Poreklo prezimena, selo Dubljani (Trebinje)

Poreklo stanovništva sela Dubljani, opština Trebinje. Prema studiji Milenka S. Filipovića i Ljuba Mićevića “Popovo u Hercegovini”, Naučno društvo NRBIH, Sarajevo, 1959.

Položaj sela.

Leže u vrhu velike stare plavine ispod velikog vrha Siljevca, udaljeni od polja oko pola kilometra.

Vode.

Žive vode nemaju. Stare zajedničke čatrnje su: Raičuša, Dubočaj, Donja Čatrnja, Kruška i Pod Glavicom. Privatnih čatrnja ima 20. Lokve su dve: Vijar i Lokva. Leti, za vreme velikih suša, dogone vodu s Pokrivenika ispod Zavale.

Zemlja.

Glavne radne zemlje su im u polju: Granice, Golopolja, Bare, Lopate, Vranošela, Struge, Krstače, Obodnice, Slapovi, Bjelila, Otočice, Tinjage, Mekota, Luke, Trnovi, Virovi, Grgotuše, Nadglavišnice, Podglavišnice,
Lišić — Kuci, Podosešnice, Đureve Struge i Brodovi. U brdu su: Lijeska, Dolovi, Muratovina i Kućetine. Oko sela su masline i murve (dudovi). Između sela i polja su vinogradi, koji se zovu: Vilovače, Rastiše, Podine, Vinogradine, Goveđe Ulice, Lijepi Bregovi, Pješčanici, Bubnji i Desetci. U staro doba je bilo „gore“. Do nazad nekoliko godina snabdevali su se drvetom kopajući žile iz zemlje i sekući konopljiku oko reke. Godine 1927. država je razdelila do 20 dunuma krša na svaku kuću, koje su ogradili radi pošumljenja. Stoku napasaju po zajedničkom pašnjacima: Lijepi Bregovi, Milatovine i Kosovinjaci.

Tip sela.

Selo se deli na mahale po glavnim rodovima, a u mahalama su kuće na okupu po rodovima. U selu je 60 kuća, pravoslavnih i katolika. Pravoslavna crkva Sv. Đorđa je ispod sela,  a katolička Gospe od Karmela je na Glavici uvrh sela.
Groblje je zajedničko za sve kod pravoslavne crkve.

Ime sela i starine.

Ime sela dovode u vezu s tim da je nekad tu bila velika dubova gora. Pod selom je nekoliko gromila. Pravoslavna crkva je vrlo stara i tvrde da je sva načinjena od „grčkih grobnica”, a kod nje i sada ima „grčko groblje”. „Grčkih grobnica” ima sem
oko crkve, na Podu i u Milenkovini. Pravoslavna crkva u Dubljanima pominje se 1664. god. U selu ima mnogo starih omeđina, koje se zovu: Šarovina, Paraćevina, Perićevina, Džianovina, Dulaćevina, Milinkovići i Ćatovina.

Rodovi.

Zna se za nekoliko rodova koji su ranije boravili u selu. Perići su se otselili u Ljubinje pre 120 godina, pa ih i sada ima tamo. Za vreme kuge nestalo je Ćopa, Džiana (musl.), Poraća, Dulića, Milinkovića i Šarova. Nekada su u selu bile i Čotre. Sem Petra Vukosaljića, kao pretstavnika sela pominje se 1690. i Komnen Anđelić.

Pravoslavni.

– Glavani (10 k., Mala Gospa) su starinom iz Crne Gore. Godine 1817. pominje se Ilija Glavan kao držalac manastirske zemlje.

– Jakšići (5 k., Mala Gospa) su poreklom od katolika Vukosavića: bila ostala u jednoj kući siročad bez oca, pa ih majka pravoslavna, prevela u pravoslavlje.

Katolici.

– Vukosavići (7 k.), Matići (18 k.), Mihailovići (8 K.) i Ćoići (7 k.) su svi zajedničkog porekla sa Šćenice. Ćoići su prozvani tako po prelasku na Ćoićevinu, a stari Ćoići su otišli u Mletke. God. 1690. pominje se Petar Vukosaljić.

– Mioči (4 k.): po jednoj verziji, oni su davnašnji doseljenici ispod Mioča, a po drugoj, verovatnijoj, su iz Ravnog i zajedničkog
porekla sa Vlahinićima.

– Prkuši (1 k.) su se doselili iz Gajica.

Svi su slavili takođe Malu Gospojinu, 8 septembra po st. kal.

IZVOR: Milenko S. Filipović i Ljubo Mićević “Popovo u Hercegovini”, Naučno društvo NRBIH, Sarajevo, 1959.