Razvoj osnovnih škola u Beogradu se može ispratiti pomoću podataka iz Državnih šematizama, u kojima su popisane sve škole i pripadajući im učitelji.
Pri šematizam (sa kalendarom za 1852. godinu) predstavlja podatke sa 1851. godine, pa se može smatrati pregledom podataka za školsku 1851/1852. godinu.
Postoje podaci o tri osnovne škole – pri Sabornoj crkvi i u predgrađima Terazije i Palilula.

Već sledeće godine broj škola se povećao na pet, tako da osim već navedenih obuhvata i škole na Vračaru i Dorćolu.
Školske 1853/1854. škola kod Saborne crkve je navedena kao škola varoši Beograda. Od 1854/1855. nisu škole više imenovane u predgrađima nego su na Terazijama i na Paliluli.
Isto stanje ostaje do školske 1859/1860. godine, kada škola varoši Beograda bude imenovana kao škola kod velike crkve, a škola na Paliluli – u Paliluli.
Sledeća promena se dešava otvaranjem škole na Jaliji krajem 1863. godine. Za školsku 1867/1868. ova škola iz nepoznatog razloga nije na spisku, ali se od naredne ponovo pojavljuje.
Sedma škola otvorena u Beogradu je na Savi, školske 1868/1869. godine.
Školske 1870/1871. je škola na Vračaru preimenovana u školu na Zapadnom Vračaru, što je naziv koji će zadržati sve do Prvog svetskog rata.
Školske 1872/1873. Godine škola kod velike crkve dobija naziv kod Saborne crkve, i taj naziv će zadržati ubuduće.
Na spisku muških osnovnih škola se 1878/1879. pojavljuje Zavod za srpsku siročad, ali je prisutan samo još dve godine posle toga.
Takođe se kratko pominje škola u Vežbaonici Učiteljske škole, samo 1880/1881. i naredne godine.
Školska 1890/1891. donosi nove škole – na Istočnom Vračaru i u Topčideru.
Već sledeće, 1891/1892. školske godine su upisane nove promene – poslednji put se pominje škola na Jaliji, a pojavljuje se nova škola, na Čuburi, koja je pod tim imenom upisana samo još dve godine.
U školskoj 1892/1893. godini se menja ime škole na Dorćolu u školu na Dunavskom kraju, što je naziv koji će se zadržati do 1914. godine.
Od 1894/1895. nije više prisutna škola na Čuburi, ali se pojavljuje škola na Savincu, što se može smatrati samo promenom imena.
Nova škola se otvara školske 1905/1906. godine, kod Spomenika (na Kragujevačkom drumu).
Sledeća škola se otvara na Smederevskom drumu, 1909/1910. godine.

Poslednje zabeležene promene škola u Državnim šematizmima su se desile 1911/1912. godine, preimenovanje škole kod Spomenika u školu u Voždovom predgrađu (ponovo sa komentarom – na Kragujevačkom drumu) i otvaranje nove škole kod Senjaka.
Beograd je Prvi svetski rat dočekao sa jedanaest muških osnovnih škola.
Po broju učitelja, škole su stajale ovako:
Škola kod Saborne crkve je najviše učitelja imala odmah na početku – pet, da bi uskoro trajno prešla na četiri.
Škola na Terazijama je skoro stalno bila sa četiri učitelja, mada je rasla do šest ali i smanjilavla se na dva.
Dorćolska škola je započela sa dva učitelja, da bi kasnije imala devet.
Škola u Paliluli je krenula sa jednim učiteljem, pa je do kraja perioda imala osam.
Škola na Vračaru, odnosno Zapadnom Vračaru počinje sa jednim učiteljem i raste do osam, da bi odvajanjem Istočnog Vračara ostala na četiri. Na Istočnom Vračaru je najviše šest učitelja.
Škola na Savi je imala najviše četiri učitelja.
U školi na Savincu je pred Prvi svetski rat radilo osam učitelja.
Kod ostale tri škole – u Voždovom predgrađu (na Kragujevačkom drumu), na Smederevskom drumu i kod Senjaka – se ne može pratiti razvoj kroz vreme jer su sve otvorene posle 1900. godine, pa je period za koji postoje podaci prekratak.
Izvor: državni šematizmi sa kalendarom Kneževine i Kraljevine Srbije, od 1852. do 1914. godine.
Ženske osnovne škole u starom Beogradu.




Komentari (0)