Poreklo prezimena Obradović

3. februar 2012.

komentara: 91

[toggle title=”TESTIRANI OBRADOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Obradović

Haplogrupa: E1b rod A

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DS rod B

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: R1a Z280 L1280 klaster B1

Poreklo: Donji Šepak, Zvornik, Republika Srpska /

Srodni sa Lukićima u Donjem Šepku i Roćeviću

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DN rod J

Poreklo: Tvrdoševo, Vučiniće, Novi Pazar, Srbija

Krsna slava: Lučindan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

OBRADOVIĆI

(žive u Tepcima, Kočadolu, Tepačkom Polju i Nadgori)

Ovo bratstvo vodi porijeklo od Obrada, sina Stanišina, Tepčanina. Obrad se po ocu Staniši prezivao Stanišić, a docnije se njegovi potomci prozovu Obradovići. Oni su najbrojnije tepačko bratstvo.

Zbog brojnosti i prenaseljenosti u Tepcima rano su se počeli iseljavati u Bosnu, Srbiju i druge krajeve. Svi su Tepčani imali svoje katune u Tepačkom Polju, Kočadolu i Nadgori, koje su počeli stalno naseljavati i tako proširivati svoja imanja izvan prenaseljenih Tepaca.

Po Obradovim potomcima: Đorđiju, Stevanu, Marku i Matiju, Obradovići se na uže zovu Đorđijevići, Stevanovići, Markovići i Matijevići.

Đorđije je imao sinove Mijata, Pavla i Obrada.

Od Mijata su Filip, Živko i Rako, od Pavla Božo, Vasilije i Nikola, a od Obrada je bio Jovan.

Od Stevanovih sinova Andrije, Novice i Ivana, koga su zvali Rodo, najbrojnija je grana Obradovića, koja se po Stevanu na uže prozove Stevanović. Oni su imali dosta istaknutih bratstvenika, kao što su bili Šaban, poznat kao veliki junak u svom dobu, i njegov sin Radovan, ratnik bažanskih i Prvog svjetskog rata, zatim Drago, prvi predsjednik radničke Komunisgičke partije za žabljačku opštinu; Tanasije, čuveni komita koji se naročito isticao u borbama protiv austrougarskih okupatora, koji su ga zatočili u njihovom logoru Nađmeđer iz kojeg je uspio pobjeći i stići u svoj kraj gdje je nastavio nepomirljivu borbu, zajedno sa svojim ocem Milisavom – Đakom protiv okupacionih austrougarskih vlasti. Poginuo je zbog izdaje od strane svojih komšija. Tanasijev sin Dušan, predratni pravnik i član Partije, jedan je od organizatora ustanka u durmitorskom kraju. Poginuo je na čelu Jezero-šaranskog bataljona u čuvenoj pljevaljskoj bici 1, decembra 1941. godine; proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Od ovog ogranka treba još istaći Obrada i Đuricu i njegovog sina Mihaila, koji je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata; poginuo je na Vranjem brdu 1915, godine. I Radonja Vidakov je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata. Novica Stevanov, istaknuti ratnik iz prvih ratova za naročite zasluge dobio je zlatnu Obilića medalju. Njegov sin Stevan – Stevo bio je vrstan poznavalac i pripovjedač istorije i starina tepačkog kraja. Pop Stanko je bio predstavnik Jezera na Podgoričkoj skušptini koja je održana 1918. godine. Tada je proglašeno ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Stanko je odselio u Bijelo Polje sa svojom porodicom. Njegov sin Dragoljub je borac od prvih ustaničkih dana u sastavu sandžačkih jedinica. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Po Marku, sinu Obradovu, njegovi sinovi Jovan i Sava (koga su zvali Saja), te Vaso i Ilija prozovu se na uže Markovići. Od Jovana su sinovi Pavle, Krsto, Milić-Čale i Milutin. Krstov sin Milan je učesnik iz prvih ratova, a njegovi sinovi Radoman i Tripko su istaknuti borci NOR-a 1941-1945. godine. Radoman kao borac Četvrte i Sedme crnogorske brigade gine kod Spuža u decembru 1943. godine, a njegov mlađi brat Tripko na Sjenici 1944. godine. Milić-Čale Jovanov je ratnik iz balkanskih i Prvog svjetskog rata, a njegov sin Mitar kao pripadnž jedinica NOV-a gine na Sremskom frontu 1945. godine. I Milutin Jovanov je ratnik iz prvih ratova; njegovi sinovi: Momčilo-Gale pogibe 1942. godine na Dujmovićima, a Jovan na Sutjesci 1943. godine. Njihova sestra Mileva je takođe bila aktivni učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a; bila je oficir JNA. Danas je udata Ćalasan. Od Save-Saje su Mikajilo i Miloš. Vaso Markov imao je sinove Marka, Uroša i Maksima. Ilija Markov je imao Milovana, Mirka i Milinka. Mirko Ilijin je bio u Komitskom pokretu 1916-1918, a Milovanovi sinovi – Branko u NOP-u od 1941. godine, i Ilija-Rade poginuo kod Valjeva 1944. godine kao borac Četvrte crnogorske brigade.

Od Matija, Obradova potomka, nije ostalo muških potomaka, već se njegovi potomci Milovanovi sinovi Jovica, Anto i Novak – iz poštovanja prema stricu Matiju na uže zovu Matijevići.

Od Jovice su Tripko, Milan i Rade. Milanov sin Radoman-Roko bio je u NOP-u od 1941. godine, prvo u Durmitorskom NOPO u pratećem bataljonu štaba Drugog korpusa i artiljerijske brigade i u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi. Tripko je odselio u Vojvodinu, a Rade je pošao u Ameriku na rad 1906. godine.

Anto Milovanov ima Dušana, Milovana, Stanišu, Savića, Miloša i Mila. Savić i Miloš su otišli na rad u Ameriku 1906. godine i oba su tamo umrli; Milovan i Dušan umiru mladi, a Staniša se nije ženio. Od Mila su Dušan, Vojin, Milovan i Vojislav.

Dušan Milov, član Partije iz predratnog perioda, pripadnik je NOP-a od prvih ustaničkih dana; u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi je od njenog osnivanja na dužnosti zamjenika političkog komesara čete. Poginuo je na Sinjajevini jula 1943. godine kao organizacioni sekretar sreskog komiteta. Njegov mlađi brat Milovan je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade 6. aprila 1943. godine na Ljebršniku. I Vojin, Vojislav i Radojka su aktivni pripadnici NOP-a od prvih ustaničkih dana. Radojka je bila aktivni oficir JNA.

Novak Milovanov ima Mikaila koji je u predratnom periodu odselio u Metohiju, Mlađena-Majda, vrlo uglednog bratstvenika (on je bio pripadnik NOP-a) i Nova koji je kao pripadnik NOP-a umro u Italiji 1944. godine, gdje se nalazio na liječenju.

Jelena Đolova iz Tepačkog Polja bila je u NOP-u od prvih ustaničkih dana, prvo u Durmitorskom NOPO, a u sastavu Četvrte crnogorske brigade od njenog osnivanja. Poginula je 1944. godine kod Andrijevice kao referent saniteta Petog bataljona. Njen brat Kosta je takođe bio učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a.

Čedomir Momčilov iz Tepaca poginuo je kao borac Petog bataljona Četvrte crnogorske brigade na Zelengori 1943. godine. Budimir Dragov je bio pripadnik NOP-a od prvih ratnih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine, a njegov brat Jovo i Dimitrije-Mile Nikolin okončali su svoje živote na sumnjiv način kao pripadnici NOP-a od 1941. godine. Njihov se trag gubi 1943. godine i nikad nije utvrđeno kako su izgubili živote.

Vinka Petrova bila je u NOP-u od 1941. godine, u Durmitorskom omladinskom bataljonu komesar čete, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade rukovodilac SKOJ-a u četi i pri štabu Petog bataljona. U Šavničkom srezu je sekretar SKOJ-a i član sreskog komiteta KPJ. Ona je ratni vojni invalid i nosilac Partizanske spomenice 1941. Vinkina mlađa sestra Ilinka, zbog svoje pripadnosti i aktivnosti u NOP-u, strijeljana je na Žabljaku 1942. godine od strane neprijatelja. I Koviljka Savova je bila pripadnik NOP- a kao aktivista u omladinskoj organizaciji i SKOJ-u. Završila je svoj kratki životni put na Žabljaku 1944. godine zbog iscr- pljenosti.

Neđeljko Radojev iz Tepaca je kao borac NOR-a poginuo kod Zagarča 1944. godine, a Đorđije Stojanov u borbama na Sremskom frontu 1944. godine.

Petar Radovanov je bio u NOP-u od prvih ustaničkih dana. Ranjavan je tri puta: na Pljevljima 1. decembra 1941, na Dujmovićima 1942. i na Sinjajevini 1942. godine. Nalazio se na dužnosti komandira čete pri Glavnom štabu za Crnu Goru i Boku 1943. godine. Pošto je prije rata završio vojnu školu za pilote, 1944. godine upućen je sa vazduhoplovnom grupom u Sovjetski Savez u Školu za pilote lovce. I njegov brat Jovan je učesnik rata od 1941. godine, a nalazio se u sastavu Druge proleterske srbijanske brigade, gdje je ranjen i kao ranjenik prebačen u Italiju na liječenje. Iz Italije je upućen u Sovjetski Savez na obuku za tenkistu.

Miloš Veljkov iz Nadgore, kao mladi pripadnik jedinica NOP-a, nalazio se u Durmitorskom odredu iz koga je stupio u 7. omladinsku crnogorsku brigadu od prvog dana njenog osnivanja. Nalazio se na dužnosti omladinskog i partijskog rukovodioca. Bio je i ranjen. Bavio se publicistikom.

Milan, sin popa Blagoja, bio je borac u sandžačkim jedinicama od prvih ratnih dana. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Mile Savov iz Pljevalja nalazio se kao pripadnik NOP-a pri štabu Drugog korpusa.

Miletini sinovi Vlado i Vojo su borci NOR-a od 1941. godine i oba su nosioci Partizanske spomenice 1941, a njihov brat Sveto je borac NOR-a od 1941. godine.

Branko Boškov iz Pljaevalja potiče iz Tepaca, odakle je njegov predak odselio u pljevaljski kraj. Branko je pripadao dalmatinskim i krajiškim jedinicama i nalazio se na rukovodećim dužnostima. Iz rata je izašao u činu general-majora. Bio je prvi komandant parade u oslobođenom Beogradu, kada je predao raport svom vrhovnom komandantu drugu Titu 1945. godine.

Ovo bratstvo dalo je veliki broj oficira, inžinjera, profesora, doktora, pravnika, ekonomista i stručnjaka mnogih drugih profesija. Oni se nalaze na odgovornim dužnostima širom naše zemlje.

U Vojsci Jugoslavije na odgovornim rukovodećim dužnostima nalaze se generali Milorad Nikolin iz Nadgore i Savo Radisavljev iz Tepaca, koji su svojim ličnim zalaganjem i kvalitetom rada dospjeli do visokih činova u Vojsci Jugoslavije.

Obradovića ima u mnogim mjestima širom naše zemlje gdje su odlazili najčešće iz ekonomskih razloga i radi školovanja, da bi se tamo nakon završenog školovanja zapošljavali i ostajali da žive stalno. Ima ih koloniziranih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine.

Danas žive u Tepcima, Kočadolu, Omarićima, Tepačkom Polju, Meždu, Nadgori i Žabljaku.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (91)

Odgovorite

91 komentara

  1. Dejan

    Postovani Obradovici, vidim da Vas ima sa svih strana. Negde se ovde pominju Obradovici u Sumadiji. Naime jmoja porodica vodi poreklo od Damjana Obradovic, negde iz sredine 19 veka. Okumio se sa Nikitovicima i ostao u selu Vencane kod Arandjelovca. Mene zanima poreklo, u nekoj knjizi sam procitao da smo dosli sa Sjenice. Negde sam procitao i podatak da smo iz sela Mojkovac u CG i da smo bili jedna od vecih porodica koja je krenula u seobu zbog krvne osvete. Ako imate nneki podatak, saljite mi na mejl [email protected]. Pozdrav

  2. Ana Obradovic

    Poštovani, rodom sam od Obradovića koji su naseljeni u selu Milavčići, opština Kraljevo. Čukundeda mi se zvao Radomir Obradović, imao je četvoricu sinova od kojih je Milinko,moj pradeda. Radomirov otac se zvao Ilija Obradović.Uz prezime Obradović koristili su i prezime Kovačević. Jedan od mojih predaka bio je narednik Živan Obradović Kovačević . Oca su mu streljali Nemci u Kraljevu 1941. Komandant 4. bataljona 3. žičke leteće brigade 2. ravnogorskog korpusa. Ubijen od strane Udbe 1947. godine u Adžinim Livadama kod Grošnice, nedaleko od Kragujevca. Prema izjavi Slobodana Ćirovića, autora knjige „Na tragu zločina”. Želela bih saznati nešto više, ukoliko neko ima neku informaciju. Pozdrav.

  3. Žarko Obradović

    ISTORIJA OBRADOVIĆA – SAVETININIH IZ DOLOVA KOD BRUVNA (LIKA)

    Prema usmenom predanju, svi Obradovići istočno od Bruvna, prema Dabašnici, potiču iz kuće Dmitrakovića (rod Obradovića karakterističan po izrazitoj visini). Svi Dmitrakovići su nekada bili visoki oko 2 metra.
    Najstariji poznati Obradović iz Dolova kod Bruvna, koji je pripadao kasnijoj kući Savetininih bio je Stevo (zvani Veco, rođen negdje oko 1820. g.). On se odvojio iz kuće Ilerinih (po Iliji) gdje su ostali da žive Stevin otac (ime nepoznato ali je moguće da mu je ime bilo Luka) i Stevin stariji brat Luka. Moguće je da su imali i sestru Milicu. Milica se udala za nekog Petrovića iz Obrovca kod Plećaša. To odvajanje moglo je biti negdje između 1820. i 1830. godine. Stevo je imao samo jednog sina, mog prapradjeda Savu (nazvanog Savetina, po kome je i naš rod dobio špicname ili nadevak „Savetinini“). S obzirom da Stevo (Veco) više nije imao djece (što je u ono vrijeme bilo neobično) moguće je da je negdje mlad stradao. Savo (Savetina, rođen negdje oko 1840.), koji je inače bio visok preko 2 metra i izuzetne snage, oženio je Peru Obradović iz kuće Ubovića pod brdom Urljajem. Oni su izrodili sinove Nikolu (rođen oko 1870.) i dvadesetak godina mlađeg Savu (rođen oko 1890. g.).

    Nikola je moj pradjed, 20 godina stariji od svog brata Save. Između njih dva brata bilo je još rođene djece koja su pomrla u dječjoj dobi (Jovan, rođen 1904., Marko rođ. 1905. i Pera rođena 1906.g. Pradjed Nikola je bio seoski knez za zaseoke Ubovići, Radakovići, Krajnovići, Plećaši, Krstače, Dmitrakovići, Graovo i Dolovi. Bio je visok oko 2 metra. Nikola je oženio Mariju Plećaš iz Plećaša (zvali su je baba Zečica jer je imala zelenkaste oči) i sa njom imao sinove Milanka, Stevu i Gojka. Pored njih su se rodili još i djeca Jovan, Pera i Marko ali su umrli kao djeca od „španjolice“ (španskog gripa).

    Nikolin mlađi brat Savo je oženio Mašu Bandić iz Paklarića i imali su samo jednu ćerku Jelu. Savo je neko vrijeme bio na privremenom radu u Americi (SAD) odakle se, kao dobrovoljac otisnuo u prvi svjetski rat na strani srpske vojske. Poslije 1. svjetskog rata dobio je imanje u Banatskom Karađorđevu gdje se sa porodicom i naselio. Njegova ćerka Jela udala se za Manu Jurića i sa njim imala ćerku Milku, sinove Milana i Dušana, ćerku Dušanku (Dušan i Dušanka su bili blizanci) i ćerku Maru.

    Nikolin najstariji sin Milanko (rođen 1898. g.) je imao sina Savu, ćerke Mariju i Jelu, sina Miću i ćerku Jovanku. Milanko je nesrećno stradao 1938. g. kada je u Pančevu, na željezničkoj stanici pao pod voz. Milankov sin Savo je oženio hrvaticu Evicu iz Slavonije (Slavonske Požege) i sa njom imao 2 ćerke (Biserka i Vesna). Iz prvog braka je imao još jednu ćerku koju su zvali Seka a živjela je u Banatu. Za ostalu Milankovu djecu nemamo nikakvih podataka.

    Nikolin srednji sin Stevo (rođen 1900. g. – moj djed) oženio je Stanu Dobrić iz Deringaja. Imali su sinove Nikolu (Nikicu), Vladu, Milu, Ljubomira (umro kao dijete), Bogdana i Dušana (blizanci, rođeni 1930.g.). Djed Stevo je poginuo od njemačkih folsdojčera iz divizije „Princ Eugen“, tokom neprijateljske ofanzive u oktobru 1943. godine, kod Bruvna, kao komandir voda komande mjesta Bruvno.

    Nikolin najmlađi sin Gojko (rođen 1903. g.) oženio je Đuju Miljuš iz Poljica kod Omsice. Sa Đujom je imao sina Mirka a sa drugom ženom Savom Jakšić sa Glogova, imao je sina Nikolu, ćerku Nadu i sina Iliju. Gojko je kao borac komande mjesta Bruvno – Gračac, poginuo na Glogovu kod Bruvna u oktobru 1943.g. od četnika (istog dana je poginuo i brat mu Stevo, od folksdojčera iz njemačke divizije “Princ Eugen).

    Stric Mirko (rođ. 1933. g.) je oženio Ljubu Dukić iz Bačkog Gračaca (porijeklom iz Tomingaja). Imaju sinove Boška (rođ. 1954.g) i sada pokojnog Obrada (rođ. 1956.g). Mirko i Ljuba su umrli i sahranjeni su u Bačkom Gračacu.
    Boško je oženio Ankicu Popović iz Srpskog Miletića (porijeklom iz Crne Trave) i imaju ćerku Gabrijelu i sina Aleksandra. Gabrijela (1976.) iz jedinog braka ima sina Aleksu Radičića (otac je od Mrkonjić Grada) i živi kod roditelja u Rumenci kod Novog sada. Aleksandar je oženio Lauru Laušević iz Kule i žive u Futogu. Imaju sina Konstantina, rođenog 2017. g. Boško i Ankica su penzioneri a Aca se u Rumenci bavi izradom nameštaja.

    Obrad je umro od srca 1996. godine u Crvenki kod Kule gdje je i živio. Bio je oženjen Vidom iz Kule ali nisu imali djece.

    Stric Nikola (Nikolica, rođ. 1938.g) je oženio Milku Mandić iz Ljubovića. Imaju sina Miodraga (Miška ili Mečeta). Miodrag je oženio Jelenu Radmanović iz Bačkog Gračaca. Imaju ćerku Milu i sina Nikolu. Svi žive u Bačkom Gračacu gdje je sahranjen i stric Nikola. Miodrag radi u seoskoj poljoprivrednoj zadruzi a supruga mu Jelena je profesor u osnovnoj školi u Bačkom Gračacu. Strina Milka je penzionerka. Bila zaposlena u “Agrolici”, B. Gračac.

    Tetka Nada, sada pokojna (rođ. 1940.g), bila je udata za Nikolu (Ninicu) Gutešu ispod Kremena (Cerovac). Živjeli su u Bačkom Gračacu gdje tetak još uvijek živi. Imaju sina Duška (Dujicu) i ćerku Svetlanu (Seju). Duško je oženio Evicu iz Deronja i sa njom ima sina Nikolu i ćerku Dunju. Nikola živi u Somboru, oženjen je, a Dunja živi u Novom Sadu.

    Sestra Svetlana (Seja) (rođ. 1965.g), živi u Bačkom Gračacu, udata je za Iliju (Icka) Orlovića (poreklom iz Donje Ploče u Lici) i sa njim ima sinove Miloša (rođ. 1987.g) i Marka (rođ. 1990.g). Miloš je saobraćajni policajac, sada na dužnosti u Novom Sadu gdje i živi. Ima sina Filipa (rođ.2016.g.). Marko je fizioterapeut,. radi i živi u Novom Sadu. Seja radi u seoskoj zadruzi „Agrolika“ a Icko je nadomak penzije.

    Stric Ilija, sada pokojni (rođ. 1943.g) je oženio Nadu Mirković iz B. Gračaca (poreklom iz Rudog Polja) i sa njom ima ćerke Savku (Valentinu) i Draganu. Savka ima dvoje djece i živi u sjevernoj Dalmaciji (Istri). Dragana je udata za Krivošija Milana iz B. Gračaca gdje i žive. Imaju 2 ćerke.

    Stevini sinovi:
    Stric Nikola (rođ. 1926.), major OZNE, oženio je Jovanku Bastu iz Ubovića. Imaju 3 ćerke: Dragicu (živi u Zagrebu), Nevenku (živi u Novom Sadu pod prezimenom Sivački) i Višnju (živi u Zagrebu). Nevenka i Višnja su završile medicinski fakultet i radile kao doktorice, prva u Virovitici a druga u Zagrebu. Stric Nikica je do smrti živio u Zagrebu a umro je 1984. godine.
    Dragica se udala za Veljka Mihovilovića sa Korduna. Žive u Zagrebu. Nemaju djece.
    Nevenka se udala za doktora medicine Jovana Sivačkog i sa njim ima ćerku Nikolinu. Živi sa ćerkom u Novom Sadu.
    Višnja je udata za Zorana Živkovića i imaju dva sina Ozrena i Vedrana. Žive u Zagrebu.

    Stric Vlado (rođen 1923. g) oženio je Milevu Miljuš iz Poljica. Sa njom ima sinove: Stevu (živi u Njemačkoj, u Bokholtu a ima i kuću u Gračacu ličkom), Miću (Mile, živio do 2018. g. u Somboru, do 1997.g. živio u Bijelom Brdu kod Osijeka. Mićo je umro 2018. g. od raka pluća), ćerku Jovanku (sada živi u Novom Sadu a nekada u Osijeku, udata bila za Duška Manojlovića sa Korduna. Duško je umro u maju 2019. g. od infarkta srca) i sina Slobodana koji je bio policajac u Osijeku (poginuo 1991. g. na farmi Marinovci kod Bijelog Brda).

    Stevo (rođen 1948.g) je oženio Nedu Manojlović iz Omsice (otac joj je bio kovač). Imaju dva sina, Željka i Sinišu. Željko i Siniša su oženjeni. Željko ima sina Jovana i ćerku Jovanu. Siniša za sada nema djece. Željko drži restoran u Bokholtu. Stevo je u penziji.

    Mile (Mićo, rođ. 1949. g) je oženio Anđelku Košutić (Bebu) iz Rudog Polja. Imaju dva sina, Vladimira (1973. g) i Slobodana (1975.g).
    Vladimir živi u Subotici, oženjen je Brankicom Novaković iz Sombora. Imaju sinove Nemanju (2002.g) i Nebojšu (2007. g). Vladimir je saobraćajni policajac a Brankica (od Novakovića iz Sombora, poreklom od Šipova u Bosni) komunalni policajac u Subotici.
    Slobodan živi u Somboru, trgovac je. Oženio je Maju Radanović iz Sombora i imaju ćerku Anđelu (2003.g) i sina Nikolu (2006.g).

    Jovanka (1951. g) udata je bila za Marijana Lucića u Osijeku i sa njim je dobila ćerke Svjetlanu (1970.g) i Marijanu (1977.g). U braku sa Duškom Manojlovićem (1955. g.) iz Bijelog Brda ima ćerku Milicu (1982.g).
    Žive u Novom Sadu. Duško je umro u maju 2019. g. od infarkta srca, u 64. godini života.
    Svjetlana živi u Osijeku, udata je za Sinišu Derežića i ima sina Dragana (Dragu, 1989.g) i ćerku Doris (1991.g). Doris je udata za Čerenko Tomislava i ima ćerke Lorenu i Emu. Sa porodicom živi u Tenji i bavi se biznisom sa voćem.
    Marijana je bila udata za Dragišu Truntića iz Novog Sada. Sa njim ima ćerku Nevenu (2002.g) i sina Ognjena (2005.g). Marijana se razvela od Dragiše negdje 2015. g. Danas Marijana i djeca žive u Njemačkoj (Amštat – Štutgart).
    Milica je udata za Željena Stojanovića iz Bijeljine, i sa njim ima 2 ćerke, Milenu (2015.g) i Nadu (2017.g). Žive u Švedskoj (Upsala).

    Slobodan je oženio Nevenku Gostović od Otočca. Živjeli su u Osijeku i Bijelom Brdu. Slobodan je poginuo 1991. g. na farmi Marinovci kod Bijelog Brda. Nevenka je ostala da živi u Bijelom Brdu, radi u Pošti. Imaju 2 sina, Sinišu (1980.g) i Nebojšu (1985.g).
    Siniša živi u Engleskoj (London), oženjen je za Snježanu iz Bosne i imaju ćerku Eleonoru (Elenu).

    Nebojša živi u Novom Sadu, oženio je Dejanu Budišu porijekom iz Bosne) i imaju ćerku Anu i sina Vuka.

    Stric Mile, rođen 1926. g.) poginuo je kao borac komande mjesta Bruvno (Gračac), u aprilu 1944. g., kod Lovinca (Metka), u dobi od 18 godina.

    Stric Ljubomir (1928.g), umro je kao dijete.

    Stric Bogdan, rođen 25.12.1930. g. (brat blizanac mome ocu Dušanu) u Bruvnu. Iz Dolova (Lika) se, sa porodicom, doselio 1962.g. u Osijek gdje je radio u „OLT Osijeku“. Oženio je Ljubicu Plećaš iz Plećaša. Imaju ćerke Grozdanu (1957.g) i Vesnu (1959.g). Do 1991. godine živio je u Osijeku a zatim je preselio sa porodicom u Apatin gdje je i umro. Grozdana živi u Apatinu, udata je za Jovana Živkovića i sa njim ima ćerke Senku (1983.g) i Sanju (1987.g). Obe žive u Apatinu, udate su, Senka za Srđana Milješića a Sanja za Zlatka Mojsovića. Senka ima sina Marka (2010.g) i ćerku Lanu (2015.g) a Sanja ima sina Lazara (2012.g). Grozdana je sekretar u apatinskoj gimnaziji (završila pravni fakultet u Osijeku). Jovan radi u preduzeću “Vulkan protektor” u Apatinu. Tu je zaposlio i Sanjinog muža Zlatka. Senka je frizerka u Apatinu a Sanja manikirka, takođe u Apatinu.

    Sestra Vesna (rođ. 1959.g) udata je za Milovana Mandića iz Čepina kod Osijeka. danas žive u Novom Slankamenu i bave se voćarstvom. Imaju ćerke Nevenu (rođ. 1983.g) i Bojanu. Nevena je udata za Zorana Đukanovića iz Novog Slankamena i sa njim ima ćerke Emiliju i Sofiju. Nevena se bavi i predaje jogu u Inđiji a muž joj Zoran se bavi voćarstvom.
    Bojana je voditeljka na RTS, od 2017. godine živi u Beogradu sa mužem Ognjenom iz Niša. Dobili su sina Vukana 2018. godine.

    Moj otac Dušan, rođen je na katolički Božić, 25.12.1930. g. u Bruvnu. 05.03.1960.g. oženio je Milku Obradović iz Bačkog Gračaca (rođenu u Paklariću 27.09.1928. g), od Obradovića – Bajguta, sa kojom je dobio ćerku Snježanu (rođ. 1963.) i sina Žarka (rođ. 1964.). Dušan je sa porodicom živio u Osijeku do 1991., zatim u Belom Manastiru do jula 1997.g. a potom je doselio u Sombor (22. jul 1997.g). Dušan je penzionisan kao milicionar u Osijeku (radio od 1949. do 1979. g.).
    Sestra Snježana je od 1987.g. bila udata za Srećka Ratkovića iz Osijeka (porijeklom iz Trebinja). Imaju sinove Bojana (rođ. 1987.) i Igora (rođ. 1993.). Živjeli su u Osijeku do 1991.g., zatim u Belom Manastiru do 1997. g. da bi 1998. godine iz Crvenke kod Kule, iselili u Kanadu gdje žive u Nijagara Falsu. Snježana je doktorirala i predaje na Univerzitetu Brok na Nijagari. Bojan je doktorirao političke nauke a Igor je magistrirao englesku književnost. Bojan je 19.05.2019. g. oženio Stefani Kardenas (poreklom iz Kolumbije).

    Žarko je od Đurđevdana 1989.g. oženjen za Draganu Radaković iz Bačkog Gračaca i imaju ćerku Jelenu (rođ. 1993.g.), sina Jovana (rođ. 1995.g.) i ćerku Milicu (rođ. 2005.g.). Do 1991. g. živio je sa suprugom u Osijeku da bi od jula 1991. preselio u Bački Gračac gdje ostaje do jula 1998.g., kada preseljava u Sombor i tu živi i danas. Od 1992. g. radi kao oficir u somborskoj policiji. Supruga Dragana radi na upravnim poslovima u SUP-u Sombor od 1996. godine.
    Ćerka Jelena je završila frizersku školu a od jula 2017. godine radi u Slovačkoj (Trnava) u fabrici „Pežo“. Zabavlja se sa Dejanom Bošnjakom iz Sombora (Goge) i zajedno žive i rade u Slovačkoj. Verili su se 11.06.2019. g. u Pragu (Češka).

    Sin Jovan je završio srednju medicinsku školu u Somboru i postao fizioterapeut. Trenutno studira stomatologiju u Beogradu i danas je na 5. godini studija.

    Ćerka Milica je učenica 7. razreda OŠ „Avram Mrazović“ u Somboru. Bavi se odbojkom i lepo peva.

    Sa Žarkom je, do njene smrti, živela majka Milka koja je umrla 04.10.2015. g. u 87. godini života). Žarkov otac Dušan najstariji je član domaćinstva doma u ul. Svetog Save u Somboru (sada mu je punih 88 godina).

    Žarko Obradović iz Sombora

    • Obradović Gordana iz Banjaluke

      Ja sam takođe porijeklom, i po ocu i majci iz Like, selo Bruvno (moj otac Stevan – Stevo Obradović, od majke Anke rođene Samardžija i oca Petra Obradovića iz sela Dolovi – Bruvno; moja majka Nadežda – Nada rođena Radaković, od majke Jeke rođene Paskaš i oca Nikole Radakovića iz Bijelog Brda – takođe Lika). Što se tiče prezimena očeve majke Anke, poznato mi je da je ona zvanično nosila prezime svog prvog muža – Stojisavljević, i da je sa njim imala ćerku Bojanu – Boju (imala je tri sina i tri ćerke), koja je sve do ovog posljednjeg rata živjela u Bruvnu. Moja baba Anka se razišla, ali ne i zvanično razvela od prvog muža i nevjenčano živjela sa mojim djedom Petrom, i s njim je imala tri sina: najstariji je bio Mićo Obradović koji je živio sve do smrti u hrvatskom Karlovcu (imao je sina i ćerku), zatim Đuro – Đuđa Obradović koji je sve do smrti živio u Bačkom Bregu – Vojvodina (imao je sina i ćerku), moj otac Stevan – Stevo Obradović (rođen 1926. god.) je bio oficir JNA (imao je čin pukovnika) i živio sve do smrti u Banjaluci 1999. god. (imao je sina Branka koji je preminuo 2010. god. i naravno mene), i na kraju ćerka Ljubica Maksimović koja je do smrti živjela u Prištini sa porodicom i imala je tri sina. Inače, sva četiri Petrova sina su bili u partizanima u vrijeme Drugog svjetskog rata, i nakon rata, Mićo, Đuđa i Stevo su angažovani kao oficiri JNA. Moj djed, Petar Obradović je iz prvog braka imao još jednog sina koji je poginuo u partizanima, a on sam je poginuo još 1928./1929. god. u Srbiji – Beogradu gdje je učestvovao na izgradnji mosta preko Save. On, i još nekoliko radnika su stradali kada se urušio keson i tako ih zatrpao. Nikada ih nisu pronašli, ili su ostali u urušenom kesonu ili ih je voda progutala. Moj otac je u vrijeme očeve pogibije imao nešto više od dvije godine, a tetka Ljubica se tek bila rodila. Baba Anka je nakon njegove smrti ostala sama da odgaja sve petoro djece, i nakon Drugog svjetskog rata je ostala da živi u Lici u selu Bruvno, gdje je i umrla a sahranjena je na Pravoslavnom groblju u Gospiću (na spomeniku je uklesano prezime Obradović). Porodica moje majke se kolonizirala u Srbiju u vojvođansko selo Bački Gračac, gdje su nakon smrti i sahranjeni. Nikola i Jeka Radaković su izrodili osmoro djece. Petoro ih je u ranom djetinstvu umrlo, a troje, moja majka Nada (živjela je najduže od svih iz porodice Radaković, skoro 90 godina), tetka Zorka Samardžija, inače je bila udata sa očevog brata od strica Dušana Samardžiju (živjeli su u Subotici, imali su samo jednu ćerku) i ujak Dušan Radaković (živio je na N.Beogradu, imao je sina i ćerku).

      • Gordana Obradović iz Banjaluke

        … zaboravih reći. Krsna slava mojih Obradovića je Sveti Jovan Krstitelj, a Krsna slava Radakovića je Sveti Nikola …

      • Žarko Obradović

        Vaša je kuća u Dolovima imala špic namet “Miljanovi”. U Bačkom Bregu još žive Đuđin sin i ćerka. U Dolovima je još Dane Miljanov.

    • milan

      Svaka Vam čast gospodine Žarko.Ja sam Mandić Milan čija je majka iz Bruvna iz Drage Tamburove.Imao sam jednog rodjaka,očev brat od tetke,Nikola Obradović,koji je rodjen u Dolovima kod Bruvna,a živeo je u Kradžićevu,opština Vinkovci,gde su i moji roditelji živeli do 1991.godine.Po struci smo kolege,radio sam u SDS Zagreb do 1991.godine…
      1996.godine sam saradjivao sa Vasim kolegama iz Sombora,povodom ubistva nekih u B.manastiru,a ja radio kao linijski inspektor u Vukovaru..
      Srdačan pozdrav!

      • milan

        Zaboravi od uzbudjenja da kažem da je moja majka takodje od Obradovića,otac Dane-Dašo iz Drage Tamburove..

        • Žarko Obradović

          Da li vam je poznat špicnamet kuće iz koje je taj vaš stric Nikola? Može biti od Miljana, od Ilere ili od Pepice.

      • Žarko Obradović

        Milane, imali ste i jednog Obradovića iz Bruvna u vreme NOR koji je nosio nadimak Tamburić. Braća Poznić iz Karadžićeva su nekad igrala fudbal samnom. Mandići su verovatno iz Mazina i slave Nikoljdan. Pozdrav

  4. Igor Obradović

    Pozdrav svima. Moji su rodom iz okoline Obrenovca, tj. onaj deo koji ja znam, a ne znam mnogo. Slavimo Đurđevdan. Zanima me da li postoje neke informacije o Obradovićima iz toga kraja, Stubline, Veliko Polje i odakle smo došli. Hvala

    • Žarko Obradović

      Igore, prema krsnoj slavi tvoje porodice biće da ste poreklom od Drobnjaka iz Crne Gore koji takođe slave Đurđevdan. Pozdrav

      • Branislav Obradović

        Svaka čast .
        Moje poreklo rođen u Donjem Lapcu 1959 živeo u selu Birovača kod Lapca do 1995 g. Iste godine preselio u Kikindu gde i danas živim sa porodicom .Pozdrav svim Obradovićima širom sveta meka ste živi i zdravi.

  5. Obrad

    zanima me poreklo obradovica sa banije, slava sveti jovan krstitelj.hvala unapred i pozdrav svima.

  6. Obrad

    zanima me ako ima neko informaciju o poreklu obradovica sa banije slava sveti jovan krstitelj.
    hvala i pozdrav svima.

    • Slaviša Obradović

      Moji Obradovići su naselili selo Omarska (između Prijedora i Banjaluke) u prvoj polovini 19.vijeka. Prema predanju došli su iz okoline Donjeg Lapca. Muška imena predaka su Petar, Miloš, Jovan, Oste, Obrad… Slavimo Sv.Jovana.

    • Žarko Obradović

      Vode poreklo iz Like, da li od Divosela ili od Bruvna, posle 1690.g. Ako su došli posle 1790.g onda mogu biti i iz Doljani ili Lapca. Starinom verovatno iz Bosanskog kraljevstva.

    • Žarko Obradović

      Po krsnoj slavi trebalo bi da su vaši Obradovići iz Like. U kom banijskom mestu žive ili su živeli. Pozdrav

  7. Dragana Obradovic

    Moje poreklo je iz Tepackog polja kod Zabljaka i slavimo Sv. Djordja

    • Jasmina

      Moj otac Milan Obradović je rođen u selu Dabašnica, Lika od oca Nikole i majke Pere (rođene Manojlović ili Manajlović), a špicnamen im je Akeze. Slava im je Sveti Jovan.
      Moja majka Jovanka Obradović je rođena u selu Dabašnica, Lika od oca Petra i majke Nade (rođene Ivanis), a špicnamen im je Viškali. Slava im je Sveti Jovan.
      I otac i majka imaju isto prezime, iz istog su sela a nisu rođaci….Njima su stari govorili da smo preci Zarija koji se u vreme seobe pod Čarnojevićem doselio iz Crne Gore na područje Udbine, Lika, i da je imao 3 sina od kojih poiču svi Obradovići iz Like. Volela bi da saznam iz kojeg dela Crne Gore su se doselili i kojem plemenu pripadaju…i naravno, da li se to negde može proveriti. Ako neko zna tu informaciju ili gde da to pronađem , unapred sam zahvalna.

      • Žarko Obradović

        Jasmina, koliko je meni poznato većina Obradovića iz Like nema veze sa današnjim Obradovićima iz Crne Gore. Postoji samo legenda da potičemo iz junačkih krajeva CG jer su crnogorci bili poznati borci protiv turaka. Moje je mišljenje da naša starina leži u gornjem Podrinju gde sam našao značajan broj ljudi koje su dubrovčani u svpjim knkigama ipisivali kao Obradoviće tokom srednjeg veka. Da nismo iz CG mi je potvrdio i istoričar Kljajević koji je rekao da smo syarinom iz Hercegovine. Zapravo mi smo tzv. Drinskim putem od Drine preko Foče i Goražda pa onda Gacka i Cernice, Bileće i Trebinja došli do Dubrovnika. Odatle smo krenuli na sever duž dinarskog gorja i prvo se pojavili kod Divosela odakle smo oko 1694.g naselili Bruvno. Iz Bruvna u Dabašnicu a odatle oko 1790.g naseljavamo Doljane, Lapac, Dobroselo itd. Nađite na internetu Karl Kaser: Popis Like i Krbave. Tu ćete naći naše pretke a najstariji među njima, seoski knez Sava koji je 1712. imao 100 godina. Pozdrav

  8. Prijedor

    Moj cukundjed je Rade Obradovic, zivio i umro u Prijedoru. Slava Jovanjdan. Medjutim, pricalo se da su u Prijedor dosli iz sela Trgoviste, ne znam da li je to prijedorska ili opstina Novi Grad, uglavnom blizu granice tih opstina. U rodnom listu mu pise da je rodjenu u selu Golubic, to je kninska opstina u Lici. Morao bih pogledati ali mislim da je rodjen oko 1860.

  9. Dubravka

    Poštovanje,
    Moja veza sa Obradovićima vezana je uz djeda Gligorija Obradovića, brata Jovana – tenkiste iz teksta, brata Petrova – pilota iz teksta i sestre im Darinke. Njih četvero su jedini od desetero djece Ruže i Radovana (također se spominje u tekstu) koji su preživjeli II.svjetski rat.
    Nažalost djed i njegova braća i sestra su pokojni, a ono malo informacija s kojima raspolažem uglavnom su sjećanja moga oca Radovana i neke pričice kojih se ja sjećam da je djed spominjao dok sam bila mala.
    Ima li tko kakvih kakvih dodatnih činjenica ili podataka kojima bih mogla obogatiti svoje znanje iz te grane Obradovića?

    Pozdrav.

  10. Ivana

    Poštovani, interesuje me poreklo familije Obradović, naseljene u selu Vrelu u blizini Uba. Imam informaciju da je poreklo iz Like, sela oko Gospića, Divo selo i Vrhovine,krsna slava je Sv. Arhangel Mihail-Arandjelovdan.Ako možda ima neku informaciju, hvala.