Poreklo prezimena Raonić

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

RAONIĆI

Raonići su ogranak Srbljanovića i vode porijeklo od Raone Srbljanovića, po kome su i dobili prezime Raonića. Predanje kazuje da su bila tri brata: Toma, Sava i Raona Srbljanović. Od Tome su Tomići, od Save – Savići (Strunjaši) i od Raone Raonići. Živjeli su na Slatini, gdje su ostavili traga u toponimu „Raonića kraj“ i vjerovatno je pripadao njima, jer je to nekada bila drobnjačka teritorija. U 19. vijeku su se iselili u Zatarje i Srbiju.

___________

RAONIĆI

(u Vrelima i Žabljaku)

Raonići su ogranak Vukadinovića, koji potiču od Dobroja. Rod su s Raosavljevićima i Dedeićima, od kojih su i druga bratstva koja su nabrojana u dijelu o Dedeićima.

Porodica Vukadinović je živjela u selu Prošćenju, u okolini Mojkovca, i bila je imućna i brojna. Od ovog bratstva bio je poznat Radonja, a po nekima iz njihovog bratstva i Njegovan.

Jednom prilikom Turci pokušaju da oskrnave manastir u Dobrilovini. Vukadinovići se stave u zaštitu, Turke poubijaju, a njihove leševe sklone. Za ovo se brzo dozna i Turci se osvete razorivši Prošćenje, a Vukadinoviće gotovo sve pobiju. Tada pogine Radonja, sin Njegovana Vukadinovića, a ostanu njegovi maloljetni sinovi Marko i Marinko. Njihova majka se kao mlada udovica, kojoj je bilo ime Rosa, preuda za Mila Raonića iz Prošćenja i sa sobom povede svoje maloljetne sinove Marka i Marinka, koji se po očuhu Milu Raoniću prozvaše Raonići. Današnji Raonići u Vrelima kazuju da su Marko i Marinko imali i trećeg brata, koji je ostao u svojoj ujčevini prilikom preudaje majke Rose, kao i da je zadržao prezime Vukadinović i da su od njega Vukadinovići u Gojakovićima kod Mojkovca.

Kad Marinko ubije nekog Turčina, braća uskoče u Šarance i nasele se u selu Vrelima, gdje i danas žive njihovi potomci.

Marinko je imao sina Raduna, a ovaj Novicu i Đorđija. Od Marka su bili Petko, Timo, Lazar-Lazo i Jovan; Petko je imao Simeuna, Mitra i Toma; Tomo Živka; Lazo Petra, Dimitrija, Okicu i Jovicu, a Jovan nije imao muških potomaka.

Ovo bratstvo je dalo dosta istaknutih ljudi i vrsnih intelektualaca na raznim dužnostima. U NOR-u su dali veliki doprinos svojim aktivnim učešćem u jedinicama NOV-a kao borci i starješine.

Radosav Dimitrijev, iskusni ratnik, od prvih ustaničkih dana opredjeljuje se sa svojom porodicom za NOP. Nalazio se na odgovornim dužnostima sve vrijeme rata; bio je i komandant mjesta na Njegovuđi, a kasnije u bezbjednosti. Njegov sin Vojislav, mladi borac Jezero-šaranskog bataljona gine u čuvenoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine, a kćerka Viktorija-Vita, udata Peruničić, bila je u NOR-u od prvih ustaničkih dana; od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade nalazila se u njenim redovima, a kasnije je u Devetoj crnogorskoj brigadi bila zamjenik komesara čete i brigadne bolnice; nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine. Lazar, Radosavljev sin, nalazi se kao poznati i priznati pravnik na odgovornim dužnostima u oblasti pravosuđa u Republici i Federaciji.

I Jovanova porodica se opredijelila za NOP. Velimir Jovanov je bio pripadnik NOP-a od 1941. godine. Prvo se nalazio u Durmitorskom odredu, a kasnije je bio u Četvrtoj crnogorskoj brigadi od njenog formiranja u kojoj je bio komandir čete i komandant artiljerijskog diviziona. On je i ranjavan. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Njegov brat Blagota je takođe bio pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je na Grabu kod Bijelog Polja 2. maja 1944. godine kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade. Luka, njihov brat, bio je aktivista u NOP-u, a radio je u narodnoj vlasti i u pozadinskim organima.

Ilija Novičin je pripadnik NOP-a od prvih ratnih dana; poginuo je u Dobrom Dolu juna 1942. godine kao pripadnik jedinica NOV-a, koje su se povlačile za Bosnu.

Ljubisav Vukosavljev, dugogodišnji prosvjetni radnik i direktor škole, bio je aktivan u društveno-političkim organizacijama sreza i oppggine, dobar poznavalac istorije plemena Šaranaca; nestao je relativno mlad 1986. godine u jeku najvećih stvaralačkih mogućnosti.

Slave Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo poeijeklo, 1997. (strana ), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić