Poreklo prezimena Veličković

4. mart 2012.

komentara: 22

[toggle title=”TESTIRANI VELIČKOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Veličković

Haplogrupa: I1 rod Drobnjaka

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (22)

Odgovorite

22 komentara

  1. Sandra

    Velickovici (Rasovo, Njegnjevo, Oluja i Gubavac CG) poticu od Bjelopavlica. Krsna slava im je sveta Petka Paraskeva. Nastali od Kadica. Todor Kadic je ubio Knjaza Danila jer mu je ovaj obescastio sestru. Knjaz Nikola naredjuje istrebljenje Kadica. Jedan dio ostaje kod Danilovgrada zadrzava prezime ali mijenja krsnu slavu, drugi dio zadrzava prezime ali prelazi u islam a treci dio zadrzava krsnu slavu ali mijenja prezime. Kako je jedan od trojice brace (koji je stigao u ovo podrucje) bio Velicko nastaju Vlickovici. Tako su nastali i plemena Pesici i Nisavici.
    P:S: Petrovici su skoro nestali a Kadici opstali i velika plemena nastala od njih!!!

    • ,dusko

      Zivimo u Bijelom Polju, u selu Oluja, Mislim da to porijeklo nije tacno. Knjaz danilo je ubijen 1860. Moj djed Avram je rodjen 1887 godine, pradjed Niko, cukundjed, Risto, navrldjed Milosav, a svi su se prezivali Velickovici, tako da to datira mnogo ranije od Kadica i ubistva knjaza.

  2. Familije-prezimena Veličković, po mestima prebivališta. Prema knjizi Todora Radivojevića „Lepenica“.

    -Popović
    -Badnjevac
    -Gradac
    -Brzan
    -Resnik
    -Radovanje
    -Rača
    -Kutlovo

  3. Marica

    Mala Lubnica selo kod Kursumlije-Rudare. Prebegli iz tada SREZ RASKI okrug Novopazarski. Stric mog dede je ranjen negde na podrucju Kosova. Umro je negde posle Merdara tako da su ga i sahranili nekoliko kulometara dalje u pomenutom selu. Tu su selo i osnovali oko 1856g

  4. Marica

    Zaboravila sam da kazem, krsne slava Djurdjic

  5. Nikola

    Veličković(Zlatićevo,Vlasotince),moj pradeda Budimir se seli iz Zlatićeva i odlazi u Veliku Planu 1947. godine,jedino što znam je da to prezime nose dugo,krsna slava nam je Prepodobni Alimpije Stolpnik(9.decembar).

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Nikola, nekada sam davno kao mlad bio u kuću tvog pradede Budimira u Veliku Planu. Čudo da ti ostali rođaci (a ima ih podosta od Veličkovića u Velikoj Plani) da je tvoja(a i moja) krsna slava na “zlatićevskom-predanćarsko-Gornjo dejanskom):””posna” Sveti Đorđe”-a “poklapa” se Sv,Alimpoje(9 decembar).
      Ako je živ Tisa pozdravi ga od mene i ostale skojima sam igrao loptu, išao u školu u Zlatićevo i Svođe. Klikni na GOOGLE latiničnim pismom:Miroslav B Mladenovic Mirac AMAZON.COM, pa ćeš naći postavljene knjige o našim običajima i slavama iz rodnog kraja, kako se ne bi zaboravili koreni.
      Narvno da imam i lične rođake u Markovac i Veliku Planu a nekada sam i radio u malo vremena kao nastavnik matematike i stanovao kod tvoje bliže rođake tu pored ciglane.
      Pozdravi ih sve od mene, to je porodica Pavlović, ali po ženskoj lozi i tvoja i moja familija.
      Evo ostavljam ti sa sajta POREKLO o tvom RODU i selu Zlatićevo, pa nešto nauči da se ne zaborave koreni. Nije dovoljno samo “pominjati” slave i “crkvene obrede”-nego treba da se prenose običaji, jezik i tradicija života i tako ne zabrave koreni POREKLA.
      http://www.poreklo.rs/2014/03/30/poreklo-prezimena-selo-zlaticevo-vlasotince/

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Krsna slava:-SVETI ĐORĐE(posna slava“ 9 decembar) – sv. ALIMPIJE STOLPNIK(9 decembar se pada u isti dan ali nije naša krsna slava, istog dana u mesecu (9 decembra) su u Grčkoj i Ruskoj pravoslavnoj crkvi osvećene mošti dva sveca Sv. Đorđe i Sv- Alimpije Stolpnika).

      „Sveti Đorđe(„posna) se pominje u trećem veku kao stradalnik za hrišćansku veru-predstavlja se kao veliki junak. U našem narodu ovaj dan se u nekim krajevima naziva Sveti Đorđe;posna“ (sv. Alimpije). Sv, Gerogije (Đorđe) preko Svete Gore, Ohridske eparhije-Zapadne Makedonije, Zete, Severne Albanije, Prizrena (Kosova-ima u Gračanici i freska manastira u vremenu Kralja Milutina) sve do Grdeličke Klisure i do dela Dejana i naseljenika u vlasotinačkim selima sa Vlasine i Trna (pripadao Srbiji do 1878.g. do berlinskog kongresa-da bi se onda Srbi iselili iz svih bugarskih gradova koji su pripali prema berlinskom kongresu Bugarskoj).
      Mahom je ovaj SVETAC(„posna“ Sv. Đorđe-koga nema u crkvenom kalendaru, nego tog dana piše Sv. Alimpije Stolpnik) u Prizrenu bila slava zanatalija mutavdžija, a kod stočara: za sitnu i krupnu stoku.
      Ovog SVECA su mahom „prenosili“ nomadi-stočari ili oni koji su iz neke „osvete“ ili ubistva morali da menjaju slave, imena i prezimena, pa i veru, kako bi se preživelo.
      Zato negde izs traha za svoje „poreklo“ se i teže dolazi do samog porekla nekog roda koji slavi „Sv-Đorđu(„posnu“) na dan Sv. Alimpije Stolpnika (9,decembar).

      Sramota da u rodnom kraju ni SVEŠTENA lica ne znaju da se slavi „Sv. Đorđe“(„Posna slava“ na dan Svetog Alimipije Stolpnika-nego se samo pominje „sv.Alimpije Stolpnik“.

      Često se kao istraživač susrećem sa mnogim neugodnostima, bezobzira mnoge nepoznanice mnogih POMODARNIH VERNIKA-koji čak nemaju ni pojma šta je bilo koji od svetanja njihove slave bio u prošlosti.
      U Zapadnoj Makedoniji ( a bilo je i kod nas sve do kraja 20.veka-od pravih vernika) poznavanja verskih praznika, običaja, slava i krsnih slava i svetaca-ali ovi početkom 21. veka kao „novovernici“ nemaju pojma šta slave i zbog čega se slavi krsna lava. Slava se „pretvorila“ u IĆE I PIĆE!
      *
      Barem na časovima VERONAUKE bi trebalo deca da znaju šta je krsna slava i šta ona znači vernicima u srpskoj tradiciji i očuvanja nacionalnog identiteta.

      To je stoga, što se toga dana slavi spomen osvećenja dva hrama sv. Veliko Mučenika Georgija (Đorđa) u Rusiji i u Grčkoj. Narod je kult oba svetitelja sjedinio u jednom.
      Prepodobni Alimpije hrišćanski asketa iz 7. veka, potiče iz Male Azije; po predanju živeo je 120 godina.
      O službama i velikdenima Srbi su se sakupljali oko starih manastira.
      Slavili su Sv. Alimpija Stolpnika (reč Stolp na makedonskom znači stub, po kome je dobio naziv Stolpnik) za koga se u narodu verovalo da je pregazio čumu(kugu) , odbijao nezdrave vetrove i činio čudesa“.
      NAPOMENA: Svi u selu Dejan(Gornji i Donji Dejan sa mahalama slave 9 decembra krsnu slavu SVETI ĐORĐE(„posna“ slava)-istog dana kada se pada i slava „Sv. Alimpije STOLPNIK, delom u selima :Zlatićevo, Svođe, Boin Dol, Donji Dejan, Kruševica, Donja Lomnica, Vlasotince i u nekim selima ispod Vlasotinca.

      Mahom je ovaj SVETAC(„posna“ Sv. Đorđe-koga nema u crkvenom kalendaru, nego tog dana piše Sv. Alimpije Stolpnik) u Prizrenu bila slava zanatalija mutavdžija, a kod stočara: za sitnu i krupnu stoku
      Postavio:Miroslav B Mladenović Mirac, Vlasotince Srbija
      21.novembar 2017.g
      *
      Miroslav Mladenovic
      26. oktobra 2012. u 13:48
      SVETI ĐORĐE POSNA SLAVA
      —– Original Message —–
      From: Mladenovic
      To: Miroslav Mladenovic
      Cc: Sasa Mira Mladenovic
      Sent: Friday, March 27, 2009 11:45 PM
      Subject: Re: Odgovor
      Poštovani prezimenjače!
      Veoma sam vam zahvalan na onome sto ste do sada učinili za mene i moj rad na poreklu, drugim rečima neizmerno ste mi pomogli.Objasniću vam do kojih zaključaka sam došao koji ce mozda i vama koristiti. Za sada zeleo bih da vam prenesem sta sam saznao iz mog dosadasnjeg rada na temu Sv.Djordjija Posen u Makedoniji i Juznoj Srbiji i Sv. Alempija kako se kaže kod nas u Vrbovcu u Šumadiji kažem tako jer se kod nas smatra Vrbovac prvim šumadijskim selom kad se ide od Smedereva na jug. Evo sad mog razmišljanja na temu Slave.
      O Službama i Velikdenima su se skupljali oko starih srpskih manastira. Slavili su Sv. Alimpija Stolpnika za koga se u narodu verovalo da je pregazio kugu, odbijao nezdrave vetrove i činio druga čudesa. Ovaj Paflagonijski (Mala Azija) Svetitelj je stekao svoje svečare na području pre svega Ohridske arhiepiskopije i Svete Gore odakle se njegov kult širio ka severu naj verovatnije prema Skadru, Prizrenu i Prištini. Malisori fisa Šalja su izgleda slavile i ovog Sveca iako B.Nušić tvrdi da su Slavili Sv.Jovana,a Marko Miljanov Sv.Ivana posto su bili Rimokatolici. M.DJ Milicevic tvrdi da su postovali Sv.Djordja jer se i u Drenici slavio Sv.Đorđe Alimpije u rodovima poreklom iz Zete koji su ušli u fis Šalja. U Gračanici ozidanoj u vreme kralja Milutina imamo fresku Svetitelja. Naime ako je ovaj Svetitelj postao zaštitnik mutavdžijskog zanata onda je Prizren kao grad nadaleko čuven po proizvodima ove vrste jasno bio i jedan od jakih uporišta kulta ovog svetitelja u srednjem veku. Praznuju ga više sitni stočari ali i oni koji rade sa krupnijom stokom pa se na njegov dan ne upreže tegleća stoka. Ova činjenica nas upućuje na zaključak da je pored Sv.Vlasija, Sv.Teodora, Sv.Save, Sv.Đorđa i Sv.Alimpije preuzeo neke epikleze slovenskog paganskog boga Gerovita ili Jarovita. Glava svetitelja se nalazi u rumunskom manastiru Kutlumušu, koga sada drze Grci što upućuje na vezu sa aromunskim stanovništvom. Ako je ovo tačno onda bi porodica Mladenović vrlo lako mogla da vodi poreklo od ostataka plemena Brsjaka (Brđana) i Mijaka iz Zapadne Makedonije ali i Malisora. Nije nemoguće da je kult došao među Slovene i aromunskim posredovanjem i to onih aromuna iz grčkog kulturnog kruga oko Soluna. Odlazilo se rano u Crkvu i strogo postilo da bi sve bilo zdravo u narednoj godini. Ova Slava se relativno slabo slavi u severnim srpskim zemljama dok broj onih koji slave raste od Grdeličke klisure prema jugu ali pogrešno bi bilo reći da nije slavljena u srednjem veku na Kosovu jer za to imamo jake dokaze. U Kičevu, Prilepu, Bitolju, Strugi, Ohridu, Tetovu i Skoplju u Makedoniji bio je do Drugog Svetskog rata, veliki broj porodica koje slave ovu Slavu i svakako predstavljaju daleke rođake familije Mladenović iz Vrbovca. Bugarske okupacione vlasti i komunističke posle rata smatrajući sa pravom ovaj običaj srpskim zabraniće ga. Prvi pomen ove Slave nalazimo u dnevniku poznate trgovačke porodice Andrejevića iz Peći u 18 veku. Andrejevići su poticali starinom iz Nerodimlja na Kosovu, gde je očigledno postojao u srednjem veku kult ovog Sveca. Oblast Nerodimlja je smatrana delom skopske oblasti a uostalom kao i celo Šarsko Zagorje pojedinačno je naseljavana strujama iz Makedonije kroz ceo period turske vladavine. Kult ovog Svetitelja je verovatno u vezi sa Svetom Gorom gde se u manastiru Kutlumušu nalazi glava, deo moštiju otuda Vlasi u Istočnoj Srbiji izuzetno poštuju Sv.Alimpija. Srpski Kraljevi i feudalci su Svetogorskim manastirima davali ogromne metohe unutar svoje države od Soluna do Peći i Debra. Svetogorski monasi su verovatno otuda bili prenosioci kulta ovog Svetitelja u ondašnju Srbiju. Ovo je još potkrepljeno činjenicom da se radi o istom etnosu sa jedne i druge strane Skopske Crne Gore (Karadaga) koje se veoma mnogo selilo iz jedne oblasti u drugu, putevima kroz šarsko-skopsko-crnogorske planinske magistrale. U srednjem veku je preko ove dve planine postojao jak kiridžijski saobraćaj pa planine na centralnom balkanu ne predstavljaju etničke ni dijalekatske granice. Još je zanimljivija veza između Sv.Alimpija i Sv.Đorđa. Zabeleženo je u centralnoj oblasti balkana da su mnoge familije slavile “Sv.Đorđa Alempija” što je ukazivalo da je narod ova dva svetitelja stopio u jednog. U Lešku (Tetovo) je čak u naj novije vreme jedan makedonac tvrdio da slavi Đorđiju na dan Sv.Alimpija. U Ruskoj i Grčkoj Crkvi na ovaj dan se praznuje osvećenje dva hrama Sv.Đorđa te je tako među našim narodom u centralnoj oblasti došlo do fuzije ova dva Svetitelja. U ranijim vekovima biva kod stanovništva naročito upražnjavan kult pojedinih Svetitelja kao što su Sv. Dimitrije na području Šopluka istočno od Vardara, na prostoru centralne Makedonije dakle zapadno od Vardara- Sv.Vasilije, Sv.Atanasije, Sv.Naum, Sv. Alimpije Stolpnik, Sv.Đorđe, Velike Gospojine i Sv. Dimitrija. Na prostoru Epira, Južne Albanije i Zapadne Makedonije Sv.Jovana i Velike Gospojine, na prostoru Tesalije Sv.Tome i Velike Gospojine i na prostoru Severne Albanije i Dalmacije Sv.Nikole i Sv.Stefana. U okviru Ohridske Arhiepiskopije i poglavito Kosturske episkopije negovan je kult Sv.Alimpija koga Slave samo Srbi Kosovci i(li) Brsjaci i oni su bili po svemu sudeći nosioci kulta ovog svetitelja u svojoj postojbini kao i prenosioci među Torlake i Šopove i Sumadince. Crkva Sv. Alimpija u selu Bobišta danas Vergas kod Kostura, danas Kastorija u Grčkoj Egejskoj Makedoniji je najstariji hram koji je podiglo Slovensko stanovništvo ovog kraja a vrlo rano Svečare sa ovom Službom nalazimo severozapadno od ove oblasti u selima oko Korče, Struge, Bitolja gde se verovatno proširila seobom pojedinih porodica iz ovog sela. Rod Naumovića iz Užica koji slave Sv.Alimpija potiče starinom iz okoline Korče. I tamo u Korči su imali svoje rođake koji su slavili istu slavu zabeležio je Popović. Prema naj novijim istraživanjima šira oblast zapadno od Kostura prema reci Vojuši u Toskeriji pripadala je u 11 veku Kosturskoj episkopiji. Interesantno je reći ovde da prvi spomen običaja Slave u istoriji uopšte potiče iz 1018 godine od vizantijskog letopisca Skilice a slavio ju je izvesni velmoža Ivac. Iako bi smo očekivali da je on taj običaj pomenuo severno u Raškoj eparhiji, on ovaj običaj nalazi u okolini Devola u današnjoj jugoistočnoj Albaniji koji se nalazio u sastavu Kosturske eparhije. Ipak freska Svetitelja iz Gračanice i javljanje ove Slave u Župi kod Kruševca i u Jelašnici na Staroj Planini u Zaglavku, te mutavdžijski esnaf u Prizrenu veoma indikativno govore da se ovaj svetac i pre najezde Turaka slavio među raškim i kosovskim Srbima gde je on praznovan pre svega kao zastitnik od kuge kod Bugara su tu ulogu imali Sv.Anton i Sv.Atanas.
      *

  6. milan

    Velickovic (Kosovo Polje-Brejse ) krsna slava SVETI NIKOLA

  7. Zoran

    Veličković, Prilužje, opština Vučitrn, Kosovo i Metohija. Pradeda Stamenko se doselio iz Mačkovca kod Kuršumlije posle Balkanskih ratova jer je dobio spahijsku zemlju po tadašnjoj agrarnoj reformi. Čukundeda mi je bio Nedeljko, a navrdeda Veličko. Slavimo Sv. Petku. Deda mi je pričao da smo od Bjelopavlića, i da smo morali da pobegnemo. Naselili smo se u Topličkom kraju. Molim ako koga ima iz okoline Kuršumlije da me kontaktira, isgražujem porodično stablo. 0652270293. email: [email protected]

    Zoran Veličković

  8. boban

    zeleo bih da znam odakle poticu moj koreni krsna slava mi je sv.Petka rodjen sam u Boru prezivam se Velickovic niko minista nije rekao o porodicnom stablu zato trazim pomoc od vas pozdrav

    • Uglješa

      Pozdrav Bobane. Veličkovići koji slave Sv. Petku su iz Bjelopavlića. Naziv dobjija po plemenu, tada se teritorija nalazila u Brda koja su se graničila sa starom Crnom Gorom, od 1796 je sastavni dio Crne Gore. Rodonačelnik plemena je Bijeli Pavle koji je doselio sa Kosova (neki kažu Bijeli je prozvan zbog njegove kose, prije će biti da je to zbog veoma blijede puti, koja je odlika Bjelopavlića generalno…), čukundeda mu je Stefan Dečanski. Do Nemanjića je objašnjeno, a za konkretno stablo Veličkovića proslijedi mi mail ([email protected]) imam 8 generacija, počinje od tri brata: Milosav, Sule (Šule možda…) i trećem nemam ime. Trenutno sam u fazi dopunjanja rodoslova, posebno sa najmlađim članovima pa bi mi značilo da stupimo u kontakt.

  9. Milos

    Zelim da znam svoje poreklo zivim u. Prokuplju I krsna Slavs je sveti archangel mihailo

  10. Snezana

    Moja pirodica velickovic poslednjih sto godina zivi u selu Radevo opstina Lipljan na Kosovo. Krsna slava sveti Stefan 09.01. Treći dan božića. Od svog dede znam da su na Kosovo došli nakon neke seobe iz Crne Gore. /mala Podgorica ili Danilovgrad/ Da mi se neki pra deda i cukun deda zvali Troja i Veličko. Toliko znam. A rado bih da znam vise.