Poreklo stanovništva naselja Briđe, opština Podgorica – Crna Gora. Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan
Položaj sela.
Nalaze se poviše Gornjeg blata, između Begove Glavice i Brežina. Ima granični položaj pomeđu Lještanske i Riječke nahije. Među lješanskim selima, zajedno sa Begovom Glavicom i nekim zaseocima Goljemada, najbliže su Skadarskom jezeru. Iz toga proističu značajni činioci za njegov povoljan geografski položaj, naročito y prošlosti kada se preko Jezera trgovalo sa Skadrom i Virpazarom. Ujedno se nalazilo na domaku Sinjca, na kome je jedno vrijeme u tursko doba bio pazar.
Naselje je danas, kao i sva lješanska sela, poglavito upućeno na Titograd. Krakom je povezano sa putem Titograd–Cetinje. Od Titograda je udaljeno 16, od Cetinja 30 i od mjesnog središta y Barutani 3,5 km. Vezujući krak sa pomenutim putem dug je 2,5 km, a izgrađen je 1950. g. Najveći dio naselja razmješten je na pristrancima poveće uvale, a atar sela zahvata i okolne, kamenite i znatno ogoljele strane. Ograničava ga linija, koja, počev sa sjeverozapada, vodi od mjesta Oberi ka sjeveru pored kuća Malih Briđa (koje obuhvata) i izlazi y podnožje Malog Obluna. Odatle ide na Potok od Carina, pa skreće na zapad do Hotskog ždrijela, a zatim izlazi na Zlu goru, te, silazeći na jug do iznad Pavićeva potoka, povija ka jugozapadu i grebenom Malog Vesca izlazi na Obere. Atar je dug (Z-I) 1,8 širok (S–J) l km i zahvata 1,79 km2 površine. Naselje se nalazi (sredina sela) na visini od 110 m.
Istorijat.
U konsultovanim izvorima ne nalazimo posebni pomen o ovom selu. Međutim, s obzirom na određene povoljne prirodne uslove može se pretpostaviti da je i ovdje, kao što je i u susjednim Brežinama, Goljemadima i posebno u Sinjcu, od ranije postojalo naselje, te da je, posebno u turskim defterima, najvjerovatnije popisano u sklopu Brežina.
Erdeljanovićevi podaci o broju domova po bratstvima y Brežinama obuhvataju i Briđe. Po podacima pak, od 1925. selo je imalo 15 d. sa 92 stanovnika. Do 1948. broj prvih porastao je za 7, a drugih za 35. Zatim je bilo: 1953 (25:135), 1961 (21:117) i 1971 (19:81). Od zadnjeg broja te godine 64 je od rođenja stanovalo u mjestu, a ostali su se doselili, i to 7 do 1945, a drugi poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (1:2), sa 2 (2:2), sa 3-5 (4:5), sa 5-8 (10 :9) i sa 8 i više (4:1). Tada je sastav glavnih starosne–polnih grupa izgledao ovako: prve (52:34) (ž. 18:18), druge 53:31 (ž. 30:16) i treće 12:16 (ž. 6:7).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili bez škole 18:14 (ž. 17:12), sa četvorogodišnjom 54:41 (ž. 23:21), sa osmogodišnjom 6:11 (0 2), sa srednjom (3:1), sa višom (0 : 1) i kvalifikovani radnici (0: 1), a nepismenih je bilo 12:12 (ž. 12 : 10).
U isto vrijeme je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (1:0), do 2 ća (9:15), sa 2–5 (18:4), sa 5-10 (12:0), odnosno poljoprivrednih 16:11, mješovitih (4:6) i nepoljoprivrednih (1: 2).
U 1953. g. 71 aktivnih izdržavalo je 64 lica; u poljoprivredi (60:56), a sa ličnim primanjima bilo je 4. Taj odnos se u naredna dva popisa promijenio ovak: aktvnih je bilo (38:41), izdržavanih (75:40); y poljoprivredi prvih (37:33) i drugih (65:23), a sa ličnim primanjima ih nije bilo.
Tip sela.
Briđe su u osnovi zbijeno naselje. U glavnini sela je 13, a. u nedalekoj grupi u Oblunu, uključujući i jednu odvojenu kuću u Pavićevom potoku, 8 kuća. Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 150 m. Kuće su iznesene iznad imanja, te su relativno povoljno locirane. Među njima je 8 prizemnih, a ostale su na izbi. Sve su pokrivene tiglom; daščani plafon je u 12, a malterisani u 9. U periodu 1918-1941. godine izvršen je par neznatnih opravki na kućama, dok je poslije 1945. prepravkama i dogradnjom zahvaćeno 12 kuća. U selu je popisano 18 stanova sa 746 m2, od kojih su 9 iz prvog, 4 iz trećeg i 5 iz četvrtog perioda. Tada ih je 17 koristilo ognjište, 8 je imalo zemljani pod i 12 električno osvjetljenje.
Rodovi.
Septembra 1974. u selu su živjeli:
-Brnovići (15 d.),
-Bojanići (4) i:
-Vukčevići (2).
U međuratnom periodu iselilo se 7 u (Titograd i Cetinje), a poslije 1945. g. 70 mještana, od kojih u Titograd 66. Povremeno dolazi 58. Dnevnih migranata (do Titograda) ima 4. Ranije je na rad u druge zemlje išlo 11 mještana (3 u Australiju, 1 u Bugarsku, a ostali u Ameriku).
Vode.
Selo se vodom snabdijeva iz bistijerni i ublova. U Oblunu je prvih 12, a u glavnom dijelu sela 11 i 2 ubla. Među prvima su 2 zajedničke (jedna izgrađena prije više od 100 godina, a druga 1934), a među drugima jedna bistijerna i jedan ubao (izgrađeni takođe prije više od 100 g.). Ostale su privatne; od njih je 9 izgrađeno poslije 1945. g. Prije izgradnje prvih seoskih voda selo se služilo izvorima na Sinjcu.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Od 1968. g., kada je uvedeno električno osvjetljenje, do marta 1973. mještani su pribavili 5 električnih šporeta, 6 frižidera, 4 televizora, 5 radio-prijemnika (6 tranzistora i 10 gramofona). Ipak u većem broju kuća, posebno y onima sa ognjištem, znatno se zadržalo staro pokućstvo, dok su noviji dijelovi namještaja uglavnom dobavljeni za sobe.
Kod renoviranih kuća naročito su došle do izražaja tarace (balkoni). One su najčešće, nadograđivanjem na stare, proširene. Pod toplim podnebljem, kakvo je ovdje, višestruko se koriste. Pored toga što ljeti služe za privremenu ostavu, koriste se za sušenje duvana, smokava i žita, ili se u vrijeme najvećih žega na njima spava. Prostor ispod njih je, kako smo rekli, takođe vrlo upotrebljiv.
Pomoćni objekti su ovdje razmješteni kao y drugim selima. U novije vrijeme, umjesto slamom ili pločama, uglavnom se pokrivaju tiglom, a i broj suvomeđnih pojata se smanjio; sada se više grade u kreču ili cementu. Prostorije za ostavu su i ovdje y znatnoj mjeri namijenjene potrebama tradicionalno razvijenog vinogradarstva. Nekada brojna sitna stoka spraćala se po oborima, pojatama i izbama. Sada se više gaje goveda, pa se za njih pravi pogodniji smještaj.
Okućnice i pretežni dijelovi imanja su poniže kuća, pa su oni, za razliku od onih daljih, bolje obrađeni. Danas su, doduše, više zalivađeni; najveća pažnja poklanja se vinovoj lozi, koja se dobrim dijelom uzgaja na podzidanim parcelama. Udaljenost imanja od kuća kreće se do 0,5 km.
I odavde su se ljeti ovce davale Kučima na čuvanje. Pravilom nadoknade bilo je predviđeno da se, ukoliko izjavak uslijedi od Đurđeva dne, za svako grlo da 3 kg sira; kad bi bilo kasnije, onda manje, ali ne manje od oke. Najviše su ih davali o Spasovu dne i Vidovu dne. Volove su, međutim, davali u Brajiće i Mikuliće.
Komunice sela svode se na relativno male goletne prostore, koji se nalaze pri kućama, odnosno poviše njih. Od njih je malo koristi.
IZVOR: Prema knjizi dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)