Projekat genetičko-genealoškog istraživanja porijekla stanovništva Semberije i Majevice

Podstaknut malim brojem testiranih u okviru Srpskog DNK projekta sa područja Semberije i Majevice, sredinom 2022. godine sam odlučio da pokušam aktivnim radom napraviti određene promjene.

Dosadašnji rezultati

U okviru akcije testiranja koju sam pokrenuo, počev od sredine 2022. godine testirani su muškarci porijeklom sa područja opština Lopare i Ugljevik, te grada Bijeljina. Ubjedljivo najveći broj testiranih je sa područja Bijeljine – 78, zatim dolazi Ugljevik sa 5 i Lopare sa svega 3 testirana.

Ukoliko sagledamo ukupan broj testiranih sa područja ove tri jedinice lokalne samouprave, dolazimo do interesantnog podatka da je mimo ove akcije testirano 40 osoba, za svo vrijeme postojanja Srpskog DNK projekta, a da je za oko jedne i po godine trajanja akcije testirano 86 osoba. To je povećanje za 215% i time sam, uopšteno gledano, zadovoljan.

Naročito je izražena razlika na teritoriji same Bijeljine – 78 testiranih u toku akcije, 18 mimo akcije – porast od 433%.

Osnovni problem predstavlja neravnomjerna raspoređenost uzorka i mali broj testiranih iz nekih od najvećih sela. Ubjedljivo najviše testiranih dao je Batković – 37 i to je u okviru Srpskog DNK projekta vjerovatno najbolje „pokriveno“ selo, jer je uzorkovanje vršeno planski, tako da se pokriju predstavnici svih pretpostavljenih grupa porodica – rodova, što se pokazalo kao veoma dobra ideja, tako da sada imamo dovoljno materijala za jedinstveno djelo o Batkoviću.

Što se tiče ostalih sela sa nešto većim brojem tetiranih, tu je Čađavica Gornja, sa 7 i Velika Obarska sa 6. Ostali su na značajno manjem broju, dok odsustvo testiranih iz Broca i svega po par testiranih iz Gornjeg i Donjeg Crnjelova svakako predstavlja veliki hendikep.

Testiranje u kombinaciji sa sada dostupnim turskim popisima iz 1850/51. godine i 1873/75. godine, daće nam kompletnu sliku porijekla stanovništva našeg kraja, pa bi svakako bilo od značaja da se potrudimo i napravimo još jedan iskorak kada je ovo testiranje u pitanju.

Procedura testiranja

Uz nadu da će ovaj skromni članak imati priliku da dopre i do čitalaca izvan samog portala „Poreklo“, prije prelaska na konkretno izlaganje o testiranju stanovništva Semberije i Majevice, kratko ću se osvrnuti na suštinu samog testiranja.

Radi se o testiranju DNK iz uzorka (praktično pljuvačke), uzetog štapićem za bris sa unutrašnje strane obraza testiranog, pomoću kog se utvrđuje pripadnost nekoj od Y-haplogrupa, koja implicira porijeklo od istog muškog pretka. Sama procedura testiranja je jednostavna i kratkotrajna. Puna cijena testiranja je 13.000,00 dinara u redovnoj proceduri mimo organizovanih akcija, ali smo za akciju testiranja stanovništva Semberije i Majevice dogovorili cijenu od 7.000,00 dinara (oko 60 evra, ili 120 KM) uz obavezu da u svakoj turi imamo prikupljenih najmanje sedam uzoraka.

Procedura testiranja je jednostavna i sastoji se iz nekoliko koraka:

1) Zainteresovano lice me može kontaktirati putem mejla [email protected], [email protected] i dobiti detaljnije informacije u vezi sa testiranje i drugim povezanim stvarima, te dogovoriti samo uzimanje uzorka,

2) Za uzimanje uzorka bitno je da neko vrijeme prije uzimanja uzorka kandidat za testiranje nije konzumirao hranu i piće. Praksa je pokazala da je pola sata do sat uzdržavanja prije testiranja sasvim dovoljno.

3) Komplete za uzimanje brisa obezbjeđujem ja, kandidat sam uzima uzorak uz moja uputustva i nadzor.

4) Nakon uzimanja uzorka kandidat popunjava kratak upitnik sa osnovnim podacima o sebi i sopstvenom porijeklu (mjesto porijekla predaka po muškoj liniji oko 1900, krsna slava, ranije porijeklo, predanja i sl),

5) Uzorak ja nosim u „Poreklo“, tako da testirani nema komplikacije u vezi sa slanjem poštom i sl, niti bilo kakav trošak samog slanja,

6) Biološki fakultet radi analizu uzorka i po završenoj analizi obavještava „Poreklo“, gdje se sačinjava sertifikat, a zatim se rezultat, uz osnovni komentar istog (podaci o bližim poklapanjima sa drugim testiranima, pripadnost određenim rodovima itd) objavljuje na forumu.

7) Testirani po pravilu, osim ako sam traži drugačije, sertifikat može preuzeti od mene, zajedno sa odštampanim omentarom rezultata, uz eventualni moj dodatak informacija iz dostupnih pisanih izvora.

Zanimljivosti iz dosadašnjeg toka akcije

Pozitivne rezultate ove akcije, odnosno samog testiranja, mogu demonstrirati i na ličnom primjeru. Prije ovog testiranja, osim uopštenih priča o Hercegovini i Crnoj Gori, kao ranijoj postojbini, nismo imali nikakve bliže odrednice. Mojim testiranjem smo došli do direktne veze sa Banjanima, dok je testiranje posredno potvrdilo i Jovanjdan kao stvarnu izvornu slavu Lazića, s obzirom na to da je Jovanjdan ubjedljivo najčešća slava Banjana. Šta više, kasnijim testiranjem jednog od Ilića iz batkovljanskog[1] zaseoka Klis i poklapanjem mog i njegovog rezultata potvrdili smo i predanje o porijeklu Ilića od Lazića, te smo u kombinaciji sa pisanim izvorima stvarno došli do spoznaje da od Lazića potiču Ilići, Vukići i Jovići sa slavom Jovanjdan, svi iz zaseoka Klis, što bi bez svega ovoga zauvijek ostalo u sferi nagađanja, dok vrijeme ne bi u potpunosti uništilo bilo kakvo sjećanje na staru povezanost. Testiranjem smo spoznali i da u Batkoviću imamo brojne druge potomke Banjana, zatim pripadnike hercegovačkih rodova Šarenaca i Đurica, roda Poblaćana iz okoline Priboja na Limu, rodova starinaca iz pljevaljskog kraja, krajiških rodova sa slavom Srđevdan, te da imamo dvije velike grupe doseljenika s kraja 18. i početka 19. vijeka, koje su vjerovatno u Batković došle ne direktno iz Hercegovine, nego preko Starog Vlaha, a jedna od njih i preko Mačve. Širom Semberije i Majevice rodovima koji su imali samo uopšteno predanje o porijeklu iz Hercegovine ili Crne Gore dali smo jasnu vezu sa Drobnjacima, Mirilovićima, Kresojevićima i mnogim drugim plemenima i bratstvima Stare Hercegovine i Crne Gore.

Jedna od meni najdražih priča koje su produkt ove akcije odnosi se na jednog testiranog sa rubnog sembersko-majevičkog područja, koji o daljem porijeklu nije znao praktično ništa, osim što je njegov deda pominjao doseljenje iz doline Morače iz današnje Crne Gore, u šta je on sumnjao. Testiranje je pokazalo pripadnost veoma rijetkoj grani ionako rijetke haplogrupe, ali i potpuno poklapanje sa jednim testiranim iz okoline Užica, koji slavi istu slavu kao i on. Uspjeli smo u tome da njih dvojica ostvare međusobni kontakt, ali smo došli i do interesantnog poklapanja predanja, jer je i ovaj drugi pomenuti potvrdio priču o doseljenju iz doline Morače i dodao detalj o razdvajanju grana negdje na Mokroj Gori. Dakle, nakon 200 ili 250 godina potomci dvije grane nekada jedinstvene porodice su saznale jedna za drugu i ostvarile kontakt.

Još jednom pozivam zainteresovane da razmisle o testiranju i da me kontaktiraju u vezi sa dodatnim informacijama.

Vjerujem da ovaj projekat ima potencijal da rezultira ozbiljnim djelom, u kom će biti sabrani rezultati istraživanja, dopunjeni podacima iz pisanih izvora, a koje će za naše potomke sačuvati sve što smo uspjeli oteti od zaborava, kada su u pitanju naši korjeni.

[1] Jedna osobenost sjevernog dijela Semberije je da prisvojne pridjeve za sela formiramo ne od naziva sela, nego od naziva mještana, tako da rođeni Batkovljani nikada neće reći batkovićki nego isključivo batkovljanski.