Poreklo prezimena Labus

Prezime Labus je iz Like. Prenosimo tekst Ilije Labusa (94 godine), koji pravi rodoslov Gornjih Labusa.

Labusi u riječi

Velika Popina sa zaseocima: Kasar, Vrpolje, Podmila, Lukići, Donji Labusi, Jovanići, Gornji Labusi nalaze se na planinskoj zaravni 644 do 770 m. n/v, ispod Poštaka, Lisca, Crnog i Bukovog vrha; na vododelnici Jadranskog (Zrmanja i Krka) i Crnomorskog (Una) sliva; na tromeđi Bosne Like i Dalmacije; na južnim vratima za Dalmatinsku zagoru i Ravne Kotare; na geostrateškim pravcima za istok: jedan preko Like, a drugi dolinom Une; surove klime: žarka i suha ljeta, te studene zime sa burom i snježnim nanosima, ali sa čarobnim prizorom – danju modrog a noću zvjezdanog neba; legla medvjeda, vukova, orlova i tetrijeba. Tu u tim uvjetima prje 350 godina Popina je zbog Turaka bila nenaseljena. I tu su se nastanili Labusi.

P. Rađenović i M. Karanović različitim metodom u istraživanju porijekla imena: Izvjesni Damjan Labus iz Trubara podno Ilice planine, bogat i moćan sa svojih 6 sinova pobije Turke, koji su ga došli pljačkati. Zbog toga morade u Dalmaciju-Plavno. Odatle u potrazi za ispašu stoke dolazi u Popinsko polje i tu se zadrži (Gornji Labusi). Sinovi se poženiše i izgradiše svoje odvojene kuće – badže. Kasnije, vlasti kod popisa nazvaše ih prema imenima: Luka – Lukić, Jovan – Jovanić, Novak – Novaković, Tadija – Tadić, Stoja – Stojsavljević, Đuma (Đurđija) – Đumić. Po tim prezimenima nazvani su i zaseoci (Gornji) Labusi gdje se nastanio Damjan kao izvorišni zaseok i jedini do danas je sa prezimenom Labus. Ostali zaseoci V. Popine uključujući i Donje Labuse su sa mješanim rodovskim prezimenom.

U toponimina nalazimo: Labusova poljana sa zaseokom Jovanići i Labusovo brdo kota 922.

Pouzdano se zna da su Labusi iskonski Srbi, koji su u naletu Huna, krajem 4. vijeka napustili svoju postojbinu – rijeku Lab u Ukrajini i od tada na Balkanskim prostorima, od Makedonije, Hercegovine, Bosne i Dalmacije, prije 350 god. u opustjeloj Popini pod okriljem Lisca 1336 nastavili svoj tjeskoban život, plaćajući danak – porez, krv i svoje živote na raznim ratištima za tuđe interese. Oduvijek su živjeli u uslovima rata i pod prijetnjom smrti, gdje se je za opstanak trebalo izboriti, pa su svakodnevni međusobni konflikti ljudi ustuknuli što više primoravalo ih na uzajamnost i srodstvo. Osnovnu školu u Popini dobili su 1876., nakon 200 godina. Te godine sagrađena je i crkva posvećena proroku Sv. Iliji, koji sada, svake godine iz egzodusa okuplja svoje Popince.

SLAVA: Svi Labusi imaju Sv. Nikolu (zimskog) za krsnu slavu.

Prvi puta u svom postojanju Labusi su zajedno sa svojim rodom formirali 9. Gerilski odred i 27.7.1941.g i organizirano digli na ustanak protiv stranih osvajača i njihovih pomagača i do kraja rata ostali u borbenim i pozadinskim redovima NOR-a. Ilija Radaković: “…ljudi ovog Labusovog kraja od prve do poslednje kuće bili su partizanski…”

Na kraju rata neke porodice su kolonizirane u Bačku i Slavoniju i to su smatrali nagradom. Srbi u Hrvatskoj su konstitutivni dio Republike Hrvatske. Činilo se da je zauvijek kraj povjesnim nesuglasicama između Srba i Hrvata.

Ipak, Hrvatski sabor je 25.6.1991.g. odlučio, a definitivno novim Ustavom 22.12.1991.g., nakon 48 godina vratio Srbe u poziciju nacionalne manjine. Nastali su pogromi i protjerivanja, istom metodom kao 1941.g. u tzv. NDH. Ovog puta, to će zadesiti Popinjce i Labuse. U tzv. vojno redarstvenoj akciji Oluja i nakon 5.8.1995.g. bez borbenih dejstava ovaj zavičaj je izložen pljački, razaranju, i pustošenju, a jedan broj nemoćnih koji nisu mogli pobjeći je ubijen na zatečenom mjestu: u kući, na pragu, u staji, na dvorištu. Sada su Popina i njeni zaseoci pod “posebnom državnom skrbi” – ništa Državi ne daju, niti od Države primaju.

Nastariji spomenik na groblju u Gornjim Labusima je Ruža Labus 1715-1813.