Poreklo prezimena Knežević

7. mart 2012.

komentara: 137

[toggle title=”TESTIRANI KNEŽEVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Knežević

Haplogrupa: I2a M223 rod E

Poreklo:

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Haplogrupa: I2a DS rod Čerana Veličana

Poreklo: Velika, Plav, Crna Gora

Krsna slava: Nikoljdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KNEŽEVIĆI

(žive u Miloševićima)

Kneževići su ogranak Miloševića. Ovo bratstvo je najduže od svih ogranaka Miloševića zadržalo prezime Milošević. U svome bratstvu imali su dosta kneževa, po čemu se prozovu Kneževići.

Njihov najstariji predak je knez Milija Milošević, za koga se priča da je bio ugledna ličnost u plemenu. Pominje se kao učesnik na skupu srpskih glavara održanom u Kučima 1614. godine (J. Tomić: Sastanak i dogovor srpskih glavara u Kučima 1614. godine – Beograd 1901). Porodična tradicija zna za Miloša Kneževića, koji se pominje i kao knez i kao vojvoda. Opjevan je u narodnim pjesmama. O njemu postoji narodna pjesma Ženidba Knežević Miloša, u kojoj je Miloš opjevan kao pošten i human čovjek.

Predanje pominje i kneza Drakula Kneževića, koji je učestvovao u ubistvu turskih šehova 1718. godine, oni su došli da po Drobnjaku propovijedaju islam. Kad je Redžep-paša Nevesinjac 1702. godine došao u Drobnjak da ga pokori, knez Drakule ubije Ajduk-odžu u Mokrom, pa Turci razore Drobnjak, a kneza Drakula posijeku.

Knez Nikola Knežević bio je knez poslije Drakula. O njemu se pripovijeda da je bio vrlo bogat.

Porodična tradicija zna za Đura Kneževića kao kneza koji je išao u Travnik kod bosanskog vezira.

U drugoj polovini 18. vijeka pominje se knez Joksim, sin Zaviše Kneževića, koji je bio izuzetno bogat, pametan i uticajan čovjek.

Nuan Ljuca, poznati turski zabit iz Nikšića, poruči knezu Joksimu da ne smije prisluživati za krsnu slavu Usjekovanje svetog Jovana i zato što je Joksimov predak na taj dan učestvovao u ubistvu bosanskih šehova. Uprkos ovih prijetnji knez Joksim pozove veliki broj zvanica, među njima i igumana Arsenija, starješinu manastira Bijela. Nuan Ljuca, s nekoliko nikšićkih Turaka, stigne baš u toku slave Božije, prevrne trpezu i ugasi slavsku svijeću, na što Joksimov sin Stojan ubije Nuana Ljucu, tada su u boju izginuli i Turci i Drobnjaci.

Odmah poslije ovog događaja knez Joksim sa svojom porodicom pobježe na Glasinac, u Bosnu. Radi osvete poginulih Turaka i njihovog predvodnika Nuana Ljuce, nikšićki Turci udare na Miloševiće, opljačkaju ih, spale i ubiju sedamnaest Miloševića.

Joksim s porodicom nije dugo ostao na Glasincu, jer je i odatle morao bježati zbog ubistva nekog turskog nasilnika. Ponovo se nastani s porodicom u Miloševićima. Imao je sinove Stojana, Dreku i Draška.

Poslije Joksima, knez je bio njegov sin Dreka, a Dreku je naslijedio u kneštvu sin Milutin. Draškovi potomci se na uže prozovu Draškovići.

Milan Zavišin, učitelj, vrlo ugledna ličnost u Drobnjaku, radio na ujedinjenju Crne Gore i Srbije, i zbog toga pao u nemilost knjaza Nikole, pa je morao da bježi u Srbiju. Njegovi potomci žive u Beogradu, Novom Sadu, a ima ih i u Americi.

Stevanova porodica preselila se u Lebane oko 1908. godine. Sava Stevanov, sa svojim sinovima Radovanom, Blažom i Miladinom, učestvovao je u Prvom svjetskom ratu u srpskoj vojsci. Radovan i Blažo su poginuli na solunskom ratištu, a Miladin je za zasluge u ratu odlikovan Karađorđevom zvijezdom s mačevima.

Od 1912. do 1918. godine u ratovima je učestvovao i Petko Jovanov. Za ratne zasluge dobio je imanje u Vitomirici u Metohiji, gdje i danas žive njegovi potomci. Petkov sin Jovan je učesnik Prvog svjetskog rata 1914-1918. godine.

Milosav Đorđijev je učestvovao u Prvom balkanskom ratu i u ratovima 1914-1918. godine, a Đuro Novičin je poginuo na Skadru 1912. godine u Prvom balkanskom ratu. Đurovi sinovi: Rade, kapetan bivše Jugoslovenske vojske i u NOR-u od prvih ustaničkih dana, nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i general JNA. Njegov brat Novak, student prava, takođe je bio učesnik rata od 1941. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine.

Isailo Dragov bio je u NOP-u od 1941. godine, a od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade borac u njenom Petom bataljonu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine. I Milan Novičin je pripadnik NOP-a od 1941. godine, a od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade bio je u njenom sastavu. Poginuo je na Zelengori 1943. godine. Njegov brat Veselin je takođe pripadnik NOP-a od 1941. i u sastavu Četvrte crnogorske proleterske. Jedno vrijeme radio je na terenu u narodnoj vlasti. Poslije rata nalazio se na političkim funkcijama u opštini Šavnik.

Kneževića ima u mnogim mjestima naše zemlje, a najviše ih je u Nikšiću i u Dragovoljićima.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Usjekovanje sv. Jovana.

_____________

KNEŽEVIĆI

(na Boanu)

Milan Knežević se iz Kalušića kod Pljevalja oko 1868. godine doselio na Boan, gdje se oženio kod Šećkovića. Imao je dva sina Gavra i Živana; Živan se nije ženio, a Gavro ima Božidara, Momčila i Tomislava-Toka.

Slave Lazarevu subotu.

_____________

KNEŽEVIĆI

(u Rudancima, Studencima, Čolanovom dolu i Zatarju)

 

Kneževići potiču od kneza Mira, unuka Mijaila Šaranca. Miro je naslijedio kneštvo od kolašinskog kneza Gruje, čiju je kćer jedinicu uzeo za ženu. S njom je imao tri sina koji se, zbog sve češćih upada Turaka i poturčenjaka u kolašinski kraj, odsele u Srem kod svojih bratstvenika, koji su se tamo preselili iz stare postojbine, hercegovačke Plane, kada su ih Turci razurili u drugoj polovini 15. vijeka. O kretanju Šaranaca od hercegovačke Plane do naseljenja današnjeg mjesta Šaranaca govoreno je u uvodnom dijelu o Šarancima.

Pošto se sinovi kneza Mira odsele iz kolašinske Plane, njegovi rođaci nagovore starog kneza Mira da se ponovo oženi, što on i učini. Uze mladu udovicu od porodice Mandić s kojom je imao tri sina: Vukića, Savića i Ostoju. Oni su živjeli u Plani kolašinskoj, odakle se njihovi sinovi, u drugoj polovini 18. vijeka, s ostalim šaranskim bratstvima presele na drobnjačko zemljište, na lijevoj obali rijeke Tare, pa se ovo zemljište po njima nazva Šaranci. U početku su naselili Jelinu Goru, kasnije pređu u Poda, gdje ostadoše do 1853. godine, kada počnu irelaziti u Rudanca, Studenca i na svoje katune u Čolanovom dolu na Sinjajevini.

Bratstvo Kneževića davalo je kroz vjekove ugledne i pametne bratstvenike i čuvene plemenike koji su upravljali plemenom i uvijek se isticali junaštvom i mudrim rukovođenjem.

Pored već pomenutih, valja istaći kneza Marka Jovanova, Savića, Mića, vojvodu Joksima, koji je prvo bio plemenski kapetan još za vrijeme knjaza Danila, a kasnije vojvoda, koji se isticao junaštvom u svim bojevima vođenim protiv Turaka u njegovo doba; zatim Rada Radulova, koji je s ostalim šaranskim i jezerskim prvacima komandovao jednim dijelom vojske u čuvenoj Šaranskoj bici 1862. godine. Mitar Joksimov bio je šaranski kapetan i uticajna ličnost u plemenu; on je, zajedno s jezerskim kapetanom Živkom Šibalijom pomagao hercegovačkim ustanicima oružjem i municijom, pa ih je optužila Austrougarska. Valja istaći još i Dimitrija, koji se istakao u zauzimanju manastira Dovolje, kad je bio zaposjednut od Turaka. Vule Knežević, šaranski kapetan, bio je komandir Jezersko-šaranskog bataljona i komandant Durmitorske brigade. Napisao je djelo Pleme Šaranci, koje sam koristio u pisanju poglavlja o Šarancima. Tu su, zatim, Novica Vulov, istaknuti borac balkanskih i Prvog svjetskog rata; u Drugom svjetskom ratu bio je jedan od organizatora ustanka u svom kraju i general JNA. Nikičin brat Petar Vulov je bio pravnik i predsjednik opštine Pavino Polje u predratnom periodu.

U drugoj polovini 19. vijeka Šaranci kupiše zemlju u selu Vaškovu od Kaljića iz Lijeske Kaljića, na koju se naseliše braća Tripko i Šubara Ristovi, Đorđije, Radule- Baćo i Kosta Ivanovi, te Gledo, Nikola, Sava i Neđeljko. Svi su oni aktivno učestvovali u Hercegovačkom ustanku u kome su se istakli svojim junaštvom.

U balkanskim i Prvom svjetskom ratu istakli su se Milisav, Đorđije i Jovan koji su poginuli, a ranjeni su Kosta i Dile. Oficir Mašan je bio komandir, Lazar Pujov barjaktar, a ratnici su bili Staniša, Baćo i Milosav; Vasilije je poginuo na Glasincu 1915. godine.

U, zarobljeništvu 1916-1918. godine u logorima Austrougarske nalazili su se: Novica, Mile, Radoje, Milosav, Jakov, Gruban, Leka i Baćo.

Poslije Prvog svjetskog rata jedan dio Kneževića se iselio iz Šaranaca i Vaškova u okolinu Pljevalja i Bjelopoljski kraj. U Pavino Polje su odselili brigadir – major Vule Matijev sa pet sinova, zatim Milutin Ilijin, Filip Neđeljkov, Jagoš Mirkov, Tomo Radov i Tomo Stevanov, a u okolinu Bijelog Polja: Milovan Vasilijev i Radosav Milosavljev.

U Pljevlja i njegovu bližu okolinu odselili su se sljedeći kneževići iz Vaškova i Šaranaca: Mihailo Mitrov, major, i Milika Lazarev, upravnik pošte. Mihailo je bio istaknuti oficir u balkanskim i Prvom svjetskom i Aprilskom ratu. Od 1916-1918. godine nalazio se u logoru Nađmeđer; stri- jeljan je od strane Italijana 1942. godine kao istaknuti i istinski rodoljub. Sin Milike Lazarova Velimir, revolucionar, bio je jedan od organizatora ustanka u pljevaljskom kraju, proslavljeni ratni komandant u više jedinica, general JNA i nosilac Spomenice 1941.

Tripkovi sinovi Mašan, Andrija-Dile i Milija su odselili u Mijakoviće, a u Luku kod Pljevalja sinovi Živka Lazarova Vladimir – Volođa i Danilo sa majkom Sarom, zatim Spasoje Lazarov i Nikola Milisavljev; Miloš Ilijin u Potpeće, a u Zekavice: sinovi Stevana Mitrova – Milosav i Radosav-Zećo. U maočki kraj u Kordovinu odselio se Todor Mitrov Amerikanac, čiji je sin Boško detaljno i veoma savjesno uradio porodičnu monografiju s najbitnijim podacima o istaknutim bratstvenicima, kojom sam se koristio pišući o ovom uglednom bratstvu.

Vladimir – Volođa Živkov, organizator ustanka u plje- valjskom kraju i prvi komandant Glavnog štaba za Sandžak, hero- jski je poginuo 1942. godine. On je narodni heroj Jugoslavije. Njegov brat Danilo, zajedno sa svojim bratom Volođom, bio je organizator ustanka u pljevaljskom kraju, ratni komesar divizije, pukovnik JNA, nosilac Spomenice 1941. i istaknuti novinar u poratnom periodu.

U Aprilskom ratu 1941. godine poginuo je Stevan Baćov, a kao veliki rodoljubi ubijeni su od strane neprijatelja Dile Tripkov, Milika Lazarov i Božidar Mihailov.

Pored već nabrojanih svoje živote iz ovog bratstva u toku NOR-a su još dali: Milovan Vasilijev 1942, Vasilije Milovanov 1945, Radoman Tomov – borac od prvih ustaničkih dana 1943, njegov brat Vukoman 1944. i stari ratnik Milutin Ilijin 1944. godine, te Spasoje Lazarev 1943, Milija Tripkov, Božidar Andrijin-Dilov, Nikola Milisavljev i Kosman Jankov, svi na Sutjesci 1943; Mlađen Tripkov i Todor Tripkov- Amerikanac 1943. kod Pljevalja; Aleksandar-Aco Milikin 1943. kod Priboja, Lenka Mihailova, Dušan Mašanov 1944. u Beogradu i Spasoje Knežević, kao komandant mjesta Vaškova 1943. godine. Raško Gledov i Lenka Gojkova su bili borci NOR-a od 1941. godine. Nosioci su Spomenice 1941.

Vuk Radovanov iz Šaranaca, istaknuti revolucionar iz predratnih dana i stari komunista, bio je organizator ustanka u Durmitorskom kraju, zamjenik političkog komesara Jezero- šaranskog bataljona, na čijem čelu herojski gine u čuvenoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine. Narodni je heroj Jugoslavije. Vukova supruga Irina bila je istaknuti ljekar u jedinicama NOV-a; nosilac je Spomenice 1941. godine. Velimir (Stevanov) Knežević bio je prvi komesar Durmitorskog odreda NOP-a i jedan od istaknutijih rukovodilada NOP-a Crne Gore; zarobljen je u ratu od strane neprijatelja, a zatim oslobođen zamjenom za italijanske zarobljenike; poginuo je na zagonetan način u Petoj neprijateljskoj ofanzivi. Posebno treba istaći primjer Živana Jovanova, koji je kao teški invalid bez jedne noge proveo cijeli rat od prvih ustaničkih dana u kome je obavljao odgovorne funkcije u jedinicama NOV-a; general je JNA. I Živanov brat Veljko je bio istaknuti revolucionar i borac od prvih ustaničkih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine. Dok je sprovođen na strelište, hrabro se držao kličući slobodi i psujući neprijatelje i izrode svog naroda. Zajedno sa Veljkom tada je strijeljan i Vasilije Krstov, koji se takođe hrabro držao na strelištu kličući slobodi.

Braća Toma, čuveni komita i stari ratnik, i Mlađen- profesor, Milovanovi sinovi, bili su istaknuti i hrabri borci NOR-a; uhvaćeni su od strane neprijatelja i sprovedeni u kolašinski zatvor, odakle je Toma u okovima pokušao pobjeći, ali je ubijen. Mlađen je po povratku iz zatvora podlegao zbog posljedica zatvorskog mučenja i bolesti. Stanko, njihov stariji brat, poginuo je kao komita kod Pirliktora.

Mijat Milosavljev i Božo Jovanov su poginuli u čuvenoj Pljevaljskoj bici kao borci Jezero-šaranskog bataljona.

Batrić Sekulov je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je na Sutjesci 1943. godine. Njegov brat Dimitirje gine na Sremskom frontu 1944. godine, a Bojica Jovanov na Meštrevcu 1944. godine.

Jovo Šćepanov i Luka Jovanov su bili borci NOR-a u sastavu omladinske brigade, u kojoj su se istakli kao hrabri omladinci.

Ovo bratstvo je dalo veliki broj vrsnih intelektualaca raznih zanimanja, kao što su Ljubo Petrov, poznati prosvjetar, i njegovi rođaci Blažo i Ljubisav, književni stvaraoci i prosvjetari.

Kneževića ima kolonizovanih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine, u razna mjesta naše zemlje su odlazili najčešće radi zapošljenja i školovanja.

Od ovog bratstva su se veoma davno odvojili Radoševići.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (137)

Odgovorite

137 komentara

  1. Marija

    Poreklom sam Knežević iz okoline Bijelog Polja, predak Trućko se doselio u Srbiju u Pomoravlje Slavimo Sv. Stefana. Volela bih ako bi neko mogao da mi da više informacija

  2. vojislav ananić

    KNEŽEVIĆ
    Porijeklo iz Kruševa

    U Uncu je četrdesetih godina ovog vijeka bilo 108 kuća Kneževića i tada je zabilježeno predanje o njihovom doseljavanju iz Kruševa u drugoj polovini osanmaestog vijeka.
    Milan Knežević iz Bosanskog Novog navodi da je iz sela Svodne (Bosanski Novi). Po muškoj liniji navodi pretke: Božo, Lazo, Dmitar, Luka i predak nepoznatog imena, koji se sa još dva brata doselio oko 1780. godine iz Like u selo Svodnu. Naselio se na brdo Nebešić u Svodnoj, drugi je otišao u selo Prusce (Bosanski Novi), dok za trećeg ne zna gdje sa naselio. Na kraju navodi da ima dosta Kneževića, ali da nisu svi sa istom krsnom slavom (Nikoljdan), već ovi drugi slave Đurđic.
    Knežević je često prezime kod Srba i svi Kneževići po Jugoslaviji sigurno nisu istog porijekla, pa slave i različite slave. Prezime je nastalo od “titule” knez, a u vezi je sa društvenim položajem rodonačelniika. Kneževići iz Svodne zajedničkog su porijekla sa prezimenjacima koji kao i oni slave Nikoljdan. Krajem prošlog vijeka Kneževića koji slave Nikoljdan bilo je na bosanskom prostoru u parohijama: Višegrad, Sokolovići, Sočanica, Dragovići, Dobrljin, Brekinja, Kostajnica, Vlaškovci, Svodna, Poljavnice, Jasenica, Vrelo Rujnica, Bihać i Hrgar, Sanica, Ribnik, Prkosi, Bastasi, Kulen Vakuf, Osredci, Boboljusci, Vrtoče, Dobro Selo, Zborište, Dabar, Hašani, Rujiška, Krupa, Golići, Majkić Japra, Trninić Brijeg i Dubovik. Kneževića koji slave Nikoljdan bilo je početkom ovog vijeka u Pounju 48 kuća u 15 naselja. Svi su izgleda porijeklom iz unačkog sela Cvjetnića. U Malom Cvjetniću pod Uilicom planinom zabilježeno je početkom ovog vijeka predanje da im je starina od Kruševa i da su se po tome zvali Kruševići. Prema istom predanju doselili su se prvo u Oton u Dalmaciju. Tu su po pretku, koji je bio knez, prozvani Kneževićima. U periodu gladnih godina preselili su se na Cvjetnić, a odatle su se raseljavali po ovoj oblasti.
    U Uncu je četrdesetih godina ovog vijeka bilo 108 kuća Kneževića. Tada, je kao i u Pounju, zabilježeno predanje o doseljenju iz Kruševa. Zbog zavade sa Turcima pobjegli su u Oton. Odatle ih se naselilo svega sedmoro čeljadi. Vrijeme doseljenja je bilo u drugoj polovini osamnaestog vijeka.
    Na osnovu naših saznanja, u prvoj polovini ovog vijeka bilo je Kneževića u Otonu 40 kuća i svi slave Nikoljdan. Doselili su se iz Bosne na prelazu iz sedamnaestog u osamnaesti vijek.
    Početkom ovog vijeka bilo je na ličko-krbavskom podmčju 234 kuće Kneževića. Na osnovu dostupnih izvora, na pomenutom prostoru, Kneževiće možemo pratiti od šesnaestog vijeka do danas. Kako zbog prostora kojim raspolažemo nismo u mogućnosti da donesemo šira razmatranja o porijekiu ovog roda iznosimo kao interesantan samo jedan podatak. Početkom XVII vijeka ti Širokoj Kuli (Lički Osik) bilo je 688 Srba. Jedan od dijelova ovog naselja nosio je tada naziv Kneževića Varoš. U ovom naselju upisan je i rod Cvjetničanin, što nas upućuje na moguće veze sa naprijed pomenutim selima Malim i Velikim Cvjetnićem u Uncu. Na kraju zaključujemo da su Kneževići koji slave Nikoljdan, a žive na prostorima sjeverozapadne Bosne, sjeverne Dalmacije i Like najvjerovatnije istog porijelkla. Iz zabilježenih predanja, kao i na osnovu dostupnih izvora, vidi se da su se često preseljavali. Kneževići iz sjeverozapadne Bosne smatraju da su porijeklom iz Like ili Dalmacije, a sa druge strane, dalmatinski ili lički Kneževići smatraju da su doseljenici iz Bosne. Smatramo da su i jedni i drugi u pravu i da ta, naoko, kontradiktornost u predanjima, u stvari, potvrđuje naš stav da su svi pomenuti Kneževići istog porijekla.

    IZVOR: PORODIČNI KORIJENI, MIROSLAV NIŠKANOVIĆ
    BANJA LUKA – BEOGRAD – SARAJEVO, 2001.

  3. Goran

    Knezevici sa Pestera sa reke Vape selo Dragojlovici su po jednom mislenju od Obradovica iz Lubnice kod Berana slave sv Vasilija14jan.Na Pester su otisli iz sela Budimlja zbog sukoba sa Vasojevicima.Mnogi istoricari poput Bogdana Lalevica tvrde da ovi Knezevici nisu Obradovici vec Lalovici Bukumiri prebezi iz Bratonozica.Prezime su promenili po imenu zaseoka u Budimlji.Mnoge familije koje slave sv vasilija rodom od sjenice poticu od ovih Knezevica iz Budimlje

  4. Goran

    Sto se tice Knezevica izneo sam ovu tvrdnju hronicara koji poticu od Vasojevica kao napr.Guberinici koji su Knezevice iz Budimlje namerno prozvali Bukumiri da bi imali kao ozbiljan razlog da ih proteruju iz sela.Uostalom kao i sve druge familije iz hasa sto su svakojako nazivali kako bi im uzeli zemljiste.Aistina je da je jedan Obradovic iz Lubnice koga zvali knez i njegovi sinovi u Budimlji dosli mnogo pre Gornjih Vasojevica te im bili trn u oku.I tako Knezovi morali da odu za Sjenicu a ostadose Vasojevici da kao pobednici u Budimlji pisu istoriju i svoju i drugih familija.

  5. Knez

    Svi Knezevici vode porijeklo sa Kosova i Crne Gore i Hercegovine odatle se sire po citavoj bivsoj Jugoslaviji.Slave su se mijenjale kao i mjesta zivljenja zbog osveta i sigurnije buducnosti .Jako pametni izdzljivi i brzo se mnoze.Ovim putem pozdravljam sve Knezevice gdje god da su ?

  6. Knez

    Knezevici u Dragojlovice vode porojeklo iz Crne Gore selo Budimlja kod Berana slave sv Vasilije Veliki 14 januar .

  7. Goran

    Pozdrav Knez.Evo jos jedan podatak Knezevici u istoimenom selu kod Sipova u Bosni poticu od Knezevica iz Budimlje.Isto slava Sv Vasilije.Verovatno u seobi 1690godine otisliu bosnu.Malo je problem utvrditi kad su tacno dosli na Pester.Inace ovi Knezevici iz Budimlje nemaju nikakve veze sa drugim Knezevicima u Crnoj Gori.Ako znas nesto detaljnije napisi.

  8. Knez

    Ne postoji niti je postojao zaseok u Budimlji po kojem su Knezevici dobili svoje prezime vec po Knezu koji je imao svoje plemstvo i veliku porodicu koje su seljani jednostavno zvali Knezevici.Sigurno je da je taj Knez imao problema sa Vasojevicima oko zemlje i imanja i tada se jedan dio odselio na Pester zadzavsi Krsnu slavu i prezime. Zna se da su Knezevici prvi doselili u Budimlju i da su ogranak Obradovica iz Lubnica a neki tvrde da su Knezevici od Herakovica sa Cetinja
    Znam da se pominju i Bogomili i da su Knezevici u Budimlju čak njihovi preci
    Gorane ostavljam ti mail ako nesto zelis mozes da se javis
    Pozdrav
    [email protected]

  9. Knez 1

    Tacna su pisanja Goranova i Knezova. Knezevici iz Budimlje nisu Vasojevici ali su imali sukob sa istima u kojem su im Vasojevicka plemena uzela cetri sela i naselili njihovo stanovnistvo. Po prezimenima koja zive u tim selima se vidi da su dosli iz gornjih Vasojevica na otetoj zemlji Kneza koji je gospodario tim selima. Od tog Kneza su Knezevici u danasnjoj Budimlji. Knezevici u Dragojlovice su porijeklom iz Budimlje.Zna se da je Budimlja bila grad sa velikom teritorijom i trznicom imala je 9 crkava ili manastira a na vrh sela je bilo utvrdjenje koje se i dan danas zove Gradac.Knezevici slave sv Vasilije Veliki 14 januar.Zna se i da su Obradovici sa Knezevicima iz Bidimlje rodjaci i slave istu slavu

  10. Goran

    Kneze Vase Knezevice nisu zvali bogumili nego bukumiri da ste potomci bukumira iz plemena Bratonozica.Znate li mozda vreme koj bi to mogao da bude vek godine kada su Knezevici ziveli u Budimlji i kada su otisli na Pester.Ako su Vasi Knezevici bili u Budimlji 1580god onda nema logike da je Vas predak Knez bio Obradovic.Jer su po tome Knezevici bili u Budimlju mnogo pre nego su Obradovici dosli u lubnice.Malo je i neverovatno da su Vasi Knezevici srodnici sa Pacarizima koji su ziveli na Koritima selo licine a oni su Vasojevici a vas u Hasu Vasojevici terali sa zemlje.Izgleda su neki Vasi Knezevici ipak ziveli na Koritima ispod Pestera.Samo je pitanje kad ste tu dosli.Pozdrav Knezevici.