Порекло презимена Обрадовић

3. фебруар 2012.

коментара: 91

[toggle title=”ТЕСТИРАНИ ОБРАДОВИЋИ НА СРПСКОМ ДНК ПРОЈЕКТУ”]

Обрадовић

Хаплогрупа: E1b род А

Порекло: Александровац, Србија

Крсна слава:

Контакт:
_________________________

Обрадовић

Хаплогрупа: I2a DS род Б

Порекло: Александровац, Србија

Крсна слава:

Контакт:
_________________________

Обрадовић

Хаплогрупа: R1a Z280 L1280 кластер Б1

Порекло: Доњи Шепак, Зворник, Република Српска /

Сродни са Лукићима у Доњем Шепку и Роћевићу

Крсна слава: Аврамијевдан

Контакт:
_________________________

Обрадовић

Хаплогрупа: I2а DN род Ј

Порекло: Тврдошево, Вучиниће, Нови Пазар, Србија

Крсна слава: Лучиндан

Контакт:
_________________________

КОМПЛЕТНЕ РЕЗУЛТАТЕ ПОГЛЕДАЈТЕ ОВДЕ[/toggle]

Стојан Караџић, Вук Шибалић: „Дробњак и породице у ДРОБЊАКУ и њихово поријекло“, II допунско издање, Београд, 1997, ИШ ‘Стручна књига’

OБРАДОВИЋИ

(живе у Тепцима, Кочадолу, Тепачком Пољу и Надгори)

Ово братство води поријекло од Обрада, сина Станишина, Тепчанина. Обрад се по оцу Станиши презивао Станишић, а доцније се његови потомци прозову Обрадовићи. Они су најбројније тепачко братство.

Због бројности и пренасељености у Тепцима рано су се почели исељавати у Босну, Србију и друге крајеве. Сви су Тепчани имали своје катуне у Тепачком Пољу, Кочадолу и Надгори, које су почели стално насељавати и тако проширивати своја имања изван пренасељених Тепаца.

По Обрадовим потомцима: Ђорђију, Стевану, Марку и Матију, Обрадовићи се на уже зову Ђорђијевићи, Стевановићи, Марковићи и Матијевићи.

Ђорђије је имао синове Мијата, Павла и Обрада.

Од Мијата су Филип, Живко и Рако, од Павла Божо, Василије и Никола, а од Обрада је био Јован.

Од Стеванових синова Андрије, Новице и Ивана, кога су звали Родо, најбројнија је грана Обрадовића, која се по Стевану на уже прозове Стевановић. Они су имали доста истакнутих братственика, као што су били Шабан, познат као велики јунак у свом добу, и његов син Радован, ратник бажанских и Првог свјетског рата, затим Драго, први предсједник радничке Комунисгичке партије за жабљачку општину; Танасије, чувени комита који се нарочито истицао у борбама против аустроугарских окупатора, који су га заточили у њиховом логору Нађмеђер из којег је успио побјећи и стићи у свој крај гдје је наставио непомирљиву борбу, заједно са својим оцем Милисавом – Ђаком против окупационих аустроугарских власти. Погинуо је због издаје од стране својих комшија. Танасијев син Душан, предратни правник и члан Партије, један је од организатора устанка у дурмиторском крају. Погинуо је на челу Језеро-шаранског батаљона у чувеној пљеваљској бици 1, децембра 1941. године; проглашен је за народног хероја Југославије.

Од овог огранка треба још истаћи Обрада и Ђурицу и његовог сина Михаила, који је био учесник балканских и Првог свјетског рата; погинуо је на Врањем брду 1915, године. И Радоња Видаков је био учесник балканских и Првог свјетског рата. Новица Стеванов, истакнути ратник из првих ратова за нарочите заслуге добио је златну Обилића медаљу. Његов син Стеван – Стево био је врстан познавалац и приповједач историје и старина тепачког краја. Поп Станко је био представник Језера на Подгоричкој скушптини која је одржана 1918. године. Тада је проглашено уједињење Црне Горе и Србије. Станко је одселио у Бијело Поље са својом породицом. Његов син Драгољуб је борац од првих устаничких дана у саставу санџачких јединица. Носилац је Партизанске споменице 1941.

По Марку, сину Обрадову, његови синови Јован и Сава (кога су звали Саја), те Васо и Илија прозову се на уже Марковићи. Од Јована су синови Павле, Крсто, Милић-Чале и Милутин. Крстов син Милан је учесник из првих ратова, а његови синови Радоман и Трипко су истакнути борци НОР-а 1941-1945. године. Радоман као борац Четврте и Седме црногорске бригаде гине код Спужа у децембру 1943. године, а његов млађи брат Трипко на Сјеници 1944. године. Милић-Чале Јованов је ратник из балканских и Првог свјетског рата, а његов син Митар као припаднж јединица НОВ-а гине на Сремском фронту 1945. године. И Милутин Јованов је ратник из првих ратова; његови синови: Момчило-Гале погибе 1942. године на Дујмовићима, а Јован на Сутјесци 1943. године. Њихова сестра Милева је такође била активни учесник НОР-а у јединицама НОВ-а; била је официр ЈНА. Данас је удата Ћаласан. Од Саве-Саје су Микајило и Милош. Васо Марков имао је синове Марка, Уроша и Максима. Илија Марков је имао Милована, Мирка и Милинка. Мирко Илијин је био у Комитском покрету 1916-1918, а Милованови синови – Бранко у НОП-у од 1941. године, и Илија-Раде погинуо код Ваљева 1944. године као борац Четврте црногорске бригаде.

Од Матија, Обрадова потомка, није остало мушких потомака, већ се његови потомци Милованови синови Јовица, Анто и Новак – из поштовања према стрицу Матију на уже зову Матијевићи.

Од Јовице су Трипко, Милан и Раде. Миланов син Радоман-Роко био је у НОП-у од 1941. године, прво у Дурмиторском НОПО у пратећем батаљону штаба Другог корпуса и артиљеријске бригаде и у Четвртој црногорској пролетерској бригади. Трипко је одселио у Војводину, а Раде је пошао у Америку на рад 1906. године.

Анто Милованов има Душана, Милована, Станишу, Савића, Милоша и Мила. Савић и Милош су отишли на рад у Америку 1906. године и оба су тамо умрли; Милован и Душан умиру млади, а Станиша се није женио. Од Мила су Душан, Војин, Милован и Војислав.

Душан Милов, члан Партије из предратног периода, припадник је НОП-а од првих устаничких дана; у Четвртој црногорској пролетерској бригади је од њеног оснивања на дужности замјеника политичког комесара чете. Погинуо је на Сињајевини јула 1943. године као организациони секретар среског комитета. Његов млађи брат Милован је припадник НОП-а од 1941. године; погинуо је као борац Четврте црногорске пролетерске бригаде 6. априла 1943. године на Љебршнику. И Војин, Војислав и Радојка су активни припадници НОП-а од првих устаничких дана. Радојка је била активни официр ЈНА.

Новак Милованов има Микаила који је у предратном периоду одселио у Метохију, Млађена-Мајда, врло угледног братственика (он је био припадник НОП-а) и Нова који је као припадник НОП-а умро у Италији 1944. године, гдје се налазио на лијечењу.

Јелена Ђолова из Тепачког Поља била је у НОП-у од првих устаничких дана, прво у Дурмиторском НОПО, а у саставу Четврте црногорске бригаде од њеног оснивања. Погинула је 1944. године код Андријевице као референт санитета Петог батаљона. Њен брат Коста је такође био учесник НОР-а у јединицама НОВ-а.

Чедомир Момчилов из Тепаца погинуо је као борац Петог батаљона Четврте црногорске бригаде на Зеленгори 1943. године. Будимир Драгов је био припадник НОП-а од првих ратних дана; ухваћен је од стране непријатеља и стријељан на Жабљаку 1942. године, а његов брат Јово и Димитрије-Миле Николин окончали су своје животе на сумњив начин као припадници НОП-а од 1941. године. Њихов се траг губи 1943. године и никад није утврђено како су изгубили животе.

Винка Петрова била је у НОП-у од 1941. године, у Дурмиторском омладинском батаљону комесар чете, а од оснивања Четврте црногорске пролетерске бригаде руководилац СКОЈ-а у чети и при штабу Петог батаљона. У Шавничком срезу је секретар СКОЈ-а и члан среског комитета КПЈ. Она је ратни војни инвалид и носилац Партизанске споменице 1941. Винкина млађа сестра Илинка, због своје припадности и активности у НОП-у, стријељана је на Жабљаку 1942. године од стране непријатеља. И Ковиљка Савова је била припадник НОП- а као активиста у омладинској организацији и СКОЈ-у. Завршила је свој кратки животни пут на Жабљаку 1944. године због исцр- пљености.

Неђељко Радојев из Тепаца је као борац НОР-а погинуо код Загарча 1944. године, а Ђорђије Стојанов у борбама на Сремском фронту 1944. године.

Петар Радованов је био у НОП-у од првих устаничких дана. Рањаван је три пута: на Пљевљима 1. децембра 1941, на Дујмовићима 1942. и на Сињајевини 1942. године. Налазио се на дужности командира чете при Главном штабу за Црну Гору и Боку 1943. године. Пошто је прије рата завршио војну школу за пилоте, 1944. године упућен је са ваздухопловном групом у Совјетски Савез у Школу за пилоте ловце. И његов брат Јован је учесник рата од 1941. године, а налазио се у саставу Друге пролетерске србијанске бригаде, гдје је рањен и као рањеник пребачен у Италију на лијечење. Из Италије је упућен у Совјетски Савез на обуку за тенкисту.

Милош Вељков из Надгоре, као млади припадник јединица НОП-а, налазио се у Дурмиторском одреду из кога је ступио у 7. омладинску црногорску бригаду од првог дана њеног оснивања. Налазио се на дужности омладинског и партијског руководиоца. Био је и рањен. Бавио се публицистиком.

Милан, син попа Благоја, био је борац у санџачким јединицама од првих ратних дана. Носилац је Партизанске споменице 1941. Миле Савов из Пљеваља налазио се као припадник НОП-а при штабу Другог корпуса.

Милетини синови Владо и Војо су борци НОР-а од 1941. године и оба су носиоци Партизанске споменице 1941, а њихов брат Свето је борац НОР-а од 1941. године.

Бранко Бошков из Пљаеваља потиче из Тепаца, одакле је његов предак одселио у пљеваљски крај. Бранко је припадао далматинским и крајишким јединицама и налазио се на руководећим дужностима. Из рата је изашао у чину генерал-мајора. Био је први командант параде у ослобођеном Београду, када је предао рапорт свом врховном команданту другу Титу 1945. године.

Ово братство дало је велики број официра, инжињера, професора, доктора, правника, економиста и стручњака многих других професија. Они се налазе на одговорним дужностима широм наше земље.

У Војсци Југославије на одговорним руководећим дужностима налазе се генерали Милорад Николин из Надгоре и Саво Радисављев из Тепаца, који су својим личним залагањем и квалитетом рада доспјели до високих чинова у Војсци Југославије.

Обрадовића има у многим мјестима широм наше земље гдје су одлазили најчешће из економских разлога и ради школовања, да би се тамо након завршеног школовања запошљавали и остајали да живе стално. Има их колонизираних у Војводини, гдје су одселили 1945. године.

Данас живе у Тепцима, Кочадолу, Омарићима, Тепачком Пољу, Между, Надгори и Жабљаку.

Славе Ђурђевдан.

 

ИЗВОР: Стојан Караџић, Вук Шибалић: Дробњак и породице у Дробњаку и њихово поријекло, 1997, приредио сарадник портала ПОРЕКЛО Војислав Ананић

 

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (91)

Одговорите

91 коментара

  1. Dejan

    Postovani Obradovici, vidim da Vas ima sa svih strana. Negde se ovde pominju Obradovici u Sumadiji. Naime jmoja porodica vodi poreklo od Damjana Obradovic, negde iz sredine 19 veka. Okumio se sa Nikitovicima i ostao u selu Vencane kod Arandjelovca. Mene zanima poreklo, u nekoj knjizi sam procitao da smo dosli sa Sjenice. Negde sam procitao i podatak da smo iz sela Mojkovac u CG i da smo bili jedna od vecih porodica koja je krenula u seobu zbog krvne osvete. Ako imate nneki podatak, saljite mi na mejl [email protected]. Pozdrav

    • Žarko Obradović

      Дејане из Шумадије и Ана из Краљева. Које крсне славе славе Ваши Обрадовићи? Поздрав

  2. Ana Obradovic

    Поштовани, родом сам од Обрадовића који су насељени у селу Милавчићи, општина Краљево. Чукундеда ми се звао Радомир Обрадовић, имао је четворицу синова од којих је Милинко,мој прадеда. Радомиров отац се звао Илија Обрадовић.Уз презиме Обрадовић користили су и презиме Ковачевић. Један од мојих предака био је наредник Живан Обрадовић Ковачевић . Оца су му стрељали Немци у Краљеву 1941. Командант 4. батаљона 3. жичке летеће бригаде 2. равногорског корпуса. Убијен од стране Удбе 1947. године у Аџиним Ливадама код Грошнице, недалеко од Крагујевца. Према изјави Слободана Ћировића, аутора књиге „На трагу злочина”. Желела бих сазнати нешто више, уколико неко има неку информацију. Поздрав.

  3. Žarko Obradović

    ISTORIJA OBRADOVIĆA – SAVETININIH IZ DOLOVA KOD BRUVNA (LIKA)

    Prema usmenom predanju, svi Obradovići istočno od Bruvna, prema Dabašnici, potiču iz kuće Dmitrakovića (rod Obradovića karakterističan po izrazitoj visini). Svi Dmitrakovići su nekada bili visoki oko 2 metra.
    Najstariji poznati Obradović iz Dolova kod Bruvna, koji je pripadao kasnijoj kući Savetininih bio je Stevo (zvani Veco, rođen negdje oko 1820. g.). On se odvojio iz kuće Ilerinih (po Iliji) gdje su ostali da žive Stevin otac (ime nepoznato ali je moguće da mu je ime bilo Luka) i Stevin stariji brat Luka. Moguće je da su imali i sestru Milicu. Milica se udala za nekog Petrovića iz Obrovca kod Plećaša. To odvajanje moglo je biti negdje između 1820. i 1830. godine. Stevo je imao samo jednog sina, mog prapradjeda Savu (nazvanog Savetina, po kome je i naš rod dobio špicname ili nadevak „Savetinini“). S obzirom da Stevo (Veco) više nije imao djece (što je u ono vrijeme bilo neobično) moguće je da je negdje mlad stradao. Savo (Savetina, rođen negdje oko 1840.), koji je inače bio visok preko 2 metra i izuzetne snage, oženio je Peru Obradović iz kuće Ubovića pod brdom Urljajem. Oni su izrodili sinove Nikolu (rođen oko 1870.) i dvadesetak godina mlađeg Savu (rođen oko 1890. g.).

    Nikola je moj pradjed, 20 godina stariji od svog brata Save. Između njih dva brata bilo je još rođene djece koja su pomrla u dječjoj dobi (Jovan, rođen 1904., Marko rođ. 1905. i Pera rođena 1906.g. Pradjed Nikola je bio seoski knez za zaseoke Ubovići, Radakovići, Krajnovići, Plećaši, Krstače, Dmitrakovići, Graovo i Dolovi. Bio je visok oko 2 metra. Nikola je oženio Mariju Plećaš iz Plećaša (zvali su je baba Zečica jer je imala zelenkaste oči) i sa njom imao sinove Milanka, Stevu i Gojka. Pored njih su se rodili još i djeca Jovan, Pera i Marko ali su umrli kao djeca od „španjolice“ (španskog gripa).

    Nikolin mlađi brat Savo je oženio Mašu Bandić iz Paklarića i imali su samo jednu ćerku Jelu. Savo je neko vrijeme bio na privremenom radu u Americi (SAD) odakle se, kao dobrovoljac otisnuo u prvi svjetski rat na strani srpske vojske. Poslije 1. svjetskog rata dobio je imanje u Banatskom Karađorđevu gdje se sa porodicom i naselio. Njegova ćerka Jela udala se za Manu Jurića i sa njim imala ćerku Milku, sinove Milana i Dušana, ćerku Dušanku (Dušan i Dušanka su bili blizanci) i ćerku Maru.

    Nikolin najstariji sin Milanko (rođen 1898. g.) je imao sina Savu, ćerke Mariju i Jelu, sina Miću i ćerku Jovanku. Milanko je nesrećno stradao 1938. g. kada je u Pančevu, na željezničkoj stanici pao pod voz. Milankov sin Savo je oženio hrvaticu Evicu iz Slavonije (Slavonske Požege) i sa njom imao 2 ćerke (Biserka i Vesna). Iz prvog braka je imao još jednu ćerku koju su zvali Seka a živjela je u Banatu. Za ostalu Milankovu djecu nemamo nikakvih podataka.

    Nikolin srednji sin Stevo (rođen 1900. g. – moj djed) oženio je Stanu Dobrić iz Deringaja. Imali su sinove Nikolu (Nikicu), Vladu, Milu, Ljubomira (umro kao dijete), Bogdana i Dušana (blizanci, rođeni 1930.g.). Djed Stevo je poginuo od njemačkih folsdojčera iz divizije „Princ Eugen“, tokom neprijateljske ofanzive u oktobru 1943. godine, kod Bruvna, kao komandir voda komande mjesta Bruvno.

    Nikolin najmlađi sin Gojko (rođen 1903. g.) oženio je Đuju Miljuš iz Poljica kod Omsice. Sa Đujom je imao sina Mirka a sa drugom ženom Savom Jakšić sa Glogova, imao je sina Nikolu, ćerku Nadu i sina Iliju. Gojko je kao borac komande mjesta Bruvno – Gračac, poginuo na Glogovu kod Bruvna u oktobru 1943.g. od četnika (istog dana je poginuo i brat mu Stevo, od folksdojčera iz njemačke divizije “Princ Eugen).

    Stric Mirko (rođ. 1933. g.) je oženio Ljubu Dukić iz Bačkog Gračaca (porijeklom iz Tomingaja). Imaju sinove Boška (rođ. 1954.g) i sada pokojnog Obrada (rođ. 1956.g). Mirko i Ljuba su umrli i sahranjeni su u Bačkom Gračacu.
    Boško je oženio Ankicu Popović iz Srpskog Miletića (porijeklom iz Crne Trave) i imaju ćerku Gabrijelu i sina Aleksandra. Gabrijela (1976.) iz jedinog braka ima sina Aleksu Radičića (otac je od Mrkonjić Grada) i živi kod roditelja u Rumenci kod Novog sada. Aleksandar je oženio Lauru Laušević iz Kule i žive u Futogu. Imaju sina Konstantina, rođenog 2017. g. Boško i Ankica su penzioneri a Aca se u Rumenci bavi izradom nameštaja.

    Obrad je umro od srca 1996. godine u Crvenki kod Kule gdje je i živio. Bio je oženjen Vidom iz Kule ali nisu imali djece.

    Stric Nikola (Nikolica, rođ. 1938.g) je oženio Milku Mandić iz Ljubovića. Imaju sina Miodraga (Miška ili Mečeta). Miodrag je oženio Jelenu Radmanović iz Bačkog Gračaca. Imaju ćerku Milu i sina Nikolu. Svi žive u Bačkom Gračacu gdje je sahranjen i stric Nikola. Miodrag radi u seoskoj poljoprivrednoj zadruzi a supruga mu Jelena je profesor u osnovnoj školi u Bačkom Gračacu. Strina Milka je penzionerka. Bila zaposlena u “Agrolici”, B. Gračac.

    Tetka Nada, sada pokojna (rođ. 1940.g), bila je udata za Nikolu (Ninicu) Gutešu ispod Kremena (Cerovac). Živjeli su u Bačkom Gračacu gdje tetak još uvijek živi. Imaju sina Duška (Dujicu) i ćerku Svetlanu (Seju). Duško je oženio Evicu iz Deronja i sa njom ima sina Nikolu i ćerku Dunju. Nikola živi u Somboru, oženjen je, a Dunja živi u Novom Sadu.

    Sestra Svetlana (Seja) (rođ. 1965.g), živi u Bačkom Gračacu, udata je za Iliju (Icka) Orlovića (poreklom iz Donje Ploče u Lici) i sa njim ima sinove Miloša (rođ. 1987.g) i Marka (rođ. 1990.g). Miloš je saobraćajni policajac, sada na dužnosti u Novom Sadu gdje i živi. Ima sina Filipa (rođ.2016.g.). Marko je fizioterapeut,. radi i živi u Novom Sadu. Seja radi u seoskoj zadruzi „Agrolika“ a Icko je nadomak penzije.

    Stric Ilija, sada pokojni (rođ. 1943.g) je oženio Nadu Mirković iz B. Gračaca (poreklom iz Rudog Polja) i sa njom ima ćerke Savku (Valentinu) i Draganu. Savka ima dvoje djece i živi u sjevernoj Dalmaciji (Istri). Dragana je udata za Krivošija Milana iz B. Gračaca gdje i žive. Imaju 2 ćerke.

    Stevini sinovi:
    Stric Nikola (rođ. 1926.), major OZNE, oženio je Jovanku Bastu iz Ubovića. Imaju 3 ćerke: Dragicu (živi u Zagrebu), Nevenku (živi u Novom Sadu pod prezimenom Sivački) i Višnju (živi u Zagrebu). Nevenka i Višnja su završile medicinski fakultet i radile kao doktorice, prva u Virovitici a druga u Zagrebu. Stric Nikica je do smrti živio u Zagrebu a umro je 1984. godine.
    Dragica se udala za Veljka Mihovilovića sa Korduna. Žive u Zagrebu. Nemaju djece.
    Nevenka se udala za doktora medicine Jovana Sivačkog i sa njim ima ćerku Nikolinu. Živi sa ćerkom u Novom Sadu.
    Višnja je udata za Zorana Živkovića i imaju dva sina Ozrena i Vedrana. Žive u Zagrebu.

    Stric Vlado (rođen 1923. g) oženio je Milevu Miljuš iz Poljica. Sa njom ima sinove: Stevu (živi u Njemačkoj, u Bokholtu a ima i kuću u Gračacu ličkom), Miću (Mile, živio do 2018. g. u Somboru, do 1997.g. živio u Bijelom Brdu kod Osijeka. Mićo je umro 2018. g. od raka pluća), ćerku Jovanku (sada živi u Novom Sadu a nekada u Osijeku, udata bila za Duška Manojlovića sa Korduna. Duško je umro u maju 2019. g. od infarkta srca) i sina Slobodana koji je bio policajac u Osijeku (poginuo 1991. g. na farmi Marinovci kod Bijelog Brda).

    Stevo (rođen 1948.g) je oženio Nedu Manojlović iz Omsice (otac joj je bio kovač). Imaju dva sina, Željka i Sinišu. Željko i Siniša su oženjeni. Željko ima sina Jovana i ćerku Jovanu. Siniša za sada nema djece. Željko drži restoran u Bokholtu. Stevo je u penziji.

    Mile (Mićo, rođ. 1949. g) je oženio Anđelku Košutić (Bebu) iz Rudog Polja. Imaju dva sina, Vladimira (1973. g) i Slobodana (1975.g).
    Vladimir živi u Subotici, oženjen je Brankicom Novaković iz Sombora. Imaju sinove Nemanju (2002.g) i Nebojšu (2007. g). Vladimir je saobraćajni policajac a Brankica (od Novakovića iz Sombora, poreklom od Šipova u Bosni) komunalni policajac u Subotici.
    Slobodan živi u Somboru, trgovac je. Oženio je Maju Radanović iz Sombora i imaju ćerku Anđelu (2003.g) i sina Nikolu (2006.g).

    Jovanka (1951. g) udata je bila za Marijana Lucića u Osijeku i sa njim je dobila ćerke Svjetlanu (1970.g) i Marijanu (1977.g). U braku sa Duškom Manojlovićem (1955. g.) iz Bijelog Brda ima ćerku Milicu (1982.g).
    Žive u Novom Sadu. Duško je umro u maju 2019. g. od infarkta srca, u 64. godini života.
    Svjetlana živi u Osijeku, udata je za Sinišu Derežića i ima sina Dragana (Dragu, 1989.g) i ćerku Doris (1991.g). Doris je udata za Čerenko Tomislava i ima ćerke Lorenu i Emu. Sa porodicom živi u Tenji i bavi se biznisom sa voćem.
    Marijana je bila udata za Dragišu Truntića iz Novog Sada. Sa njim ima ćerku Nevenu (2002.g) i sina Ognjena (2005.g). Marijana se razvela od Dragiše negdje 2015. g. Danas Marijana i djeca žive u Njemačkoj (Amštat – Štutgart).
    Milica je udata za Željena Stojanovića iz Bijeljine, i sa njim ima 2 ćerke, Milenu (2015.g) i Nadu (2017.g). Žive u Švedskoj (Upsala).

    Slobodan je oženio Nevenku Gostović od Otočca. Živjeli su u Osijeku i Bijelom Brdu. Slobodan je poginuo 1991. g. na farmi Marinovci kod Bijelog Brda. Nevenka je ostala da živi u Bijelom Brdu, radi u Pošti. Imaju 2 sina, Sinišu (1980.g) i Nebojšu (1985.g).
    Siniša živi u Engleskoj (London), oženjen je za Snježanu iz Bosne i imaju ćerku Eleonoru (Elenu).

    Nebojša živi u Novom Sadu, oženio je Dejanu Budišu porijekom iz Bosne) i imaju ćerku Anu i sina Vuka.

    Stric Mile, rođen 1926. g.) poginuo je kao borac komande mjesta Bruvno (Gračac), u aprilu 1944. g., kod Lovinca (Metka), u dobi od 18 godina.

    Stric Ljubomir (1928.g), umro je kao dijete.

    Stric Bogdan, rođen 25.12.1930. g. (brat blizanac mome ocu Dušanu) u Bruvnu. Iz Dolova (Lika) se, sa porodicom, doselio 1962.g. u Osijek gdje je radio u „OLT Osijeku“. Oženio je Ljubicu Plećaš iz Plećaša. Imaju ćerke Grozdanu (1957.g) i Vesnu (1959.g). Do 1991. godine živio je u Osijeku a zatim je preselio sa porodicom u Apatin gdje je i umro. Grozdana živi u Apatinu, udata je za Jovana Živkovića i sa njim ima ćerke Senku (1983.g) i Sanju (1987.g). Obe žive u Apatinu, udate su, Senka za Srđana Milješića a Sanja za Zlatka Mojsovića. Senka ima sina Marka (2010.g) i ćerku Lanu (2015.g) a Sanja ima sina Lazara (2012.g). Grozdana je sekretar u apatinskoj gimnaziji (završila pravni fakultet u Osijeku). Jovan radi u preduzeću “Vulkan protektor” u Apatinu. Tu je zaposlio i Sanjinog muža Zlatka. Senka je frizerka u Apatinu a Sanja manikirka, takođe u Apatinu.

    Sestra Vesna (rođ. 1959.g) udata je za Milovana Mandića iz Čepina kod Osijeka. danas žive u Novom Slankamenu i bave se voćarstvom. Imaju ćerke Nevenu (rođ. 1983.g) i Bojanu. Nevena je udata za Zorana Đukanovića iz Novog Slankamena i sa njim ima ćerke Emiliju i Sofiju. Nevena se bavi i predaje jogu u Inđiji a muž joj Zoran se bavi voćarstvom.
    Bojana je voditeljka na RTS, od 2017. godine živi u Beogradu sa mužem Ognjenom iz Niša. Dobili su sina Vukana 2018. godine.

    Moj otac Dušan, rođen je na katolički Božić, 25.12.1930. g. u Bruvnu. 05.03.1960.g. oženio je Milku Obradović iz Bačkog Gračaca (rođenu u Paklariću 27.09.1928. g), od Obradovića – Bajguta, sa kojom je dobio ćerku Snježanu (rođ. 1963.) i sina Žarka (rođ. 1964.). Dušan je sa porodicom živio u Osijeku do 1991., zatim u Belom Manastiru do jula 1997.g. a potom je doselio u Sombor (22. jul 1997.g). Dušan je penzionisan kao milicionar u Osijeku (radio od 1949. do 1979. g.).
    Sestra Snježana je od 1987.g. bila udata za Srećka Ratkovića iz Osijeka (porijeklom iz Trebinja). Imaju sinove Bojana (rođ. 1987.) i Igora (rođ. 1993.). Živjeli su u Osijeku do 1991.g., zatim u Belom Manastiru do 1997. g. da bi 1998. godine iz Crvenke kod Kule, iselili u Kanadu gdje žive u Nijagara Falsu. Snježana je doktorirala i predaje na Univerzitetu Brok na Nijagari. Bojan je doktorirao političke nauke a Igor je magistrirao englesku književnost. Bojan je 19.05.2019. g. oženio Stefani Kardenas (poreklom iz Kolumbije).

    Žarko je od Đurđevdana 1989.g. oženjen za Draganu Radaković iz Bačkog Gračaca i imaju ćerku Jelenu (rođ. 1993.g.), sina Jovana (rođ. 1995.g.) i ćerku Milicu (rođ. 2005.g.). Do 1991. g. živio je sa suprugom u Osijeku da bi od jula 1991. preselio u Bački Gračac gdje ostaje do jula 1998.g., kada preseljava u Sombor i tu živi i danas. Od 1992. g. radi kao oficir u somborskoj policiji. Supruga Dragana radi na upravnim poslovima u SUP-u Sombor od 1996. godine.
    Ćerka Jelena je završila frizersku školu a od jula 2017. godine radi u Slovačkoj (Trnava) u fabrici „Pežo“. Zabavlja se sa Dejanom Bošnjakom iz Sombora (Goge) i zajedno žive i rade u Slovačkoj. Verili su se 11.06.2019. g. u Pragu (Češka).

    Sin Jovan je završio srednju medicinsku školu u Somboru i postao fizioterapeut. Trenutno studira stomatologiju u Beogradu i danas je na 5. godini studija.

    Ćerka Milica je učenica 7. razreda OŠ „Avram Mrazović“ u Somboru. Bavi se odbojkom i lepo peva.

    Sa Žarkom je, do njene smrti, živela majka Milka koja je umrla 04.10.2015. g. u 87. godini života). Žarkov otac Dušan najstariji je član domaćinstva doma u ul. Svetog Save u Somboru (sada mu je punih 88 godina).

    Žarko Obradović iz Sombora

    • Obradović Gordana iz Banjaluke

      Ja sam takođe porijeklom, i po ocu i majci iz Like, selo Bruvno (moj otac Stevan – Stevo Obradović, od majke Anke rođene Samardžija i oca Petra Obradovića iz sela Dolovi – Bruvno; moja majka Nadežda – Nada rođena Radaković, od majke Jeke rođene Paskaš i oca Nikole Radakovića iz Bijelog Brda – takođe Lika). Što se tiče prezimena očeve majke Anke, poznato mi je da je ona zvanično nosila prezime svog prvog muža – Stojisavljević, i da je sa njim imala ćerku Bojanu – Boju (imala je tri sina i tri ćerke), koja je sve do ovog posljednjeg rata živjela u Bruvnu. Moja baba Anka se razišla, ali ne i zvanično razvela od prvog muža i nevjenčano živjela sa mojim djedom Petrom, i s njim je imala tri sina: najstariji je bio Mićo Obradović koji je živio sve do smrti u hrvatskom Karlovcu (imao je sina i ćerku), zatim Đuro – Đuđa Obradović koji je sve do smrti živio u Bačkom Bregu – Vojvodina (imao je sina i ćerku), moj otac Stevan – Stevo Obradović (rođen 1926. god.) je bio oficir JNA (imao je čin pukovnika) i živio sve do smrti u Banjaluci 1999. god. (imao je sina Branka koji je preminuo 2010. god. i naravno mene), i na kraju ćerka Ljubica Maksimović koja je do smrti živjela u Prištini sa porodicom i imala je tri sina. Inače, sva četiri Petrova sina su bili u partizanima u vrijeme Drugog svjetskog rata, i nakon rata, Mićo, Đuđa i Stevo su angažovani kao oficiri JNA. Moj djed, Petar Obradović je iz prvog braka imao još jednog sina koji je poginuo u partizanima, a on sam je poginuo još 1928./1929. god. u Srbiji – Beogradu gdje je učestvovao na izgradnji mosta preko Save. On, i još nekoliko radnika su stradali kada se urušio keson i tako ih zatrpao. Nikada ih nisu pronašli, ili su ostali u urušenom kesonu ili ih je voda progutala. Moj otac je u vrijeme očeve pogibije imao nešto više od dvije godine, a tetka Ljubica se tek bila rodila. Baba Anka je nakon njegove smrti ostala sama da odgaja sve petoro djece, i nakon Drugog svjetskog rata je ostala da živi u Lici u selu Bruvno, gdje je i umrla a sahranjena je na Pravoslavnom groblju u Gospiću (na spomeniku je uklesano prezime Obradović). Porodica moje majke se kolonizirala u Srbiju u vojvođansko selo Bački Gračac, gdje su nakon smrti i sahranjeni. Nikola i Jeka Radaković su izrodili osmoro djece. Petoro ih je u ranom djetinstvu umrlo, a troje, moja majka Nada (živjela je najduže od svih iz porodice Radaković, skoro 90 godina), tetka Zorka Samardžija, inače je bila udata sa očevog brata od strica Dušana Samardžiju (živjeli su u Subotici, imali su samo jednu ćerku) i ujak Dušan Radaković (živio je na N.Beogradu, imao je sina i ćerku).

    • milan

      Svaka Vam čast gospodine Žarko.Ja sam Mandić Milan čija je majka iz Bruvna iz Drage Tamburove.Imao sam jednog rodjaka,očev brat od tetke,Nikola Obradović,koji je rodjen u Dolovima kod Bruvna,a živeo je u Kradžićevu,opština Vinkovci,gde su i moji roditelji živeli do 1991.godine.Po struci smo kolege,radio sam u SDS Zagreb do 1991.godine…
      1996.godine sam saradjivao sa Vasim kolegama iz Sombora,povodom ubistva nekih u B.manastiru,a ja radio kao linijski inspektor u Vukovaru..
      Srdačan pozdrav!

  4. Игор Обрадовић

    Поздрав свима. Моји су родом из околине Обреновца, тј. онај део који ја знам, а не знам много. Славимо Ђурђевдан. Занима ме да ли постоје неке информације о Обрадовићима из тога краја, Стублине, Велико Поље и одакле смо дошли. Хвала

  5. Obrad

    zanima me poreklo obradovica sa banije, slava sveti jovan krstitelj.hvala unapred i pozdrav svima.

  6. Obrad

    zanima me ako ima neko informaciju o poreklu obradovica sa banije slava sveti jovan krstitelj.
    hvala i pozdrav svima.

    • Славиша Обрадовић

      Моји Обрадовићи су населили село Омарска (између Приједора и Бањалуке) у првој половини 19.вијека. Према предању дошли су из околине Доњег Лапца. Мушка имена предака су Петар, Милош, Јован, Осте, Обрад… Славимо Св.Јована.

    • Žarko Obradović

      Vode poreklo iz Like, da li od Divosela ili od Bruvna, posle 1690.g. Ako su došli posle 1790.g onda mogu biti i iz Doljani ili Lapca. Starinom verovatno iz Bosanskog kraljevstva.

    • Žarko Obradović

      Po krsnoj slavi trebalo bi da su vaši Obradovići iz Like. U kom banijskom mestu žive ili su živeli. Pozdrav

  7. Dragana Obradovic

    Moje poreklo je iz Tepackog polja kod Zabljaka i slavimo Sv. Djordja

    • Јасмина

      Мој отац Милан Обрадовић је рођен у селу Дабашница, Лика од оца Николе и мајке Пере (рођене Манојловић или Манајловић), а шпицнамен им је Акезе. Слава им је Свети Јован.
      Моја мајка Јованка Обрадовић је рођена у селу Дабашница, Лика од оца Петра и мајке Наде (рођене Иванис), а шпицнамен им је Вишкали. Слава им је Свети Јован.
      И отац и мајка имају исто презиме, из истог су села а нису рођаци….Њима су стари говорили да смо преци Зарија који се у време сеобе под Чарнојевићем доселио из Црне Горе на подручје Удбине, Лика, и да је имао 3 сина од којих поичу сви Обрадовићи из Лике. Волела би да сазнам из којег дела Црне Горе су се доселили и којем племену припадају…и наравно, да ли се то негде може проверити. Ако неко зна ту информацију или где да то пронађем , унапред сам захвална.

      • Žarko Obradović

        Jasmina, koliko je meni poznato većina Obradovića iz Like nema veze sa današnjim Obradovićima iz Crne Gore. Postoji samo legenda da potičemo iz junačkih krajeva CG jer su crnogorci bili poznati borci protiv turaka. Moje je mišljenje da naša starina leži u gornjem Podrinju gde sam našao značajan broj ljudi koje su dubrovčani u svpjim knkigama ipisivali kao Obradoviće tokom srednjeg veka. Da nismo iz CG mi je potvrdio i istoričar Kljajević koji je rekao da smo syarinom iz Hercegovine. Zapravo mi smo tzv. Drinskim putem od Drine preko Foče i Goražda pa onda Gacka i Cernice, Bileće i Trebinja došli do Dubrovnika. Odatle smo krenuli na sever duž dinarskog gorja i prvo se pojavili kod Divosela odakle smo oko 1694.g naselili Bruvno. Iz Bruvna u Dabašnicu a odatle oko 1790.g naseljavamo Doljane, Lapac, Dobroselo itd. Nađite na internetu Karl Kaser: Popis Like i Krbave. Tu ćete naći naše pretke a najstariji među njima, seoski knez Sava koji je 1712. imao 100 godina. Pozdrav

  8. Prijedor

    Moj cukundjed je Rade Obradovic, zivio i umro u Prijedoru. Slava Jovanjdan. Medjutim, pricalo se da su u Prijedor dosli iz sela Trgoviste, ne znam da li je to prijedorska ili opstina Novi Grad, uglavnom blizu granice tih opstina. U rodnom listu mu pise da je rodjenu u selu Golubic, to je kninska opstina u Lici. Morao bih pogledati ali mislim da je rodjen oko 1860.

  9. Dubravka

    Poštovanje,
    Moja veza sa Obradovićima vezana je uz djeda Gligorija Obradovića, brata Jovana – tenkiste iz teksta, brata Petrova – pilota iz teksta i sestre im Darinke. Njih četvero su jedini od desetero djece Ruže i Radovana (također se spominje u tekstu) koji su preživjeli II.svjetski rat.
    Nažalost djed i njegova braća i sestra su pokojni, a ono malo informacija s kojima raspolažem uglavnom su sjećanja moga oca Radovana i neke pričice kojih se ja sjećam da je djed spominjao dok sam bila mala.
    Ima li tko kakvih kakvih dodatnih činjenica ili podataka kojima bih mogla obogatiti svoje znanje iz te grane Obradovića?

    Pozdrav.

  10. Ivana

    Poštovani, interesuje me poreklo familije Obradović, naseljene u selu Vrelu u blizini Uba. Imam informaciju da je poreklo iz Like, sela oko Gospića, Divo selo i Vrhovine,krsna slava je Sv. Arhangel Mihail-Arandjelovdan.Ako možda ima neku informaciju, hvala.