Naš saradnik Vladimir Stevanović poslao je prilog o selu Blatnica, o njegovom istorijatu i prezimenima iz ovog mesta u opštini Teslić (Republika Srpska)
Na dvadeset četvrtom kilometru južno od Teslića, uzvodno prateći krivudavo korito bistre, palninske ljepotice – rijeke Velike Usore, izderanim, rupljivim asfaltnim putem stižemo u tiho naselje Blatnica ugniježdeno u šumovitom podnožju tri brda – Trogir, Irliš i Đilas, na ušću dvaju rijeka, Blatnice i Velike Usore.
Pouzdano se zna da je naselje smješteno u ovom šumovitom predjelu, na ušću dvaju bistrih rijeka, postojalo još u praistoriji i da je čovjek ovdje živio i prema svom znanju se koristio bogatstvom koje je ovaj predio pružao.
To što se Blatnica ne spominje u istorijskim knjigama i dokumentima može značiti samo da ni u srednjem vijeku, a ni prvom vijeku turske vladavine nije bila formirana kao naselje seoskog tipa, već rasuta uz rijeku po kućnim zadrugama. U to vreme, Blatnica je bila tranzitno mesto, jer je tu išao koridor od ORAŠJA – preko Doboja, Tešnja i Teslića za Travnik.
Blatnica je po jednom narodnom predanju nosila ime Zlatnica, po rijeci koja je bila zlatonosna, pa su je stanovnici, da bi zavarali trag lovcima na zlato, preimenovali.
Prema drugom predanju mjesto je dobilo naziv po braći, bosanskim velikašima Vukašinu i Vukmiru Zlatonosić koji su živjeli krajem 15. i početkom 16. vijeka i gospodarili ovim područjem.
To da je naselje postojalo još i u praistoriji kao naselje sojenica na borovim trupcima na ušću Blatnice i Usore, govore ostaci mlinova i stupa za preradu vune koji su pronađeni u iskopinama uz korita rijeka, a isto tako na ovom području prema ostacima raznih oruđa koji su pronađeni, zaključeno je da se vršilo iskopavanje bakra i željezne rude.
Međutim, naselje se počelo razvijati tek dolaskom Austrougara koji su sagradili fabriku za preradu drveta u Tesliću, a vršili eksploataciju šume po okolnim područjima, pa i blatničkom koje je bilo bogato ovim prirodnim blagom.
Izgradili su uskotračnu prugu koja je vijugala usorskim koritom i kojom je voz sa četiri – pet vagona prevozio trupce drveta do grada, a jednom sedmično i putnike. O njegovom postojanju i danas svjedoči lokomotiva takozvanog voza “Ćire” bačena kraj partizanskog groblja u Blatnici i zaboravljena od svih, mada je spomen na neka davno prohujala vremena.
Pruga je bila u funkciji sve do 1968. godine kada je podignuta i zamjenjena širokim makadamskim putem, a 1985. sagrađen je i asfaltni put.
Za vrijeme austougarske vladavine izgrađen je i današnji hotel koji je tada bio ustvari radnička kantina, te par manjih kuća u kojim su stanovali radnici i velika zgrada hidrocentale koja je održavana i renovirana te je to danas mješaonica stočne hrane.
Brza rijeka Blatnica je u to vrijeme pokretala i malu hidrocentalu čija je snaga danju služila za rezanje drveta u pilani koja se nalazila na mjestu današnjeg fudbalskog igrališta, a noću za stvaranje električne energije kojom su osvjetljavane kantina i kućice, tako da je tačan podatak da je Blatnica imala struju prije Pariza. Kasnije je ta ista hidrocentala pokretala električni mlin koji je radio osam sati dnevno, a od 15 sati poslije podne vršeno je napajanje svih blatničkih stambenih i poslovnih objekata. Blatnica je osvjetljivana sopstvenom električnom energijom sve do 1970. kada je izvršena elektrifikacija kompletnog blatničkog područja.
Zgrada tadašnje željezničke stanice se nalazi u samom centru naselja i danas je skoro srušena, a od 1947. bila je to i zgrada pošte koja je takođe imala i telefon. Blatnica je svoj puni procvat doživjela poslije drugog svjetskog rata pa do devedesetih godina prošlog vijeka.
Na stotinjak metara od centra putem prema Očaušu je malo zdanje seoske crkvice koja je osnovana 1937. i posvećena svetoj uspomeni na Cara Lazara. Svojim stilom crkva podsjeća na našu srednjovjekovnu crkvenu arhitekturu. U njenom prelijepom prostranom i uređenom dvorištu smiraj je našao i skoro sagrađen spomenik paloj mladosti blatničkog i mladikovskog kraja u bratoubilačkom ratu.
Blatnica je poslije Drugog svjetskog rata bila i opština do 1954. i obuhvatala područje od Crne Rijeke pa do obronaka Vučije planine. Kasnije je opština ukinuta i ona nastavlja da se razvija kao mjesna zajednica.
Svakodnevno je centar ovog naselja vrvio od posjetilaca, mještana, učenika, trgovaca i ljudi raznih zanimanja. O brojnosti stanovnika govori i podatak da je bila 21 autobuska linija prema Tesliću i Doboju. Svakih deset minuta po jedna autobuska linija do grada. Sada autobusi saobraćaju svakih četiri sata u toku dana, a i to neredovno jer jednostavno putnika skoro da i nema.
Prije zadnjeg rata sam njen centar je brojao preko 1.000 žitelja. Danas je taj broj znatno manji zbog rapidnog odlaska stanovnika.
Tako jedan kraj u kojem je život nekad bio pun radosti i ljepote polako postaje sve pasivniji i umorniji od tereta godina koje su iza njega.
Vremena prohujaše, kao da ih Usora i Blatnica odniješe svojim brzacima. Odoše i prođoše u nepovrat. Stariji Blatničani sa sjetom često pričaju o ljepoti življenja nekada, međutim, prošlost je prošla, budućnost je pred njima neizvjesna, a sadašnjost teška i preteška.
Prezimena i krsne slave porodica sa područja Blatnice i okoline:
STEVANOVIĆI – Sabor Sv. Jovana Krstitelja – JOVANJDAN 20. JANUAR
BLAGOJEVIĆI (Očauš) – Sabor Sv. Jonava Krstitelja – JOVANJDAN 20. JANUAR
STANKOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
ALEKSIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TRIVUNOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
SIMIĆI (Trogir) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
CVIJIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan 6. MAJ
PETKOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
MALIVOJEVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
ĆELIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
SAVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
ČUPIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
VREKIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
RISTIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
JOKIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
GOTOVAC – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TRIFUNOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
LAZIĆI (Jasenica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
MIJIĆI (Jezera) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
VASIĆI (Okrugla) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TEŠIĆI (Paline) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
PERIŠIĆI (jedna porodica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
BOŽIĆI (Paline) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
TRIVUNČEVIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
LAZAREVIĆI (Mladikovine) -Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan 6. MAJ
MARKOVIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
BLAGOJEVIĆI ( Blatnica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ
LAZIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
SIMIĆI (Žeželja) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
PAVLIČEVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
DEVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
DESPIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
NIKOLIĆI (Blatnica) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
JOVČIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
MILINKOVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
PERANOVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
MARKOVIĆI (Blatnica) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
NIKOLIĆI ( Mladikovine) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
CRNOVČIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR
STANKOVIĆI (Očauš) – Časne Verige Apostola PETRA
SMILJANICI (Jasenica) – Časne Verige Apostola PETRA
JERINIĆI (Mladikovine) -Časne Verige Apostola PETRA
TOMIĆI ( Žeželja) – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12
JANDRIĆI – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12
ILIĆ ( Bratunac) – Sveti NIKOLA- Nikoljdan 19.12
ĐURIĆI – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12
MILJIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10
ĆUMUROVIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10
DERONJIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10
PANIĆI (Podjezero) – SRETENJE GOSPODNJE 15.02
MASAL ( Visoko) – Usekovanje glave svetog Jovana KRSTITELJA
Svakako treba napomenuti i prezimena koja su postala i ostala deo Blatnice, a to su:
ODOBAŠIĆ
ROMIĆ – važno napomenuti porodica dr. ROMIĆ BRANKA
STOJČEVIĆ
Prema predanjima do kojih sam došao u istraživanju rodoslova Stevanović, evo nekih zanimljivih podataka za ostala prezimena blatničkog kraja:
Prezime Stevanović – nastalo je po STEVANU STEVANOVIĆU
Prezime Malivojević nastalo je po hajduku MALIVOJU,
Prezime Nikolić ( Mladikovine) nastalo po hajduku NIKOLI,
Prezime Kuzmanović ( Krivaja) nastalo po hajduku KUZMI,
Malivoj, Nikola i Kuzmo bili su članovi hajdučke družine koju je vodio hajduk Inđa. Inđa je dobio nadimak jer je bio rodom iz Inđije.
Prezime Lazić – Dobilo je prezime po LAZI Đilasu koji je se doselio iz Crne Gore.
Prezime Bogdanići – Očauš, dobilo je prezime po izvesnom Bogdanu.
Prezime Markovići – Očauš , dobilo je prezime po izvesnom Marku.
Prezime Miškići – Očauš, dobilo je prezime po izvesnom Šušku.
Bogdan, Marko i Šuško su bili rođena braća iz Hercegovini, koju su prema predanju ubili Bega u Hercegovini.
Učesnici u ratovima
Solunci
Blatnica:
Jovo Jović
Kosta Simić
Milan Simić
Nikola Simić
Rade Topić
Jakoslav Crnovčić
Mladikovine:
Nikola Đurić – Zv. Kladar
Cvjetko Trivunčević – zv. Brko
Mile Savić zv. Piček
Cvjetko Đilas,
Ubijeni – pobijeni u borbi protiv fašizma:
Crnovčić Boško. Poginuo 1945. godine kod Karlovca,
Miljić Savo, ubijen 1942.godine u Banja Luci,
Nikolić Lazo, poginuo 1945. godine kod Šida,
Pavličević Mirko, poginuo 1944. godine na Sremskom frontu,
Ristić Jelena, ubijena 1943. godine u Blatnici,
Simić Zorka, ubijena 1943. godine u Blatnici,
Stevanović Milan, ubijen 1943. godine u Blatnici
Stevanović Miloš, umoren u Mathauzenu 1943. godine
Učesnici NOB-a
Stevanović Dušan,
Stevanović Milan,
Stevanović Miloš,
Stevanović Mlađen
Stevanović Obrad
Stevanović Pero sin Dimitrije,
Stevanović Stanko
Zatvorenici- internirci;
Stevanović Bogdan,
Stevanović Đurđija zv. Pera
Stevanović Bogdan sin Bogdana,
Stevanović Božica,
Stevanović Danica,
Stevanović Krista,
Stevanović Ljiljana,
Stevanović Mira,
Stevanović Stanko,
Stevanović Vida,
Stevanović Zagorka.
IZVOR: Saradnik portala Poreklo Vladimir Stevanović
5. oktobar 2013. u 11:40
Nina
Cak mislim da mu je vas pradjed bio rodjeni brat
31. januar 2014. u 14:51
Trivunović
Trivunović selo Brić
krsna slava Sveti Luka
Otac Vlado(1936) deda Simeun baka Spasenija rođena Žižić
Majka Vukosava (1937)rođena Kalaković od oca Nede i majke Milice rođene Pavlovoć
14. oktobar 2013. u 20:17
Trivunovic
Za svaku pohvalu da se neko bavi istrazivanjem porekla .
Ako imate neku informaciju o poreklu prezimena Trivunovic iz sela Bric .
14. oktobar 2013. u 23:45
Milorad Bogdanović
Hvala Trivune, al trebao si nam napisati makar slavu vaših Trivunovića, kao i ĆIRILICOM, ako je ikako moguće. Ali, pokušaću s pretpostavkom.
Pretpostavljam da se radi o Trivunovićima slavljenicima Đurđevdana, iz sela Brić, parohija Ugodnović, a spominje se u ŠEMATIZMU dabrobosanskom za 1882 godinu, str. 28,29 i 121. Tada je ovo selu bilo 12 kuća sa 128 duša, (Blatnice 42 kuće sa 398 duša) među kojima su bili i Trivunovići.
Trivunovići koji slave Đurđevdan spominju se još u parohijama Radnja Donja i Tešanj (Tešanj), Vrbljani i Stroice (Gerzovo), Imljani (Travnik), Mašići i Romanovci (Gradiška) kao i Strmica kod Vlasenice.
Inače, samo u ovoj mitropoliji prezime Trivunović slavi 10 različitih slava i spominje se još na prostoru oko Maglaja, Srebrenice i Bugojna.
Svako dobro.
P.S. Ćirilica je tako lijepa, da ljepote takve nigdje nema.
27. januar 2014. u 19:20
Trivunović
Trivunović selo Brić
krsna slava Sveti Luka
Otac Vlado(1936) deda Simeun baka Spasenija rođena Žižić
Majka Vukosava (1937)rođena Kalaković od oca Nede i majke Milice rođene Pavlovoć
29. decembar 2013. u 18:54
zivko
STWVANOVICU NE SPOMINJETE PREZIMENA JOVIC I DJURIC.,
COVJEKA KOJI JE PROVEO 4 GODINE U NJEMACKOM ZAROBLJENISTVU KOSTU MALIVOJEVIC
UCESNIKA NOB IZ MILJICA I LAZIC DJURDJA SA BUKOVCA
IMA JOS NEKI IMENA IZ MALIVOJEVICA ……………
RASPITAJ SE I SA SRECOM
22. februar 2014. u 11:45
Blatnica
Ne pominje se učesnik nob-a Božo Nikolić iz Blatnice.
8. mart 2014. u 19:48
joco
Za Vladimira Stevanovića
Dugo vremena istražujem porijeklo prezimena Ćelić,čiji pripadnici žive na području Doboja,ali nisam daleko stigao.Ovo prezime kod pravoslavaca sreće se na području Mrkonjića,Prnjavora,Doboja i Teslića.Izvjesni gospodin Dragan,koji je rodom iz Blatnice,a trenutno živi u Beogradu,naveo mi je nekoliko imena iz tog kraja ali pošto je veoma mlad odselio nije mogao nešto više reći o tom prezimenu.Zamolio bih vas ukoliko imate nešto više o prezimenu Ćelić da to podijelimo kao i upute na eventualnu literaturu koja može biti od koristi.Zahvaljujem na bilo kakvoj pomoći.Pozdrav
8. mart 2014. u 20:56
Miloje Đumić
Prvo primedba,
U popisu srpskih prezimena niste naveli prezimena Đumić i Šutić. Porodice sa ovim prezimenima žive u selu Pakovraću na padinama Jelice i Ovčara.
Da li znate nešto o poreklu Đumića?
Da li je istina da u biblioteci Matice srpske postoji knjiga o selu Pakovraću napisana krajem devetnaestog veka? Autor je neki učitelj Ćosić.
24. avgust 2014. u 13:48
Vladislav
Miloje,
moj deda je Marko Šutić iz Pakovraća,da li imate neke informacije kada su se Šutići doselili u Pakovraće,i da li ste saznali nešto o knjizi koju navodite,ako imate neke informacije možete mi odgovoriti na mail adresu [email protected]
7. mart 2015. u 22:28
Danijel
Pozdrav svima
moji su s očeve strane iz Brića kod Teslića, Petkovići, krsna slava Časne Verige, a sa majčine strane su iz Mladikovina, Nikolići.
Ako neko ima nekih informacija, bio bih zahvalan.
Pozz
16. oktobar 2015. u 13:42
bozo radic
red bi bio da se pomenu I cetnici koji su doprineli mnogo vise nasem narodu u tijm krajevima , sastavljeni od cistokrvnih srba , branioca nasih krsnih slava ? !! ?
18. oktobar 2015. u 20:51
Branko Todorović
U pravu ste gosn. Radiću, Blatnica je tokom Drugog svetskog rata bila poznati četnički kraj, a četnici su doprineli bezbednosti srpskog pravoslavnog življa na tim prostorima. Poslednjih godina se radi na jednoj opširnoj monografiji na temu ovih prostora, te će pretpostavljam biti obrađena i ta tema, mogu samo da kažem da na njoj rade najozbiljniji ljudi ovih krajeva.
20. januar 2018. u 20:31
Mira N
Nedić , selo Brezove Dane, slava Sveti Đorđe – Đurđevdan! Hvala