Poreklo prezimena, selo Medak (Lika)

15. avgust 2012.

komentara: 45

Poreklo stanovništva sela Medak, opština Gospić, stanje od 1712. godine i docnije

Od naseljavanja srpske populacije u Ličko polje, najznačajniji deo njenog bitisanja odvijao se preko Metka. U njemu je oko 1696. godine svoj dvor podigao pravoslavni vladika Atanasije Ljubojević. Godine 1770. i vladika Danilo Jakšić u Metku podiže svoj dvor. Uz njega sagradi i školu u kojoj se učila srpska pismenost i spremali učitelji i sveštenici. Po dvoru, Medak je prozvan “Dvorinom”.

Smatra se da su ljudi u Metku živeli od davnina. O tome ima dosta vidljivih tragova (otkriveni u jednoj gradini rimski i grčki metalni novčići iz 3. veka i jedan bakarni novčić iz Pharosa). Na području Metka nađena su i dva sarkofaga sa natpisima, što ukazuje na tragove rimske nekropole, a kao još jedan trag iz rimskog perioda je miljokaz.

Posle doseljavanja Slovena i obrazovanja hrvatske feudalne države na prostoru Like, Medak se spominje kao posed plemena Mogorovića. Zna se da je pleme Mogorovića u okviru tadašnje Ličke župe držalo u posedu najveći deo Ličkog polja. Medak je u to vreme važio kao treće važno sedište Mogorovićke župe.

Naselje Medak je nastalo od imena Medak, koje je pre više vekova nosilo celo pleme koje je tu živelo. Prezime Medak i danas se može naći u pojedinim krajevima zemlje, a od imena Medak nastalo je i prezime Medaković.

Posle upada Turaka u Liku, Medak je od 1522. pa sve do 1577. bio pust, bez naroda. Te godine Ferhad paša ga je nastanio muslimanima i delimično srpskom rajom, koju su prethodno Turci dovodili i naseljavali na područje Knina, Kotara, Bukovice i Skradina. Odatle potiču prvi Srbi koje su Turci nastanili u Metku i okolini.

Za vreme ustanka u Lici, koji je trajao od 1684. do 1689. godine, gotovo svi medački Srbi su se razbežali, neki i izginuli, tako da je Medak opet bio pust, bez naroda. Posle 1690., kada više nije bilo Turaka u Lici, krajiške vlasti naseljavaju Medak Srbima koji su dotle živeli na području Knina, Kotara, Obrovca i Bukovice, tako da oni čine osnovicu sadašnjeg medačkog stanovništva. U to vreme u Medak je došlo i nekoliko porodica iz Brinja. Radi se o onim porodicama koje su ranije izbegle iz turskog dela Like i Krbave na austrijsko krajiško područje. Posle 1712. godine u Medak je došlo i desetak porodica iz bliže okoline. Senjski biskup Glavinić, obilazeći 1696. godine Liku, u Metku je zabeležio 70 srpskih kuća. Prema Manojlu Grbiću, te Srbe je iz severne Dalmacije doveo u Medak srpski vladika Atanasije Ljubojević.

Prema popisu iz 1712. godine u Metku su živele sledeće porodice (sa ukupno 1160 čeljadi):

Acketa

Brujić

Capitlak

Crnokrak

Čokeša

Ćalić

Dudulica

Dobričina

Došenović

Draganić

Dragičević

Drobnjak

Đurašević

Glumac

Gojčinović

Grbić

Gvozdić

Jađov

Jemić

Jovičić

Kalinić

Korać

Košutić

Kovačević

Kreković

Kuprešanin

Lončarević

Ljeskovac

Ljuština

Maoduš

Martinović

Marunić

Mečan

Mučić

Mihajlović

Milnić

Mijalić

Musalj

Orlić

Panjević

Pavić

Petrović

Pocrnja

Popović

Pribić

Radić

Radinović

Rađević

Samotlak

Selaković

Starčević

Stranjina

Suknajić

Šurlić

Škorić

Tarbuk

Teslić

Travica

Trbojević

Vlajnić

Vlaisavljević

Vračar

Vučić

Ugarak

Uzelac

Vuletić

Zagorac

Žegarac

 

Medak se smatra najvećim srpskim naseljem u jugoistočnom delu Ličkog polja. Posebnu draž pričinjava Metku što se nalazi na sastavcima dveju reka: Like i Glamočnice. Bistre vode ovih reka pokretale su kamenje mnogih vodenica. Tu su i Ljuštine, čije se kuće nalaze u neposrednoj blizini, sagradili pilanu i dali joj svoje ime – “Ljuštinova pila”.

Od opštinskog sedišta Gospića, Medak je udaljen 14 kilometara. Medak zauzima relativno širok prostor i na njemu su se vremenom razvili mnogi zaselci. Posebno se itiču Brezik, Kukljic, Papuča i Bagunica.

Severno od železničke pruge, na levoj obali Trnave, ima par kuća koje pripadaju Kuprešanima.

Na Glamočici su Travice sagradile mlinove i napravili bent (branu) i tako postigli da se meljava žita obavlja cele godine. Travice potiču od reke Bune u Hercegovini. Po pričanju starijih ljudi, jedan deo ovog plemena je bežao ispred turske opasnosti, a drugi se selio sa njima kao srpska raja. Zaustavili su se u Bukovici, negde u predelima Đevrsaka. Tu su živeli jedno vreme i u povoljnim prilikama prebegavali na austrijsku stranu. U krajiškom popisu iz 1712. godine, upravo kada su Lika i Krbava ušle u sastav Karlovačke vojne krajine, Travice se u Metku ne spominju, pa se misli da su se tu naselile kasnije. Po svemu sudeći, prve Travice koje su dospele na medačko područje, zaustavile su se na Kućištima u Breziku, ispod Vukove glavice. Taj deo zemljišta, koji se proteže ispod samog Velebita, Brezičani su kasnije nazvali “Travičina kućišta”.

Zaselak Brezik

Brezik zahvata područje oko puta od Medačke glavice do Zagoračke Varoši, udaljeno oko kilometar od medačke crkve. U Breziku je 1857. bilo 334 žitelja. Na području Brezika žive Ljeskovci, Stranjine, Uzelci, Domazeti, Gvozdići, Potrebići, Grbići i Ćalići.

Zaselak Kukljic

Kukljic se spominje u 13. veku, kada je bio u posedu plemena Mogorovića. Dobio je ime po familiji Kukljić, koja je tu živela. Područje ovog naselja, koje je obuhvatalo još Križajicu i Vedrine, imalo je 1768. godine 365 stanovnika. Na području Kukljica nastanjeni su Vuletići, Uzelci, Maoduši, Vlainići, Tesle, Ćalići, Potrebići, Stranjine, Grbići, Mrđanovići i dr.

Zaselak Zapoljak

Zapoljak se smestio između Krekuše i Rastika, nešto bliže izvoru reke Like. Do 1931. u Zapoljak je bila uključena i Papuča, kada je imao 320 stanovnika. U Zapoljku dominiraju Kuprešani, a nađe se i poneka porodica Brkića.

Zaselak Papuča

Papuča se prostire severoistočno od izvora Like. U Papuči dominiraju Kuprešani. Danja i Pajina Kuprešanin držali su dućane i važili su kao primer predustretljivosti i poštovanja svojih mušterija.

Sa desne strane reke Like, uz cestu u pravcu Metka razvilo se naselje u kome su domove podigli Kuprešani, Oklobdžije i Jelovci. Tu je na poljani zvanoj “Smrdelj”, pred Drugi svetski rat, podignuta osnovna škola. Na relaciji od Bagunice pa sve do Medačke glavice žive Petkovići, Jelovci, Oklobdžije, Maoduši i Brujići. I u podnožju Medačke glavice vremenom se razvilo nešto gušće naselje i u njemu žive Blitve, Uzelci, Stranjine, Dragičevići, Stojisavljevići i Ackete, dok su oko Parapeta i Blitvine glavice stanište našli Blitve, Stranjine, Maoduši i Capitlaci.

Zaselak Bagunica

Bagunica se kao zaseban zaselak iskazivala od 1890. godine. Onda je imala 206 čeljadi, da bi 1971. pala na 175. Na istočnom i severozapadnom delu Bagunice nastanili su se Uzelci, Zagorci, Jurasovići, Maoduši, Grbići, Mihići, Novkovići, Travice, Vuletići, Rakići, Blitve i Marunovići.

Naselje Medak

Medak se u užem smislu razvio na prostoru na kome se nalazio stari Medak, ali sa razlikom što se u novije vreme njegov razvoj više orijentiše uz regionalni put Gospić – Gračac. U svom širem prostoru, Medak leži između reka Like i Glamočnice i železničke pruge. Zapadno od ušća Glamočnice u Liku postoje zaseoci Radoševića i Potkonjaka, a to je već granica sa Počiteljem.

Nedaleko od mosta preko Glamočnice, sa desne strane puta koji vodi za Gračac, uziže se osmogodišnja škola. Podignuta je 1936. godine i na čelnoj strani je pisalo: “Osnovna škola kralja Aleksandra I viteškog ujedinitelja”. U okolini škole su kuće podigli Marunići, Kleuti, Blitve, Kuprešani i dr.

Usput prema Počitelju locirana je medačka pošta, koja je otvorena početkom 18. veka. Od pošte u pravcu Velaguše žive Surle, Trbojevići, Uzelci, Kleuti, Ljuštine i Radoševići.

Rasprostranjenost i poreklo rodova

Uzelci su od davnina bili najbrojnije pleme u Lici. Prema Milanu Radeki, 1931. godine bilo ih je 310 porodica. Desetak njihovih kuća locirano je na istočnoj strani brda Bagunice, prema staroj cesti koja se u Papuči odvaja za Ploču. Uzelci starinom potiču iz Crne Gore i misli se da su živeli između Tare i Pive, a jedan podatak ukazuje da su naseljavali područje Samobora, a on se nalazi u Gatačkom polju nedaleko od Avtovca. Usled čestih naleta Turaka iz Sandžaka ka Crnoj Gori grupa srpskih rodova odlučila se na seobu u pravcu severozapada. Među njima su se nalazili Uzelci, Vujnovići, Rajčevići, Lemaići, Pejnovići, Basarići, Bogići, Gajići i Katići. Ovi rodovi su se zaustavili u Gatačkom polju, ali su ih sredinom 16. veka ličke age i begovi doveli u svoj deo Like i kao raju naselili oko svojih gradova u Bužimu, Krčmariću, Bogdaniću i Smiljanu. Ovo stanovništvo se vremenom raselilo po ivicama Ličkog, Gackog i Krbavskog polja.

Brojnost porodica u Metku imalo je sledeću sliku:

Ackete 2, Antonovići 1, Banjci 1, Blitve 1, Brujići 8, Capitlaci 1, Ciganovići 1, Crnokraci 5, Ćalići 3, Dobrote 1, Domazeti 5, Draganići 1, Glumci 3, Grbići 12, Grubići 1, Gvozdići 3, Ivaniševići 1, Jelovci 4, Jovičići 1, Jurasovići 5, Kleuti 12, Kolundžije 1, Konjevići 3, Kuprešani 2, Ljeskovci 3, Ljubojevići 2, Maoduši 34, Ljuštine 11, Marčići 2, Marunići 13, Mihići 7, Mrđenovići 4, Medaki 2, Oklobdžije 25, Petkovići 3, Potrebići 15, Radoševići 7, Starčevići 1, Stranjine 12, Surle 6, Šarići 1, Tarbuci 2, Tesle 1, Travice 17, Trbojevići 6, Uzelci 44, Vlajinići 2, Vlaisavljevići 4, Vuksani 1, Vuletići 19, Zagorci 17 i Zambeli 1.

Do 1915. godine iz Metka su se odselile sledeće porodice:

Bukići, Bobani, Bomeštrovići, Buroje, Burze, Čatlakovići, Čokeše, Čuče, Ćelići, Dodici, Doline, Drlje, Dušići, Jakići, Jakšići, Jokići, Kite, Kreke, Ljubići, Makari, Marini, Mauki, Milakovići, Milići, Murgići, Pejaci, Popadići, Popovići, Porobići, Relčevi, Ristići, Salate, Stojkovi, Šolaje, Velagići, Vrlići i Zimoje.

Sa krajiškog područja, od Otočca, Brloga i Brinja u Medak su se doselili:

Brujići, Glumci, Grubići, Ljuštine, Orlići, Pribići, Škorići, Vlaisavljevići.

IZVOR: Dušan Uzelac “Lika i Srbi medačke opštine” (str. 91-128)

NAPOMENA: Molimo sve koji znaju koje su krsne slave slavile porodice u Metku da nam to jave, kako bi ovaj prilog bio što potpuniji.

Komentari (45)

Odgovorite

45 komentara

  1. Marija

    Porodica Todora Kleuta slavila je Sv. Jovana

  2. nada boloban

    travice slave Petrovo

  3. nada

    Moje devojacko prezime je Travica i Krsna slava je Petrovo…