Poreklo prezimena Kolak

21. februar 2012.

komentara: 17

 

PIŠE: Dragan Kolak (Titel)

Prezime Kolak nije uobičajeno, ali se kod Srba sreće vrlo rano i po učestalosti se (po nekim istraživanjima) nalazi na 800. mestu u Srbiji. Međutim, ono nije samo prezime već i ime bratstvu. Bratstvo Kolak čine i oni koji imaju druga prezimena, ali u predanju čuvaju uspomenu na svoje staro prezime i poreklo.

Danas Kolaka, što bi se reklo, ima od Australije do Aljaske i među pravoslavcima, katolicima, muslimanima, a ima naznaka i među pripdnicima judaizma. Ovo prezime se javlja i u oblicima Kolaković, Kolakušić, a kod Poljaka i Koɬakowski.

Postoji nekoliko tumačenja značenja reči kolak po kojoj je nastalo prezime Kolak, odnosno „produženo“ Kolaković. Prema profesoru Dragiši Bojoviću kolak znači hajdučki jatak. Dakle, onaj koji skriva odmetnike od turske vlasti i daje im sklonište. Postoji mišljenje da su Turci nametali neposlušnima ovakva „bezimena“ prezimena i na taj način obeležili, odnosno kažnjavali one koji su se opirali turskoj vlasti. Tako je Kolak postalo trajno prezime neposlušnom pretku današnjih Kolaka i Kolakovića. Na osnovu ovakvog predanja, koje je sačuvano u nekim krajevima Raške oblasti, moglo bi se ustvrditi da je najstariji predak Kolaka iz Riđana bio hajdučki jatak ili četovođa za vreme Turaka. Neka usmena kazivanja govore da su se njegovi saplemenici prvobitno prezivali Novakovići. Kolaci ovako nepokorni ušli su i u narodnu književnost, pa je i Vuk Karadžić zabeležio poslovicu: Teško Kolaku na zlu konaku…

Drugi, pak, reč kolak povezuju sa turskim rečima ruka (tur. kola) i čolak (tur. çolak), tj. onaj koji je bez jedne ruke, jednoruk. Ovo bi moglo da ima veze sa prethodnom tvrdnjom da su zbog neposlušnosti kažnjavani, onako kako je to suđeno po šerijatskom zakonu i odsecanjem ruke. I portal Ancestry.com objavio je da je Kolak srpsko i(li) hrvatsko prezime u vezi sa turskom reči u značenju jednoruk. U Poljskoj je, piše na portalu, Kolak ime od milja za lično ime Mikoɬaj. Inače, ovaj portal objavljuje da je Kolaka najviše u SAD bilo 1920. u saveznim državama Ilinoisu i Mičigenu.

Postojanje prezimena Kolak(ovski) u Poljskoj i drugde gde nije bilo Turaka moglo bi da ima za pretpostavku da je prezime Kolak nastalo i od slovenske reči. Jedna od pretpostavki bi mogla biti, da je prezime Kolak nastalo od stare slovenske reči kolač (okrugao hleb, možda koji je u sredini bio najčešće šupalj), a izvedena je od imenice kolo, odnosno kolut. Imenica kolač postoji i u drugim slovenskim jezicima, a u bugarskom uz kolač i oblik kolak. (v. P. Đorđić, Naš jezik, 8/1934, 241-247).

Postojbina Kolaka je okolina Nikšića, selo Riđani, u Staroj Hercegovini. Ima mišljenja i da su, u stvari, poreklom od starog plemena Riđana po kome je i pomenuto selo dobilo ime. To je staro pleme koje se pominje u istorijskim izvorima 1430. godine. Turci su zauzeli Riđane 1466, a pominje se i 1477. u defteru za Hercegovinu. Riđani su nekada živeli u župi Onogošt, u okolini Grahova i Risna, pa potiskivani od mlađeg plemena Nikšića pomerali su se na sever u pravcu današnjeg Nikšića, te do 15. veka naseljavali Nikšićko polje. Kasnije, Riđani su se iseljavali u Hercegovinu i zapadnu Srbiju, ili su se stopili u jedno pleme s Nikšićima, kojima je već od 16. veka na čelu bio zajednički vojvoda Grdan Nikšić. Neki smatraju da Kolaci, upravo, pripadaju rodu Nikšića. Pleme Nikšići stanovalo je u Nikšićkoj župi, u istočnom delu Nikšićkog polja. Pleme  Nikšići pominje se 1399. i 1455, a žive i legende o plemenskom pretku Nikši. Nikša je bio u rodbinskim vezama sa Nemanjićima. Otac njegov, vojvoda Ilija, bio je zet Nemanjinog sina Vukana. Nikša je živeo u selu Zagradu (Nikšićka župa) sa svojih pet sinova.

Kada se sagledaju istorijsko-etnografski podaci može se reći da su Kolaci/Kolakovići vrlo stari rod. Verovatnim se može prihvatiti i predanje da su nekada davno živeli u Riđanima, plemenu koje je bilo poznato do 18. veka, od kada nestaje zbog progona, uništavanja, islamizacije i drugih metoda istrebljivanja onoga vremena.

Dolaskom Turaka, i posle neupelih buna protiv njih, započinje iseljavanje nikšićkih bratstava i traje kroz čitav 17. i 18. vek, naročito u vreme velikih seoba Srba. Čitava bratstva sele se na jug u Hercegovinu, Boku, Dalmaciju, na sever u jugozapadnu Srbiju i dalje u Bosnu, Srem, Liku, Slavoniju, Baranju i Hrvatsku. Naročito su rasuti duž Vojne krajine, od Like do Banata.

Iseljavanje iz Riđana postalo je masovno kada je Numan-paša Ćuprilić 1714. napao župu Onogošt (Nikšić). Srpsko stanovništvo se tako pred Turcima pomeralo na sever sve do Komorana (Slovačka) i do Zagrebačke gore na zapadu. U tim seobama našli su se i Kolaci seleći se u raznim pravcima. Radoje Uskoković smatra u dva pravca – Hercegovinu i Ibarski Kolašin, koji su bili usputna stanica u daljim seobama. U novim sredinama iseljenim hercegovačkim porodicama dodeljeni su grbovi, plemićke titule i druge privilegije. Među brojnim vlastelinskim porodicama pominju se i Kolakovići.

Hercegovina

Jedna grana Kolaka iz Riđana oko 1600. iselila se u sela Trebinjskog i Popova polja – Tulje, Hum, Jasenovo, Poljice i samu varoš Trebinje. Iz grupe Kolaka poreklom su iz Riđana i Vlačići u Poljicama (Trebinje). Rod ovim Vlačićima su Popovci u Popovu i Trebinju, koji su takođe poreklom od Kolaka iz plemena Riđana.

Dr Dragiša Bojović piše da je najverovatniji rodonačelnik Kolaka u Humu bio Marko koji je onamo imao sinove Mijata, Sima i Jova. Najpoznatiji Kolak u ovoj familiji je Vasilije Vaso Kolak, Mijatov sin. Bio je poznati trgovac u Brčkom, a hercegovački Kolaci trgovinom su se bavili i u Beogradu, Trstu i drugde.

U Vlahoviće kod Ljubinja iz Šuma (Trebinje) beži Mićun Kolak (rođen oko 1800.), jedan od trebinjsko-popovskih Kolaka, pošto je ubio turskog zulumćara. Verovatno je promenio i staru slavu Jovanjdan u Đurđevdan, radi skrivanja od progona. U Vlahovićima su njegovi potomci živeli do 30-ih godina 20. veka, a danas uspomenu na njih čuva samo kameni beleg na vlahovićskom groblju. Posle učešća u Velikom ratu potomci Pera, Mitra i Jovana Kolaka kolonizovani su u Kijevo (Metohija), a Tripa i Sima Kolaka u Stepanovićevo (Bačka). Danas su metohijski Kolaci u Kragujevcu, a jedan se odselio u Leskovac (Rajko Kolak) i „produžio“ prezime u Kolaković. Potomci ovih drugih danas su u Novom Sadu i Stepanovićevu. Ove familije slave Đurđevdan, dok u Stepanovićevu ima i Kolaka koji slave Jovanjdan, što bi moglo da znači kako su oni naseljeni pravo iz Popova polja ili Huma.

Dr Jevto Dedijer zabeležio je Kolake u doline reke Tihaljine u zapadnoj Hercegovini u selima Grab, Tihaljina, Valjak i Klobuk u opštini Grude. U maticama tihaljske župe prezime Kolak, odnosno Kolaković, može se pratiti od 1834. godine. I oni su očuvali narodno predanje o poreklu iz Riđana. Prema procenama u Hrvatskoj danas živi oko hiljadu Kolaka i 443. je prezime po brojnosti. Svi su oni, uglavnom, poreklom iz zapadne Hercegovine. Potomci Kolaka iz Tihaljine žive u Zagrebu, Splitu, Osijeku i drugde po svetu. U SR Hrvatskoj je prezime Kolak sredinom 20. veka zabeleženo u 50 mesta.

Risto Milićević je u svojoj obimnoj studiji Hercegovačka prezimena zabeležio da su Kolaci pravoslavci i katolici, a Kolakovići muslimani. Pravoslavne Kolake zabeležio je u Humu (Šuma trebinjska), Tulju (Popovo) i Donjem Poplatu (Stolac). Za njih veli da su starinom iz Riđana u Staroj Hercegovini i da su se najpre naselili u 17. veku u Tulje. Odatle se jedna porodica preselila u Jasenicu Lug, pa posle, 1780. u Hum na aginsku zemlju. Oko 1700. je jedan Kolak iz Tulja prešao u manastir Tvrdoš, a njegovi su potomci prozvani Popovcima, jer im se predak doselio iz Popova. Kolake katolike i Milićević nalazi u Grabu, Veljacima i Klobuku kod Ljubuškog.

Jedni podaci govore da su u selu Piragiću svoj posed početkom 20. veka imali  Kolakovići, age iz Nevesinja. Oni su svoje pravo poreklo prikrivali, tvrdeći da su starinom iz Anadolije. O njima piše i Risto Milićević i beleži da su živeli u Nevesinju i Blagaju, a imali velike posede u „Rabini i okolini“. Blagajski Kolakovići su došli iz Nevesinja u koje je davni „predak došao iz Turske“. Po tom predanju Alija Kolaković, „najstariji član“ porodice vratio se u Tursku u „daleki Istambul“, gde je napravio veliku vojničku karijeru i obogatio se. Posle toga se vratio u Blagaj, te sagradio han, most i mekteb, a 1682-3. i „veliki kameni most sa šest lukova preko Neretve u Konjicu“.

Za Hercegovinu je karakterisatično da udate žene prozivaju prema devojačkom prezimenu, te tako žene Kolaka nazivaju Kolakušama. Otuda se javlja (vrlo retko) i prezime Kolakušić. Ima ga u Novom Sadu i nekim mestima Hrvatske.

Ibarski Kolašin

Druga grana Kolaka iz Riđana iselila se u Ibarski Kolašin. Danas je to prostor opštine Zubin Potok, a delom pripada Novom Pazaru i Tutinu. Ovamo su se Kolaci najverovatnije doselili početkom 18. veka u sela Banje, Preseka i Perkovac. Dečanski pomenik onoga vremena pominje Mandu, Komlena, Milana i Vukadina Kolakoviće iz Preseke koji su bili hodočasnici u Visokim Dečanima. Selo Banje je bilo najveće selo u Srbiji čiji su svi stanovnici bili jedino Kolaci. Kolakovićima iz Banja zajednički predak imao je sinove Boja, Gvozda i Miluna čiji su se potomci kasnije prozvali Bojovićima, Gvozdenovićima i Milunovićima. Dr Bojović piše da kolašinskim Kolacima pripadaju današnji Radojevići, Radovanovići, Lazovići, Pantelići, Milići, Markovići, Marinkovići, Vasiljevići, Josivljevići i Lukovići. 

Kolašin je, u stvari, bio etapna stanica u daljim seobama Kolaka prema centralnim krajevima Srbije. Ni u jednom pomenutom selu danas nema žitelja sa prezimenom Kolak, jedino u Kosovskoj Mitrovici telefonski imenik beleži Kolakoviće (2 kuće).

Seobe su nastavljene preko planine Rogozne u novopazarski kraj. U Vranoviće kraj srednjovekovnog grada Jeleča na Rogozni iz Banja su se naselili Kolakovići. Knez sela podno Jeleča bio je Ilija Kolaković. Za kneževo ime vezuje se jedno predanje o njegovom nepoštenju. Kako ga je narod prokleo, to su u njegovoj porodici godinama umirali, a da bi zaustavili pomor promenili su staro prezime u Dobrić.

Kolaci iz Banja preko Rogozne preselili su se u okolinu Novog Pazara i to Nikolići (Dragočevo), Vukosavljevići (Javor), Markovići (Andrijaš) i Kolakovići u Vražogrnce. Ova prezimena i danas se sreću u Novom Pazaru i okolini, a od Kolakovića su ostali samo oni u Postenju pored grada i u samom Novom Pazaru.

Iz Banja u Ibarskom Kolašinu Kolaci/Kolakovići su stigli i do Leposavića. Onde Veselinovići i Gvozdići iz Postenja kod Leposavića čuvaju uspomenu na staro Kolakovo prezime. Imaju istu slavu i međusobno se neorođavaju. U selu Mekiniću Radosavljevići čuvaju porodično predanje da je iz Crne Gore preko Banja u Ibarskom Kolašinu porodicu doveo Janićije Kolak. Od dva brata Radosava i Radisava vode poreklo Radosavljevići i Radisavljevići. Ovi potonji su vratili staro prezime i danas su u ovom selu Kolakovići . Kolakovića ima u Leposaviću i Lešku. U Leposaviću žive Todići iz Banja, koji su poreklom, takođe, od Kolaka.

Početkom 19. veka iz Ibarskog Kolašina Kolake u Toplicu je predvodio predak Jovan sa braćom Vukotom, Pavlom, Mihajlom i Vićentijem. Rod Jovića u Belom Polju nosi prezime po Jovanu. Saborac i lični prijatelj Koste Pećanca iz familije Jovića bio je poznat u kraju kao Milorad Kolak (1892-1955). U Rači Vukotići su uzeli prezime po Vukoti, a Vićentijevići po Vićentiju. Od Mihajla u Dešiški su Mihajlovići, u Vuči Pavlovići (po Pavlu). Uz Pavloviće u Vuči se Kolacima smatraju i Mojsilovići i Nikolići. Svi su oni sačuvali predanje da su od Kolaka iz Ibarskog Kolašina.

Predanje govori da je seobu Kolaka iz Ibarskog Kolašina u Borač u Gornjoj Gruži predvodio Nikola Kolak u vreme kada je oko Novog Pazara i Sjenice ratovao Karađorđe. Prvi pisani trag o Kolacima u Borču nalazi se u crkvenim matičnim knjigama iz 1837. gde su upisana imena Sretena i Srećka Kolaka, odnosno Kolakovića. Danas se beleži samo prezime Kolaković, pošto su tzv. „bezimenom“ prezimenu dodali nastavak -ović. Ima ih još i u selima Gruža i Radmilović.

Rod sa ovim Kolakovićima su Kolakovići iz Vitanovca. Na groblju ovog gružanskog sela nalazi se nadgrobni spomenik Dragutinu Kolaku, poginulom vojniku u balkanskim ratovima. Rođaci Kolakovića žive i u susednom selu Milavčići. Još pre Karađorđevog ustanka iz Kolašina su prvi pobegli u Vitkovac Mladenići iz plemena Kolaka i jedna su familija sa Kolacima u Vitanovcu.

Radoje M. Uskoković, između ostalog, beleži da su se krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka mnogi Nikšići iz Riđana naselili u valjevskim selima. Najpre Hadžići u Babinoj Luci pod Suvoborom i oko sebe naselili rođake Kolakoviće u Babajiću, Struganiku, Cvetanovcima i Gunjici. U tamnavskim selima su se naselili Vukomanovići i uz njih rođaci Kolakovići u Bajevcu i Stublini.

U pisanim izvorima ima puno podataka o ljudima i skupinama stanovništva koji nose prezime Kolak i Kolaković. Pored Vuka Karadžića, koji pominje hajduka, u svojim spevovima Andrija Kačić Miošić pominje (1756) Kolaka buljubašu.

Najstariji istorijski podatak je iz 1479. pominje Vuka Kolakovića (Wok Golakowigh castelanus despoti rasciani castri Iregh), komandanta grada Iriga kada je njime upravljao despot Jovan Branković. Pripadao je  rodu koji je izbegao u Srem sa Brankovićima i imao plemićku titulu.

Komandant turske tvrđave  Rače na Savi bio je 1527. Kolaković.

Slavonski buntovnik Frano Kolaković je 1606. oteo turskoj vojsci tvrđavu Kobaš na Savi i pod Osijekom posekao sigetskog Osman-agu.

Oko 1619. prvi zapovednik male tvrđave iznad Otočca bio je Andrija Kolaković.

Predsednik suda grada Zagreba 1686. bio je Gašpar Kolaković.

Peticiju austrijskom caru Leopoldu 1688. pored ostalih viđenijih Hercegovaca potpisao je i Mihailo Kolak.

U austrijskim dokumentima se pominje vođa Ličana u bunama 1711-12, i1728. otočački vojvoda Kolaković i naređuje se njegovo pogubljenje.

Kapetanu grada Karlovca Vuku Kolakoviću (Wolfgang Kollakovich) za vojničke zasluge u borbi protiv Turaka car Karlo Šesti 1738. dodelio je plemstvo s počasnom titulom „fon Tigrenberg“, 1742. dobio je državljanstvo i plemstvo Kranjske, 1743. Koruške, a 1745. grada Senja.

Ali-paša Rizvanbegović šalje marta 1843. na razgovore mitropolitu crnogorskom Petru Drugom  Vasilja Kolaka, svoga „vjernog slugu naše kuće od njegova djetinjstva“.

Među pretplatnike Zore dalmatinske 1844. upisan je Kollakovich, nadnamesnik u gradu Olomoucu u Češkoj.

Ilija Kolaković je bio 1859. među sandžačkim delegatima kod sultana u Stambolu.

Iz Dubrovnika je avgusta 1875. na ustaničko područje oko Trebinja putovao Savo Kolak-Mostarac.

Matija Kolak, učitelj iz Prozora, bio je muzejski poverenik oko 1887. i vredni sakupljač predmeta materijalne kulture iz Gacke za Narodni muzej u Zagrebu.

U 19. veku poznati su bili Jovan Kolaković iz Teočina i Stevan Kolaković iz Sarajeva, te narodni pevač Meho Kolaković iz Bosanske krajine.

Danilo Vučkov Kolaković (rođen 1880 u selu Banje) učio je u Srpskoj gimnaziji u Carigradu, a Beograđani braća Dragutin i Milutin Stevanovi Kolakovići učili su u Srpskoj gimnaziji u Skoplju (1910-11).

Pesma Stradanje Srba u Trebinju 1914-18. među povešanim žrtvama austrougarskog terora spominje „sa Huma Kolaković Mića“.

Joksim Vasović Kolaković rodom iz Borča, učesnik je balkanskih ratova. Za zasluge u  Prvom svetskom ratu odlikovan je srebrnom i dvema zlatnim medaljama, te francuskim ordenom Legije časti četvrtog stepena sa mačevima.

Ljubomir Vukotić Kolak iz Rače u Toplici bio je poslanik između dva svetska rata. U Drugom ratu bio je pripadnik Kraljevske vojske u otadžbini.

U novije vreme poznati su brojni Kolaci. Mirko Kolak, hercegovački prvoborac iz Mostara i potonji pukovnik JNA. Rudi Kolak, pravnik i političar najvišeg ranga u SFRJ iz okoline Jajca. Vidosav Kolaković, politički komesar Čačanskog partizanskog odreda. Istoričar i profesor Univerziteta u Novom Sadu Vaso Kolak, književnik i pevač Nikola Kolaković, filolog Fekra Kolaković- Matijašević, naučnik i doktor prava Jure Kolaković, beogradska istoričarka Vasilija Kolaković, gradonačelnik Jerusalima Tedi Kolak.

Danas su Kolaci-Kolakovići rastureni širom bivše Jugoslavije. Prema sajtu Forebears  prezime Kolak pojavljuje se u 1166 slučajeva u Hrvatskoj, zatim u BiH 583 i u Srbiji 204 puta. Prezime Kolaković najviše puta se pojavljuje u Srbiji 905, u Hrvatskoj 330 i BiH 212 puta. U BiH prezime Kolak može se sresti u kantonima Zeničko-dobojskom i Srednjebosanskom, u Unsko-sanskom i Hercegovačko-neretvanskom samo Kolaković, a oba oblika prezimena u Sarajevu i Tuzlanskom kantonu. U Republici Srpskoj (Trebinje i Banja Luka) postoji samo prezime Kolak. U Hrvatskoj su zastupljena oba oblika ovih prezimena, a najviše ih je u selima Gatačkog polja u Lici, pa u Karlovcu, Zagrebu i drugde. U Sloveniji se sreću oba oblika i Kolak i Kolaković. U Crnoj Gori je ostalo malo Kolaka. U Danilovgradu ( 1 kuća) i Tivtu (2 kuće) telefonski imenik je zabeležio žitelje sa prezimenom Kolak, a Kolakoviće (5 kuća) u Podgorici. Oba oblika ovog prezimena tri puta se pominju u opštinama Bar i Ulcinj.

Najviše stanovnika koji nose prezime Kolak i(li) Kolaković u Srbiji ima u centralnom delu Srbije koji je omeđen linijom Velika i Zapadna Morava do Ivanjice i Užica, niz Drinu do Save. Najveća koncentracija Kolakovića je u Čačku i deset okolnih sela Atenica, Rajac, Ljubić, Trnava i druga. U Kragujevcu, u Užicu i selima Mokra Gora, Drijetanj, u  Beogradu sa okolnim  naseljima  imamo i Kolake i Kolakoviće. U Zrenjaninu (Klek, Lukićevo, Ravni Topolovac) Novom Sadu, Pančevu i Subotici žive stanovnici sa oba prezimena. U selu Aleksa Šantić kod Sombora žive samo Kolaci.

Da bi se utvrdilo ko je kome bliži ili dalji rod, odnosno direktvna ili sporedna grana, kod pripadnika pravoslavne religije pomaže krsna slava. Nije lako utvrditi koju su slavu slavili najstariji preci današnjih Kolaka. Kako piše dr Dragiša Bojović Kolaci iz Starog Kolašina, Gruže, Toplice, Srednjeg Ibra, Stare Raške, Rogozne i Laba danas slave Svetog Nikolu, a preslava im je Sveti Ilija. Svetog Nikolu slave Kolakovići iz Borča i Rajca ovo navodi na pretpostavku da svi oni pripadaju istoj grani Kolaka.

Kolaci u Kačeru, Kolubari, Podgorini i Jasenici slave Svetoga Luku, a u Valjevskoj Tamnavi Đurđic i Aranđelovdan. Kolaci u Humu, u Hercegovini i Jalovici slave Svetog Jovana. Kolaci u Kragujevcu, Stepanovićevu i Titelu kod Novog Sada, koji su starinom iz Vlahovića (Ljubinje), te Kleku kod Zrenjanina, doseljeni iz Kovačine (Trebinje),  slave Đurđevdan.

Zabeleženi su i toponimi koji podsećaju na prisustvo Kolaka. Kod Žabljaka u masivu Durmitora postoji Kolakov brijeg. U literaturi o Narodnooslobodilačkom ratu  (1941-1945) pominje se selo Kolakovići u kome su živeli Ćosovići. U dolini reke Kosanice oko sela Rače i njegovih zaseoka postoje mnogi toponimi koji govore o tragovima Kolaka: Kolaci, Kolačka voda, Kolačke livade, Kolačko groblje, Kolačka vodenica. U nevesinjsko-bilećkom kraju od Kolaka ostao je samo toponim Kolakovina.

 

Izvori i literatura:

  1. Dragiša Bojović, Kolaci u Srbiji, Punta, Niš, 2010.
  2. Novak LJ. Miljanić, Kolakovići, Narodno stvaralaštvo – folklor, god.XIII, sv. 49-52, Balkanološki institut SANU, Beograd, 1974.
  3. Radoje M. Uskoković, Iseljeni Nikšići, Zbornik radova o Jovanu Cvijiću, Beograd, 1934.
  4. Naš jezik, god.II, sv. 8, Beograd, 1934, str. 241-247 (P. Đorđić)
  5. Risto Milićević, Hercegovačka prezimena na: scribd.com/doc/
  6. cro-eu.com /forum/
  7. ancestry.com
  8. imenjak.com
  9. geni.com/surnames/Kolak: Porijeklo prezimena Kolak
  10. montenegro.org.au

 

Autor: Dragan Kolak, Titel

 

 

 

 

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (17)

Odgovorite

17 komentara

  1. Dragan Kolak

    Hvala što ste objavili tekst o prezimenu Kolak, ali ga nema u spisku prezimena na slovo K.
    Pozdrav!

    • Jovica Krtinić

      Poštovani Dragane, spisak je uređen na način da su najpre prezimena sa nastavkom -ić, a zatim i sa drugim nastavcima, kao i ostala prezimena. Prezime Kolak je među ostalim prezimenima.

    • Dobrica Gavrilović

      Poštovani Dragane, divan tekst. Moje prezime je Gavrilović, slava Sv. Jovan, pripadam grupi porodica poreklom iz Kovačevca kod Mladenovca ( Simići, Savići, Savkovići, Nenadovići, Jankovići i drugi). Zovu nas ” kolaci” . Moj pra-predak je Mihailo Kolak potpisnik peticije ćesaru Leopoldu. Staro kumstvo su nam Ševe ili Ševići, slave Sv. Alimpija Stolpnika. Predak nam je ajduk Kolak iz Gornje Trešnjevice koji je ajdukovao po Rudniku. Po haplogrupi većine nas koji smo je radili pripadamo bratstvu Vlahovića iz plemena Rovca ( J1 M 267). Rod su nam Tišme i Janjatovići ( ista slava i haplogrupa). Potičemo iz Riđana plemena koje se rasturilo posle ” morejskog rata” . Staro prezime je i Vajdić. Postoji predanje da potičemo iz plemićke porodice stare Srbije.

  2. Andjelko

    Zahvaljujem Dragane na ovakvom iscrpnom tekstu i činjenicama koje nisam znao o svom poreklu pa sam u vezi ovog teksta imao jednu malu dopunu i nekoliko pitanja. Ukoliko ima neko odgovor na njih molio bi da mi pomogne.
    Zovem se Andjelko Vukosavljevic. Moji preci su sa Rogozne selo Javor i vi ovo prezime navodite u tekstu ali ne navodite da u tom selu imaju još dva prezimena i to Milojevic i Miletic. Iz sela banje u selo Javor, po priči, dosao je Vulin sa svoja tri sina Vukosavom, Milojem i Miletom i sinovcem (bratovljevim sinom) Milošem.
    Od njih nastaju tri prezimena Vukosavljević, Milojević i Miletić a potomci Miloša primaju prezime Vukosavljević. Tako da u selu Javor imate tri prezimena.Inače vrlo je bitno za pracenje roda napomenuti da slavimo dve slave i to kao veliku Svetog Nikolu a kao malu Svetog Iliju.
    To bi bila dopuna ovom tekstu.
    Pitanja bi bila sledeća:
    1. Dali Kolaci poticu iz plemena Vasojevića kako smo do sada mislili i ako ne kome bratstvu pripadaju Kolaci.
    2. Po predanju nasi preci su selo Banje dosli iz sela Lopate opština Podgorica (blizu Kolasina), dali je ovo tačno.
    Ukoliko neko zeli detaljnije podatke o ovoj temi a ja ih znam stojim svima na raspolaganje. Unapred hvala.

    • Dragan

      Anđelko, ne bih znao da odgovorim na Vaša pitanja, ali sam zainteresovan za podatke kojima raspolažete. Pozdrav!

      • Anđelko

        Mnogo vam hvala, gospodine Dragane, na ovom iscrpnom tekstu. Iz njega sam saznao puno o svom poreklu. Pre ovoga znao sam da smo u selo Javor na Rogozni došli iz sela Banje, a u selo Banje da smo došli iz sela Lopata. Takođe sam znao da je jedan deo iz Banja otišao u Vranoviće. Zanimalo bih me samo ako bi imali neke više informacije o plemenu Riđani i gde smo se nalazili između nestanka ovog starog plemena i dolaska u selo Banje u 18. veku. Do sad su nam po predanju pričali da smo iz plemena Vasojevića. Posle vašeg teksta nisam siguran. Ako nemate pogodne odgovore, da li bi mogli da me uputite u neke izvore koje ste pretraživali kada ste sastavljali ovaj tekst, a koji upućuju na Kolake iz Banja.
        Napomenuo bih da Kolaci koji su došli u Javor iz Banja nisu uzeli samo prezime Vukosavljević, već i Milojević i Miletić. Danas selo Javor skoro da nema više stalnih stanovnika a sve ostalo je emigriralo direktno u Kragujevac ili prvo u Novi Pazar pa Kragujevac.

  3. Joksim

    Anđelko, predlažm da uradite DNK test i jedino tako dobićete odgovor na postavljena pitanja, i potvrdu ili demanti predanja.

  4. Andjelko

    Gde i kako bi bilo najlakse uraditi DNK test. Ko bi mi protumačio dobijene rezultate i kako bi oni doprineli (DNK rezultati) pojasnjenju ova dva pitanja.
    U svakom slučaju hvala.

    • Jovica Krtinić

      Poštovani Anđelko, DNK testiranje se može obaviti u Beogradu, u DNK centru za genetiku, Svetozara Ćorovića 10. Cena testiranja je 13.000 dinara. Ukoliko se učlanite u Društvo srpskih rodoslovaca “Poreklo” imate pravo na popust od 50 odsto na navedenu cenu. Od momenta testiranja do dobijanja rezultata prođe dva do tri dana. Dobija se rezultat na 23 markera koji potom protumače urednici Srpskog DNK projekta na našem forumu. Rezultat se istovremeno unese u tabelu Srpskog DNK projekta sa navođenjem prezimena, mesta porekla po ocu i krsne slave.

  5. Vojislav Ananić

    KOLAK (p.k). Kolaci (p). u Humu (Šuma trebinjska), Tulju (Popovo) i Donjem Poplatu (Stolac). Starinom su iz Riđana kod Nikšića, odakle su se, u 17. vijeku, doselili u Tulje. Iz Tulja je jedna porodica prešla u obližnje selo Jasenicu Lug, a odatle oko 1780. godine u Hum – na aginsku zemlju. Iz Tulja je ncki Kolak prešao u manastir Tvrdoš kod Trebinja oko 1700. godine. Bio je manastirski pčelar sve dok je „manastir postojao“. Njegovi potomci prozvali su se Popovci zbog toga što im je predak doselio iz Popova. Slave Jovanjdan (75:1191: 59:269,293: 84:170). Kolaci (k) su u Grabu, Veljacima i Klobuku (Ljubuški). U Veljake i Klobuk su doselili iz Graba (59:300,302.308).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

  6. Boris Kolak

    Postovani, posto vidim da se nigdje ne spominje pravoslavna porodica Kolak iz Nevesinja ja bi to da ispravim. Do cetvrtog koljena znamo sa sigurnoscu a dalje imamo samo imena i ne mozemo da odgonetnemo odakle su dosli u Nevesinje. Pradjed mi je bio Kosta Kolak umro 1914. (zena Ana rodjena Mihic umrla 1925.) imali su cetvero dijece, dva sina (Milan 1886-1850, Vaso 1899- umro mlad ) i dvije cerke. Sin Milan je moj djed i on je imao Zagorka 1921-1945, Kosta 1923-1988 (sin Milan 1957.), Djordjo 1925-1996, Ranko 1927-1928, Marko 1937-1995 (sin Boris 1967.- ja). Kostini predci su: Ilija, Savka; Djordjo, Mara; Ilija Mara; Vaso, Andja i kao prvi stoji Vasilj Kolak.

  7. Boris Kolak

    Svetog Jovana

    • Dobrica Gavrilović

      Poštovani, svi Kolaci u selu Kovačevcu ( porodice koje nazivaju Kolaci) kod Mladenovca slavimo Sv Jovana Krstitelja . To je stara slava Kolaka. Staro kumstvo Ševići.

  8. Neko,tamo daleko

    Pored pomenutih toponima evo i jos nekih:
    1.Kolaci, Stilja, Grad Vrgorac, Split-Dalmacija, Hrvatska,
    2.Kolaci, Malo Polje, Opstina Perušić, Licko-Senjska zupanija,Hrvatska
    3.Kolaci, Grude municipality, Kanton Zapadne Hercegovine,BiH,
    4.Kolak, Konjsko, Općina Klis, Split-Dalmacija,21231,Hrvatska,
    5.U kontekstu pomenutog u tekstu Kolakovica iz Banja Luke dodao bih i dva sela u blizini tog grada: Gornja i Donja Kola od kojih bi moglo biti izvedeno prezime Kolakovic,

    Mislim da u tekstu autor pokusava da poveze sve Kolak(ovice) u isti kos.Nema veze sto neki od njih slave razlicite slave a neki od njih imaju i razlicita predanja o porijeklu.To je najcesca greska istrazivaca.Samo DNK testiranje moze dati ispravan odgovor.Toponimi,prezimena i predanja su samo ispomoc i moguca smernica za dalje istrazivanje porekla.
    Kada smo kod Ibarskog ili Starog Kolasina postoje istrazivaci koji smatraju da su oni tamo starosedeoci od vajkada dok neki smatraju da su u taj predeo dosli u periodu od 13-15 veka iz Dubrovnika (ili okoline) kao trgovci soli li cega vec…Mada ovo dvoje se prozima i vuce na jedno te isto.
    Ocigledno na broj toponima i prezimena da je rijec -kolak bila cesca nego sto se misli.Negdje turskog,negdje slovenskog porijekla.Statisticki vise vuce ka slovenskom zivlju u juznoj Hercegovini,tj hrvatskom primorju.Nekako se i slava Sveti Nikola (dobar dio Kolaka) uklapa u tu pricu kao zastitnik mornara.