Poreklo stanovništva, sela oko Uba

9. maj 2012.

komentara: 21

Poreklo stanovništva u selima opštine Ub (Kolubarski okrug)

Banjani: 

– slave sv. Nikolu, sv. Jovana i dr. Stanovništvo je uglavnom doseljeno iz Valjevske Podgorine, rudničkog kraja, Rađevine i Jadra i dr. (U Zaseoku Iverić nalazi se najveće romsko naselje u ubskoj opštini.

Bogdanovica:

– slave sv. Petku, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je delom starosedelačko, a većinom doseljeno iz raznih krajeva Srbije.

Brgule: 

– slave sv. Jovana, sv, Arhanđel, sv. Nikolu, Đurđic, Đurđevdan i dr. Doseljeno mahom u drugoj polovini 18. i tokom 19. veka, iz raznih krajeva srpskih zemalja (Kolubare, Valjevske Podgorine, Rađevine, Azbukovice, Crne Gore, Starog Vlaha i dr.)

Brezovica:

– slave sv. Arhanđela, sv. Nikolu, sv. Jovana i Đurđic. Stanovništvo je doseljeno iz sela Brezne u rudničkom kraju tokom prve polovine 18. veka (mnogoljudna familija Sokića, starinom iz okoline Prištine) i u 19. veku uglavnom iz Valjevske Podgorine.

Vrelo:

– slave sv. Jovana, sv. Nikolu, sv. Arhanđela, Đurđic i dr. Starosedelačko i većinom doseljeno u 18. veku iz Valjevske Podgorine, Azbukovice, Rađevine, Kolubare i dr. U selu su rođeni Božidar Boža Grujović (pravo ime Teodor Filipović), profesor harkovskog univerziteta, ustavopisac i prvi sekretar Praviteljstvujušćeg sovjeta. Mihajlo Grujović (brat Božidarov), takođe sekretar istog sovjeta i presednik suda u Kragujevcu, Živojin Simić filozof, filolog i publicista i Pribislav Simić teolog i nekadašnji dekan Bogoslovskog fakulteta Srpske pravoslavne crkve. Selo je poznato i po porodici Bukovčić, odgajivačima i dreserima konja, sa kojima je učestvovala u brojnim, naročito vestern filmovima.

Vrhovine:

– slave sv. Jovana, sv. Luku i sv, Arhanđela. Stanovništvo je doseljeno u 18. veku i kasnije uglavnom iz Kolubare, Rađevine i Crne Gore.

Vukona:

slave: sv. Jovana, sv. Nikolu i dr. Stanovništvo je doseljeno u 18 i 19. veku iz Stare Srbije, Rađevine, iz crnogorskih brda i Valjevske Podgorine. U selu je rođen Pavle Belopavlović, poreklom iz Bjelopavlića, poznata ličnost iz vremena Prvog srpskog ustanka, ustanički zapovednik Šabačke tvrđave odmah nakon oslobođenja od Turaka 1804. godine.

Gvozdenović:

– slave sv. Minu, sv. Jovana, sv. Đorđa, sv. Lazara, Đurđic i dr. Doseljeno uglavnom tokom 18. veka iz Stare Hercegovine-Drobnjaci, iz Banata, Starog Vlaha, Azbukovice, Kolubare i dr.

Gunjevac:

– slave sv. Nikolu, sv. Jovana, sv. Arhanđela i dr. Stanovništvo je većinom doseljeno u drugoj polovini 18. veka iz užičkog i kolubarskog kraja kao i iz okolnih sela.

Dokmir:

– slave sv. Nikolu, sv. Jovana, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je doseljeno većinom u 18 i 19. veku iz Starog Vlaha i Kolubare. Selo je više puta stradalo u zemljotresa, požara i truskih pustošenja. Poznato je po školi koji je osnovao kaluđer Joakim gde se izučavalo pisanje, čitanje, crkveno pojanje, slikarstvo, rezbarstvo, kamenorezaštvo.

Zvizdar:

– slave sv. Nikolu, sv. Jovana, sv. Luku i dr. Stanovništvo je doseljeno većinom iz Valjevske Podgorine i Kolubare, a manjim delom iz Starog Vlaha, Bosanske krajine, istočne Bosne iz okoline Osta, Azbukovice i dr.

Joševa:

– slave sv. Vrači, sv. Nikolu i dr. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz Metohije (osnivači sela starinom iz Peći), crnogorskih Brda-Bjelopavlića i kasnije u 18. i 19. veku iz Valjevske Podgorine, Rađevine i dr.

Kalenić:

– slave sv. Nikolu, Đurđevdan, sv. Arhanđela, Mitrovdan i dr. Stanovništvo je doseljeno većinom u 18. veku i delom u 19. veku iz Birča-istočna Bosna, Azbukovice i Valjevske Podgorine.

Kalinovac:

– slave sv. Jovan, Mitrovdan, Đurđevdan i sv. Nikola i dr. Stanovništvo je uglavnom doseljeno u 18. i delom u 19. veku iz Valjevske Podgorine, Birča-istočne Bosne, Starog Vlaha, okolnih naselja i dr.

Kožuar:

– slave sv. Nikolu, Mitrovdan, sv. Jovana i dr. Stanovništvo je doseljeno većinom početkom 18. veka i delimično u drugoj polovini 18. veka i tokom 19. veka. (iz Makedonije brojna familija Brdarevići), Valjevske Podgorine, Posavine. Ima i nesto Roma. U selu je rođen knez tamnavski Vićentije Brdarević, znamenita ličnost iz Drugog srpskog ustanka, i filolog Janko Lukić, profesor velike škole u Beogradu.

Kršna Glava:

– slave sv. Ignjatija, sv. Stefana i sv. Jovana. Stanovništvo je doseljeno većinom u 18. veku i delimično u 19. veku iz Starog Vlaha, Valjevske Podgorine i Rađevine.

Liso Polje:

– slave sv. Lazara, sv. Nikolu i dr. Stanovništvo je starosedelačko i doseljeno uglavnom u drugoj polovini 18. veka i u 19. veku iz Starog Vlaha, Valjevske Podgorine, Rađevine i dr.

Lončanik:

– slave sv. Nikolu, sv. Arhanđela, sv. Jovana, Đurđic, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je starosedelačko i većinom doseljeno tokom 18. i delimično u 19. veku iz (crnogorskih Brda- pleme Kuči), Starog Vlaha i Valjevske Podgorine. U selu je rođen Vitomir Vuletić, istoričar i profesor ruske književnosti na Univerzitetu u Novom Sadu.

Milorci:

– slave sv. Nikolu, sv. Vrači, sv. Luku i Đurđevdan. Stanovništvo je doseljeno u drugoj polovini 18. veka uglavnom iz Crvene Jabuke ( starinom većinom iz Drobnjaka-stare Hercegovine, Starog Vlaha), i tokom 18. i 19. veka najvećim delom iz Valjevske Podgorine.

Murgaš:

– slave sv. Jovana, Đurđevdan i Đurđic. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz Nikšića – stare Hercegovine, i u drugoj polovini 18. i delimicno u 19. veku iz Kolubare, Starog Vlaha, Valjevske Podgorine i dr. U selu je rođen Pavle Danilović, znamenita ličnost iz vremena Drugog srpskog ustanka.

Novaci:

– slave sv. Nikolu, Đurđic, Miholjdan i dr. Stanovništvo je doseljeno većinom u 18. i delimično tokom 19. veka uglavnom iz Starog Vlaha, Kolašina-Crne Gore, Valjevske Podgorine i obližnjih tamnavskih sela.

Paljuvi:

– slave sv. Lazara, sv. Vrači, Đurđic, sv. Nikolu i Časne Verige. Stanovništvo je starosedelačko i doseljeno u 18. veku mahom iz Stare Srbije, Znepolja-okoline Surdulice, i iz istočne Bosne-okolina Osata. U selu ima i nešto romske populacije.

Pambukovica:

– slave sv. Jovana, sv. Luku, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz okoline Nikšića, Kolašina, užičkog kraja, Bosne, Azbukovice, u drugoj polovini 18. i u 19. veku uglavnom iz Valjevske Podgorine.

Radljevo:

– slave sv. Jovana, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je doseljeno u drugoj polovini 18. veka iz Semberije-okoline Bijeljine, sa Kosova i iz Kolubare i u drugoj polovini 18. i tokom 19. veka, mahom iz Valjevske Podgorine, Srema i dr.

Raduša:

– slave sv. Jovana, sv. Nikolu i dr. Stanovništvo je doseljeno etapno, najpre i najmasovnije u prvoj polovini 18. veka iz Morače u Crnoj Gori, Metohije (iz okoline Peći), užičkog kraja i Azbukovice, a potom u drugoj polovini 18. i tokom 19. veka iz Kolubare, Osata-istočne Bosne i dr. U selu je rođen Boža Nikolajević, književnik i Svetomir Nikolajević, istoričar, univerzitetski profesor, akademik i političar.

Ruklada:

– slave sv. Luku, sv, Arhanđela, sv. Jovana i sv. Nikolu. Stanovništvo je doseljeno u 18. i 19. veku uglavnom iz Kolubare i manjim delom iz Starog Vlaha i drugih oblasti srpskih zemalja. A ima i nešto romske populacije.

Slatina:

– slave sv. Nikolu, Miholjdan i dr. Stanovništvo je starosedelačko i većinom doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz istočne Bosne, Polimlja i Azbukovice, i kasnije u drugoj polovini 18. i u 19. veku iz Starog Vlaha, Osta u Bosni i Valjevske Podgorine.

Sovljak:

– slave sv. Jovana, sv. Nikolu, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je starosedelačko i doseljeno uglavnom u 18. veku iz Valjevske Podgorine, istočne Bosne, Rađevine i dr. U selu su rođeni Lazar Georgijević, jedan od viđenijih Srba svoga doba i učitelj prota Matija Nenadović, Branislav Brana Petronijević, znameniti srpski i evropski filozof. U selu je živeo i Maksim Krstić (rodom iz Bosne), vojvoda i knez rađevski, sokolski i zvornički, srpski dobrotvor i junak iz bojeva protiv Turaka.

Stublenica:

– slave sv. Jovana, sv. Nikolu sv. Arhanđela i dr. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka uglavnom sa Kosova i kasnije tokom čitavog 18. i u 19. veku iz Valjevske Podgorine, Kolubare, Rađevine i drugih oblasti.

Takovo:

– slave sv. Nikolu, sv. Arhanđela, Đurđic i Đurđevdan. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz Pologa-zapadne Makedonije, iz Drobnjaka-stare Hercegovine i iz Metohije. U drugoj polovini 18. i u 19. veku većinom iz Valjevske Podgorine i Azbukovice.

Tvrdojevac:

– slave sv. Jovana, Đurđic, Miholjdan i dr. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz istočne Bosne i iz Crne Gore, a potom iz Kolubare, iz Osta u Bosni, Valjevske Podgorine i Azbukovice. A ima i Roma – 1892. godine 105 tvrdojevačkih Roma dobrovoljno je primilo pravoslavnu veru, ranije bili muhamedanci.

Trlić:

– slave sv. Nikolu, sv. Arhanđela, sv. Stefana i Đurđevdan. Stanovništvo je većinom doseljeno u prvoj polovini 18. veka iz Valjevske Pogorine, Azbukovice, Banata i okolnih posavo-tamnavskih sela.

Trnjaci:

– slave sv. Nikolu, sv. Jovana i Đurđevdan. Stanovnistvo je doseljeno u drugoj polovini 18. veka iz Starog Vlaha, Bosanske krajine i Crne Gore, kasnije i iz okolnih sela. U selu je rođen Milan Munjas, narodni heroj.

Tulari:

– slave sv. Jovana, Miholjdan, Đurđevdan, Đurđic i dr. Stanovništvo je doseljeno u prvoj polovini 18. veka uglavnom iz Konavla, Bosne, Valjevske Podgorine i Rađevine kao i tokom druge polovine 18. i 19. veka. U selu su rođeni Juriša Mihailović, najbogatiji Tamnavac i predstavnik Valjevske nahije na Skupštini u Ostružnici 1804. godine; Kosta Mihailović, učesnik Skupstine u Pećanima 1805. godine; Milovan Zujalović, jedan od značajnijih komandanata ustaničke vojske (poginuo u bici na Dublju) i Uroš Vezilić, junak iz Prvog srpskog ustanka.

Crvena Jabuka:

– slave sv. Jovana, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je doseljeno većinom tokom 18. veka iz okoline Nikšića, Drobnjaka, Bjelopavlića i Valjevske Podgorine.

Čučuge:

– slave sv. Nikolu, sv. Arhanđela, sv. Jovana, Đurđevdan i dr. Stanovništvo je doseljeno uglavnom tokom 18. i 19. veka iz Valjevske Podgorine, Kolubare i Azbukovice.

Šarbane:

– slave sv. Nikolu, Đurđic i dr. Stanovništvo je doseljeno uglavnom u 18. veku iz okoline Prizrena, Srema, Rađevine, Valjevske Podgorine i Azbukovice.

 IZVOR: Priredio Aleksandar Aksić Šarko

Komentari (21)

Odgovorite

21 komentara

  1. Trnjaci, opština Ub. Izvodi iz knjige Antropogeografija Valjevske Tamnave od Ljubomira Ljube Pavlovića.
    Trnjaci su selo pored Uba. Sa južne strane graniči se sa Murgašem, jugositočne sa Paljuvima, istočne sa Stublenicom, sa severa i severozapada sa Ubom i sa zapadne strane sa Zvizdarom. Nekada predgrađe Uba da bi se sada, širenjem ove varoši, skoro utopilo u Ub.
    Ubska opštinska zajednica je, piše Ljuba Pavlović, u Trnjacima i oko varošice, više u ziratnoj zemlji nego šumskoj i daje se pod zakup, gde zakupna cena ide u opštinsku kasu.
    U Vukovim haračkim tefterima iz 1818. godine od 80 današnjih sela ove oblasti pominju se 76 naseljenih mesta uz dve varošice, koje Vuk naziva kasabama. Kod Vuka je u spisku nedostaju mnoga današnja sela među kojima je i selo Trnjaci, koje je, uzgred budi rečeno, raselica sela Murgaš.
    Neka sela su dobila nazive koje opominju na šumsko drveće. U takva sela spadaju u Trnjaci (po trnju, op. Milodan).

    Poreklo stanovništva-familija sela Trnjaci:
    Prezime – vreme naseljavanja – odakle su došli – Krsna slava – napomena.
    -Vićentići, posle 1827. godine, Markova Crkva u Kolubari, Nikoljdan.
    -Vukovići, posle 1827. godine, Komirić u Rađevini, Nikoljdan.
    -Despići, posle 1827. godine, Dubica, Nikoljdan.
    -Dražići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Đurđevdan.
    -Erčići i Živanovići 1. Videti Živanovići 1 i Erčići.
    -Živanovići i Erčići, druga polovna 18. veka, Čajetina-Stari Vlah, Lučindan.
    -Živanovići 2, posle 1827. godine, Golubinci-Srem, Jovanjdan.
    -Jovanovići 1, druga polovina 18. veka, Piva, Đurđevdan.
    -Jovanovići 2, posle 1827. godine, Bela Krajina, Jovanjdan.
    -Koturovići, posle 1827. godine, Jablanica u Krajini, Nikoljdan.
    -Lazići, posle 1827. godine, Čajetina-Stari Vlah, Aranđelovdan.
    -Lukići, druga polovina 18. veka, Jarebice u Jadru, Miholjdan.
    -Majkići, posle 1827. godine, Lika, Nikoljdan.
    -Markovići, druga polovina 18. veka, Njeguši, Stevanjdan.
    -Miletići,posle 1827. godine, Mokra Gora-Stari Vlah, Jovanjdan.
    -Milovanovići, posle 1827. godine, obližnje Jabučje, Sv. Vasilije.
    -Nikolići, posle 1827. godine, Krajina, Nikoljdan.
    -Petrovići, posle 1827. godine, Komirić-Rađevina, Nikoljdan.
    -Popovići, posle 1827. godine, Dubica, Nikoljdan.
    -Radojičići, posle 1827. godine, Mokra Gora-Stari Vlah, Nikoljdan.
    -Simići, posle 1827. godine, Sij. Reka-okrug Užički, Aranđelovdan.
    -Stanišići, posle 1827. godine, Bučje u Polimlju, Nikoljdan.
    -Stojakovići, posle 1827. godine, oblužnje Ruklade, Lučindan.
    -Timotijevići, posle 1827. godine, Mokra Gora-Stari Vlah, Đurđic.
    -Štrpci, posle 1827. godine, Lika, Nikoljdan.

  2. Vrhovine, opština Ub. Izvodi iz knjige Antropogeografija Valjevske Tamnave od Ljubomira Ljube Pavlovića.
    Jedna od pritoka Kolubare, Kladnica, rečica, koja postaje od nekoliko potoka i izvoraca sela Gvozdenovića i Vrhovina. Kladnica je mala reka, široke doline, čija je leva obala terasasta i postupno prelazi u ravan a desna viskoa i dosta strma ili pod samom rečicom ili dalje od obale, kao u Jabučju, Radljevu, Borku.
    Kameničke i Ljutičke zajednice u Šešovici, u prostoru od preko 130 haektara opet su šumske zajednice, ali lošije od Koceljevačke šume. Zajednice brdskih sela: Stepanja, Bajevca, Vrhovina i Kršne Glave su seoski ispusti, dokle su zajednice: Goločela, Kozarice, Novaka i Slatine su šumske celine, samo manjeg obima.
    Vrhovine su na zapad od Bajevca ispod slovačkih šuma, brdovito i neravno selo, s kućama uz seoske potoke, koje se uzdižu u na samu slovački kosu. U selu su tri džemata: Šljivački u potoku Viljaricu i do Bajevca, Kesereski uz Žunjevaču i sredinom sela i Grezalski do Gvozdenovića.
    Stočarstvo je zamimanje svakog seljaka ali nigde nije pretežnije od zemljoradnje na tamnavskim prostorima. Stočarska sela su Bajevac, Vrhovine, Stepanje i Gvozdenović.
    U Bukoru, tipskom predstavniku starovlaškog sela, svaka mala, a njih je 4 na broj, ima u svojoj sredini i po jednu granicu, koju čuva kao najveću svetinju, a sve male imaju u sredini sela svoju Bukorsku Granicu, kod koje u seoski koševi i kod koje se drže seoski sabori, sastanci i čine razne molitve. Predstavnici ovog tipa sela su: Bukor, Crniljevo, Galovići, Slatina, Družetić, Stepanje, Vrhovine, Gvozdenović i dr.
    Imena sela koja bi opominjala na kulturno i drugo bilje raznog roda, između ostalih su i Vinjarica (Vrhovine).
    Stara groblja poznata su pod ovim osobnim imenima: Bobije, Umke, i Staro Groblje. Bobija i umki ima u svakom selu, a nazivi Bobija, data bregovima, kao osobna imena imamo u, izmađu ostalih sela, i u Vrhovinama.
    U Vrhovinama, u dolini Šljivačkog Potoka, njive, votnjaci i strane pojedinih brda pune su kremenja i raznih kamenih alatki, koje svaki seljak razlikuje od sličnog prirodnog kamenja.
    Selo je u oblasti geografska celina. Izuzeci od ovog pravila vrlo su retki i gde ih se bude našlo, seljak sa strane takve delove sela ne uračunava u zajednicu s glavnim selom. Vrhovine jednim delom prelaze u Rogaj, kolubarsku pritočicu zbog čega susedna kolubarska sela i zovu taj deo drugim imenom.
    Poreklo stanovništva-familija sela Vrhovine:
    Prezime – vreme naseljavanja – odakle su došli – Krsna slava – napomena.
    -Birmanci, druga polovina 18. veka, Srem, Jovanjdan.
    *Birmanci su sa Pive odseljeni u Srem, pa se otuda vratio neki Jovo Birmanac, narednik u dobrovoljcima i naselio u Vrhovinama i nekako rano izašao na (dobar) glas, te su mu potomci bivali i sveštenici.
    -Bojići. posle 1827. godine, susedno Stepanje, Đurđevdan, uljez u Kesere.
    -Grezalci, druga polovina 18. veka, Gornji Lajkovac u Kolubari, Đurđevdan. U prvoj polovini 18. veka u Selo Lajkovac doseljeni Grezalci, ista familija.
    -Đokanovići, posle 1827. godine, Nikšićka Župa, Lučindan.
    -Đorđevići, druga polovina 18. veka, Konjuša u Rađevini, Đurđevdan.
    -Živkovići, drga polovina 18. veka, Pauni-Valjevo, Jovanjdan.
    -Ikonići, prva polovina 18. veka, Riđani u Cnoj Gori, Aranđelovdan.
    *Ikoniće su doselili i naselili Danilovići iz Murgaša i uvek su bili ranije u nekom srodstvu sa njima.
    -Jozići-Neškovići, videti Neškovići i Jozići.
    -Keseri, druga polovina 18. veka, Golubac u Kolubari, Đurđevdan.
    -Marinkovići, druga polovina 18. veka, Donja Bukovica-Azbukovica, Sv. Joakim i Ana.
    -Markovići, druga polovina 18. veka, Gornja Bukovica-Podgorina, Jovanjdan.
    -Mijailovići, druga polovina 18. veka, Zemun, Jovanjdan.
    -Nedići i Pejići. Videti pod Pejići i Nedići.
    -Nešovići i Jozići, prva polovina 18. veka, Nikšićka Župa, Lučindan.
    -Pejići i Nedići, druga polovina 18. veka, Bastav-Rađevina, Jovanjdan.
    -Radivojevići, posle 1827. godine, Srem, Đurđevdan, uljezi u Kesere.
    -Radovanovići, druga polovina 18. veka, Medoševac kod Vreoca, Jovanjdan.
    -Trifunovići, druga polovina 18. veka, Ravnje u Kolubari, Sv Stefan Dečanski.
    -Šljivaci, druga polovina 18. veka, Šljivova-Rađevina, Jovanjdan.

  3. Stublenica, opština Ub. Izvodi iz knjige Antropogeografija Valjevske Tamnave od Ljubomira Ljube Pavlovića.
    Stublenica se graniči sa južne strane Paljuvima, jugoistočne i istočne Radljevom, sa severa se graniči sa selom Šarbane, severozapadne Crvenom Jabukom (Bogdanovicom), zapadne Trnjacima i jugozapadne Murgašem.
    Stublenica zajedno sa Paljuvima, Jabučjem, Radljevom, Skobaljem, Malim Borkom, Šarbanama i Brgulama spada u donja kladnička (rečica Kladnica) sela.
    Stublenica je raselica sela Paljuvi. Pretpostavlja se da je do odvajanja došlo između 1825. i 1835. godine. Zemljište je neravnog i osipa se prema reci Ubu i seoskim potocima. Seoske kuće su sredinom seoskog atara duž seoskog puta i razređena na dva velika kraja, Gornju Stublenicu do Paljuva i Donju Stublenicu ka Radljeevu. Ne pominje se u Vukovim haračkim teferima što će reći da u to vreme nije bila odvojena od Paljuva. Pretpostavlja se da je ime dobilo po opominjanju na vode, uostalom kao i obližnje Stubline.
    Za crkvu u Stublenici priča se, da je bila na Provalijama i da su na Uskrs, za vreme službe, i pop i đaci i sav u crkvi prisutan narod najedanput utonuli u zemlju, i da se zbog tih velikih godovnih (godišnjih) praznika čuje na Provalijama i danas podzemno pojanje potonulog sveta, zbog čega istih dana silan svet iz sela i okoline izlazi na to mesto i moli se Bogu.

    Poreklo stanovništva-familija sela Stublenica:
    Prezime – vreme naseljavanja – odakle su došli – Krsna slava – napomena.
    -Adamovići, posle 1827. godine, Kotešica, Nikoljdan, dovodac uz mater.
    -Antonijevići, druga polovina 20. veka, Stubao u Podgorini, Jovanjdan.
    -Blagojevići, druga polovina 20. veka, Oglađenovac-Podgorina, Alimpijevdan.
    -Božići, druga polovina 20. veka, Dupljaj u Kolubari, Lučindan.
    -Vasiljevići, posle 1827. godine, Osat, Lazarevdan.
    -Velimirovići 1, posle 1827. godine, Bah. u Kolubari, Aranđelovdan.
    -Velimirovići 2, posle 1827. godine, Kremna-Užice, Jovanjdan.
    -Vitići, posle 1827. godine, Gunjaci-Azbukovica, Jovanjdan.
    -Glišići, posle 1827. godine, Miličinica-Podgorina, Alimpijevdan.
    -Gođevci, posle 1827. godine,Prijezdići u Kolubari, Lazarevdan.
    -Damnjanovići, druga polovina 18. veka, Kozličić-Kolubara, Sv. Roman.
    -Zarići 1, druga polovina 18. veka, Balinović-Podgorina, Jovanjdan.
    -Zarići 2, posle 1827. godine, Srem, Jovanjdan i Alipijevdan, uljez u Zariće 1.
    -Ivankovići, prva polovina 18. veka, Suvodanja-Podgorina, Jovanjdan.
    -Ivanovići, druga polovina 18. veka, Dupljaj u Kolubari, Đurđevdan.
    -Isailovići, druga polovina 18. veka, Mojkovići-Rađevina, Stevanjdan.
    -Jevtići 1, druga polovina 18. veka, Zvečka u oblasti Osat, Jovanjdan.
    -Jevtići 2, posle 1827. godine, Duškovci-okrug Užički, Nikoljdan, uljez u Nikoliće.
    -Lazići, prva polovina 18. veka, Kosovo, Nikoljdan.
    -Matići 1, druga polovina 18. veka, Sedlari-Podgorina, Nikoljdan.
    -Matići 2, posle 1827. godine, Belotić u Rađevini, Jovanjdan.
    -Milanovići, druga polovina 18. veka, Miličinica u Podgorini, Nikoljdan.
    -Mihailovići, posle 1827. godine, Kosovo, Đurđic.
    -Negići, posle 1827. godine, Jabučje, Đurđic i Jovanjdan, uljezi u Nikoliće.
    -Nedeljkovići, posle 1827. godine, Seljani u Polimlju, Nikoljdan, uljezi u Laziće.
    -Nikolići 1, prva polovina 18. veka, Priština, Jovanjdan.
    *Nikolići u potomci Malog Nikolice i njegovih pet sinova i zovu se još: Ivanovići, Milovanovići, Živanovići, Leontići, Mirkovići, Jankovići, Alimpijevići i Kosanići i žive u Gornjem Kraju, do Paljuva.
    -Nikolići 2, posle 1827. godine, Batalage, Đurđic.
    -Novakovići, posle 1827. odine, Prijezdići u Kolubari, Nikoljdan.
    -Pavlovići, posle 1827. godine, Likodra u Rađevini, Alimpijevdan.
    -Radivojevići, druga polovina 18. veka, Sjenica, Aranđelovdan.
    -Radovanovići 1, druga polovina 18. veka, Kotešica u Kolubari, Jovanjdan.
    -Radovanovići 2, posle 1827. godine, Paljuvi, Sv. Vrači.
    -Rakići, prva polovina 18. veka, Zvečan-Kosovo, Đurđevdan.
    *Rakići su vrlo stara, nikad deljena, neobično bogata i velika zadruga u kojoj se deoba nikad nije mogla izvršiti, što je redak slučaj ove porodice, koji bi mogao doživeti i preturiti 45. godinu.
    -Rafailovići, druga polovina 18. veka, Dragijevica u Podgorini, Đurđic.
    -Spasojevići, posle 1827. godine, Slavkovica u Kolubari, Đurđic.
    -Stajčići, prva polovina 18. veka, Stave u Rađevini, Aranđelovdan.
    -Tadići, druga polovina 18. veka, Osat, Aranđelovdan.

  4. Radljevo, opština Ub. Izvodi iz knjige Antropogeografija Valjevske Tamnave od Ljubomira Ljube Pavlovića.
    Radljevo se sa južne strane graniči sa Jabučjem, istočne sa Skobaljem i Malim Borkom, severoistočne sa Kalenićem, sa severa Brgulama, sa sevorozapada selom Šarbane, zapada Stublenicom i jugozapada Paljuvima.
    Sela nemaju šuma oko kuća nego po krajevima njiva i dolinama reka i rečica. Sudnice, škole, crkve, mehane, nisu u središtu sela, čiji naziv nose, nego na putu i središtu, koje služe za više obližnjih sela. Takva sela su: Svileuha, Vrelo, RADLJEVO, Tulari, Brgule, Nepričava, Jabučje itd.
    Radljevo je na Kladnici, na jug od Brgula, neravnog ali ne i brdovitog izgleda. Kuće su po stranama brda, rasturene i razređene po tri džemata: Gornji do Jabučja, Donji do crkve i Cerovica do Skobalja.
    Srpska imena koja su nastala od prezimena razrođenih porodica (ja bih rekao da je obrnuto, prezimena od imena, op. Milodan), ili od muških ili ženskih imena i nadimaka je, između ostalih i Radljevo.
    Selište ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu su sačuvani tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeni ili nenaseljeno. Osobna imena selišta su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Staro Voće i Palanka. Nenaseljeno Staro Selo, za razliku od Jabučja i drugih sela, se nalazi u Radljevu ali i u još nekim selima.
    Madžarska čaršija je u Brgulama do Radljeva, na Pljoštanici, na mestu gde su danas Popovića kuće. I ovo je ziratno polje, na kome su se plugom i motikom našli mnogi stari bunarevi gvožđa, oružžja i alat. I danas se jedan deo ovog polja ili ne može ili se teško i pažljivo zirati zbog mnogog kamena i cigle, koja se nalaze u zemlji. Seljaci pričaju da je bila velika čaršija, koja je imala svoju crkvu u Šimnatici i išla manastiru u Liso Polje.
    Radljevo je pre 200 (sada već 300) godina postalo kao raselica Brgula.
    Sledi poreklo familija…

  5. Poreklo stanovništva-familija sela Radljevo:
    Prezime – vreme naseljavanja – odakle su došli – Krsna slava – napomena.
    -Aćimovići i Popovići. Videti Popovići i Aćimovići.
    -Bandulići, prva polovina 18. veka, Krčmar u Kolubari, Đurđevdan.
    -Bumbići, posle 1827. godine, Dobanovci u Sremu, Nikoljdan, ista familija se u isto vreme doselila i u susedni Kalenić i srodnici su.
    -Vitli, posle 1827. godine, Dobanovci u Sremu, ne slave, novoverci.
    -Vlajići, posle 1827. godine, Dobanovci u Sremu, Aranđelovdan.
    -Dostanići i Maletići. Videti Maletići i Dostanići.
    -Đorđevići, posle 1827. godine, Paljuvi, Aranđelovdan, dovodci uz mater.
    -Đurđevići, posle 1827. godine, Brgule, Nikoljdan, dovodci uz mater.
    -Zarići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Đurđic.
    -Ilići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Jovanjdan.
    -Jankovići, posle 1827. godine, susedne Šarbane, Jovanjdan, dovedeni uz mater.
    -Jovanovići,posle 1827. godine, Osat, Đurđevdan, uljez u Banduliće.
    -Kovčini, posle 1827. godine, Dobanovci u Sremu, Đurđevdan.
    -Kokanovići i Pavlovići. Videti Pavlovići i Kokanovići.
    -Maletići i Dostanići, prva polovina 18. veka, Kosovo, Đurđevdan.
    -Marići, prva polovina 18. veka, Beomužević u Podgorini, Stevanjdan.
    -Mihailovići,posle 1827. godine, Ub, Mala Gospojina.
    -Obradovići, posle 1827. godine, Galovići-Užice, Stevanjdan.
    -Pavlovići i Kokanovići, prva polovina 18. veka, Bijeljina, Đurđevdan.
    -Panići, druga polovina 18. veka, Beomužević u Podgorini, Lazarevdan.
    -Petrovići, posle 1827. godine, Bobova u Podgorini, Aranđelovdan.
    -Popovići i Aćimovići, prva polovina 18. veka, Nova Varoš, Sv. Vrači, stara sveštenička porodica.
    -Radivojevići, druga polovina 18. veka, Gornja Bukovica u Podgorini, Lučindan.
    -Radovanovići 1, druga polovina 18. veka, Jabučje, Đurđic, prešli uz mater.
    -Ratkovići, posle 1827. godine, Pljevlje, Đurđevdan. U isto vreme deo familije se doselio u Zabrežje, zanatlijkse porodice.
    -Ristići, druga polovina 18. veka, Majinović u Podgorini, Nikoljdan.
    -Simanići i Ivkovići, prva polovina 18. veka, Piva, Jovanjdan.
    -Stanojevići, posle 1827. godine, Rađevo Selo u Podgorini, Đurđevdan.
    -Stepanovići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Ignjatijevdan.
    -Farkaši, posle 1827. godine, Debrecin, ne slave, Madžari.
    -Čolići, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Nikoljdan.
    Radljevo se zbog kuge raselilo i od sadašnje crkve rasturilo na sve strane. Iz istih razloga pokretala su se sela: Skela, Ušće, Trlić (Dobrić) i dr.

  6. Kalenić, opština Ub. Izvodi iz knjige Antropogeografija Valjevske Tamnave od Ljubomira Ljube Pavlovića.
    Kalenić sa jugoistočne strane graniči sa Malim Borkom, jednim manjim delom sa istočne strane sa selom Draževac – razdvaja ih Kolubara-Peštan, sa severoistočne strane se graniči sa selom Poljane (opština Obrenovac), sa severa i severozapada Brgulama i sa zapada Radljevom.
    Proširenjem tamnavskih kopova ovo selo je poslednjih decenija u znatnom delu raseljeno.
    Na bojnim poljima u Prvom srpskom ustanku Tamnavci osvetlaše obraz i sebi i svojim potomcima i dokazaše, da se u njima nije ugasila ljubav prema slobodi i viteštvu. Mnogo je Tamnavaca krvlju svojom i kostima zalilo svako bojno polje u današnjoj Srbiji.
    Prota Mateja i pop Luka imali su čestitih svojih saradnika, čija su imena vredna pomena: Isailo Lazić iz Krtinske, Petar Erić iz Zvečke, pop Leontije Marković iz Urovaca, ŽIVAN PETROVIĆA IZ KALENIĆA, Vasilj Pavlović iz Bajevca, Đura Kostić iz Crvene Jabuke, iguman Jeremija iz Grabovca, Milovan Zujalović iz Tulara, Živko Dabić iz Gole Glave, Jovan Tomić-Belov iz Crniljeva, Mihailo Gluvac iz Kamenice i Rade Radosavljević iz Goločela i drugi.
    Kalenić je na Kolubari, neravnog ali ne i brdovitog zemljišta, s kućama rasturenim na sve strane, gde se vide 3-4 porodične grupe.
    Po stočarstvu Kalenić spada u drugu grupu sela po obimu uzgoja stoke.
    Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskim imena i nadimaka jesu, između ostalih i Kalenić.
    Poreklo stanovništva-familija sela Kalenić:
    Prezime – vreme naseljavanja – odakle su došli – Krsna slava – napomena.
    -Andrići, posle 1827. godine, Banja u kragujevačkoj Jasenici, Nikoljdan, uljezi u Katanoviće.
    -Aćimovići i Mićići. Videti Mićići i Aćimovići.
    -Aćimovići 2, posle 1827. godine, Čučuge u istoj oblassti, Đurđevdan, dovodac uz mater.
    -Bajići, prva polovina 18. veka, Levići-Azbukovica, Đurđevdan.
    -Baroši, posle 1827. godine, Dubica-Bačka, Nikoljdan.
    -Bašići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Đurđevdan.
    -Bumbići, posle 1827. godine, Dobanovcu u Sremu, Nikoljdan. Istovremeno se deo familije doselio u Radljevo.
    -Živkovići i Lazići. Videti Lazići i Živkovići.
    -Ilići i Jevremovići. Videti Jevremovići i Ilići.
    -Ilići i Jevremovići, druga polovina 18. veka, Brezovica u Podgorini, Miholjdan.
    -Kapetanovići i Petrovići. Videti Petrovići i Kapetanovići.
    -Lazići i Živkovići, druga polovina 18. veka, Osat, Tomindan.
    -Lazići 2, posle 1827. godine, Brgula, Lazarevdan.
    -Markovići i Mijailovići. Videti Mijailovići i Markovići.
    -Martinko, posle 1827. godine, Madžarska, ne slave, Slovaci po narodnosti.
    -Mašići, prva polovina 18. veka, Birač, Mitrovdan.
    -Mijailovići 1 i Markovići, druga polovina 18. veka. Pričević kod Valjeva, Pantelijevdan.
    -Mijailovići 2, posle 1827. godine, Majinović i Podgorini, Lazarevdan.
    -Mirkovići, posle 1827. godine, Pričević kod Valjeva, Tomindan.
    -Mićići i Aćimovići, prva polovina 18. veka, G. Košlje u Azbukovici, Aranđelovdan.
    -Pantelići i Popovići. Videti Popovići i Pantelići.
    -Pejovići, posle 1827. godine, Pješivci, Jovanjdan.
    -Perišići, posle 1827. godine, Godočevo, okrug užički, Nikoljdan.
    -Petrovići i Kapetanovići, stara porodica, Nikoljdan.
    *Stari Petrovići, danas Kapetanovići, osnovali su Kaleniće. Iz njihove sredine je Živan Petrović, ranije buljubaša kneza Alekse Nenadovića, a u poslednje doba i kapetan. Ovo je onaj Živan, koji je po naredbi Aleksinoj gonio Karađorđa kao hajduka i odbranio ga u poteri u Skobalju, a docnije bio uz koleno Karađorđu i učestvovao u svim borbama. Po smrti Živanovoj njegov sin Petar zamenio ga je, bio je kapetan i zapovednik Tamnave; umro je u svojoj kući i sahranjen u svom selu pored oca. Njihovi potomci zovu se još i: Perići i Andrići, dve ugledne zadruge u selu.
    -Popovići i Pantelići, druga polovina 20. veka. Pričević kod Valjeva, Nikoljdan, doskorašnja sveštenička porodica.
    -Radanovići, posle 1827. godine, Dobanovcu-Srem, Đurđevdan.
    -Simeunovići, druga polovina 18. veka, Nikoljdan, poveća zadruga.

  7. jovanla

    Beogradskim Mirom od 16. septembra 1739. godine ceo Beogradski Pašaluk, pa i Tamnava, potpade ponovo pod Turke. A kada Austrijanci i po četvrti put zaratiše s Turcima u 1788. godini, tada je Tamnava i po treći put potpala pod Austriju. I Kočina Krajina (1788. – 1791.), nazvana tako po vođi frajkora, kapetanu Koči Anđelkoviću, našla je Tamnavce gotove da složno ustanu protiv Turaka. Vrbovanja dobrovoljaca od strane Austrijskih vlasti nije izgleda nigde nailazilo na takvu predusretljivost i gotovost kao u našim krajevima. Svi istaknutiji Tamnavci uvek su se nadali, da je kucnuo čas da se oslobode pod zaštitom Austrije i zato su Austrijske vlasti namestile i glavni dobrovoljački logor na teritoriji ove oblasti. Pa kad se i ovaj rat nesrećno svršio po naš narod, tada su Tamnavci izgubili svaku nadu nadu za oslobođenje i mnogi, ljuti na ishod borbe, napustili su i svoje oficirske položaje, koje su dotle imali u Austrijskoj vojsci, i vratili su se natrag kućama, a oni, koji se nisu smeli vraćati, ostali su i svoje porodice preveli u Srem. Tako su se morali seliti Ilići – Grčići iz Jabučja.
    Prema Svištovskom Miru i onoj neznatnoj autonomiji, koju priznavaše ugovor o oblastima Beogradskog pašaluka, Tamnava se podeli na dve kneževine, na Šabačku i Valjevsku Tamnavu. Na čelu Valjevske Tamnave bio je knez Aleksa Nenadović iz Brankovine i njemu bi stavljeno u zadatak da brani naše krajeve od nasrtaja besnih janičara i drugih turskih pustolova.
    Knez Aleksa zatekao je Valjevsku Tamnavu potpuno dezorganizovanu. Austrijske vlasti bile su se povukle, dok Turci nisu bili u stanju da brzo uspostave svoju vlast. Knez Aleksa se trudio da tom bezvlašću učini kraj. Počeo je po ugledu na Austrijsku vlast u Sremu da stvara izvesnu administraciju. U svojoj knežini ustanovio je sedišta i postavio sledeće glavne kmetove :

    1. Kod crkve u Brankovini, Đorđa Krstivojevića iz Zabrdice,
    2. Kod manastira u Dokmiru, Živka Dabića iz Jautine,
    3. Kod crkve u Rabrovici, Arsenija Raonića iz Loznice, a nakon
    njegove pogibje kod Loznice 25. maja 1807,postaljen je njegov sin
    Nikola.
    4. Kod crkve u Stepanju, Vasilija Pavlovića iz Bajevca,
    5. Kod manastira u Grabovcu, Branka Nikolića iz Grabovca, a kasnije
    Petra Erića iz Zvečke.
    6. Kod crkve u Jabučju, Živana Petrovića iz Kalenića,
    7. Kod manastira u Novacima, Milovana Zujalovića iz Tulara i
    8. Kod crkve u Vrelu, Vesu Velimirovića iz Ljubinića, a posle njega
    Đuru Kostića iz Crvene Jabuke.

  8. Boško

    Ako možete da date podatke o tamnavskom selu Takovo. Hvala.

  9. VUKOTIC VERKA

    Ako neko nesto zna kada se u seloTrlic doselila porodica Vukotic, odakle iz kog kraja Crne Gore i ako zna nesto vise o porodicnom stablu Vukotic iz sela Trlic.Unapred zahvalna Verka Vukotic iz Trlica.