Poreklo stanovništva sela Medak, opština Gospić, stanje od 1712. godine i docnije
Od naseljavanja srpske populacije u Ličko polje, najznačajniji deo njenog bitisanja odvijao se preko Metka. U njemu je oko 1696. godine svoj dvor podigao pravoslavni vladika Atanasije Ljubojević. Godine 1770. i vladika Danilo Jakšić u Metku podiže svoj dvor. Uz njega sagradi i školu u kojoj se učila srpska pismenost i spremali učitelji i sveštenici. Po dvoru, Medak je prozvan “Dvorinom”.
Smatra se da su ljudi u Metku živeli od davnina. O tome ima dosta vidljivih tragova (otkriveni u jednoj gradini rimski i grčki metalni novčići iz 3. veka i jedan bakarni novčić iz Pharosa). Na području Metka nađena su i dva sarkofaga sa natpisima, što ukazuje na tragove rimske nekropole, a kao još jedan trag iz rimskog perioda je miljokaz.
Posle doseljavanja Slovena i obrazovanja hrvatske feudalne države na prostoru Like, Medak se spominje kao posed plemena Mogorovića. Zna se da je pleme Mogorovića u okviru tadašnje Ličke župe držalo u posedu najveći deo Ličkog polja. Medak je u to vreme važio kao treće važno sedište Mogorovićke župe.
Naselje Medak je nastalo od imena Medak, koje je pre više vekova nosilo celo pleme koje je tu živelo. Prezime Medak i danas se može naći u pojedinim krajevima zemlje, a od imena Medak nastalo je i prezime Medaković.
Posle upada Turaka u Liku, Medak je od 1522. pa sve do 1577. bio pust, bez naroda. Te godine Ferhad paša ga je nastanio muslimanima i delimično srpskom rajom, koju su prethodno Turci dovodili i naseljavali na područje Knina, Kotara, Bukovice i Skradina. Odatle potiču prvi Srbi koje su Turci nastanili u Metku i okolini.
Za vreme ustanka u Lici, koji je trajao od 1684. do 1689. godine, gotovo svi medački Srbi su se razbežali, neki i izginuli, tako da je Medak opet bio pust, bez naroda. Posle 1690., kada više nije bilo Turaka u Lici, krajiške vlasti naseljavaju Medak Srbima koji su dotle živeli na području Knina, Kotara, Obrovca i Bukovice, tako da oni čine osnovicu sadašnjeg medačkog stanovništva. U to vreme u Medak je došlo i nekoliko porodica iz Brinja. Radi se o onim porodicama koje su ranije izbegle iz turskog dela Like i Krbave na austrijsko krajiško područje. Posle 1712. godine u Medak je došlo i desetak porodica iz bliže okoline. Senjski biskup Glavinić, obilazeći 1696. godine Liku, u Metku je zabeležio 70 srpskih kuća. Prema Manojlu Grbiću, te Srbe je iz severne Dalmacije doveo u Medak srpski vladika Atanasije Ljubojević.
Prema popisu iz 1712. godine u Metku su živele sledeće porodice (sa ukupno 1160 čeljadi):
Acketa
Brujić
Capitlak
Crnokrak
Čokeša
Ćalić
Dudulica
Dobričina
Došenović
Draganić
Dragičević
Drobnjak
Đurašević
Glumac
Gojčinović
Grbić
Gvozdić
Jađov
Jemić
Jovičić
Kalinić
Korać
Košutić
Kovačević
Kreković
Kuprešanin
Lončarević
Ljeskovac
Ljuština
Maoduš
Martinović
Marunić
Mečan
Mučić
Mihajlović
Milnić
Mijalić
Musalj
Orlić
Panjević
Pavić
Petrović
Pocrnja
Popović
Pribić
Radić
Radinović
Rađević
Samotlak
Selaković
Starčević
Stranjina
Suknajić
Šurlić
Škorić
Tarbuk
Teslić
Travica
Trbojević
Vlajnić
Vlaisavljević
Vračar
Vučić
Ugarak
Uzelac
Vuletić
Zagorac
Žegarac
Medak se smatra najvećim srpskim naseljem u jugoistočnom delu Ličkog polja. Posebnu draž pričinjava Metku što se nalazi na sastavcima dveju reka: Like i Glamočnice. Bistre vode ovih reka pokretale su kamenje mnogih vodenica. Tu su i Ljuštine, čije se kuće nalaze u neposrednoj blizini, sagradili pilanu i dali joj svoje ime – “Ljuštinova pila”.
Od opštinskog sedišta Gospića, Medak je udaljen 14 kilometara. Medak zauzima relativno širok prostor i na njemu su se vremenom razvili mnogi zaselci. Posebno se itiču Brezik, Kukljic, Papuča i Bagunica.
Severno od železničke pruge, na levoj obali Trnave, ima par kuća koje pripadaju Kuprešanima.
Na Glamočici su Travice sagradile mlinove i napravili bent (branu) i tako postigli da se meljava žita obavlja cele godine. Travice potiču od reke Bune u Hercegovini. Po pričanju starijih ljudi, jedan deo ovog plemena je bežao ispred turske opasnosti, a drugi se selio sa njima kao srpska raja. Zaustavili su se u Bukovici, negde u predelima Đevrsaka. Tu su živeli jedno vreme i u povoljnim prilikama prebegavali na austrijsku stranu. U krajiškom popisu iz 1712. godine, upravo kada su Lika i Krbava ušle u sastav Karlovačke vojne krajine, Travice se u Metku ne spominju, pa se misli da su se tu naselile kasnije. Po svemu sudeći, prve Travice koje su dospele na medačko područje, zaustavile su se na Kućištima u Breziku, ispod Vukove glavice. Taj deo zemljišta, koji se proteže ispod samog Velebita, Brezičani su kasnije nazvali “Travičina kućišta”.
Zaselak Brezik
Brezik zahvata područje oko puta od Medačke glavice do Zagoračke Varoši, udaljeno oko kilometar od medačke crkve. U Breziku je 1857. bilo 334 žitelja. Na području Brezika žive Ljeskovci, Stranjine, Uzelci, Domazeti, Gvozdići, Potrebići, Grbići i Ćalići.
Zaselak Kukljic
Kukljic se spominje u 13. veku, kada je bio u posedu plemena Mogorovića. Dobio je ime po familiji Kukljić, koja je tu živela. Područje ovog naselja, koje je obuhvatalo još Križajicu i Vedrine, imalo je 1768. godine 365 stanovnika. Na području Kukljica nastanjeni su Vuletići, Uzelci, Maoduši, Vlainići, Tesle, Ćalići, Potrebići, Stranjine, Grbići, Mrđanovići i dr.
Zaselak Zapoljak
Zapoljak se smestio između Krekuše i Rastika, nešto bliže izvoru reke Like. Do 1931. u Zapoljak je bila uključena i Papuča, kada je imao 320 stanovnika. U Zapoljku dominiraju Kuprešani, a nađe se i poneka porodica Brkića.
Zaselak Papuča
Papuča se prostire severoistočno od izvora Like. U Papuči dominiraju Kuprešani. Danja i Pajina Kuprešanin držali su dućane i važili su kao primer predustretljivosti i poštovanja svojih mušterija.
Sa desne strane reke Like, uz cestu u pravcu Metka razvilo se naselje u kome su domove podigli Kuprešani, Oklobdžije i Jelovci. Tu je na poljani zvanoj “Smrdelj”, pred Drugi svetski rat, podignuta osnovna škola. Na relaciji od Bagunice pa sve do Medačke glavice žive Petkovići, Jelovci, Oklobdžije, Maoduši i Brujići. I u podnožju Medačke glavice vremenom se razvilo nešto gušće naselje i u njemu žive Blitve, Uzelci, Stranjine, Dragičevići, Stojisavljevići i Ackete, dok su oko Parapeta i Blitvine glavice stanište našli Blitve, Stranjine, Maoduši i Capitlaci.
Zaselak Bagunica
Bagunica se kao zaseban zaselak iskazivala od 1890. godine. Onda je imala 206 čeljadi, da bi 1971. pala na 175. Na istočnom i severozapadnom delu Bagunice nastanili su se Uzelci, Zagorci, Jurasovići, Maoduši, Grbići, Mihići, Novkovići, Travice, Vuletići, Rakići, Blitve i Marunovići.
Naselje Medak
Medak se u užem smislu razvio na prostoru na kome se nalazio stari Medak, ali sa razlikom što se u novije vreme njegov razvoj više orijentiše uz regionalni put Gospić – Gračac. U svom širem prostoru, Medak leži između reka Like i Glamočnice i železničke pruge. Zapadno od ušća Glamočnice u Liku postoje zaseoci Radoševića i Potkonjaka, a to je već granica sa Počiteljem.
Nedaleko od mosta preko Glamočnice, sa desne strane puta koji vodi za Gračac, uziže se osmogodišnja škola. Podignuta je 1936. godine i na čelnoj strani je pisalo: “Osnovna škola kralja Aleksandra I viteškog ujedinitelja”. U okolini škole su kuće podigli Marunići, Kleuti, Blitve, Kuprešani i dr.
Usput prema Počitelju locirana je medačka pošta, koja je otvorena početkom 18. veka. Od pošte u pravcu Velaguše žive Surle, Trbojevići, Uzelci, Kleuti, Ljuštine i Radoševići.
Rasprostranjenost i poreklo rodova
Uzelci su od davnina bili najbrojnije pleme u Lici. Prema Milanu Radeki, 1931. godine bilo ih je 310 porodica. Desetak njihovih kuća locirano je na istočnoj strani brda Bagunice, prema staroj cesti koja se u Papuči odvaja za Ploču. Uzelci starinom potiču iz Crne Gore i misli se da su živeli između Tare i Pive, a jedan podatak ukazuje da su naseljavali područje Samobora, a on se nalazi u Gatačkom polju nedaleko od Avtovca. Usled čestih naleta Turaka iz Sandžaka ka Crnoj Gori grupa srpskih rodova odlučila se na seobu u pravcu severozapada. Među njima su se nalazili Uzelci, Vujnovići, Rajčevići, Lemaići, Pejnovići, Basarići, Bogići, Gajići i Katići. Ovi rodovi su se zaustavili u Gatačkom polju, ali su ih sredinom 16. veka ličke age i begovi doveli u svoj deo Like i kao raju naselili oko svojih gradova u Bužimu, Krčmariću, Bogdaniću i Smiljanu. Ovo stanovništvo se vremenom raselilo po ivicama Ličkog, Gackog i Krbavskog polja.
Brojnost porodica u Metku imalo je sledeću sliku:
Ackete 2, Antonovići 1, Banjci 1, Blitve 1, Brujići 8, Capitlaci 1, Ciganovići 1, Crnokraci 5, Ćalići 3, Dobrote 1, Domazeti 5, Draganići 1, Glumci 3, Grbići 12, Grubići 1, Gvozdići 3, Ivaniševići 1, Jelovci 4, Jovičići 1, Jurasovići 5, Kleuti 12, Kolundžije 1, Konjevići 3, Kuprešani 2, Ljeskovci 3, Ljubojevići 2, Maoduši 34, Ljuštine 11, Marčići 2, Marunići 13, Mihići 7, Mrđenovići 4, Medaki 2, Oklobdžije 25, Petkovići 3, Potrebići 15, Radoševići 7, Starčevići 1, Stranjine 12, Surle 6, Šarići 1, Tarbuci 2, Tesle 1, Travice 17, Trbojevići 6, Uzelci 44, Vlajinići 2, Vlaisavljevići 4, Vuksani 1, Vuletići 19, Zagorci 17 i Zambeli 1.
Do 1915. godine iz Metka su se odselile sledeće porodice:
Bukići, Bobani, Bomeštrovići, Buroje, Burze, Čatlakovići, Čokeše, Čuče, Ćelići, Dodici, Doline, Drlje, Dušići, Jakići, Jakšići, Jokići, Kite, Kreke, Ljubići, Makari, Marini, Mauki, Milakovići, Milići, Murgići, Pejaci, Popadići, Popovići, Porobići, Relčevi, Ristići, Salate, Stojkovi, Šolaje, Velagići, Vrlići i Zimoje.
Sa krajiškog područja, od Otočca, Brloga i Brinja u Medak su se doselili:
Brujići, Glumci, Grubići, Ljuštine, Orlići, Pribići, Škorići, Vlaisavljevići.
IZVOR: Dušan Uzelac “Lika i Srbi medačke opštine” (str. 91-128)
NAPOMENA: Molimo sve koji znaju koje su krsne slave slavile porodice u Metku da nam to jave, kako bi ovaj prilog bio što potpuniji.
2. septembar 2012. u 20:04
Nikola Ivanišević
Hvala i Miroslavu i adminu, sa tim da ja mislim da , moja porodica (barem ogranak kojem ja pripadam) nikada nije bio islamske veroispovesti jer po pričama mog pradede koji se rodio krajem 19. veka, i on a i njegov otac su bili pravoslavne vere i nisu imali previše “ljubavi” prema muslimanima. Još jednom hvala vam na informacijama.
2. septembar 2012. u 21:02
Jovica Krtinić
Nikola, moguće je da je jedan deo pravoslavnih Ivaniševića bio poislamljen, a da su se po proterivanju Turaka iz Like vratili svojoj veri. Takav je, bar, slučaj bio sa nekim drugim porodicama koje su posle 1690. ostale na tlu Like i vratile se hrišćanstvu. E, sad, šta je tačno, to traži detaljno istraživanje. Ja sam samo preneo šta je zapisano, sa nadom da će vam biti od koristi.
23. septembar 2012. u 11:34
potrebic
Pohvale za temu,Potrebici slave Petrovdan.Ako neko zna jos neke informacije o porodici Potrebic,voleo bih da saznam sto vise. Pozdrav
24. januar 2013. u 21:44
Branko Maoduš
Pradjed Tanasija Maoduš je rođen u Medku ispod Bagunice, pa se priženio u Mogorić, mislimo da se priženio u porodicu Maljković. Moj djed Nikola Maoduš i otac Milan Maoduš su rođeni u Mogoriću u zaselku Basarić. Trojica starije braće moga djeda Nikole su otišla u Ameriku pa se prijavili kao dobrovoljci za solunski front. Preživio je samo Ilija Maoduš koji je dobio zemlju od kralja u selu Velebit između Sente i Kanjiže. Tamo živi Ilijin sin Nikola Maoduš. (Nadam se da će ovo biti od pomoći i drugim Ličanima).
Naša porodica slavi slavu Petrovdan.
Srdačan pozdrav
Branko
30. januar 2013. u 21:17
milan
POREKLO PREZIMENA KLEUT
SADAŠNJE PREZIME, krsna slava, STARO PREZIME
KLEUT, Jovanjdan, POPOVIĆ
Kazivač: Prof. dr Marija Kleut (r. 1943) iz Novog Sada
Zapisao: M.D.L. u Novom Sadu
MILAN DIVJAK LIČKI, LIČKI BILJEZI (sadašnja i stara prezimena),
Novi Sad, knjiga u rukopisu
2. mart 2013. u 18:48
milan
POREKLO PREZIMENA BLITVA
SADAŠNJE PREZIME, krsna slava, STARO PREZIME
1.- BLITVA, Nikoljdan, RAKIĆ
……………………….
2.- RAKIĆ, Nikoljdan, MILEUSNIĆ
………………………….
Kazivači:
Nikola Mileusnić (r. 1902) iz Široke Kule i
Dane Blitva (r. 1913) iz Metka
Zapisao: M.D.L. u Metku, 1976. godine
………………………………………
PREZIME JE OČEV BILJEG,
A IME JE MAJČINA NADA.
MILAN DIVJAK LIČKI, LIČKI BILJEZI (sadašnja i stara prezimena),
Novi Sad, knjiga u rukopisu
20. decembar 2013. u 13:58
Đorđe Nedeljković
Vlaisavljevići slave Časne verige. Molio bih ako neko zna nešto više o poreklu Vlaisavljevića da mi pomogne. Moj prededa Dane Vlaisavljević (iz Medka) je kao dobrovoljac posle prvog svetskog rata dobio zemlju u selu Velebit kod Kanjiže. Interesuje me i da li ima još Vlaisavljevića u Medku?
31. januar 2015. u 18:48
Vidosava, udata Maodus
Udala sam se za pok Predraga Maodusa, profesora fizickog, cuvenog odbojkasa . Zivimo u Novom Sadu. Maodus Predrag ima dva potomka Nenada i Milana.Otac Predragov je pok. Momcilo koji je sa roditeljima Djurom i Marijom kolonizirao iz Medaka ( metka ) 1929. godine u selo Velebit na severu Vojvodine, slavimo Petrovdan .
7. februar 2015. u 22:40
Pantelija
Molim vas da mi odgovorite,za porodice Vlainovica ili Vlainica iz Medaka,koji su tu ziveli oko 1700 godine ,koja im je slava i gde su se odselili posle 1700 godine.u mom rodoslovu se pominje Obrad Vlainovic ili Vlainic,koji je slavio Lazarevu subotu,a u tom periodu se odselio prema Zapadnoj Srbiji i rudniku.
Hvala svima koji mogu nesto poblize da kazu o ovom prezimenu
25. februar 2015. u 11:55
Tatjana
I mene takođe interesuje poreko prezimena Vlajnić.
Prezivam se Vlajnić, i oduvek mi je bilo neobično, jer nikad nisam upoznala nikog sa istim prezimenom, sem moje uže i šire familije koji nose to prezime.
2. avgust 2017. u 01:14
Jovan Vlajnić
Tatjana ja se isto prezivam Vlajnić. Živim u Barandi. Selo koje se nalazi 30km od Beograda. Ako si zainteresovana nađi me na fb.pa da razmenimo informacije.Pozdrav
3. maj 2020. u 23:17
Vesna
Moje devojacko Prezime je Vlajnic Slavimo sv Mitra,da li je u Medaku ostalo Jos koje Prezime,I koje godine su peesli u Bosni I u Hrvatsku na Baniju
3. maj 2020. u 23:21
Vesna
Znam da ih ima I okolini sela RafomirRadomirovac opstina Bosanski Novi,jesam je s istim prezimenom bio u ratu u Petrinju sada Kroacija banija
31. jul 2015. u 13:34
Milan
Postovasni, da se predstavim, ja sam Milan Maodus, rodjen u Vrscu `83 ali ziveo u Novom Sadu. Moj deda, Momcilo Maodus je iz Metka, rodjen je u decembru 1923 da bi mislim `46 presao za Suboticu, a posle `98 u Novi Sad.
Sada bi zeleo da se nadovezem na Branka Maodus koji je spomenuo da se slavi Petrovdan, tako je i kod nas.
Branko sve to sto ste spomenuli je je jako usko vezano za mog dedu i tatu jer imaju (imamo) rodbine u Velebitu. Tata je krenu svojevremeno da pravi stablo, ali nazalost nikad nije dovrseno… Vredi nastaviti !
Veliki pozdrav za administratora i sve komentare… Ovakve stvari treba odrzati i jos razviti.
Pozzz