena (Lutovci).

 

I2a1c L233

Ova grana haplogrupe I2a P37.2 ima naziv Western i prisutna je skoro isključivo u zapadnoj Evropi, sjevernoj Francuskoj i britanskim ostrvima.

 

I2a2 P214

Ova haplogrupa je danas najprisutnija u sjeverozapadnoj Evropi, zemljama Beneluksa i sjevernoj i centralnoj Njemačkoj. To je starosjedilačko megalitsko stanovništvo tog dijela Evrope koje je kasnije učestvovalo u etnogenezi Kelta i Germana. Predstavljeno je kroz dvije glavne varijante :

 

I2a2a M223

Ovo podgrupa predstavlja skoro svu I2a2 haplogrupu. Prisutna je u sjevernoj Njemačkoj i Holandiji sa Flandrijom u procentu od 15% kao i u istočnoj Engleskoj, Danskoj i sjevernoj Francuskoj sa 10%.  Ima nekoliko varijanti:

Starobritansku M284 prisutnu skoro isključivo u Britaniji gdje je i nastala.

Centralnoevropsku L701, prisutnu u cijeloj Evropi od Španije do Ukrajine, Njemačke. Moguće je da su je raznoslili Goti ili neko drugo germansko pleme.

Normansku Z161 prisutnu u Danskoj, Normandiji, Engleskoj, Siciliji. Trag normanskih seoba.

Anglosaksonska L1229 prisutna u sjevernoj Njemačkoj, Engleskoj i kod Engleza u Irskoj. Posljedica seoba Angla i Sasa u Britaniju.

 

I2a2bL38

Njeno prisustvo danas je ograničeno na Rajnsku oblast i planinu Harz u Njemačkoj, zemlje Beneluksa i Britaniju. Ova haplogrupa nađena je na starim kostima u pećini Lihtenštajn u centralnoj Njemačkoj  koje su pripadale Urnfild kulturi 1000 g. pne. Pretpostavlja se da su je raznosili Kelti nosioci Latenske kulture koji su u Željeznom dobu migrirali dolinom Rajne prema Britaniji.

 

I2b L415

Veoma davno odvojena grana haplogrupe I2. Moguće ostatak paleolitskog čovjeka u regionu Jadranskog mora i Italije. Veoma malobrojna grupa.

 

I2c L596

Radi se o veoma staroj grani haplogrupe I2, ali tek nedavno SNP definisanoj. Ovo je ujedno i jedina grana haplogrupe I koja se nalazi u regionu Kavkaza i Male Azije. Unutar nje postoji nekoliko davno razdvojenih grana. Postoje grane tipične za kavkaski prostor, Jermeniju i Iran, ali i grane koje su karakteristične za Grčku i zapadnu Evropu od koji je najprepoznatljiviji podgrupa haplogrupe I2c karakteristična za škotski klan Wallace, kao i aškenaski jevrejski klaster u Ukrajini. S obzirom na istočnu distribuciju ove podgrupe kao i na davnu odvojenost od ostatka stabla I2 moglo bi se pretpostaviti da je ona bila dio migracije tzv. istočnog Graveta na prostore sjeverno od Crnog Mora, kada su paleolitski lovci sakupljači iz Evrope u potrazi za lovištima migrirali u pravcu istočnih stepa i dalje prema Kavkazu. Inače je i ova haplogrupa malobrojna, slično haplogrupi I2b.

 

STARI NARODI:Haplogrupa I2 je zastupljena kroz više različitih, međusobno ne blisko povezanih grana. Pojedine grane haplogrupe I2 mogu da se povežu sa nekim starim narodima:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dinarski Srbi-I2a M423

 

Haplogrupa I2a1bM423 L147.2 koju najčešće označavaju kao Dinaric predstavlja podgrupu haplogrupe I koja je učestvovala u etnogenezi Slovena zajedno sa R1a haplogrupom kojima su pripadali Venedi i Anti. Pri tome je haplogrupa I2 M423 L147.2 bila dominantna kod one skupine Slovena koja se u antičkim izvorima spominje pod imenom Sklavina i koja je u najvećoj mjeri učestvovala u naseljavanju Balkana. Arheološka kultura po kojoj su Sklavini prepoznatljivi je Praško-Korčakovska kultura 5. vijeka ne koja se rasprostirala od Polesja u Belorusiji, preko zapadne Ukrajine, južne Poljske, donje Austrije, Češke i istočnih dijelova Bavarske. Iz ove grupe sklavinskih plemena proistekao je narod Srba koji se kod Ajnharda i pominje kao „narod Srba koji pripada Sklavinima“ na prostoru današnje Saksonije, ali i u Dalmaciji. Poseban marker haplogrupe I2 M423 L147.2 pod nazivom South tipičan je za srpsku dinarsku populaciju jugozapadne Srbije, zapadne Crne Gore, Hercegovine i Krajine, ali i za katoličko bunjevačko stanovništvo zapadne Hercegovine, Dalmacije, Like. Isti marker je i danas prisutan među Česima (pogotovo oblast na zapadu češke poznata kao Hodsko), Njemcima, Bojko populacijom Slovačke, Poljske i Ukrajine što pokazuje sjeverno porijeklo današnje srpske I2 populacije.

 

Haplogrupa I2a1a M26 jedna je od starijih varijanti haplogrupe i i nađena je na dosta neolitskih arheoloških nalazišta u Zapadnoj Evropi. Danas je najzastupljenija na Sardiniji među planinskim stanovništvom središnje oblasti ostrva. Ima je u manjem procentu kod Baska, Španaca, Francuza. Ovo stanovništvo je direktno poteklo od paleolitskih centara zapadne Evrope (Lasko, Altamira).

 

Sardinjani u folklornim maskama I2a- M26

 

Haplogrupa I2a2 M223 je još jedna germanska varijanta haplogrupe I. Ona jasno odražava smjerove migracija anglosaksonskih, frizijskih i drugih njima srodnih germanskih plemena i naroda.

 

STARA DNK:

Haplogrupa I2 nađena je na sljedećim arheološkim lokalitetima:

 

  1. Neolitsko megalitsko nalazište u Francuskoj La Pierre Fritte nedaleko od Pariza. Pronađena dva I2a M26 skeleta, megalitska kultura zapadne Evrope 2700 pne
  2. Neolitsko nalazište Treilles  u južnoj Francuskoj, 3000 pne, nađeni I2a  P37.2,
  3. Lihteštajnska pećina , Saksonija, Njemačka, Urnfield kultura bronzanog doba 1000 pne, četiri  I2 L38 haplotipa

 

POZNATE LIČNOSTI:

 

  1. Mikloš Horti 1868-1957,regent mađarskog kraljevstva i fašista pripadao je haplogrupi I2a M423 Dinarik South
  2. Ser Henri Klinton 1730-1795, britanski general, jedan od glavnih učesnika rata za američku nezavisnost sa britanske strane, pripadao je haplogrupi I2a2 M223  L1193
  3. Dejvi Kroket 1786-1836, američki avanturista i političar sa Divljeg Zapada pripadao je haplogrupi M223  Z76

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dejvi Kroket

4. Viljem Valas (?-1305), škotski borac za nezavisnost, kao pripadnik klana Valas vjerovatno je pripadao haplogrupi I2c L59

5. Oliver Vinčester 1810-1880, američki biznismen i političar, proizvođač čuvene puške Vinčesterke pripadao je Haplogrupi I2a M423 L161 Isles

6. Vojvoda Živojin Mišić 1855-1921, čuveni srpski vojskovođa iz Prvog svjetskog rata, kao potomak plemena Lutovaca pripadao je haplogrupi I2a M423 Dinaric South

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vojvoda Živojin Mišić

 

7. Serdar Janko Vukotić, 1866-1927 srpski i crnogorski vojskovođa sa Čeva  u Crnoj Gori pripadao je haplogrupi I2a M423 Dinaric South

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Serdar Janko Vukotić

 

8. Peko Dapčević, 1913-1999, partizanski general iz Drugog svjetskog rata pripadao je haplogrupi I2a M423 Dinaric South

 

 AUTOR: Saradnik portala Poreklo Siniša Jerković

 

 DNK

 

 

Komentari (51)

Odgovorite

51 komentara

  1. Pikt

    Dajte se , ljudi, saberite! Iz komentara se vidi da mnogi sabiraju babe i žabe, da ne uočavaju vijekove i milenijume koji dijele nešto što trpaju u istu korpu…Ako si genetičar, koji se bavi analizom genetskog materijala , budi profesionalac pa piši o tome. A ne o doseljavanju Srba u 7. vijeku ” na poziv vizantijskog cara”.. Jer je evropska nauka potvrdila da “doseljavanja” nije ni bilo, da ni tzv. “Vizantija”, n i k a d a nije postojala, a da je nad Germanskim Srbima u !1. veku učinjen genocid , a da su preživeli Srbi, koji nisu germanizovani, pobegli na jug i istok.Nemci danas zvanično slave 1168. godinu kao godinu osvajanja Germanije i Pomoranije od Srba, kada su uništeni njihovi gradovi Rujan i Arkona.( letopisi germanskog biskupa Heksta Gramatika)Uostalom, toponimi po trenutnoj nemačkoj teritoriji sve govore, više ima srbskih nego nemačkih po Pomoraniji, Lužićki Srbi koji su se naselili u današnju Srbiju, osnovali su grad Rujan( Rujno), manastir Rujno.Skrivanje istorije je od Lužićkih Srba stvorilo Užičke Srbe, a manastir Rujno je, gle slučajnosti, potopljen.Kao što se potapa cijela Srbska istorija. Jedino su zaboravili da pored Užica promene i ime rijeke Luž(n)ice u neko nesrbsko ime, pa pametnom, kad sabere 2 i 2 sve bude jasno.
    kontinuitet prevare govori da se radi o veeelikom projektu krivotvorenja istorije. Nemojte se dobrovoljno i besvjesno mobilisati u legiju neprijatelja istine i pravde. Bolje objasnite otkuda ista haplogrupa preovladava kod Srba i Paštuna-tzv Afganistanaca., koji po svom predanju, potekoše od Sarbana.

  2. Vinča je na Helmu (Balkanu).Kojoj grupi pripadaju njihovi stanovnici?

  3. miki

    Srbi su slavensko pleme Y haplogrupa R1a. To je valjda svima jasno. Kada govorite o velikoj zastupljenosti haplogrupe I2a mislite vjerovatno na građane Srbije. Gdje su se ove dvije grupe susrele… u Ukrajini, u seobama na Blakan kojih je očito bilo više, kao Avarski sljedbenici, ili tek na Balkanu e to ćemo tek doznati

    • Milenko Vojnović

      Kao član portala Poreklo i Srbin koji se testirao (moja haplogrupa je I1/I1) upoznat sam sa svim detaljima Srpskog DNK projekta i osećam potrebu da svima koji će želeti napisati svoj komentar, vremenski posle mojega, savetujem da se pre toga obaveste o tome što je to Srpski DNK projekat, što su to haplogrupe i… Potom napišite svoj komentar. Tada neće biti ovolika količina (ne)znanja napisana u “dobroj nameri”. Srbomrzilački i glupi zlonamerni komentari su nebitni, bit će ih uvek.