Srpska muška imena na slovo D

3. februar 2012.

komentara: 27

DAMJAN
DANILO
DANILO
DANKO
DAVID
DARKO
DEJAN
DESIMIR
DMITAR
DINKO
DOBRAN
DOBRIVOJE
DOBRICA
DOBRISAV
DOJČILO
DOJČIN
DRAGAN
DRAGIŠA
DRAGO
DRAGOJE
DRAGOLJUB
DRAGOMIR
DRAGAN
DRGUTIN
DRAŽAN
DRAŽETA
DRAŽO
DRAŠKO
DUŠAN
DUŠKO
DALIBOR

Komentari (27)

Odgovorite

27 komentara

  1. Dunja

    Zaboravili ste ime Dragoš

  2. Vojislav Ananić

    Dane
    Danojlo
    Despot
    Dimitrije
    Dimšo
    Dobrašin
    Dobrivoj
    Dobrilo
    Dobrosav
    Dorotej
    Dositej
    Dragić
    Dragojlo
    Dragorad
    Dragoslav
    Dražen

  3. Vojislav Ananić

    Davor
    Damir
    Darije
    Daroje
    Darovan
    Darinko
    Delimir
    Dikoslav
    Dobri
    Dobroje
    Dobrota
    Dobroljub
    Dobromir
    Dojen
    Dragivoj
    Dragmilo
    Dragobrat
    Dragolj
    Dragoman
    Dražimir
    Dragor
    Dragaš
    Dragumilo
    Dren
    Drinko
    Dubravko
    Dukatije
    Duka
    Duja

  4. Lazarevic Dobrilo

    Zaboravili ste staro ime Dragutin.

  5. Zorica

    zaboravili ste ime Dorian

  6. Vojislav Ananić

    Dalibor

  7. Dani

    Preskočili ste ime Dragovid,

  8. vojislav ananić

    Ime D U Š A N, koren u svome nazivu ima DUH. Možda su preci želeli tako da se bore protiv zlih sila i svoga straha od njih. No, verovatno se nije imalo u vidu ono mitološko značenje, nego neka dobrota i milina, lakoća i šuškavost u izgovoru, te je najpre nastala imenica DUHA – DUŠA, a od nje posle, pridev dušan – dobrodušan (kao smeh – smešan, strah – strašan…). Kasnije je od tako lepršavog značenja, izvedeno vlastito muško ime DUŠAN. Zašto u suprotnom, ne postoji ime Strašan?! A duša je sinonim za postojanje i čoveka, a i naroda u celini. Duša je isto što i životna sila, život. Zato se duša ponekad i naziva „duh“. Duša je svakome od nas slobodna i ima karakter zasebne ličnosti. Ona je čovekov „duhovni“ duplikat, njegov ALTER EGO, njegova psiha. „Dušo moja“, kažemo nekome svome, ko nam je najmiliji. Tim i takvim najlepšim imenima, Srbi su krstili decu svoju. U narodu našem, čovek i njegov karakter se poistovećuju sa imenom, te se neka rđava i ukaljana imena (probisveta, kukavica lopova…) u narodu i ne množe i retko se ponavljaju.
    Imenom se imenuje, zove i proziva. Ista osoba može imati nekoliko različitih vrsta imena od istog korena, pa tako i Dušan (kumovsko ime), Dule (nadimak), Dulence (od milja)… Milica Grković u svojoj knjizi LIČNA IMENA KOD SRBA, kaže da Srbi raspolažu sa preko 11 500 različitih imena (7 899 muških i 3 612 ženskih). Ime Dušan, ko zna od kada još egzistira u narodu našem. Da je staro, staro je, a i da je lepo, lepo je. U Srbiji se prvi put zvanično pominje to ime 1330. godine, a Duško 1455. O Dušanu je istorija pisala (CAR DUŠAN SILNI; DUŠICA – sin kralja Uroša III), pesnici pevali (Dušan Radović: DUŠAN), a postoje i komponovane pesme, kao što je nezaboravna, DUŠKO, koju je sa zanosom i svom osećajnošću svoje duše, pevala naša Mahalija Džekson – Ljiljana Petrović, zatim, ŠUŠKA SE ŠUŠKA, DA JA VOLIM DUŠKA, u interpretaciji Vere Ivković. Ovo su ime s ponosom nosili ili se još uvek njime diče, mnogi književnici (D. Vasiljev, D. Matić, D. Kovačević, D. Trifunović), glumci i pevači (D. Janićijević, D. Jakšić), akademici (D. Kanazir), fudbaleri (D. Bajević) i još mnogi drugi likovni i muzički stvaraoci.