Naš saradnik Vladimir Stevanović poslao je prilog o selu Blatnica, o njegovom istorijatu i prezimenima iz ovog mesta u opštini Teslić (Republika Srpska)
Na dvadeset četvrtom kilometru južno od Teslića, uzvodno prateći krivudavo korito bistre, palninske ljepotice – rijeke Velike Usore, izderanim, rupljivim asfaltnim putem stižemo u tiho naselje Blatnica ugniježdeno u šumovitom podnožju tri brda – Trogir, Irliš i Đilas, na ušću dvaju rijeka, Blatnice i Velike Usore.
Pouzdano se zna da je naselje smješteno u ovom šumovitom predjelu, na ušću dvaju bistrih rijeka, postojalo još u praistoriji i da je čovjek ovdje živio i prema svom znanju se koristio bogatstvom koje je ovaj predio pružao.
To što se Blatnica ne spominje u istorijskim knjigama i dokumentima može značiti samo da ni u srednjem vijeku, a ni prvom vijeku turske vladavine nije bila formirana kao naselje seoskog tipa, već rasuta uz rijeku po kućnim zadrugama. U to vreme, Blatnica je bila tranzitno mesto, jer je tu išao koridor od ORAŠJA – preko Doboja, Tešnja i Teslića za Travnik.
Blatnica je po jednom narodnom predanju nosila ime Zlatnica, po rijeci koja je bila zlatonosna, pa su je stanovnici, da bi zavarali trag lovcima na zlato, preimenovali.
Prema drugom predanju mjesto je dobilo naziv po braći, bosanskim velikašima Vukašinu i Vukmiru Zlatonosić koji su živjeli krajem 15. i početkom 16. vijeka i gospodarili ovim područjem.
To da je naselje postojalo još i u praistoriji kao naselje sojenica na borovim trupcima na ušću Blatnice i Usore, govore ostaci mlinova i stupa za preradu vune koji su pronađeni u iskopinama uz korita rijeka, a isto tako na ovom području prema ostacima raznih oruđa koji su pronađeni, zaključeno je da se vršilo iskopavanje bakra i željezne rude.
Međutim, naselje se počelo razvijati tek dolaskom Austrougara koji su sagradili fabriku za preradu drveta u Tesliću, a vršili eksploataciju šume po okolnim područjima, pa i blatničkom koje je bilo bogato ovim prirodnim blagom.
Izgradili su uskotračnu prugu koja je vijugala usorskim koritom i kojom je voz sa četiri – pet vagona prevozio trupce drveta do grada, a jednom sedmično i putnike. O njegovom postojanju i danas svjedoči lokomotiva takozvanog voza “Ćire” bačena kraj partizanskog groblja u Blatnici i zaboravljena od svih, mada je spomen na neka davno prohujala vremena.
Pruga je bila u funkciji sve do 1968. godine kada je podignuta i zamjenjena širokim makadamskim putem, a 1985. sagrađen je i asfaltni put.
Za vrijeme austougarske vladavine izgrađen je i današnji hotel koji je tada bio ustvari radnička kantina, te par manjih kuća u kojim su stanovali radnici i velika zgrada hidrocentale koja je održavana i renovirana te je to danas mješaonica stočne hrane.
Brza rijeka Blatnica je u to vrijeme pokretala i malu hidrocentalu čija je snaga danju služila za rezanje drveta u pilani koja se nalazila na mjestu današnjeg fudbalskog igrališta, a noću za stvaranje električne energije kojom su osvjetljavane kantina i kućice, tako da je tačan podatak da je Blatnica imala struju prije Pariza. Kasnije je ta ista hidrocentala pokretala električni mlin koji je radio osam sati dnevno, a od 15 sati poslije podne vršeno je napajanje svih blatničkih stambenih i poslovnih objekata. Blatnica je osvjetljivana sopstvenom električnom energijom sve do 1970. kada je izvršena elektrifikacija kompletnog blatničkog područja.
Zgrada tadašnje željezničke stanice se nalazi u samom centru naselja i danas je skoro srušena, a od 1947. bila je to i zgrada pošte koja je takođe imala i telefon. Blatnica je svoj puni procvat doživjela poslije drugog svjetskog rata pa do devedesetih godina prošlog vijeka.
Na stotinjak metara od centra putem prema Očaušu je malo zdanje seoske crkvice koja je osnovana 1937. i posvećena svetoj uspomeni na Cara Lazara. Svojim stilom crkva podsjeća na našu srednjovjekovnu crkvenu arhitekturu. U njenom prelijepom prostranom i uređenom dvorištu smiraj je našao i skoro sagrađen spomenik paloj mladosti blatničkog i mladikovskog kraja u bratoubilačkom ratu.
Blatnica je poslije Drugog svjetskog rata bila i opština do 1954. i obuhvatala područje od Crne Rijeke pa do obronaka Vučije planine. Kasnije je opština ukinuta i ona nastavlja da se razvija kao mjesna zajednica.
Svakodnevno je centar ovog naselja vrvio od posjetilaca, mještana, učenika, trgovaca i ljudi raznih zanimanja. O brojnosti stanovnika govori i podatak da je bila 21 autobuska linija prema Tesliću i Doboju. Svakih deset minuta po jedna autobuska linija do grada. Sada autobusi saobraćaju svakih četiri sata u toku dana, a i to neredovno jer jednostavno putnika skoro da i nema.
Prije zadnjeg rata sam njen centar je brojao preko 1.000 žitelja. Danas je taj broj znatno manji zbog rapidnog odlaska stanovnika.
Tako jedan kraj u kojem je život nekad bio pun radosti i ljepote polako postaje sve pasivniji i umorniji od tereta godina koje su iza njega.
Vremena prohujaše, kao da ih Usora i Blatnica odniješe svojim brzacima. Odoše i prođoše u nepovrat. Stariji Blatničani sa sjetom često pričaju o ljepoti življenja nekada, međutim, prošlost je prošla, budućnost je pred njima neizvjesna, a sadašnjost teška i preteška.
Prezimena i krsne slave porodica sa područja Blatnice i okoline:
STEVANOVIĆI – Sabor Sv. Jovana Krstitelja – JOVANJDAN 20. JANUAR
BLAGOJEVIĆI (Očauš) – Sabor Sv. Jonava Krstitelja – JOVANJDAN 20. JANUAR
STANKOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
ALEKSIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TRIVUNOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
SIMIĆI (Trogir) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
CVIJIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan 6. MAJ
PETKOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
MALIVOJEVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
ĆELIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
SAVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
ČUPIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
VREKIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
RISTIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
JOKIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
GOTOVAC – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TRIFUNOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
LAZIĆI (Jasenica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
MIJIĆI (Jezera) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
VASIĆI (Okrugla) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TEŠIĆI (Paline) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
PERIŠIĆI (jedna porodica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
BOŽIĆI (Paline) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TRIVUNČEVIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
LAZAREVIĆI (Mladikovine) -Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan 6. MAJ
MARKOVIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
BLAGOJEVIĆI ( Blatnica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
LAZIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
SIMIĆI (Žeželja) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
PAVLIČEVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
DEVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
DESPIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
NIKOLIĆI (Blatnica) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
JOVČIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
MILINKOVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
PERANOVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
MARKOVIĆI (Blatnica) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
NIKOLIĆI ( Mladikovine) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
CRNOVČIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
STANKOVIĆI (Očauš) – Časne Verige Apostola PETRA
SMILJANICI (Jasenica) – Časne Verige Apostola PETRA
JERINIĆI (Mladikovine) -Časne Verige Apostola PETRA
TOMIĆI ( Žeželja) – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12
JANDRIĆI – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12
ILIĆ ( Bratunac) – Sveti NIKOLA- Nikoljdan 19.12
ĐURIĆI – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12
MILJIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10
ĆUMUROVIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10
DERONJIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10
PANIĆI (Podjezero) – SRETENJE GOSPODNJE 15.02
MASAL ( Visoko) – Usekovanje glave svetog Jovana KRSTITELJA
Svakako treba napomenuti i prezimena koja su postala i ostala deo Blatnice, a to su:
ODOBAŠIĆ
ROMIĆ – važno napomenuti porodica dr. ROMIĆ BRANKA
STOJČEVIĆ
Prema predanjima do kojih sam došao u istraživanju rodoslova Stevanović, evo nekih zanimljivih podataka za ostala prezimena blatničkog kraja:
Prezime Stevanović – nastalo je po STEVANU STEVANOVIĆU
Prezime Malivojević nastalo je po hajduku MALIVOJU,
Prezime Nikolić ( Mladikovine) nastalo po hajduku NIKOLI,
Prezime Kuzmanović ( Krivaja) nastalo po hajduku KUZMI,
Malivoj, Nikola i Kuzmo bili su članovi hajdučke družine koju je vodio hajduk Inđa. Inđa je dobio nadimak jer je bio rodom iz Inđije.
Prezime Lazić – Dobilo je prezime po LAZI Đilasu koji je se doselio iz Crne Gore.
Prezime Bogdanići – Očauš, dobilo je prezime po izvesnom Bogdanu.
Prezime Markovići – Očauš , dobilo je prezime po izvesnom Marku.
Prezime Miškići – Očauš, dobilo je prezime po izvesnom Šušku.
Bogdan, Marko i Šuško su bili rođena braća iz Hercegovini, koju su prema predanju ubili Bega u Hercegovini.
Učesnici u ratovima
Solunci
Blatnica:
Jovo Jović
Kosta Simić
Milan Simić
Nikola Simić
Rade Topić
Jakoslav Crnovčić
Mladikovine:
Nikola Đurić – Zv. Kladar
Cvjetko Trivunčević – zv. Brko
Mile Savić zv. Piček
Cvjetko Đilas,
Ubijeni – pobijeni u borbi protiv fašizma:
Crnovčić Boško. Poginuo 1945. godine kod Karlovca,
Miljić Savo, ubijen 1942.godine u Banja Luci,
Nikolić Lazo, poginuo 1945. godine kod Šida,
Pavličević Mirko, poginuo 1944. godine na Sremskom frontu,
Ristić Jelena, ubijena 1943. godine u Blatnici,
Simić Zorka, ubijena 1943. godine u Blatnici,
Stevanović Milan, ubijen 1943. godine u Blatnici
Stevanović Miloš, umoren u Mathauzenu 1943. godine
Učesnici NOB-a
Stevanović Dušan,
Stevanović Milan,
Stevanović Miloš,
Stevanović Mlađen
Stevanović Obrad
Stevanović Pero sin Dimitrije,
Stevanović Stanko
Zatvorenici- internirci;
Stevanović Bogdan,
Stevanović Đurđija zv. Pera
Stevanović Bogdan sin Bogdana,
Stevanović Božica,
Stevanović Danica,
Stevanović Krista,
Stevanović Ljiljana,
Stevanović Mira,
Stevanović Stanko,
Stevanović Vida,
Stevanović Zagorka.
IZVOR: Saradnik portala Poreklo Vladimir Stevanović
21. januar 2018. u 16:46
miodrag
Lijepo od vas da se nešto napiše o našem kraju .Imate prezime Karpić iz Mladikovina,Borica i Brića a sada nas ima na sve strane u Srbiji i Njemačkoj naj više.Slavimo najviš Đurđevdan i sv.Lazara Karpić Cvjetka milan učesnik NOB I Karpić Mile Damljen učesnik NOB 10 aprila 1945 .
Moja sugestija trebalibi popisat sve žrtve rata od 1941 do 1945 i one kisu psle tog perioda pale zbog ideoloških razlika ,ipak su oni žrtve bez obzira koje zločin počinio pozdrav.
21. jun 2021. u 12:01
Julijana
U Opstini Blatnica,selo Bric,bilo je I prezime Sivcevic(Djurdjevdan slave),takodje I prezime Trivunovic(slave sv.Luku),nisu spomenuti….