Poreklo prezimeena, selo Ćepetići (Podgorica)

Poreklo stanovništva naselja Ćepetići, opština Podgorica – Crna Gora. Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Ovo gornjolješanjsko selo nalazi se između Oraha, Releze, Proganovića i Štitara. Zahvata dio sjeverne obodne zone kraške štitarske zavale. Naselje je smješteno na južnoj i jugozapadnoj podgorini brda Orja i Vukićeve glavice. Grupisano na dosta strmom nagibu, ono čini sponu između nižih, obradivih i vinorodnih padina i viših, brdskih i ogoljelih strana. U njegovom malom, stiješnjenom ataru svaki pedalj tla je iskorišćen i zaštićen. Počev od Stanačke gomile, granica mu vodi ka istoku na Raičevo kućište i dalje izlazi na Velju stranu. Odatle skreće prema jugoistoku i izlazi na Itarac (kota 755 m), zatim dalje na Vlašku kuću, pa jugozapadno silazi na Orju i preko Lastve i dubokog dola izlazi na Mrđen. Odatle povija prema sjeverozapadu i, krjvudajući, izlazi na Stanačku gomilu. Atar je (Z—I) dug 1,7, širok (S–J) 1 km i zahvata 1,7 km2 površina. Sredina naselja nalazi se na 430 m visine.

Pored njega prolazi put za Orahe. On je nastavak gornjolješanjskog puta, koji, odvajajući se kod Krnjičke kamenice Od puta Titograd—Cetinje, vodi preko Graca i Proganovića ka Štitarima i Orasima. Taj dio puta pored sela dug je 0,5 km i izgrađen je 1955. g. Naselje je od Titograda udaljeno 26, od Cetinja 30, i od mjesnog središta u Gracu 5 km.

Istorijat.

Selo je 1865. imalo 13 d., zatim 1910/11. g. 21 i 1925. prema Rečniku mesta, iz 1925. 17 d. sa 93 stanovnika. Do 1948. broj prvih smanjio se za 1, drugih za 22. Zatim je bilo: 1953 (19:9), 1961 (17:75) i 1971 (16 :56). Od posljednjeg broja te godine y mjestu je od rođenja živjelo 40, a drugi su se doselili, i to 6 do 1945, a ostali poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (2:5), sa 2 (1:2), sa 3–5 (6:4), sa 5–8 (7:4) i sa 8 i više (1:1). Ujedno je sastav glavnih starosno–polnih grupa bio: prve 36 : 18 (ž. 15:9), druge 33 : 21 (ž. 18:13) i treće 6 : 17 (ž. 5 :11).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 17 : 8 (ž. 14 :8), sa četvorogodišnjom 33 :29 (ž. 16 : 12), sa osmogocišnjom 1 :4 (ž. 0 :2), sa srednjom 2 : 1 (ž. 0 : 1), sa višom (6 :2) i  kvalifikovani radnici (0 :2), a nepismenih je bilo 11 :7 (ž. 11 :7).1

Tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako:  bez zemlje (1:2), do 2 ha (3 :2), sa 2–5 (5 :11) i sa 5-10 (8 :1), odnosno poljoprivrednih 12 : 10, mješovitih (4 :3) i nepoljoprivrednih 1 :3.

U 1953. g. 33 aktivnih izdržavalo je 56 lica; y poljoprivredi 29 :47, a sa ličnim primanjima bilo je 2. Isti odnos se y naredna dva popisa izmijenio ovake: aktivnih je bilš 24:34, izdržavanih 49 : 21; u poljoprivredi 22:29 i 38 :17, a sa ličnim primanjima 2 :1.

Tip sela.

Ćepetići su zbijeno naselje. Imaju 14 kuća –– prizemnih 4, a na izbi 10. Tiglom je pokriveno 12, a slamom 2; dačšani plafon je u 12, a malterisani u 2 kuće. Do 1945. g. gotovo sve kuće su bile pokrivene slamom. Sem zamjene slame tiglom, u novije vrijeme su na 2 kuće vršene prepravke. U selu je popisano 16 stanova sa 619 m2, od kojih su 10 iz prvog, 2 iz drugog i 4 iz trećeg perioca. Svi su imali ognjište, 3 zemljani pod i 15 električno osvjetljenje. Prema vrsti cy: 9 jednosobnih i garsonjera, 6 posebnih soba i 1 dvosobni. Samo je 1 na duže vrijeme bio napušten.

Rodovi.

Juna 1973. g. u selu su živjeli:

-Vuksanovići (7 d.) i:

-Vukićevići (3).

Poslije 1945. iselila su se 42 lica, od kojih 36 u Titograd. Najvećim dijelom povremeno dolaze. U međuratnom periodu, pak, iselilo se 1 d. sa 5 članova (u Novi Sad). U Vojvodini su kolonizovana 2 d. sa 10 članova.

Dnevnih migranata (do Titograda) ima 2. Ranije su na rad y druge zemlje išla 3 lica (u Ameriku 2 i Francusku 1).

Vode.

Selo se vodom snabdijeva iz 13 bistijerni, Od kojih je 5 izgrađeno poslije 1945. g. Zajedničkih je 9. Nekoliko njih ima svoje nazive kao što su: Jadran (kod škole, zajednička je za Proganoviće, Relezu i Ćepetiće), Đola (pokraj sela), Brštan, Crna kamenica i Orja su u gredama iznad sela, zatim Jama, Vojni brijeg i Juntreza, takođe s kraja sela. Neke od njih su više prirocne, stvorene y kamenu kao lubenice?

Ostali podaci o selu.

Električno osvjetljenje uvedeno je 1965. g. Od tada do kraja 1972. mještani su nabavili 5 električnih šporeta, 3 frižidera, 6 radio––prijemnika i 4 gramofona. Ipak, sva domaćinstva su se i tada služila ognjištem, bilo povremeno ili stalno. Novija oprema stanova je uglavnom polovično zastupljena, mada y nekim kućama preteže jedna ili druga, starija ili novija.

Dosta nepovoljna lokacija naselja predodredila je omanja dvorišta, najčešće popločana („poselidžana“), ograđena i pokrivena lozom y formi tzv. kreveta. Tu do njih, obično niže kuća, dakle prema onoj strani na kojoj se steru imanja, tjeskobno su razmještene manje suhozidne i slamom ili pločama pokrivene pojate. Njihovo prisustvo među kućama uvećalo je tjeskobu naselja, što negativno utiče i na higijenu.

Okućnice i druga imanja dosta su nagnuto položene niže naselja, zbog čega su, zavisno od oblika terena, poglavito sitno parcelisane, podzidane ili ograđene. Udaljenije parcele vezane su za vrtačaste oblike, te su manje–više razbacane. Prenošenje tereta od njih do kuća iziskuje znatan napor.

Zbog malih obradivih površina namijenjenih vinovoj lozi, žitaricama i voću na jednoj, i većih goletnih površina i branjevinama na drugoj strani, i ovdje je primarno zanimanje bilo sitno, ekstenzivno stočarstvo. Ono se koliko–toliko zadržalo i do sada, tako da i danas, prema navodima ankete, 8 d. daje stoku na katunovanje u Lukavici, Latičnom ili na Komu; njih je prije 1941. bilo 14.

IZVOR: Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.