Poreklo prezimena Bošković

5. mart 2012.

komentara: 144

Boškovići su, evidentno, poreklom od različitih grana, te nisu srodni, piše naša saradnica Olivera Dašić Bošković. Njen prilog objavljujemo u celini:

Pošto je prezime Bošković patronimičko, nastalo po imenu nekog muškog pretka, Boška, moguće je da u istom kraju, u raznim mestima, postoje Boškovići nastali nezavisno jedni od drugih. Tako pored Boškovića u Bijelom Polju, postoje u istoj oblasti Boškovići u mestima Ritošići i Kaluđerovići, sa slavom Mratindan, i u Kovačima koji slave Đurđevdan, dok su treći, u Kolašinu i Kričku, primili islam.

Od čuvenijih epskih i istorijskih ličnosti ovog imena da spomenemo, pored Boška Jugovića, i drugog Boška, brata Bijelog Pavla, rodonačelnika plemena Bjelopavlića u okolini Nikšića, a bliže Danilovgradu nekadašnjoj Staroj Hercegovini. Krsna slava Boškovića iz Orje Luke (Bjelopavlići) je sveta Petka.

Bijeli Pavle bio je sin znamenitog Leke Kapetana, iz Dukađina, kod Peći. Pored Boška, imao je još dva brata – Gavrila (Gaša) i Miraša. Od Gavrila ( Gaša) koji su ostali u Metohiji i primili islam, veruje se, vode poreklo Gaši (Albanci) u okolini Peći. Ovo verovanje se očuvalo i u njihovom usmenom predanju. Krajem dvadesetog veka, od starijih Gašija (Albanaca) moglo se čuti da se Boškovići ( i ostali Bjelopavlići) sa Gašima „ne mogu uzimati“ (sklapati brakove), ne samo zbog različite vere, već i zbog istog porekla.

Prof. dr Branko Bošković kaže da su Bjelopavlići naseljeni iz severene Metohije u okolinu (kasnije osnovanog) Danilovgrada u petnaestom veku, povlačeći se pred velikom turskom najezdom. On je u Dečanskim hrisovuljama pronašao pisane spomenike koji govore o tome da je predak Bjelopavlića (Bijeli Pavle) imao vinograde u selu Hrastovici (Rastavica, između Dečana i Đakovice). Kada su Turci zauzeli Prizren i Peć, svi su, s Bijelim Pavlom, prebegli u Boku i Paštroviće, Gašo se vratio u Dukađin, Bijeli Pavle u Bjelopavliće, a Miraš i Boško ostali u Boki, gde i danas imaju potomke.

Po drugoj verziji, Boškovići su potomci nekog kasnijeg Boška, sina Kaluđerova, a unuka Gojaka, direktnog potomka Bijelog Pavla. Od pet Kaluđerovih sinova nastale su grane Boškovića, Radulovića, Vukovića, Vujovića i Sekulića. Do ovog grananja došlo je krajem 16. i početkom 17. veka.

Boškovići su živeli u Orjoj Luci i u Danilovgradu i krsna slava im je sveta Petka. Orju Luku su zasnovali serdar Mijajlo i pop Rade Bošković. Mnogi od Boškovića bili su znameniti ljudi, a dvojica igumani manastira Ostrog – Maksim i Josif. Među Boškovićima sa Orje Luke, po obrazovanju se izdvajao pop Risto, vojvoda i pisac, po junaštvu harambaša Petar, a po karakternim osobinama i vojnoj veštini đeneral Blažo.

Od Boškovića vodi poreklo porodica Garašanin nastanjena u Garašima kod Aranđelovca, do kojih su svoj pečat u novijoj istoriji dali Ilija i Milutin Grašanin,

Neke pojedinosti o istaknutijim Boškovićima

Pop Risto Bošković, vojvoda i pisac, rođen je sredinom 19. Veka na Orjoj Luci. U 18. godini ubio je spuškog Malić agu, zbog čega ga je vladika Petar II Petrović postavio za pograničnog komandira prema Spužu. Istakao se u mnogim bojevima sa Osmanlijama. Posle neuspele pobune protiv knjaza Danila u Bjelopavlićima 1854. emigrirao je u Skadar, a nakon pomilovanja 1858. dobio je zvanje vojvode i 1861. postao senator. Predvodio je Bjelopavliće u crnogosko osmanskim ratovima 1862. i 1876/78. Sukobio se sa knjazom Nikolom 1882. i povukao iz državne službe.

Najznamenitiji po junaštvu je bio harambaša Petar Bošković, a u 20. veku Blažo (Bajo) Bošković, koji je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo tokom opsade Skadra u Balkanskim ratovima. Rođen je 1860. na Orjoj Luci, bio je vojskovođa i sudija. Učestvovao je kao dobrovoljac u crnogorsko-turskom ratu 1876-1878. godine. Bio je jedan od najistaknutijih boraca u bici na Vučjem dolu 1876. godine. Po završteku rata imenovan je za za potporučnika, a potom je kao ordonans oficira i komandira knjaževe garde boravio na Cetinju. Unapređen je u čin perjaničkog komandira, kasnije imenovan za komandanta Bjelopavlićke brigade ukazom knjaza Nikole Ratni savjet ga je 1912. godine imenovao za komandanta Zetskog odreda, ali je knjaz Nikola poništio ovu odluku i na to mesto postavio svog sina. Obavljao je je i druge dužnosti kao što su upravitelj Nikšićke oblasti, prvi sudija Velikog vojnog suda, član Ratnog savjeta i imenovani poslanik u Skupštini Crne Gore u dva saziva. Ovo je njegova biografija po Vikipediji, gde još stoji da je „pod nedovoljno razjašnjenim okolnostima poginuo prvih dana po objavi rata Turskoj na frontu prema Skadru“. Njegov život i stradanje česta je tema epskih pesnika gde se tvrdi da je, uprkos zvaničnoj verziji, da je izvršio samoubistvo posle smene sa čela vojske, Blaža ubio plaćeni ubica. Radule Brajičič u svojim memoarima (Digitalna biblioteka Crne Gore) piše: „Crna Gora objavljuje rat Turskoj deset dana prije svojih saveznika 25. septembra 1912. godine. Čita se Proklamacija Vrhovnog Komandanta kralja Nikole. Sadržina te Proklamacije je jedno veliko književno i istorijsko djelo! Ona je ulila duh herojstva i u najslabijeg borca. U ovom ratu crnogorska vojska podijeljena je bila u tri odreda: Istočni, kojim je komandovao đeneral Janko Vukotić, Primorski, kojim je komandovao đeneral Mitar Martinović i Zetski, kojim je komandovao knjaz Danilo Petrović, najstariji sin kraljev.

Na Ratnom savjetu, koji je održan u Dvoru u noći 19-20. septembra, ovaj odred bio je dat đeneralu Blažu Boškoviću što je, po mome mišljenju, bilo pravilno urađeno, ali, sjutradan na intervenciju i sugestiju vojvode Boža Petrovića – kralj učini jednu fatalnu pogrešku. Koriguje ratni plan na svoju ruku i umjesto đenerala Boškovića za komandanta Zetskog odreda postavlja svoga sina Danila. Ova smrtna kraljeva pogreška – po tadašnjem mišljenju cjelokupne naše vojske, poćerala je u smrt đenerala Boškovića i prouzrokovala gubitak Skadra. To mišljenje je postojalo kod starijih Crnogoraca učesnika u tom ratu. A evo i razloga tome mišljenju:

1. Što je Blažo Bošković odavao lik najboljeg komandanta u crnogorskoj vojsci poslije Janka Vukotića;

2. Što je Bošković bio omiljen i cijenjen u crnogorskoj vojsci;

3. Što je on raspolagao najjačim vezama i glasom svoga autoriteta u Sjevernoj Albaniji;

4. Što je bio namjeran da ubrza marš na Skadar jer je imao pri ruci tačne izvještaje da tih dana u Skadru nema više od četiri-pet tabora turske vojske, niti ikakvih utvrđenja za jaku odbranu;

5. Što u tim danima još nije bilo pokrenuto pitanje Albanije kod Velikih sila;

6. Što je ovom promjenom teško povrijeđena čast jednog prvoklasnog Crnogorca.“

Među ostalim Bjelopavlićkim bratstvima, a i drugim plemenima u Crnoj Gori Boškovići sa Orje Luke su, između ostalog, bili poštovani i zbog svoje lojalnosti državi, njenom ustrojstvu i redu, ali i, istovremeno, jako izraženoj crti nepotčinjavanja pojedinčanim autoritetima, posebno onim apsolutističkim. Moguće je da je taj genetski kod glave koštao i đenerala Blaža, a jako izražena crta pravdoljubivosti sudbinski je odredila i put jednog od njegovih potomaka po bočnoj liniji, doktora istorijskih nauka, Branka Boškovića, čiji se deda Spasoje sa tri sina 1922. godine odselio u Metohiju. Dr Branko Bošković je bio profesor istorije na Univerzitetu u Prištini i kako stoji u knjizi Kosovsko-metohijska obeležja („Obeležja“ 2007.) „ Prvi koji se još 1971. godine suprotstavio šiptarskoj majorizaciji i delovanju tadašnjih čelnika sa Kosova i Metohije. „U naučnim radovima se suprotstavljao izostavljanju naziva Metohija, suprotstavio se psihološko-propagandnoj delatnosti separatista i albanskih nacionalista, progonjen, maltretiran hapšen i zatvaran“. Prema sećanjima potomaka, zbog neslaganja sa stavovima SKJ, koji su „posle rata postali antisrpski“ tzv. Barska grupa planira u Boškovićevoj vikendici u Baru održavane Pete sednice SKJ (priznavali su samo one održane pre Drugog svetskog rata). „Kongres je trebalo da bude održan u Baru 6-7. aprila 1974. u vili profesora istorije iz Prištine dr Branka Boškovića. Prisustvovalo je 12 lica i trebalo je da budu izabrani Centralni komitet, Politbiro, Nadzorna i Reviziona komisija, redakcija lista „Iskra“, generalni sekretar, zatim usvojen Program, Statut i izdat Proglas.

Jugoslovenskom režimu zamerena je restauracija kapitalističkih odnosa, uz optužbu da se ne radi o diktaturi proleterijata, već o ličnoj vlasti J. B. Tita i o ideološkom revizionizmu… Sve su pohapsili operativci SDB Crne Gore 6. aprila 1974, najpre njih 36, a kasnije je privedeno više stotina simpatizera i pristalica širom Jugoslavije.

Kažnjeni su višegodišnjom robijom u rasponu od pet do 15 godina zatvora, a u prvom naletu je osuđeno 54 lica. U najbrojnijoj, Pećkoj grupi, 22 lica dobilo je relativno blaže kazne, osim Branka Boškovića kažnjenog sa 13 i Komnena Jovovića, koji je okarakterisan kao glavni predstavnik organizacije za kontakte sa IB-emigrantima i osuđen na 14 godina zatvora.“ (Močilo Jokić u tekstu Skupa odanost Staljinu“ Večernje novosti 2.02. 2012.).

 Garašanin od Boškovića

Od Boškovića vodi poreklo porodica Garašanin. Njihov rodonačelnik knez Vukašin Bošković (kraj 17. veka) imao je unuka Savu Boškovića koji je sredinom 18. veka došao u Srbiju u Garaše u jaseničku knežinu kragujevačke nahije. Prema mišljenju Milutina Garašanina moguće je da je Sava “Saviša” Bošković osnivač sela Garaši, koje je moglo da dobije ime po planini Garač, iznad Orje Luke u Bjelopavlićima, gde su Boškovići živeli pre osnivanja Orje Luke. Boškovići su iz Orje Luke, ali su u vreme kneza Vukašina Boškovića, još uvek živeli u bjelopavlićkim brdima, da bi Orju Luku osnovali kasnije krajem 18. veka. Otprilike u isto vreme osnovane su četiri grane Boškovića. Boškovići su porodično bili knezovi, glavari, serdari i senatori Bjelopavlića. Početkom 19. veka glavari su bili iz grane Boškovića Serdarevići (Mihajlovići), a kasnije isključivo od grane Boškovića Kezunovići, koji su u srodstvu sa Petrovićima Njegušima. Od Kezunovića je, između ostalih, poznati brigadir Blažo Bošković, koji je rukovodio zauzimanjem Skadra 1912. Krsna slava svih Bjelopavlića je Sveta Petka. Garašanini su slavili Svetog Nikolu, a knjaz Miloš, koji je takođe slavio Svetog Nikolu, imao je običaj da se Hadži-Milutinu Garašaninu zbog iste slave obraća sa “rođače”.

Hadži-Milutin Savić Garašanin, član državnog saveta, obor-knez jasenički, knez u Garašiima, rođen je u Garašima 1762, jasenička knežina kragujevačke nahije, kao sin Save Boškovića, a praunuk kneza Vukašina Boškovića od Boškovića iz Bjelopavlića. Učestvovao je u frajkoru u Kočinoj krajni u istoj jedinici u kojoj je bio i Karađorđe. Učestvovao je u Prvom i Drugom srpskom ustanku, bio je na hadžiluku u Jerusalinu u Svetoj zemlji. Ranjen u bitki na Dublju 1815. Preselio se iz Garaša u Grocku 1816, gde mu je knjaz Miloš dodelo imanje. Imao je 80 godina kada su ga u Barajevu ubili katani 1842. pošto je krenuo da se pridruži Vučićevoj pobuni protiv kneza Mihaila. Zabeleženo je da se branio od potere, da je imao sedam rana na telu. Tri dana kasnije katani su ubili i njegovog sina Luku Garašanina u Grockoj, kod porodične kuće. Sin Mihailo uspeo je da se izbavi od potere, dok je sin Ilija Garašanin, kao bivši zapovenik vojske Srbije i protivnik kneza Mihaila, bio već od 1840. u izgnanstvu u Carigradu.

Hadži Milutin Savić bio je oženjen Paunom Loma, sestrom vojvode Arsenija Lome iz Dragolja, Rudnička nahija.

Pukovnik Ilija Garašanin predsednik 10. i 18. vlade Srbije, ministar unutrašnjih poslova, pukovnik i komandant vojske koja je bila tada u sastavu MUP, imao je sinove Milutina Garašanina predsednika 34. vlade Srbije, pukovnika vojske Kraljevine Srbije, i Svetozara Garašanina, takokđe oficira, koji je ranjen prilikom atentata na kneza Mihaila.)

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (144)

Odgovorite

144 komentara

  1. Martin Bošković

    Poštovani, Zamolio bih Vas za komentar o poreklu Boškovića koji su do kolonizacije 1946. ziveli u župi Nikšićkoj. Za vreme kolonizacije naselili su se u Vojvodini tačnije Vrbas. Postoje neke teorije da su zapravo poreklom iz Boke Kotorske i da su pred najezdom pomorskih flota Turaka i Mlečana emigrirali u brdovitije krajeve ka Nikšiću. Neki su ostajali pa su poturčeni a drugi primili katoličku veru pa pod Mlečanima odlazili ka okolini Dubrovnika. Naravno nemam čvrste potvrde i ukoliko imate makar nešto od informacija zamolio bih Vas za komentar, Hvala pozdrav.

  2. milenko boskovic

    volio bih saznati nesto o Boskovicima koji su iz Dramesine kod Gacka odakle vode porijeklo koja im je tacno slava i zanima me imali ko da misto kaze o tome moj cukun deda Drago je bio izDramesine i odselio hvala i pozdrav

  3. Blažo Bošković

    Milenko ja sam iz Dramešine, slavimo sv.Georgija ,volio bih da stupimo u [email protected]

  4. Gordana Boskovic

    Postovani,

    Da li znate poreklo Boskovica iz sela Sovljak kod Uba, krsna slava Sv. Nikola? Hvala unapred

  5. miodrag

    Zna ali neko tačne informacije o porodici Bošković iz Trebinja, sto slave Svetog Jovana?

  6. Dragica

    Moje devojacko prezime je Boskovic. Slava mojih Boskovica je Sveti Luka, azive u Gradcu kod Raske. Da li ia neko informaciju odakle su doseljeni Boskovici u ove krajeve? Ima i Boskovica u istom selu koji slave Svetog Stefana i Svetog Mratu, odakle su njihovi preci?

    • Dusan

      Poreklo Boskovica koji slave Sv. Luku je od Rovaca, bratstvo Scepanovica, a deo su plemena Niksic…Niksa , po kome je pleme dobilo ime je sin Grbaljskog Bana Vladimira i Jefimije Nemanjic (cerke Vukana Nemanjica) i po toj liniji su u vezi sa Nemanjicima…Ovi drugi Boskovici sa slavom Sv. Mrata nisu rod sa ovima sto slave Sv. Luku, oni su Kulize, potomci saskih rudara sa slavom Sv. Martin koga su postovali jos u Nemackoj, ali je taj naziv permutovan u Sv. Mrata koji se datumski poklopio sa Sv. Stefanom Decanskim, ali nema veze sa tim…

    • Veselin Boskovic

      Vi vodite poreklo od Boskoviva iz Robaca.
      Najvise nas ima oko Bijelog Polja.
      Ako te interesuje jos javi se poslacu ti knig

  7. Familije-prezimena Bošković, po mestima prebivališta. Prema knjizi Todora Radivojevića „Lepenica“.

    -Grošnica
    -Goločelo
    -Lapovo
    -Nikšić
    -Kijevo
    -Markovac
    -Rača

  8. dalibor

    interesuje me znali ko sta odakle su se doselili Boskovici u Zivinicama kod Tuzle (BiH)? Slavimo Djurdjevdan. Djed mi je govorio da su njemu govorili da je porjeklo iz Crne Gore. Unaprjed hvala

  9. brano

    Ja sam od relativno male porodice Boskovica iz sela Hodbina kod Mostara. Prije rata 92 bilo je 10-tak porodica I jos 20 koji su se odselili u razne dijelove Jugoslavije u zadnje dvije generacije. U Hodbinu su dosli negdje iz 1850 godina iz obliznjeg sela Slipcici gdje nisu zivjeli dugo prije toga. Smaatra se da su porijeklom iz Crne Gore. Slave slavu Djurdjevdan, 6-ti maj. Postoji manja grupa Boskovica u selu Tasovcici kod Capljine ali nismo povezani. Interesantno je da u Crnicima kod Stoca zivi velika grupa Boskovica, katolika, jedno od naselja-mahala se zove Niksic, sto bi moglo imati veze sa njihovim porijeklom.

  10. Postovani Dalibore i ja sam iz te loze Boskovica koji su zivjeli u selu Djurdjevik kod Zivinica. Mnogo toga sam istrazivala o familiji Boskovic, a nazalost nisam nista saznala. Moj pokojni djed Djordje Boskovic je poginuo u II svjetskom ratu, a moj otac je posle rata bio posvojeno dijete u Tuzli, a I jedan period je bio u domu za posleratnu djecu koja su ostala bez roditelja. Imam veliku zelju da saznam odakle je nase porijeklo. I moj otac je slavi krstnu slavu Djurdjevdan. Bicu unaprijed zahvalna za bilo koji podatak nase loze, a mozda smo ti Dalibore i ja iz iste loze Boskovica.

    • Branko Todorović

      Boškovići koji slave Đurđevdan spominju se u Strmici (protoprezviterat Vlasenički). To su jedini Boškovići popisani sa ovom slavom u Šematizmu Mitropolije dabro-bosanske iz 1882. godine. S obzirom da je to relativno blizu Živinica, verovatno da ste u srodstvu sa popisanim Boškovićima, ako već niste poreklom iz same Strmice. Što se tiče nekog daljeg porekla, verovatno najbolji način da se ono utvrdi jeste da se neko od Boškovića testira. Ako ste zainteresovani, više o tome možete pročitati na stranicama Srpskog DNK projekta.

    • Dragana

      Porjeklo nam je iz sela Dramesina samo ti Boskovici slave Djurdjevdan. Tamo imamo jos potomaka a to je Radojica Boskovic. Pozdrav! Moj djed je Djordjo Boskovic i poginuo je u drugom svjetskom ratu iz sela Tupkovic kod Zivinica. Moj otac Miladin je bio u domu u Tuzli i zivjeli smo u Tuzli . Pozdrav!

    • Dalibor

      Javite se.Pozdrav

    • Dalibor

      Vjerovatno da jesmo,mi smo zivi u blizini Zivinica,tacnije zaseok Tupkovic.Bilo nas je par kuca.Javite se.Pozdrav