Autor: Slobodan Zrnić
Srpsko prezime Bogunović-Skočić (krsna slava Nikoljdan) potiče iz sela Nos Kalik, na ušću Čikole u Krku, a odatle se proširilo na Lozovac (zaselak Slatka draga), Vrulje kod Šibenika (danas teritorija Bilica), Šibenik, Skradinsko Polje kod Skradina (zaselak Pavasovića) i Sonković. Katastrom iz 1709. i 1735. godine u Nos Kaliku su evidentirani posjedi Sekule Bogunovića pok. Vučena (zapisano Vicenzo), čija je kuća ucrtana tačno na mjestu najstarijih kuća Skočića.[1] U pravoslavnim matičnim knjigama iz 18. vijeka prezime je zapisivano kao Skočić ili nekad kao Bogunović-Skočić. Oni su na ovom prostoru bili i ranije, pod turskom vladavinom. Cvijo Bogunović je 1684. zapisan među pravoslavnom zajednicom iz Šibenika, koja je nastala kada se na početku Morejskog rata stanovništvo sa turske teritorije (i pravoslavno i katoličko) sklonilo u Šibenik. Godine 1698. dokumentovan je Jovan Bogunović rečeni Knežić pok. Vučena u Šibeniku-Varošu.[2] Moguće da je on predak Knežića iz Gradine koji isto slave Nikoljdan. Najstariji predak Bogunovića mogao bi biti Vukas, sin Boguna iz sela Drinovca koji je zapisan u turskom defteru iz 1574. godine, a držao je mlin na Krki-Roškom slapu.[3] Drinovci su prvo selo do Nos Kalika i jedino se preko njega kopnenim putem može doći u Nos.
Bogunovići-Skočići nemaju nikakve veze sa drugim Bogunovićima. Nemaju istu krsnu slavu, a po genetici (Y haplogrupa po direktnoj muškoj liniji) se takođe razlikuju. Skočići su haplogrupa I2a, a Bogunovići iz Like sa slavom Jovanjdan pripadaju haplogrupi J2. Postoje i katolički Bogunovići iz Baćine kod Ploča, koji su treća haplogrupa. Dakle, preci su im različiti muškarci iz udaljenih oblasti, koji su se zvali Bogun.[4]

Naselja u kojima su postojali Bogunovići-Skočići
U Nos Kaliku je početkom 18. vijeka bio već pomenuti Sekula Bogunović, rodonačelnik Skočića, čija je porodica 1709. imala 13 članova. Među najstarijim Skočićima dokumentovani su Andrija (1732-1828), Stevan (rođ. 1747), Krste (1749-1831), Petar (1769. dobio Anu), Cvijo (1774. dobio Jakova) i Dmitar (1786. dobio Špiru).[5] Selo se ranije zvalo samo – Nos, a dodatak Kalik dobilo je po dominantnom prezimenu. Prema popisu pravoslavnih duša (anagrafu) iz 1810. godine, evidentirano je 25 Skočića u 5 kuća, 39 Kalika u 4 kuće i 22 Zeljka u 2 kuće. Na čelu prve kuće Skočića bio je Jakov (38 godina) sa neoženjenim bratom Tanasijem (30 godina), na čelu druge – Stevan (73 godine), treće – Krste (48 godina), četvrte – Andrija (60 godina) i pete – Špiro (26) sa majkom.[6] U Nos Kaliku su 1948. popisana 93 Skočića (14 domaćinstava).[7]
U Vruljama (danas dio Bilica) su Skočići sasvim sigurno postojali u drugoj polovini 18. vijeka, zajedno sa Kalicima. Todor i Stana Skočić su 1787. dobili Đuru. Od ovih je bio Nikola zvani Đuro Skočić (rođ. 1834), očuh pisca Sime Matavulja. Skočići su nestali iz Vrulja u 20. vijeku (preselili u Šibenik), ali Kalika tamo ima i danas.
Ilija Skočić (rođ. 1832) Mihailov, rođen u Nos Kaliku, preselio se u grad Šibenik (ne Varoš) i tamo bio jedan od najbogatijih trgovaca. Sa Jelom Malešević je 1863. dobio Mihaila. Ilija je donirao novac za Srpsko-dalmatinski magazin i knjige Vuka Karadžića. U Šibeniku je 1948. popisano 12 Skočića (3 domaćinstva).
U Skradinskom Polju, poznatom i kao Pavasovići, prvi Skočić bio je Marko (rođ. 1776) koji je došao u kuću Bože Pavasovića kao zet. Bilo je 35 Skočića (7 domaćinstava) 1948. u Skradinskom Polju i Skradinu zajedno (popisani kao jedno naselje).
U Lozovcu (Slatka draga) najstariji poznati Skočić bio je Filip s kraja 18. vijeka. On je 1802. dobio Nikolu koji je imao sinove Stevana, Đorđa/Đuru i Andriju. Bila su 44 Skočića (5 domaćinstava) u Lozovcu 1948. godine.
U Sonkoviću su Skočići sigurno postojali krajem 18. vijeka, pošto su tada rođeni Nikola i Stevan Skočić. Popisana su 63 (6 domaćinstava) Skočića 1948. godine.
U Danilo Biranj se doselio Mijo Skočić (1775-1831) pok. Marka, pošto je oženio Jelu Blaće Stipanovu, a pritom prešao na rimokatoličku vjeru. Dobio je sinove Josipa, Šimuna i Ivana, koji su nosili prezime Skoče-Blaće. Danas se njihovi potomci prezivaju samo Blaće.[8]
U Vodicama su katolički Skočići, a najstariji je bio Toma Skočić (1763-1841) od oca Ivana/Jovana (Giovanni) i majke Cukrov (lokalno prezime). On je jedina osoba iz matične knjige umrlih za koju nije napisano mjesto rođenja (ostavljeno prazno polje). Imao je sinove Filipa, Ivana i Antu. Na popisu 1948. evidentiran je 71 (14 domaćinstava) Skočić u Vodicama.
Rimokatoličkih Skočića u Dalmaciji ima još u Velom Ižu kod Zadra (na ostrvu), gdje ih je 1948. bilo 23 (6 domaćinstava). Brojni su i katolici u okolini Ogulina. U Bosni postoje muslimani Skočići.
Nikanor Bogunović-Skočić (1735-1792) bio je arhimandrit manastira Krka i generalni vikar u Dalmaciji od 1783. do smrti 1792. godine.
Simo, od oca Nikole Bogunovića-Skočića iz Nos Kalika, priklonio se 1757. fratrima sa Visovca i prešao na rimokatoličku vjeru, postavši fra Andrija.[9] U pravoslavnoj matičnoj knjizi umrlih parohije Skradin, kod smrti Todora Skočića 1783. godine, navodi se da je on sahranjen na pravoslavnom groblju u Nos Kaliku (na Vlaci), a da je zatim njegovo tijelo iskopano i prebačeno u manastir Visovac.
Napomena: Danijela Skočić je svojim zalaganjem došla do značajnih arhivskih dokumenata (mletački katastri i anagraf/popis duša).
Reference:
[1] Mapa Grimani, Nos Kalik, DAZD (kutija 21, sv. 16, sign. 179). [2] Kristijan Juran, Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća, 2016. [3] A. Jakovljević i N. Isailović, Popis nahije Nečven iz 1574. godine, Mešovita građa (miscellanea) 42, 2021. [4] Srpski DNK projekat, DSR “Poreklo”. [5] Matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih, pravoslavne parohije Skradin (www.familysearch.org) [6] Anagraf pravoslavnih duša parohije Skradin 1810. godine, naselje Nos Kalik (DAZD). [7] Leksik prezimena SR Hrvatske, 1976. [8] Anagraf rimokatoličke župe Šibenik-Varoš 1822. (www.familysearch.org) [9] Vicko Kapetanović, Religiozni život i međusobni odnosi katolika i pravoslavnih na području Skradinske biskupije u 18. stoljeću, 2010.




Komentari (0)