Poreklo prezimena Kosjerina

O prezimenu Kosjerina prilog nam je poslala Zorica Kosjerina:

Podaci o našoj porodici vezani su za seobu u 19. vijeku, a kazivanja starih se uglavnom slažu sa podacima iz knjige Jevte Dedijera:

KOSJERINA:

u Kruševici i Žabici (Ljubinje). Predak im je došao iz Andrijevice (”ispod Andrijeljeva”) u Crnoj Gori u Kosijerevo kod Bileće. Prezivao se Jovanović. Navodno je otišao iz Andrijevice zbog sukoba i ubistva dvojice Turaka. Pobjegao je u Kosijerevo. Postoji istoimeni manastir koji je do potapanja, kad je puštena Trebišnjica, zajedno sa manastirom Dobrićevo iseljen.Taj je manastir sad na Crnogorskoj strani (u selu Petrovići). Iz Kosijereva se doselio u Žabicu oko 1810. godine. Iz Žabice su selili u Kruševicu (gornji i donji dio sela). Slave Nikoljdan.”

Radovan Kosjerina:

“Iz Crne Gore stigli su u Kosijerevo, poslije u Begović kulu, na Pode u Žabicu, pa u Ćukovu ljut u Kruševicu. Lazar je preselio u Prijeplet, Boško ostao u Ćukovoj ljuti. Miloševi su na Njivama, gdje je i dio Lazarevih potomaka.”

Podaci sa crnogorskog veb sajta:

“Kosjerina: (Kolak), Međuriječje (Kolašin)

Kolak (Kolaković), grana Ridjana. Jedni se odselili (1600. god.) u Tulje i Hum (Popovo Polje), Jasenovo, a drugi u Poljica (Trebinje) kao: Vlačić i Popovac; Nikšić i više krajeva kao: Kolaković; Barič i Vitanovce (Donja Guča), Kragujevac, pradjed Nikola došao od Kolašina, nakon učešća u borbama oko Novog Pazara i Sjenice.”

Postoji priča i da smo iz mjesta Kosjerić u Srbiji.

Znamo i da se jedna grana porodice odvojila, otišla u Zapadnu Hercegovinu i primila katoličanstvo. Od onih u Istočnoj Hercegovini postoje dvije grane, jer jedna manja grupa potiče od usvojenog muškog djeteta iz Bileće (par kuća u Kruševici pripadaju njima), a postoji priča o njima da ta druga loza Kosjerina vodi od žene koja je bila udata. Međutim, poslije se razvela i vratila sa djetetom i opet uzela za prezime Kosjerina.

Kosjerine iz Valjeva su se u Valjevo doselile 1935. godine iz sela Stepen kod Trebinja. Jedan predak je u Valjevo došao sa tri sina.

Kosjerine u Bačkoj Palanci su u Vojvodinu doselili krajem 40-tih godina 20. vijeka.

Oni koji su otišli zapadno naselili su mjesto Višiće kod Čapljine i katolici su, a priča kaže da se njihov dolazak veže uz pomalo romantičnu priču / legendu, po kojoj se tu predak doselio iz okoline Trebinja oko 1850. godine i radio kao nadničar, te se zaljubio u gazdinu kći jedinicu i tu na kraju zasnovao familiju s njom. Izgleda da svih 10 – ak familija s tog područja imaju istog pretka.

Danas Kosjerine i njihovi potomci žive u Ljubinju, Trebinju, Bileći, Mostaru, Zadru, Čapljini, Metkoviću, Dubrovniku, Beogradu, Novom Sadu, Bačkoj Palanci, Valjevu, Podgorici, Herceg Novom, Sloveniji, Njemačkoj, Švedskoj, SAD, Australiji…

Naši preci su ranije živjeli od zemljoradnje, (nomadskog, Zelengora) stočarstva i trgovine, a danas su mnogi potomci inženjeri, doktori, profesori… Mnogi su sreću potražili van krševite Hercegovine.

– Pošto je predak iz Kosijereva, prozvali su ga Kosjerina, a neki kažu da se predak u Kosijerevu pravio gluvonijemim i zato su mu seljani dali po imenu sela prezime Kosjerina.

– Nakon tuče nekih žena, našu prozvaše Kosjerina jer je u tuči koristila oruđe kosijer (donekle šaljiva verzija).

– Postoji verzija po kojoj smo iz mjesta Kosjerić u Srbiji, pa otud prezime.

U to doba mnogi žitelji tih područja su iz straha od odmazde Turaka mijenjali mjesto boravka, selili se s porodicom i mijenjali prezime. Zadržali bi ipak krsnu slavu, tako da i pored različitog prezimena po njoj možemo zaključiti o nekim rodbinskim vezama. Neki su selili iz Crne Gore u Hercegovinu, Dalmaciju, pa neki otamo opet u Crnu Goru, Srbiju…

KRSNA SLAVA: Sveti Nikola