Poreklo prezimena Đaković

7. mart 2012.

komentara: 4

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Porodice-familije po mestima prebivališta u Šumadijskoj Kolubari, Đaković.
    Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Šumadijska Kolubara“, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine, najnovije izdanje 2011. godine u sastavu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“ – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik Republike Srbije i SANU.

    Ostale podatke porodica Đaković, odakle su i kada doseljeni kao i Krsnu slavu možete saznati u tekstovima pomenutih mesta, koji su postavljeni ili će biti uskoro postavljeni.

    -Prkosava
    -Venčani
    -Mali Crljeni
    -Tulež
    -Šopić

  2. Branko Todorović

    Čuvena ličnost koja je nosila ovo prezime bio je mitropolit krušedolski Isaija Đaković (-1708). Tokom pregovora o statusu Srba, koji su se povlačili pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem iz Stare Srbije u Habzburšku monarhiju, a koji će važiti od njihovog dolaska na te prostore, Isaija Đaković je uspeo da isposluje jednaka prava za sve Srbe na prostoru Monarhije, što je bio veliki uspeh za popravljanje položaja srpskog naroda u Carstvu, koji je tih godina naročito bio izložen unijaćenju od strane Rimokatoličke crkve.

    Bio je rodom iz Grabovca kod Slankamena (Srem), vršio je funkciju i episkopa aradskopoljskog i temišvarskog, umro je iznenada u Beču 20. jula 1708. godine.

  3. đakovići

    Koreni prezimena Đaković nalaze se i u Semberiji. U jednom selu na samoj tromeđi, tj. ušću Drine u Savu još uvek ima živih potomaka Đakovića koji se doduše prezivaju sada drugačije. Prezime Đaković je promenjene pre oko tri generacije. Žena koja je njihov potomak seća se da joj se pradeda i njena braća prezivali Đaković. Bili su za ono vreme izuzetno bogata i napredna porodica. Jedna sestra im je bila učitelj (školovana u Rusiji), a sinovi izuzetni tesari i stolari. U selu još uvek postoji stara porodična kuća (stara preko 120 godina) na čijoj gradnji bi joj pozavideli najbolji građevinari i arhitekte. Veruje se da su došli negde iz Hercegovine samo iz razloga što su pomenuta braća iz rodnog kraja sa sobom poneli sadnicu bora pinjola koji i danas prkosi vremenu svojom kišobranastom krošnjom i među ravničarskim listopadnim drvećem.

  4. Vojislav Ananić

    ĐAKOVIĆ (p). bivši rod u Strujićima (Popovo). Za nekog Đakovića iz ovog sela predanje kaže; ”Kad su Mlečići došli u Popovo, njihovi vojnici poterali su konje Đakovića. Kad su ih pojili na reci, on potajno prepliva, uzme svoje konje i dotera ih kući. Zbog toga ga prozovu Konjevod” (84:181). Đakovića sada ima nastanjenih u Mostaru.

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.