Marković
Haplogrupa: I2a
Poreklo: Bila, srednja Bosna
Krsna slava:
Kontakt:
________________________
Marković
Haplogrupa: I2a
Poreklo: Stanojevići, Bela Crkva, Krupanj, Srbija
Krsna slava: Tomindan
Kontakt:
_________________________
Marković
Haplogrupa: R1a
Poreklo: Srbija
Krsna slava:
Kontakt:
_________________________
Marković
Haplogrupa: R1a Z280 L1280
Poreklo: Križevići, Olovo
Krsna slava: Avramijevdan
Kontakt:
_________________________
Marković
Haplogrupa: J2b M205 rod Godijelja
Poreklo: Krupice, Pljevlja, Crna Gora
Krsna slava: Đurđevdan
Kontakt:
_________________________
Marković
Haplogrupa: Q
Poreklo: Pančevo, Srbija
Krsna slava: Aranđelovdan
Kontakt:
_________________________
Marković
Haplogrupa: I2a DS rod S
Poreklo: Kožuar, Ub, Srbija
Krsna slava: Mitrovdan
Kontakt:
_________________________
KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]
Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’
MARKOVIĆI
(u Jelinoj Gori)
Doselili su se u Jelinu Goru iz Plane kolašinske u drugoj polovini 19. vijeka. Od ovog bratstva neki su se odselili u pljevaljski kraj, u Vodno i Krupice, a jedni u Bukovicu. U Šarance su se doselili Mića i Radule, s porodicama, i naselili se u Jelinoj Gori. Neki od njih su prešli na Luku Perovića.
Jedno vrijeme su bili brojni, sve do 1938. godine, kada se dio ovog bratstva odselio u pljevaljsku Bukovicu, a u Jelinoj Gori su ostali braća Nenad i Milika, sa porodicama.
Nenad je učesnik NOR-a 1941-1945. godine, kada i gine 1941. godine, u borbama protiv neprijatelja na Lipovu. Ostala su mu tri sina – Radojica, Boško i Vojislav. Od Milike je ostao sin Milorad.
Daleka starina Markovića je iz Markovine, odakle su se doselili u Planu kolašinsku, među Šarance, koji su u to vrijeme tu živjeli. Od ovog bratstva su se među Šarancima istakli kao poznati uskoci i junaci Milutin i Mića u mnogim bojevima protiv Turaka.
Sada od ovog bratstva niko ne živi stalno u Jelinoj Gori, već dolaze povremeno na svoja imanja, koja održavaju sezonski-ljeti.
Slave Đurđevdan.
IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić
__________________
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
11. januar 2013. u 23:35
Nebojša Novaković
Aco, kako nije postojala Srbija pre Raške?:) Valjda je starije ime “Srbin”, nego “Rašanin”?:)
Raška je jedan deo velikog prostora koji su naseljavali Srbi, a od koje se kasnije obrazovala država…isto kao i Bosna i Zeta…
12. januar 2013. u 11:55
Aleksandar Marinković
Nebojša, nemoj mešati etničko ime Srbin sa nazivom plemenske države Raške. Naravno da su u Raškoj živeli Srbi, kao što su Srbi živeli i u Jugoslaviji npr. Opet, pitanje je koliko njih je za sebe govorilo da su Rašani. Ako ih je i bilo…Ipak, njihova ”država” se zvala Raška, kao i Bosna ili Travunija itd. Tek u kasnijem periodu, kada su te oblasti ujedinjene, možemo govoriti o Srbiji kao državi koja nosi ime većinskog i ”osnivačkog” naroda.
8. jul 2016. u 09:47
brana
“Srbin” u srednjem veku uopšte nije etničko ime u današnjem smislu, već (na)rod vladara, feudalnih osvajača… “Srblji” ne znači “Srbi” u etničkom smislu, nego stanovnici zemlje kojom vladaju Srbi… malo je verovatno da su kmetovi istog roda ko i gospodari – osvajači… na primeru BUgara i HRvata, čija se postepena poslovenjivanja ličnih imena prate otprilike dva veka, je to svima jasno .. sa Srbima je manje, jer su oni ranije poosvajali silne prostore sve do Baltika… pa su verovatno ranije poslovenjeni.. “SRBI su se nekad izgovarali S’RBI, sa jednim poluglas(nik)om kao što se čita engleski član A. To ‘ se još ranije izgovaralo kao I, odnosno E, a završno -I kao -OI, dakle praizgovor je SIRBOI, odnosno SERBOI. I upravo u tom obliku Srbe beleže Plinije Stariji, Ptolomej i Konstantin Porfirogenit, a Plinije Stariji još kaže da SRBI znači ,,glavobije”. Tako se dolazi do toga da je SR- ,,glava” ili ,,rog” kao u reči SRNA, a BI- je glagol BITI. A ,,Glavobije” ili ,,Rogobije” značilo bi ,,ratnici hrabri kao bikovi, junačko pleme”.
“… Ako tome dodamo da Plinije Stariji kaže da naziv SRBI znači ,,glavobije” onda dolazimo do sanskrta u kome takva složenica: *SARBHAJAH znači upravo ,,oni koji se biju glavom ili rogovima”! U kom smislu? To je sinonim za reč ,,bikovi”, na sanskrtu VRŠABHAH, i označava kao i reč ,,bikovi” jedno ,,hrabro pleme, prave borce”. Stoga, možemo sa izvesnošću reći da je naziv naroda SRBI(N) potekao iz sanskrta te da su u tome smislu Pra-pra-prasrbi potekli sa područja drevneindijske, vedske kulture. Ovo je etimologija najvećeg slaviste XX veka, Trubačeva”
12. januar 2013. u 12:56
Nebojša Novaković
U svakom slučaju i pre Raške se pominjala Srbija i postojala je kao država. Primer je Srbija Vlastimirovića, itd..o tome pričam. Raška je svakako kasnije formirana..
12. januar 2013. u 13:41
Aleksandar Marinković
Nebojša, Srbija Vlastimirovića, uprkos mutnim granicama (što je normalno za ono doba) je bila zapadnije od Raške. Njihova Srbija jeste prva srpska država zabeležena kao takva, na Balkanu. Ipak, današnja Srbija je nastala iz Raške.
12. januar 2013. u 14:29
Nebojša Novaković
Srbija je Srbija..mada, koliko je meni poznato, ta Srbija Vlastimirovića je obuhvatala i “Rašku”. Ras je bio najistočniji grad ove Srbije.
12. januar 2013. u 15:42
Aleksandar Marinković
Baš zatrpavamo ovu rubriku, ali šta je tu je. Rekoh ”MUTNE GRANICE”…govori samo za sebe. Dalje, ”društveno-politička” slika feudalizma se ne može porediti sa današnjim prilikama i shvatanjima. Postojao je sistem ”sizerena – vazala” na svim nivoima: niže plemstvo – visoko plemstvo (s vladarom na čelu), ali i ti vladari su bili možda nečiji vazali (jačeg vladara). U ranom feudalizmu, status plemstva je bio vrlo promenjiv kao i odnos vazalnih država i onih koje možemo nazvati potpuno nezavisnim. Često su se statusi vezivali za ličnost, pa se status gubio smrću nekog vazalnog vladara – njegov naslednik bi gubio taj mali stepen autonomije. Isto tako, bilo je i onih koji bi se drznuli da se oslobode vazalstva…i tako u krug. Sama ”država”, pogotovo manja, bila je isključivo vezana za ličnost vladara i njegovu sposobnost nametanja vlasti okolnim glavešinama, a ne za narod i tačno određenu teritoriju. Od svih srpskih oblasti, jedino je Bosna zadržala nekakvu nezavisnost prema Srbiji, ali to nije smetalo njihove vladare, čak i katolika Matiju Ninoslava, da svoj narod zove Srbljem.
3. februar 2013. u 10:05
Radoljub Markovic
Veliki pozdrav svima koji ovo budu citali.
I ja bih voleo saznati moj koren odnosno poreklo Markovica.
Rodjen sam u Oklecu,zaseok Minici-Jelcici izmedju LJubovije i Bajine Baste,opstina Bajina Basta zadnja posta Rogacica.
Otac Milomir,deda Miloje.Slavim Lazarevu suboto-Vrbicu.
Nista vise ne znam,a sada mi se javio poriv saznanja.
Unapred zahvalan
3. februar 2013. u 15:48
Nebojša Novaković
U Okletcu samo jedna familija slavi Lazarevdan, a to su Minići. Minići su nastanjeni na putu za Strmovo. Poreklom su iz Prijepolja. Pretpostavljam da Vaši Markovići vode poreklo od njih.
Sokolska Nahija, Ljuba Pavlović, 1930. godine
14. februar 2013. u 12:50
M. Markovic
Osma sam generacija pretka Marka koji je dosao iz okoline Nisa u Pocerinu ( podrucje Cera, pored Macve ), a koji nam je doneo slavu Sv. Luka. Imao je pet sinova (stari, sad vec pokojni mestani sela u kom se nastanio, verovali su cak i sest) , od imena svakog sina nastalo je po jedno prezime: Vasiljevici (Vasilj), Milivojevici (Milivoje), Ristivojevici (Ristivoje), Lukici (Luka) i peti cije ime nije poznato, a za koga se zna da je otisao u selo Budjanovci u Macvi (tamo su sada dve familije Markovica koje slave Sv. Luku, tako da je potraga malo otezana). Naime, prezime Vasiljevic se koristi samo lokalno, jer je Vasilj bio najstariji sin sa kojim je otac Marko ostao u kuci, a svaki od sinova po zenidbi se nastanio u razlicitim mestima (tako da danas imamo pet mala, ili mahala), i umesto prezimena Vasiljevic, ja sada koristim prezime Markovic. Na Vasiljevom grobu, na kamenoj ploci uklesani su minimalni podaci koje je zub vremena ostetio i postali su necitljivi.
9. april 2013. u 00:20
Milodan
Poreklo brojnijih familija-prezimena valjevske Tamnave po knjizi „Antropogeografija valjevske Tamnave“ Ljubomire Ljube Pavlovića, izdanje 1912. godine.
Mesto-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena.
MARKOVIĆ (1)
-Kalinovci*, stara porodica, Đurđevdan.
*Markovići vode poreklo od nekakve Kaline, koja je imala dosta sinova i zvali se Kalinovci, pa se tako prozvalo i selo. Potomstvo Kalinovaca je spalo na jednu kuću i koja se teško održava.
-Sovljak*-1, stara porodica, Đurđevdan.
*Markovići 1, stara sovljačka porodica je iz velike davnine i njeni potomci zovu se još i: Bartulići, Nikolići, Tadići, Kulići, Andrići, Đurkovići i Mladenovići.
-Gradojevići*, prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Đurđic.
*Markovići, starija gradojevačka porodica, je od iste porodice od koje su i goločeljanski Igljatovići.
-Bukor, prva polovina 18. veka, Bosna, Časne Verige, uz Čuguroviće.
-Zabrežje*, prva polovina 18. veka, Gvozdenović u oblasti, Đurđic, uz Jeladijevce.
*Jeladijevci, nazvani po svom zaslužnom pretku Jeladiju, koji je živeo pre 100 godina i učestvovao u borbama za naše oslobođenje, poreklom je od gvozdenovačkih Đelmaša. Otuda je Jeladije i bio u službi kući Nenadovića, počem je njegova sestra od strica rodila protu Nenadovića.
-Urovci*, prva polovina 18. veka, Đurđic, uz Popoviće.
*Markovići su neobično stara sveštenička porodica, doseljena kao takva. Ona je ne samo u selu nego i Srpstvu dala viđenih i uglednih sveštenika i sinova, koji su svoje živote prinoslili na oltar otadžbine. Iz ove porodice je viđeni i ugledni Tamnavac iz prve polovine 19. veka pop Leontije Marković, koji je prvi podigao ustanak protiv Turaka i svojski ga pomagao, ne izostajući nigde iz prvih redova. Takav je i njegov u svakom pogledu primeren sin pop Živko, koji je onako vidnu ulogu vršio pri zauzeću Obrenovca 1815. godine. Od ovih Popovića su zvečanski Ninkovići.
-Svileuva*-1, prva polovina 18. veka, Gunjaci u Azbukovici, Sv. Stefan Dečanski, uz Jevrstratiće.
*Jevrstratići se zovu još i Gunjačani, doseljeni iz Gunjaka, te se u selu zovu još i Markovići, Sofronići i Nešovanovići i svi su do Batalaga.
-Slatina, prva polovina 18. veka, Orahovica u Azbukovici, Nikoljdan, uz Laziće.
-Takovo*-1, prva polovina 18. veka, Drobnjaci, Đurđevdan.
*Markovići su iz Drobnjaka i ovde su se doselila tri brata: Marko, Branko i Sava (Savatije). Marko je bio pop i u početku podelio braću, Branka preselio u Dren, Savu bliže crkvi vreljanskoj, a one se naseelio preko reke, pošav Ljubiniću. Branku se ne svidi Dren nego pređe u Grabovac i tamo ostane, a Sava se pomakne još na istok, pod Vrelo. Pop Markova je kuća i danas na istom mestu, i njegovo ognjište se još nije ugasilo. I pop Marko i svi njegovi potomci gledali sa da sarađuju sa najviđenijim porodicama u oblasti, odkuda su i danas, kao i uvek, najuglednije, najviđenije i najimućnije svešteničke, trgovačke i ratarske porodice, koje su iz pop Markovog doma izlazille. U selu se zovu još i: Popovići, Maksimovići, Vićentići, Đukići, Savatići i Petrovići.
-Vrhovine, druga polovina 19. veka, Gornja Bukovica u Podgorini, Jovanjdan, velika i ugledna zadruga.
-Gunjevac-1, druga polovina 18. veka, Lještansko-okrug užički, Markovdan, uz Iliće.
-Gunjevac-2, druga polovina 18. veka, Blizonje u Kolubari, Jovanjdan.
-Dren, druga polovina 18. veka, Varna u Bugarskoj, Alimpijevdan, uljezi u Raduliće.
Nastaviće se…
10. april 2013. u 00:27
Milodan
Poreklo brojnijih familija-prezimena valjevske Tamnave po knjizi „Antropogeografija valjevske Tamnave“ Ljubomire Ljube Pavlovića, izdanje 1912. godine.
Mesto-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena.
MARKOVIĆ (2)
-Družetić-1, druga polovina 18. veka, B. Krajina, Nikoljdan.
-Družetić-2, druga polovina 18. veka, Osat, Trfundan, uz Jovanoviće.
-Zvečka, druga polovina 18. veka, Brezovica u Rađevini, Đurđevdan, poveća zadruga.
-Jabučje-1, druga polovina 18. veka, Beloševac u Kolubari, Đurđevdan.
-Jabučje-2, druga polovina 18. veka, Bujačić u Kolubari, Trifundan.
-Kalenić, druga polovina 18. veka, Pričević u Podgorini, Mitrovdan, uz Mijailoviće.
-Lajkovac Selo, druga polovina 18. veka, Struganik u Kolubari, Nikoljdan, uz Milovanoviće.
-Ljutice, druga polovina 18. veka, Osladić u Podgorini, Đurđevdan.
-Svileuva-2, druga polovina 18. veka, Grabovac u Sremu, Nikoljdan, uljezi u Puretiće.
-Skela, druga polovina 18. veka, Joševa u Podgorini, Nikoljdan.
-Sovljak-2, druga polovina 18. veka, Osat, Nikoljdan, uljezi u Kojiće.
-Trnjaci, druga polovina 18. veka, Njeguši, Stevanjdan.
-Šarbane, druga polovina 18. veka, Balinović u Podgorini, Jovanjdan.
-Banjani, posle 1827. godine, Banat, Jovanjdan.
-Mali Bošnjak, posle 1827. godine, Zvornik, Jovanjdan.
-Brezovica, posle 1827. ggodine, Dragijevica u Podgorini, Đurđic.
-Vukićevica, posle 1827. godine, Belotić u Rađevini, Aranđelovdan.
-Jabučje-3, posle 1827. godine, Osat, Đurđevdan, uljezi u Smiljaniće.
-Koceljeva, posle 1827. godine, B. Krajina, Nikoljdan.
-Lončanik, posle 1827. godine,Vrbić u Rađevini, Lazarevdan.
-Orašac-1, posle 1827. godine, Donje Košlje u Azbukovici, Jovanjdan.
-Orašac-2, posle 1827. godine, B. Krajina, Nikoljdan.
-Paljuvi-1, posle 1827. godine, B. Krajina, Jovanjdan.
-Paljuvi-2, posle 1827. godine, Seča Reka-okrug užički, Đurđevdan, uljezi u Popoviće 1.
-Svileuva-3, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Nikoljdan.
-Stubline, posle 1827. godine, Pljevlje, Matijevdan.
-Takovo-2, posle 1827. godine, Briježđe u Kolubari, Aranđelovdan.
-Đukovine, posle 1827. godine, Bukor, Avramijevdan.
-Ušće-1, posle 1827. godine, Jazovik u Posavskoj Tamnavi, Mitrovdan.
-Ušće-2, posle 1827. godine, Krnić u Posavskoj Tamnavi, Sv. Petka.
-Ušće-3, posle 1827. godine, Grabovac u okolini, Đurđevdan, od Nikolića-Brankovića iz Grabovca.
Nastaviće se…
10. april 2013. u 22:00
Milodan
Poreklo brojnijih familija-prezimena valjevske Tamnave po knjizi „Antropogeografija valjevske Tamnave“ Ljubomire Ljube Pavlovića, izdanje 1912. godine.
Mesto-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena.
MARKOVIĆ (3)
-Čučuge-1, posle 1827. godine, Joševa u Podgorini, Jovanjdan.
-Čučuge-2, posle 1827. godine, Ševrljuge-okrug užički, Ilindan.
-Čučuge-3, posle 1827. godine, Strmovo-okrug užički, Đurđevdan.
Kraj!