Poreklo prezimena, selo Mutilić (Lika)

Poreklo stanovništva sela Mutilić kod Udbine

Mutilić je istorijski najstarije naselje koje datira iz 925. godine, smešteno na južnoj strani varošice Udbina. Selo se, pre Drugog svetskog rata, delilo na srpski i hrvatski deo.

Srpske porodice u Mutiliću:

Kneževići (slave Sv. Nikolu), došli u Mutilić iz Brinja, Prokike. Do 1638. su živeli na Krbavi, da bi iste te godine izbegli i naselili brinjsko područje. Po popisu iz 1712. vidi se da su preseljeni iz Prokika u Mutilić. Po predanju, Kneževići potiču sa tromeđe Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, tačnije sa Žabljaka, iz sela Šaranci, gde i danas postoje porodice sa tim prezimenom i istom krsnom slavom. Put im se kretao pod Turcima preko Bosne (Grahovo-Glamoč-Bosanski Petrovac), Krbave, Prokika u Mutilić. Iz porodice Knežević bilo je dosta oficira u austrijskoj vojsci, što govori da su imali svoj grb. Kneževića oficira bilo je i u ruskoj vojsci.

Ajdukovići (slave Sv. Jovana), došli iz Brinja, Prokike.  Pravo prezime Ajdukovića bilo je Popović, poreklom iz okoline Smedereva. Pošto su bili prava napast za Turke tada ih oni nazvaše Hajducima. Vremenom su se prezivali Hajduci i Hajdukovići. U Prokikama se i danas prezivaju Hajduković i slave istu krsnu slavu kao Ajdukovići u Mutiliću.

Galovići (slave Đurđevdan), došli iz Brinja, Rapajin Klanac

Kosovci (slave Sv. Jovana), došli iz Brinja, Lučani

Lončari (slave Đurđevdan), došli iz Brinja, Lučani

Stanići (slave Aranđelovdan), došli iz Brinja, Lučani

Bjelobabe (slave Sv. Jovana), došli iz Podlapače, Brloga i Raduča, a bilo ih i od ranije u Mutiliću

Jurići (slave Sv. Nikolu), došli iz Brloga

Popovići (slave Sv. Nikolu), došli iz Knina

Krnjajići (slave Sv. Jovana), došli iz Knina

Komadine (slave Sv. Nikolu), došli iz Knina

Lubeni (slave Đurđevdan), došli iz Kosinja, Vukelići

Oklobdžije (slave Sv. Nikolu), došli iz Knina

Basare (slave Sv. Nikolu), došli iz Smiljana

Krekovići (slave Đurđevdan), došli iz Brloga, Vodoteč.

Kneževići, Galovići, Lončari, Stanići, Kosovci i Hajduci (Ajdukovići) su se sa Krbave iselili 1611. i 1638. na brinjsko područje. Njihovu seobu je uredila Primorska krajina, koja ih je svojom četom i dopratila sa tog turskog zemljišta. U toj seobi je došlo samo 13. porodica. Doseljenim Srbima dati su Lučani, Skalići, Vodoteč, Prokike, Županj Hum, Gušića Polje i Drenov Klanac do Čardaka.

Marija Terezija je praveći granice dužinom reka Save i Dunava naseljavala je stanovništvo Like u te krajeve. Tako da su 1752/53. godine Kneževići stigli u Srem, tačnije Vojku, Galovići i Lončari stižu u Nove Karlovce (Sase), Srem, kao graničari, dobivši zemlju i dosta privilegija.

Naseljeni Bunjevci katolici i Hrvati:

Agustinčići, Bakarići, Crnkovići, Cvitkovići, Vrbanjci, Dubravčići, Gašparovići, Gerići, Jandrlovići, Žagari, Juretići, Mumići, Munići, Pintari, Štajduhori, Trdine, Valentići, Željko, Krmpotići.

Od njih su Crnkovići i Žagari prešli nešto kasnije u Rebić i Pišać. Posle popisa iz 1712. u Mutilić su naseljene hrvatske porodice: Bakrači, Kalci, Kovačići, Milobare, Piščevići, Tutekovići, Vrbanci. Kasnije su došli Papeži, Samci, Delači, Mušete, Pintari i Frani. Iz otočkog naselja potiču Cvitkovići i Dubravčići.

Krmpotići su se prvo naselili oko Sv. Jakova, pa u Senjskoj Drazi, Krmpotama pa u Stolac, Pazarište, okolina Gospića i jedna porodica je završila u Mutiliću. Prezime Krmpotić imali su u popisu od 1605. knez Damjan Petrović i njegov sinovac Tadija. Po onom prvom ostalo je prezime Petrović, a po sinovcu Tadiji biće da se održalo prezime Krmpotić po selu Krmpotama nadomak Senja u kome su živeli.

IZVOR: Knjiga “Udbina i njena sela”, Gojko Knežević, str. 86-89.